Loulou, ti si roditelj koji nadgleda svoje dijete. Nas iluzije, nade odrzavaju u zivotu i uvijek tezimo nekom happy end-u, ukoliko nista- najboljoj soluciji i odabiru. Bajke moderniziraju roditelji, i na situaciju citaju i objasnjavaju ih djeci..bez mjehura, ali sa mnogo ljubavi i razumijevanja. Bajke kao mudra utjeha, koja je barem u najljepsom dobu zivota-djetinjstva-dozvoljena.Loulou wrote:Još sam odavno mišljenja da bajke treba zakonom zabranit...isto kao one, nekada popularne "ljubiće"/ljubavne romane... Da se razumijemo, pričamo o romantičnim bajkama tipa "Pepljuge", "Snjeguljice", "Trnoružice" i sl. Stvaraju savršeno plodno tlo za ganje iluzija, dok stvaran život dolazi nakon onoga "they lived happily ever after"...
Što je najinteresantije, curice se ohrabruje na čitanje bajki gotovo do puberteta, da maštaju o nebulozno glamuroznim vjenčanjima u ogromnim bijelim vjenčanicama kakvu ni jedna prije njih nije imala i da to smtraju najvažnijim danom svog života, da svoj identitet grade oko novog, preuzetog prezimena, a dječacima "uvaljuju" kojekave puške i pištolji, robocopi (ili, kako se već zovu) u 3 godini... potisnuti osjećaji i čuvena male inexpressiveness... Kako tim putem doći do "lived happily ever after"?
Simple- razvoj zrelosti tvog djeteta mozes da uljepsas sa slikama i kreativnim izrazom, koje ce vremenski da odbije bajke samo od sebe i samostalno razvije svoj sistem razlucivanja istine, vrijednosti.To se naziva proces odrastanja, ali djetinjstva ga ne mozes lisiti ili mu ga uskratiti.