Eh evo ga sad dragi moji četiri godine studirate pravo i onda budete taj bachelor i imate ISTO zvanje kao neko ko je ekonomiju studirao 3 godine. I naravno svi će vas hebat u zdrav mozak da pravnicima za zvanje magistra treba jedna a ekonomistima dvije godine. Sad se postavlja logično pitanje, ako sa četiri godine prava više nisam diplomirani pravnik nego taj bachelor prava, koji je sad to klinac i kako se sad to odnosi na moje stručno usavršavanje van univerziteta? Recimo neću da budem magistar, hoću da budem advokat pa po Zakonu o advokaturi nakon završenog pravnog fakulteta moram raditi izvjesno vrijeme i onda polagati stručni ispit. Kako? Gdje? Ove pametne glave u rektoratu misle da će stvar riješiti donošenjem nekakvog akta o promjeni akademskih zvanja i zdravo đaci. Jes klinac, ali vidiš, sad će se morati mijenjati i Zakon o advokaturi i to je problem jer ga pametne glave neće moći riješiti nekim dekretom ili kantonalnim zakonom jer je taj zakon na federalnom nivou, dakle prijedlog o izmjenama i dopunama mora na federalni parlament a kako tamo stvari stoje svima nam je dobro poznato.
I tu sad nastaje škripac, do sada je trebalo zvanje diplomirani pravnik + pripravnički + pravosudni, ako sad uvedu da treba bachelor + pripravnički + pravosudni onda znači da su izjednačili diplomirani pravnik i bachelor prava. Ako su izjednačili diplomirani pravnik i bachelor prava onda je izjednačeno i diplomirani ekonomista i bachelor ekonomije.
Ako bi pametnim glavama naumpalo da je potrebno master + pripravnički + pravosudni, to je onda silovanje u zdrav mozak.
Sve u svemu, od dana kad se prva generacija bolonjaca upisala do danas imali su skoro TRI pune godine da kontaju o tim zvanjima, kud, šta i kako dalje. Sad su se dotjerali par mjeseci pred kraj i uhvatili se za glavu aj pomagaj.
Kad malo razmislim zapitam se kojeg je vraga nama trebalo sve ovo? Je li se to naše tržište naglo promijenilo i prilagodilo evropskim standardima pa mu moramo nuditi evropski kadar? Jesu li to naša ljudska prava i slobode zaštićeni u skladu sa evropskim principima pa nam treba evropski kadar? Je li to naša država funkcioniše kao pravna država u skladu sa evropskim principima pa joj treba evropski kadar? Nšta od toga, apsolutno NIŠTA, ovo je samo zadrkavanje driblanje i iživljavanje, totalno nepotrebno, totalno glupo i promašeno, ajde da i mi imamo evropsko obrazovanje pa kako god. Pravo balkanski, sve me ovo podsjeća na dobro našminkanog golfa dvojku, seljo tuning, spojleri, basovi, udri me mehmede a kad stisne na gas ugušiš se od smrada. Eh tako ti je i kod nas, evropski univerzitet, evropski kadar, evropska zvanja a kad malo dublje zaroviš jad i bijeda.
Obrazovni sistem je samo jedna karika u lancu usvajanja evropskih standarda. Hajdemo jednostavno, obrazovanje služi da bi se proizveo kvalitetan kadar, kadar se proizvodi da bi zadovoljio potrebe tržišta rada. I odakle treba krenuti? Pa od tržišta, tu se kockice trebaju posložiti, sve uskladiti sa evropskim standardima sa izvjesnim posebnostima naših prilika i tek za tako formirano evropsko tržište se proizvodi evropski kadar koji će zadovoljiti svim njegovim potrebama. Za stabilo tržište je između ostalog potrebna i stabilna politička situacija, a šta kod nas rade, pa idu naopako, prvo proizvode kadar a tržišta ni na vidjelu. Uz to je politička scena pusti me da vrisnem, najosnovniji uslovi za evropsko tržište ne postoje a mi smo već u završnoj fazi njegove izrade i već proizvodimo evropski kadar.
Na razne načine pokušavam da zavolim ovu našu mrtvaju ali što se više napinjem sve mi se više gadi.
Kako se fino Bolonja provodi na Pravu, malo je reći. 
