BH vojna industrija i naoruzanje

[sak]

kad već većinski vlasnici firmi NI neće

Kako bi neko uložio u proizvonju bez saglasnosti većinskih vlasnika?

Zbog čega bi se većinski vlasnik protivio ulaganju?

To je vaša teza "Ako želim da neko uloži pare u fabrike, da poveća kapacitete i sl, kad već većinski vlasnici firmi NI neće, zbog čega bi ta želja podrazumjevala da ne vjerujem u naše sposobnosti."

Moje pitanje je kako neko da ulaže bez saglasnosti? Ja ne mogu kupiti manjinske dionice i diktirati koje mašine da se kupe ili prodaju u fabrici, moj sav interes je samo u vrijednosti dionica i potencijalnoj dividendi.

Dodatno, to kako su dionice kupljene u privatizaciji je bez značajno--firme nikada nisu mogle dobiti keš za te dionice. U tom procesu su dionice mogle biti podijeljene radnicima da ih oni prodaju, jer su oni bili vlasnici tih firmi, ili se moglo svima dati fiktivno sredstvo plačanja da oni odluče u koje firme da ulože ono što ih sljeduje--prirodno kokuzi su prodali svoje (ptica u ruci ili dvije na grani). Investiija je bio rad 50+ godina rada.

NI je trebala biti 100% državna zbog strateškog interesa. Ako izdaju dionice, onda ih treba izdati na berzi i razvodniti postoječe dionice--to je jedina dodatna investicija.

[anelsol]

Kako bi neko uložio u proizvonju bez saglasnosti većinskih vlasnika?

Zbog čega bi se većinski vlasnik protivio ulaganju?

To je vaša teza "Ako želim da neko uloži pare u fabrike, da poveća kapacitete i sl, kad već većinski vlasnici firmi NI neće, zbog čega bi ta želja podrazumjevala da ne vjerujem u naše sposobnosti."

Moje pitanje je kako neko da ulaže bez saglasnosti? Ja ne mogu kupiti manjinske dionice i diktirati koje mašine da se kupe ili prodaju u fabrici, moj sav interes je samo u vrijednosti dionica i potencijalnoj dividendi.

Dodatno, to kako su dionice kupljene u privatizaciji je bez značajno--firme nikada nisu mogle dobiti keš za te dionice. U tom procesu su dionice mogle biti podijeljene radnicima da ih oni prodaju, jer su oni bili vlasnici tih firmi, ili se moglo svima dati fiktivno sredstvo plačanja da oni odluče u koje firme da ulože ono što ih sljeduje--prirodno kokuzi su prodali svoje (ptica u ruci ili dvije na grani). Investiija je bio rad 50+ godina rada.

NI je trebala biti 100% državna zbog strateškog interesa. Ako izdaju dionice, onda ih treba izdati na berzi i razvodniti postoječe dionice--to je jedina dodatna investicija.

Nekako imam osjećaj da ova rasprava ide u krivom smjeru, pa ću postaviti još ovo i neću više. Složićemo se da je vlasništvo u firmama NI trebala biti 100 % državno ali, šta je tu je, kako nam je provedena privatizacija i u kakvom ambijentu dobro je pa je ostalo i ovih 51 %.

Taj preostali dio od 49 % koji je u vlasništvu privatnih dioničara ne daje puno prostora za manevar manjinskim dioničarima da bitno utiču na poslovanje društva kroz upravljačke strukture, ali to može i ne mora biti slučaj. Ta priča ovisi od druge strane, odnosno većinskog dioničara, koliko on dopušta da mu manji dioničar utiče na rad uprave i poslovanje društva, pa tako imamo primjer Igmana gdje su Ahmetlići kupili manjinski dio, ali od kako se to desilo Igman posluje prosječno, dobit slaba ili nikakva, prihodi padaju ili stagniraju, i to vremenu ogromne potražnje za njihovom robom, što ukazuje da manjinski dioničar očigledno ima uticaja na rad preduzeća, ali to je samo zbog toga što im je većinski vlasnik to dopustio.

Ako ja kao manjinski dioničar u firmi imam neki biznis koji je u vezi sa osnovnom djelatnišću preduzeća, mogu to iskoristiti ako mi većinski vlasnik dopusti na loš način za firmu, da joj npr. naplaćujem repro materijal po većim cjenama nego što je to na tržištu, pa tako ostvarujem dobit, a mogu i na način koji je dobar za firmu, pa recimo iskoristim dobre poslovne veze, pronađem dobrog kupca, dam pozajmicu ako je potrebna da se kupe mašine da bi se određeni posao realizovao i ispoštovao ugovor, pa svim tim povećam i dobit i dividendu.