Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Lijepo napisano.....Ali, trebali su otići u, recimo,Sućesku...jedared,prije nekoliko godina,iz nekih desetak kuća smještenih u središtu ovog velikog sela, istrčalo tridesetak djece....Slatki, kuštravi, plavi, pravi mali Sasi nakon svega što se desilo, milina ih vidjeti.....Vedri, nasmijani, trčkaraju okolo,voze neke stare bicikle i romobile,po seoskom putu.....Bio je ramazan, ikindijski vakat.... Nekoliko mlađih žena,pridignutih dimija, povezane bijelim keranim jemenijama, idu na obližnju vodu ....Zrela jesen bijaše , zlatna,stigle jabuke, šljive, orasi....
Bliži se vrijeme iftara.....Šire se mirisi Sućeskom.....ostat će mi u sjećanju pita....Sjajna....malo deblje jufke...Ispričavaju se mlade, jerbo je jufka seljačka, nije tanka, ko čaršijska....navada ostala....iz starog vakta, kad su kuće bile pune i malih i velikih insana, pa je sve to trebalo dobro nahraniti.....
Još mi okus one pite u ustima....I kiselo mlijeko.....I sjećam se, uzeo jednu papriku, prijesnu, posolio je,ma sreći mojoj kraja nije bilo.....
Miris kahve, nakon iftara, iz sućeskih avlija širi se na sve strane....Akšam uveliko.....bliži se vrijeme teravih namaza.....Sućešćani kreću, laganim korakom, ka tada poluobnovljenoj seoskoj džamiji....Ezan...gledam lica starica, koje se okupljaju u džamijskom haremu.....Duboke bore na lijepim i čistim licima...jedna starica, držeći me za ruku, priča svoju priču....prilazi nam jedan osamdesetogodišnjak....Broji svoje...i kaže ...."Dvadeset i troje mi je pojela, Srebrenica ova...." Među tih dvadeset troje, tri njegova sina i pet unuka...i nastavlja: " Opet sam dobro, Bogu hvala.....A kako ne bih bio.....kako koji dan prolazi, sve sam bliže susretu sa njima.....Sve češće sanjam, kako ih srećem,ljubim ih u čela, a oni mene u ruku...."
U zadnjim džamijskim redovima, golupčići sa početka ove priče....Vedri,gurkaju se, smijulje, trude se da budu tihi, da ne bi izazvali koji, ko biva, strogi , a opet tako blagi pogled, staraca i starica.....
Vraćam se za Sarajevo....Pomiješanih emocija.....Iuz čvrstu potvrdu davnoga saznanja....zavolio sam ovaj srebrenički svijet....I po cijenu ne znam kakve patetike, baš su mi se u dušu savili.....Shvatio sam tu večer.....Postali su mi rod.....
Na radiju Glas Drine....ide ova muzika....
A suze padaju....bezbroj suza.....Očistili su mi Srebreničani srce....
Neka omladina malo pročita ovo i nek se doooooobroo zamisli!
Bas nesto sa rajom razmisljam gdje prije ici veceras.Znam mnogi ce od vas odmah odusevljeno reci "Nikola Rokvic",on je izmislio pjevanje za Olju.Ali nemojmo zaboraviti ultimativni hit (jedne od mojih najdrazih pjevacica,moram priznati) "Brushalter" ,pjesmu uz cije prve taktove ruke same krenu uvis
negdje nas je desetak u opticaju za nocasnji bajramski dernek,ali smo podjeljeni sto se tice izbora mjesta
mislim da sam zasluzio nakon ramazana da se posteno olesim od alkohola,vjerujem da ce se svi oni koji su postili sloziti sa mnom,ipak sebi treba dati malo oduska
molio bih forumase koji nemaju nista ozbiljno reci vezano za temu da se suzdrze od komentara
Boze mili,
Nepamtim da je ijedan Bajram dosao da je tako puno prosjaka bilo na ulicama u Sarajevu, a kad se vide oni plakati Bg estrade (kjafira) da na Bajram uprilice takav Blagdan i to ljudima koji su se odricali i postili mjesec dana, covjeku normalnom naprosto zlo dodje.
Sve sto u SA dodje a iz Srbije je, sigurno zlo i naopako, zato apel svim normalnim poboznim i cestitim gradjanima Sarajeva da ne prihvate bilo sta sto od tamo dolazi, bilo to estrada, ponuda za psolovnu suradnju jer mi sami sebi time propast povecavamo
Sigurno peta tema o ovom u zadnjih deset dana ! Svako ima pravo da gostuje u Sarajevu, svako ima pravo da ide tamo gdje hoće i da radi šta hoće - get over it !
Lijepo napisano.....Ali, trebali su otići u, recimo,Sućesku...jedared,prije nekoliko godina,iz nekih desetak kuća smještenih u središtu ovog velikog sela, istrčalo tridesetak djece....Slatki, kuštravi, plavi, pravi mali Sasi nakon svega što se desilo, milina ih vidjeti.....Vedri, nasmijani, trčkaraju okolo,voze neke stare bicikle i romobile,po seoskom putu.....Bio je ramazan, ikindijski vakat.... Nekoliko mlađih žena,pridignutih dimija, povezane bijelim keranim jemenijama, idu na obližnju vodu ....Zrela jesen bijaše , zlatna,stigle jabuke, šljive, orasi....
Bliži se vrijeme iftara.....Šire se mirisi Sućeskom.....ostat će mi u sjećanju pita....Sjajna....malo deblje jufke...Ispričavaju se mlade, jerbo je jufka seljačka, nije tanka, ko čaršijska....navada ostala....iz starog vakta, kad su kuće bile pune i malih i velikih insana, pa je sve to trebalo dobro nahraniti.....
Još mi okus one pite u ustima....I kiselo mlijeko.....I sjećam se, uzeo jednu papriku, prijesnu, posolio je,ma sreći mojoj kraja nije bilo.....
Miris kahve, nakon iftara, iz sućeskih avlija širi se na sve strane....Akšam uveliko.....bliži se vrijeme teravih namaza.....Sućešćani kreću, laganim korakom, ka tada poluobnovljenoj seoskoj džamiji....Ezan...gledam lica starica, koje se okupljaju u džamijskom haremu.....Duboke bore na lijepim i čistim licima...jedna starica, držeći me za ruku, priča svoju priču....prilazi nam jedan osamdesetogodišnjak....Broji svoje...i kaže ...."Dvadeset i troje mi je pojela, Srebrenica ova...." Među tih dvadeset troje, tri njegova sina i pet unuka...i nastavlja: " Opet sam dobro, Bogu hvala.....A kako ne bih bio.....kako koji dan prolazi, sve sam bliže susretu sa njima.....Sve češće sanjam, kako ih srećem,ljubim ih u čela, a oni mene u ruku...."
U zadnjim džamijskim redovima, golupčići sa početka ove priče....Vedri,gurkaju se, smijulje, trude se da budu tihi, da ne bi izazvali koji, ko biva, strogi , a opet tako blagi pogled, staraca i starica.....
Vraćam se za Sarajevo....Pomiješanih emocija.....Iuz čvrstu potvrdu davnoga saznanja....zavolio sam ovaj srebrenički svijet....I po cijenu ne znam kakve patetike, baš su mi se u dušu savili.....Shvatio sam tu večer.....Postali su mi rod.....
Na radiju Glas Drine....ide ova muzika....
A suze padaju....bezbroj suza.....Očistili su mi Srebreničani srce....
Bjezi ba ,,Ahmede,,rasplaka me na Bajram.I tebi Bajram Serif Mubarek Olsun.A o ,,turbo droljama,,nije ni vrijeme niti su uopste zasluzili teme.
Ja imam pitanje. Moje ovo sjećanje na bajramske izlaske i druženja koje spomenuh sežu tek na rat i poslije rata. Kada poredim, poredim ovo i Bajram prije 10 i više godina. Nešto me zanima, za starije i starije mlade. Kako se Bajram slavio prije rata i prije onog "pred rat" (i šta to nosi sa tim)? Tu mislim na ovaj "javni" dio. Ovo što je sad, čega nije bilo prije 10 godina ili je bilo drugačije. Je li ga uopšte bilo? Razumijem kakvo je bilo vrijeme, ali to može ići u svakom smjeru, između ostalog mogao se iskoristiti kao još jedan dobar povod za općenarodno veselje,dernečenje i ispoljavanje poriva svakojakih? Je li?
Lijepo napisano.....Ali, trebali su otići u, recimo,Sućesku...jedared,prije nekoliko godina,iz nekih desetak kuća smještenih u središtu ovog velikog sela, istrčalo tridesetak djece....Slatki, kuštravi, plavi, pravi mali Sasi nakon svega što se desilo, milina ih vidjeti.....Vedri, nasmijani, trčkaraju okolo,voze neke stare bicikle i romobile,po seoskom putu.....Bio je ramazan, ikindijski vakat.... Nekoliko mlađih žena,pridignutih dimija, povezane bijelim keranim jemenijama, idu na obližnju vodu ....Zrela jesen bijaše , zlatna,stigle jabuke, šljive, orasi....
Bliži se vrijeme iftara.....Šire se mirisi Sućeskom.....ostat će mi u sjećanju pita....Sjajna....malo deblje jufke...Ispričavaju se mlade, jerbo je jufka seljačka, nije tanka, ko čaršijska....navada ostala....iz starog vakta, kad su kuće bile pune i malih i velikih insana, pa je sve to trebalo dobro nahraniti.....
Još mi okus one pite u ustima....I kiselo mlijeko.....I sjećam se, uzeo jednu papriku, prijesnu, posolio je,ma sreći mojoj kraja nije bilo.....
Miris kahve, nakon iftara, iz sućeskih avlija širi se na sve strane....Akšam uveliko.....bliži se vrijeme teravih namaza.....Sućešćani kreću, laganim korakom, ka tada poluobnovljenoj seoskoj džamiji....Ezan...gledam lica starica, koje se okupljaju u džamijskom haremu.....Duboke bore na lijepim i čistim licima...jedna starica, držeći me za ruku, priča svoju priču....prilazi nam jedan osamdesetogodišnjak....Broji svoje...i kaže ...."Dvadeset i troje mi je pojela, Srebrenica ova...." Među tih dvadeset troje, tri njegova sina i pet unuka...i nastavlja: " Opet sam dobro, Bogu hvala.....A kako ne bih bio.....kako koji dan prolazi, sve sam bliže susretu sa njima.....Sve češće sanjam, kako ih srećem,ljubim ih u čela, a oni mene u ruku...."
U zadnjim džamijskim redovima, golupčići sa početka ove priče....Vedri,gurkaju se, smijulje, trude se da budu tihi, da ne bi izazvali koji, ko biva, strogi , a opet tako blagi pogled, staraca i starica.....
Vraćam se za Sarajevo....Pomiješanih emocija.....Iuz čvrstu potvrdu davnoga saznanja....zavolio sam ovaj srebrenički svijet....I po cijenu ne znam kakve patetike, baš su mi se u dušu savili.....Shvatio sam tu večer.....Postali su mi rod.....
Na radiju Glas Drine....ide ova muzika....
A suze padaju....bezbroj suza.....Očistili su mi Srebreničani srce....
donBeton wrote:Ja imam pitanje. Moje ovo sjećanje na bajramske izlaske i druženja koje spomenuh sežu tek na rat i poslije rata. Kada poredim, poredim ovo i Bajram prije 10 i više godina. Nešto me zanima, za starije i starije mlade. Kako se Bajram slavio prije rata i prije onog "pred rat" (i šta to nosi sa tim)? Tu mislim na ovaj "javni" dio. Ovo što je sad, čega nije bilo prije 10 godina ili je bilo drugačije. Je li ga uopšte bilo? Razumijem kakvo je bilo vrijeme, ali to može ići u svakom smjeru, između ostalog mogao se iskoristiti kao još jedan dobar povod za općenarodno veselje,dernečenje i ispoljavanje poriva svakojakih? Je li?
koliko znam, a znam nije bilo nikavih javnih skupova koji su se zvali "bajramski", bajram je bio vjerska i privatna stvar, nije bio neradni dan, nije bilo nista drugacije nego svih ostalih dana u godini. Bile su privatne seme, otici nekome, neko dodje, baklave, ruzice, bajram banka... ali sve u familiji i komsiliku.
donBeton wrote:Ja imam pitanje. Moje ovo sjećanje na bajramske izlaske i druženja koje spomenuh sežu tek na rat i poslije rata. Kada poredim, poredim ovo i Bajram prije 10 i više godina. Nešto me zanima, za starije i starije mlade. Kako se Bajram slavio prije rata i prije onog "pred rat" (i šta to nosi sa tim)? Tu mislim na ovaj "javni" dio. Ovo što je sad, čega nije bilo prije 10 godina ili je bilo drugačije. Je li ga uopšte bilo? Razumijem kakvo je bilo vrijeme, ali to može ići u svakom smjeru, između ostalog mogao se iskoristiti kao još jedan dobar povod za općenarodno veselje,dernečenje i ispoljavanje poriva svakojakih? Je li?
Ja se "javnog" dijela ne sjećam.
Iz manjeg sam grada i ovdje je Bajram slavio samo onaj ko ga je osjećao svojim praznikom, i to u krugu porodice.
Iz džamije se išlo odmah u posjete u komšiluku, sjedi bi se po 10-15 minuta da se stigne što više obići.
Kada je kurbanski, sjećam se više posla starijih i više para i slatkiša za djecu
Ko se nije osjećao vjernikom provodio je dan kao i svaki drugi, eventualno iz poštivanja prema prijateljima i porodici vjernicima posjetio bi ih i čestitao.
Ali nekih odlazaka u kafane ili slično, ne...nezamislivo.
nisam bio na bajram party-jima ove godine otisao sam malo izvan grada, al sam u toku dana obisao neke nase sarajevske mahale koje slave bajram pa mogu prenijeti svoje iskustvo. iskreno se nadam da sam jedini takav (negativan primjer) u sarajevu i na ovom portalu. dakle dolazim u prvu mahalu, skupila se ekipa ljudi za koje znam da su ove i prosle godine ucestvovali u izgradnji jedne dzamije, znaci radnici, irgeti, nekih par majstora itd, i poslije cestitanja bajrama, ceka me sofa a na njoj 10tak piva klipaca sarajevski, litar bijelog vina, dvije velike kisele. mislim da to nije nimalo prikladno bilo jer mezetluka ni na vidiku na stolu , znaci od 6 ljudi jedino sam ja tu trijezan bio pa sam se malo osjetio ko krme u teheranu i prilicno brzo napustio dernek. necu da ispadnem ja kao ateista licemjer pa da kazem da nisam pio zbog bajrama, kao sto nisam pio ni cijeli ramazan, al sam imao dugu voznju poslije toga autom pa zbog toga nisam popio nista...
naravno, da ne bude sve tako crno, poslije toga sam otisao na dva tri mjesta gdje se bajram obiljezava na puno prikladniji nacin, znaci sok, baklava, hurmasice itd, bas onakvog kakvog ga se sjecam iz djetinjstva... i onda tako pun zapucao na more, kupanje dva dana, ljepota,steta sto nije svaki dan bajram
vs84sa wrote:nisam bio na bajram party-jima ove godine otisao sam malo izvan grada, al sam u toku dana obisao neke nase sarajevske mahale koje slave bajram pa mogu prenijeti svoje iskustvo. iskreno se nadam da sam jedini takav (negativan primjer) u sarajevu i na ovom portalu. dakle dolazim u prvu mahalu, skupila se ekipa ljudi za koje znam da su ove i prosle godine ucestvovali u izgradnji jedne dzamije, znaci radnici, irgeti, nekih par majstora itd, i poslije cestitanja bajrama, ceka me sofa a na njoj 10tak piva klipaca sarajevski, litar bijelog vina, dvije velike kisele. mislim da to nije nimalo prikladno bilo jer mezetluka ni na vidiku na stolu , znaci od 6 ljudi jedino sam ja tu trijezan bio pa sam se malo osjetio ko krme u teheranu i prilicno brzo napustio dernek. necu da ispadnem ja kao ateista licemjer pa da kazem da nisam pio zbog bajrama, kao sto nisam pio ni cijeli ramazan, al sam imao dugu voznju poslije toga autom pa zbog toga nisam popio nista...
naravno, da ne bude sve tako crno, poslije toga sam otisao na dva tri mjesta gdje se bajram obiljezava na puno prikladniji nacin, znaci sok, baklava, hurmasice itd, bas onakvog kakvog ga se sjecam iz djetinjstva... i onda tako pun zapucao na more, kupanje dva dana, ljepota,steta sto nije svaki dan bajram
Pa ne kontam šta si očekivao od majstora Ne znam kakve veze ima to što su učestvovali u izgradnji džamije?
pa svi su oni iz komsiluka pa pretpostavljam da im nije bilo placeno da ucestvuju u izgradnji, osim toga i sama izgradnja je trajala nesto duze... mozda i grijesim ne znam, upravu si. kod nas ionako sve sto ima veze nema nikakvog smisla
nije mi jasno kako neko tako veliku nagradu (kao sto je vjecni zivot u raju) moze baciti pod noge zbog tako malog uzitka kakav je hladna klipa na +40 u sarajevu
Izgleda da je ova fetva imala efekta, hvala dragom Bogu ove godine, izgleda je bilo mnogo mnogo manje problema i pijanki nego ranije... Omladina se malo dozvala pa mnogi koji ne piju ipak nisu ni prisustvovali okupljanjima na kojima se dernek zapocinje sa 7 jegera (a ranije su prisustvovali)... Svaka cast... Skenderija je bila krcata za bajramski koncert, a i mnogi gostiteljski objekti u gradu su bili krcati a u njima nije bilo alkohola...
MUNAFIK wrote:Izgleda da je ova fetva imala efekta, hvala dragom Bogu ove godine, izgleda je bilo mnogo mnogo manje problema i pijanki nego ranije... Omladina se malo dozvala pa mnogi koji ne piju ipak nisu ni prisustvovali okupljanjima na kojima se dernek zapocinje sa 7 jegera (a ranije su prisustvovali)... Svaka cast... Skenderija je bila krcata za bajramski koncert, a i mnogi gostiteljski objekti u gradu su bili krcati a u njima nije bilo alkohola...
MUNAFIK wrote:Izgleda da je ova fetva imala efekta, hvala dragom Bogu ove godine, izgleda je bilo mnogo mnogo manje problema i pijanki nego ranije... Omladina se malo dozvala pa mnogi koji ne piju ipak nisu ni prisustvovali okupljanjima na kojima se dernek zapocinje sa 7 jegera (a ranije su prisustvovali)... Svaka cast... Skenderija je bila krcata za bajramski koncert, a i mnogi gostiteljski objekti u gradu su bili krcati a u njima nije bilo alkohola...
jel utjecala neznam, al znam da je jedan prebačen na Koševo a ostali zadržani u kantonalnoj bolnici, a bilo ih je ne mali broj.
a sve u ime bajrama