Ayrton Senna (21 March 1960 – 1 May 1994)

[commendatore]

Eto mali forumski mural od mene najjacem vozacu Formule 1 ikad....

Pokoj ti duši veliki covjece....

[commendatore]

[commendatore]

[commendatore]

[konektovan]

Trebao si ga u temu F1, tamo bi bilo prikladnije,....

[bitanga_sa_otesa]

nek ti je vjecna slava sampione

ne treba zaboraviti ni ratzenbergera koji je poginuo dan ranije

[sime_cipol]

Nazalost, otisao je rano, prerano
25 godina od pogibije
Ne sjećam se sportista da je imao ispracaj kao on.

[bitanga_sa_otesa]

"U raju nema zidova"
U petak, 29. travnja 1994. počeo je tragični vikend u Imoli. Barrichello je u svom Jordanu zbog probušene gume preletio zaštitnu mrežu te je nekoliko minuta ostao bez svijesti, Senna je bio među prvima koji su pristigli u klinički centar da bi se osobno uvjerio u Rubensovo stanje. Prvi dan treninga zaključen je Senninim najboljim vremenom
Treninzi su nastavljeni u subotu 30. travnja 1994. Ayrton je postigao najbolje vrijeme. Austrijanac Roland Ratzenberger bio je prilično borben na treningu, ali je od svog Simteka tražio previše. Na Simteku austrijskog vozača otkinuo se na ravnom dijelu staze poslije zavoja Tamburello prednji spojler Ratzenberger je u zavoju Villeneuve udario u zid pri brzini od 316 km/h. Bilo je 13,18 sati Poginuo je na licu mjesta zbog frakture trećeg pršljena, kao što je to kasnije potvrdila obdukcija.Senna je Ratzenbergovu pogibiju promatrao na televizijskom ekranu u Williamsovom boksu i odmah je otpustio sigurnosne pojaseve jer su treninzi za njega bili gotovi. Kada je shvatio da se za Ratzenbergera više ništa ne može učiniti sa suzama u očima pobjegao je u svoj motorhome. I ostali vozači ostali su šokirani. Sennu su ove scene poprilično pogodile. Plakao je ispred svih, da bi potom otišao na mjesto nesreće. I dalje pod teškim dojmom nesreće razgovarao je sa sucima zavoja i s FIA-inim liječnikom Sidom Watkinsom a iskusni stari Watkins shvatio je da je Sennina ravnoteža narušena. «Ostavi ovaj život», rekao mu je, «nemoj voziti sutra, moglo bi se dogoditi nešto jako ružno. Osvojio si tri prvenstva, najbolji si vozač na svijetu, nemaš potrebu da nastaviš s rizikom. Otiđimo na ribarenje, zaboravimo sve». Ayrton je sve to saslušao i rekao moram voziti to je jace od mene. Sutra dvadeset minuta prije starta nazvao je Adrianu vrlo sam nervozan, očajan povjerio je Adriani svoju zabrinutost i svoj strah, kao da je osjećao da ga i njegov Williams može izdati

Kada je u nedjelju 1. svibnja stigao na stazu činio se napetim mnogo više od uobičajenog,zatražio austrijsku zastavu. «Ukoliko pobijedim, htio bih odati počast Ratzenbergeru»
U nedjelju 1. svibnja 1994. 26 je automobila stajalo na startnoj rešetki. Bila je to utrka istine. Ayrton je bio opsjednut pobjedom i morao je apsolutno pobijediti. Bilo je prilično vruće. Ayrton je već bio na svome sjedištu s kacigom naslonjenom ispred sebe. Bilo je to prvi put da je napravio ovakvu gestu. Njegov pogled nije bio onakav kakav je uobičavao biti. Krio je u sebi umornog i napetog čovjeka bez prave volje za utrkom. Razmišljao je o svom uzburkanom načinu života koji je toliko volio, a koji odjednom više nije bio to što je želio. Gledatelji uzduž staze slušali su Ayrtonovu audio kasetu snimljenu dan prije, a koja je opisivala stazu u Imoli. Poslije opisa ravnih dijelova, zavoja, kočenja, promjena brzina čuo se neočekivan pozdrav: «Boh, Alain, mnogo mi nedostaješ i šaljem ti srdačan pozdrav». Više od prijateljske geste prema Prostu bilo je to iskazivanje nostalgije prema onoj Formuli 1 koja ga je dovela na vrhunce slave.
Ayrton je startao s najboljeg startnog mjesta, ali ujedno i posljednji put u svojoj karijeri. Automobili su spremni za start, no nekoliko sekunda potom Finac Lehto (Benetton-Ford) peti na treningu, podignuo je ruku. Njegov jednosjed ostao je zaustavljen na startnoj rešetki. Direktor utrke nije ga primijetio i dao je znak za start. Ayrton je dobro startao i ostao je ispred Schumachera koji ga nije uspio prestići. S dna startne rešetke naišao je Portugalac Lamy (Lotus-Ford) koji nije uspio izbjeći Lehtov jednosjed. Udarac je bio strahovit. Dijelovi automobila završili su na tribini te pogodili i ozlijedili nekoliko gledatelja. Na stazu je izišao sigurnosni automobil.U sedmome krugu sigurnosni automobil vratio se u boks i utrka je ponovno započela. Sennin Williams naprosto je letio i povećavao prednost pred Nijemcem. U zavoju Tamburello opasno se zanio, možda zbog nedovoljno zagrijanh guma. Dno automobila dotaklo je asfalt, prouzročivši nepredvidive reakcije na koje se Ayrton žalio mjesecima. Schumacher iza njegovih leđa bio je miran, jer ga je možda i ova utrka podsjećala na onu u Brazilu u kojoj je također poveo Senna.
Na ciljnoj ravnini prošao je sa 6,75 desetinki prednosti ispred Schumachera. Nalazio se na dnu u Tamburellu, zavoju kojemu nije vidio kraja. Tamburello se prolazio pri velikoj brzini, ali bez većih poteškoća. Napravio je laganu korekciju upravljačem na lijevoj strani. Automobil je okrznuo stepenicu koja dijeli stari od novog asfalta i za sobom ostavio iskre koje su pretvarale Williams-Renault s brojem dva u kometu. Brzina je iznosila 310 km/h. Zid mu se nesmiljeno približavao. Williams je nastavio voziti kao da se staza nastavlja. Pri brzini od 216 km/h udario je u zaštitni zid, nekoliko metara od reklamnog panoa I Pilotissimi. Jedan kotač poletio je u zrak. Bio je to desni kotač koji je donekle apsorbirao silinu udarca. Automobil je poskočio, odbio se i ostao izvan staze pretvoren u krhotine. Jedan dio ovjesa probio je kacigu i zabio se Ayrtonu u glavu. Žutozelena kaciga ostala je nagnuta ulijevo. Bilo je 14:17 sati jedne proklete prvosvibanjske nedjelje. Intervencija je bila brza kao i dan ranije s Ratzenbergerom, ali i u ovom je slučaju stanje bilo teško. Analiza podataka prikupljenih iz centralne jedinice koju su Williamsovi tehničari odmah poslije nesreće skinuli i držali dva sata prije nego su je predali talijanskim vlastima, potvrdila je ono što je Patrick Head ispovijedio tijekom sudskog procesa: Prije završetka izletne zone Senna je strahovito kočio izazvavši time deceleraciju od otprilike 4,3 G. Prilikom prijelaza iz travnate zone na betonsku automobil je nekoliko puta poskočio od tla sa svim četirima kotačima. Prije negoli je udario u zid uspio je spustiti jednu brzinu. Automobil se polukružno okrenuo i zaustavio u izletnoj zoni. Prošle su 1,3 sekunde od trenutka kada je izgubio kontrolu nad svojim automobilom. Senna se nije micao. Potom se njegova glava neznatno pomaknula i naslonila na jednu stranu.Polemike koje su potom uslijedile o tome je li Senna bio živ u tom trenutku ili ne bile su zapravo izgovor organizatorima kojim su dokazali da zakon tog dana u Imoli nije bio prekršen. Htjelo se dokazati da je njegovo srce u trenutku kada su stigli spasitelji još uvijek kucalo te da se zaustavilo u helikopteru da bi ponovno bilo reaktivirano fibrilatorom.U stvarnosti Ayrton je prestao živjeti u onom trenutku kada je dio ovjesa poput projektila probio vizir kacige i probio mu glavu u predjelu iznad desne obrve, prouzročivši pri tome rez dugačak 3 cm, a što je najgore i devastirajući učinak za mozak. Pomoć je uslijedila pravodobno, ali uzaludno. Krvi je bilo posvuda. I dok su liječnici primijenili traheotomiju kako bi olakšali disanje, Senna je bio podvrgnut transfuziji i dobio je četiri litre krvi, no kroz uši mu je izlazila moždana materija. Jedini vozač koji je prisustvovao ovoj morbidnoj sceni bio je Erik Comas koji je sa svojim Larrousseom krenuo iz boksa i naišao na stazu s preprečenim vozilima. Bila je to doista igra sudbine. Kada je 1992. u Spa tijekom treninga Comas sa svojim Ligierom udario u zaštitnu ogradu, otkinuo se jedan kotač i udario ga je u kacigu pri čemu je ostao bez svijesti. Tada je naišao upravo Senna, zaustavio se, izišao s automobila te sluteći opasnost od požara isključio je električnu pumpu goriva. Tog je dana Senna spasio život Comasu, a sada je Francuz postao svjedokom Ayrtonove smrti.
Sedamnaest minuta poslije nesreće uzdigao se helikopter iz zavoja Tamburello i uputio prema bolnici Maggiore u Bologni, koja je preventivno bila pripremljena za slučaj nesreće. U helikopteru je i dalje nesmanjenim ritmom curila krv iz Sennine glave. Na dvanaestome katu bolnice Maggiore doktorica Maria Teresa Flandri činila je sve ono što je mogao dežurni liječnik i sve ono što joj je zakon nametao u takvim situacijama. U 16,30 h objavljeno je prvo priopćenje u kojemu se govorilo o dubokoj komi i hemorargijskom šoku uzrokovanom oštećenjem arterije. Potom neurokirurg Andreoli priopćuje o prijelomu grudnoga koša. Elektroencefalogram u 18,00 sati postaje ravan. Sennin brat Leonardo poziva svećenika za posljednju pomast. U 18,05 izdano je drugo priopćenje u kojem je objavljena Sennina klinička smrt. Ayrton je bio spojen na reanimacijske uređaje koji su održavali funkciju srca. U 19,05 doktorica Flandri pojavila se posljednji put i s neskrivenim emocijama objavila: «U 18,40 sati kod Senne više nije bilo nikakve kardiološke aktivnosti i proglašen je mrtvim». Bila je to vijest koja se brzo proširila svijetom, a koju nitko nije želio čuti: Ayrton Senna da Silva je mrtav.
U 22,10 sati Ayrtonovo je tijelo prebačeno na Institut sudske medicine u Bologni, kako bi bilo podvrgnuto obdukciji, prema zahtjevu suca Maurizija Passarinija. Tako su se na dvjema susjednim stolovima zatekla beživotna tijela Senne i Ratzenbergera. Sudsko izvješće izazvalo je niz polemika jer je u njemu stajalo da je Ratzenbergova smrt nastupila na licu mjesta, što je značilo da je staza u Imoli trebala biti sekvestrirana od strane talijanskih vlasti, pa se utrka u nedjelju uopće ne bi vozila. I u tom slučaju Senna bi najvjerojatnije još uvijek bio živ. No bile su to beskonačne i uzaludne retroaktivne polemike.
Ayrtonov lijes u Brazilskoj zrakoplovnoj su luci prihvatili kadeti škole vojne policije koji su ga prevezli na vatrogasnom kamionu.U Brazilu nistu postojala pogrebna vozila, a prijevoz vatrogasnim kamionom bio je maksimum počasti koji se odavao pojedinoj osobi.
Brazilci su stajali u redu dugom osam kilometara u očekivanju da prođu ispred Senninog lijesa.
Dvadeset i jedan pucanj popratio je premještanje Ayrtonovog lijesa ispred zgrade zakonodavne skupštine na groblje Morumbi. U unutrašnjosti gorblja šesnaest je vozača čekalo da prenesu lijes do grobnice. Bili su to Emerson, Wilson i Christian Fittipaldi, Rubens Barrichello, Roberto Moreno, Raul Boesel, Maurizio Sandro Sala, Alain Prost, Jackie Stewart, Johnny Herbert, Thierry Boutsen, Gerhard Berger, Michele Alboreto, Hans Stuck, Derek Warwick i Damon Hill. Položili su ga u zemlju na najvišoj točki groblja Morumbi, a na nadgrobnoj ploči utisnuto je tek nekoliko riječi: «Ayrton Senna da Silva, 21/3/1960-1/5/1994, ništa me ne može odijeliti od ljubavi prema Bogu» («Nada pode me separar del amor de Deus»).

Time je završila velika priča o ovome čovjeku koji je trajno obilježio čitavo desetljeće utrka Formule 1. Bio je prvak velikog stila: 41 pobjeda, 65 najboljih vremena na treningu i tri svjetska prvenstva čine njegove rekorde. U Brazilu je bio slavljen poput Boga. Nije bio samo veliki vozač, već prije svega i veliki čovjek.
Kada se Velika nagrada Francuske još vozila u Le Castelletu velika skupina novinara, uključujući i Jackija Stewarta, odlazila je u zavoj Signes koji se nalazio na kraju ravnine duge kilometar. Htjeli su vidjeti tko od vozača posljednji koči i skida nogu s gasa. Bio je to Senna

[Ned071]

Promovirana je i knjiga o Senni...

https://www.elmundo.es/deportes/formula ... b46ae.html

[sime_cipol]

Cijeli taj vikend je bio zlokoban.
Prvo Barrichello.
Pa Ratzenbreger.
Na samom startu Lami udara u JJ Lehto i nekoliko gledalaca je povrijedjeno.
Onda Senna.
Na kraju Alboreto povrijedi tri mehaničara u pitstopu.

[TheWatcher]

Rain Man

najveci i najbolji svih vremena

[bingov buraz]

Gledao trku,čini mi se da su Šumaheru zamjerili slavlje nakon pobjede ali nisam siguran više.

Baš dugo poslije toga nije bilo pogibija do onog što je podletio pod dizalicu mislim da je kum od ovog Leclerca što sad vozi za Ferrari tako da sigurnosnim promjenama smrt Sene i Ratzenbergera je spasila dosta života.

[sime_cipol]

Bianchi.
Bio 9mj u komi i nakon nikakvog napretka skinu ga sa aparata.

[UmaX]

Senna je bio gigant, nema sta, ali nazalost Jim Clark se nedovoljno spominje, a bio je jednako dobar kao i Senna, sigurno.

Samo kazem.

[Travnički Noćni Šetač]

"U raju nema zidova"
U petak, 29. travnja 1994. počeo je tragični vikend u Imoli. Barrichello je u svom Jordanu zbog probušene gume preletio zaštitnu mrežu te je nekoliko minuta ostao bez svijesti, Senna je bio među prvima koji su pristigli u klinički centar da bi se osobno uvjerio u Rubensovo stanje. Prvi dan treninga zaključen je Senninim najboljim vremenom
Treninzi su nastavljeni u subotu 30. travnja 1994. Ayrton je postigao najbolje vrijeme. Austrijanac Roland Ratzenberger bio je prilično borben na treningu, ali je od svog Simteka tražio previše. Na Simteku austrijskog vozača otkinuo se na ravnom dijelu staze poslije zavoja Tamburello prednji spojler Ratzenberger je u zavoju Villeneuve udario u zid pri brzini od 316 km/h. Bilo je 13,18 sati Poginuo je na licu mjesta zbog frakture trećeg pršljena, kao što je to kasnije potvrdila obdukcija.Senna je Ratzenbergovu pogibiju promatrao na televizijskom ekranu u Williamsovom boksu i odmah je otpustio sigurnosne pojaseve jer su treninzi za njega bili gotovi. Kada je shvatio da se za Ratzenbergera više ništa ne može učiniti sa suzama u očima pobjegao je u svoj motorhome. I ostali vozači ostali su šokirani. Sennu su ove scene poprilično pogodile. Plakao je ispred svih, da bi potom otišao na mjesto nesreće. I dalje pod teškim dojmom nesreće razgovarao je sa sucima zavoja i s FIA-inim liječnikom Sidom Watkinsom a iskusni stari Watkins shvatio je da je Sennina ravnoteža narušena. «Ostavi ovaj život», rekao mu je, «nemoj voziti sutra, moglo bi se dogoditi nešto jako ružno. Osvojio si tri prvenstva, najbolji si vozač na svijetu, nemaš potrebu da nastaviš s rizikom. Otiđimo na ribarenje, zaboravimo sve». Ayrton je sve to saslušao i rekao moram voziti to je jace od mene. Sutra dvadeset minuta prije starta nazvao je Adrianu vrlo sam nervozan, očajan povjerio je Adriani svoju zabrinutost i svoj strah, kao da je osjećao da ga i njegov Williams može izdati

Kada je u nedjelju 1. svibnja stigao na stazu činio se napetim mnogo više od uobičajenog,zatražio austrijsku zastavu. «Ukoliko pobijedim, htio bih odati počast Ratzenbergeru»
U nedjelju 1. svibnja 1994. 26 je automobila stajalo na startnoj rešetki. Bila je to utrka istine. Ayrton je bio opsjednut pobjedom i morao je apsolutno pobijediti. Bilo je prilično vruće. Ayrton je već bio na svome sjedištu s kacigom naslonjenom ispred sebe. Bilo je to prvi put da je napravio ovakvu gestu. Njegov pogled nije bio onakav kakav je uobičavao biti. Krio je u sebi umornog i napetog čovjeka bez prave volje za utrkom. Razmišljao je o svom uzburkanom načinu života koji je toliko volio, a koji odjednom više nije bio to što je želio. Gledatelji uzduž staze slušali su Ayrtonovu audio kasetu snimljenu dan prije, a koja je opisivala stazu u Imoli. Poslije opisa ravnih dijelova, zavoja, kočenja, promjena brzina čuo se neočekivan pozdrav: «Boh, Alain, mnogo mi nedostaješ i šaljem ti srdačan pozdrav». Više od prijateljske geste prema Prostu bilo je to iskazivanje nostalgije prema onoj Formuli 1 koja ga je dovela na vrhunce slave.
Ayrton je startao s najboljeg startnog mjesta, ali ujedno i posljednji put u svojoj karijeri. Automobili su spremni za start, no nekoliko sekunda potom Finac Lehto (Benetton-Ford) peti na treningu, podignuo je ruku. Njegov jednosjed ostao je zaustavljen na startnoj rešetki. Direktor utrke nije ga primijetio i dao je znak za start. Ayrton je dobro startao i ostao je ispred Schumachera koji ga nije uspio prestići. S dna startne rešetke naišao je Portugalac Lamy (Lotus-Ford) koji nije uspio izbjeći Lehtov jednosjed. Udarac je bio strahovit. Dijelovi automobila završili su na tribini te pogodili i ozlijedili nekoliko gledatelja. Na stazu je izišao sigurnosni automobil.U sedmome krugu sigurnosni automobil vratio se u boks i utrka je ponovno započela. Sennin Williams naprosto je letio i povećavao prednost pred Nijemcem. U zavoju Tamburello opasno se zanio, možda zbog nedovoljno zagrijanh guma. Dno automobila dotaklo je asfalt, prouzročivši nepredvidive reakcije na koje se Ayrton žalio mjesecima. Schumacher iza njegovih leđa bio je miran, jer ga je možda i ova utrka podsjećala na onu u Brazilu u kojoj je također poveo Senna.
Na ciljnoj ravnini prošao je sa 6,75 desetinki prednosti ispred Schumachera. Nalazio se na dnu u Tamburellu, zavoju kojemu nije vidio kraja. Tamburello se prolazio pri velikoj brzini, ali bez većih poteškoća. Napravio je laganu korekciju upravljačem na lijevoj strani. Automobil je okrznuo stepenicu koja dijeli stari od novog asfalta i za sobom ostavio iskre koje su pretvarale Williams-Renault s brojem dva u kometu. Brzina je iznosila 310 km/h. Zid mu se nesmiljeno približavao. Williams je nastavio voziti kao da se staza nastavlja. Pri brzini od 216 km/h udario je u zaštitni zid, nekoliko metara od reklamnog panoa I Pilotissimi. Jedan kotač poletio je u zrak. Bio je to desni kotač koji je donekle apsorbirao silinu udarca. Automobil je poskočio, odbio se i ostao izvan staze pretvoren u krhotine. Jedan dio ovjesa probio je kacigu i zabio se Ayrtonu u glavu. Žutozelena kaciga ostala je nagnuta ulijevo. Bilo je 14:17 sati jedne proklete prvosvibanjske nedjelje. Intervencija je bila brza kao i dan ranije s Ratzenbergerom, ali i u ovom je slučaju stanje bilo teško. Analiza podataka prikupljenih iz centralne jedinice koju su Williamsovi tehničari odmah poslije nesreće skinuli i držali dva sata prije nego su je predali talijanskim vlastima, potvrdila je ono što je Patrick Head ispovijedio tijekom sudskog procesa: Prije završetka izletne zone Senna je strahovito kočio izazvavši time deceleraciju od otprilike 4,3 G. Prilikom prijelaza iz travnate zone na betonsku automobil je nekoliko puta poskočio od tla sa svim četirima kotačima. Prije negoli je udario u zid uspio je spustiti jednu brzinu. Automobil se polukružno okrenuo i zaustavio u izletnoj zoni. Prošle su 1,3 sekunde od trenutka kada je izgubio kontrolu nad svojim automobilom. Senna se nije micao. Potom se njegova glava neznatno pomaknula i naslonila na jednu stranu.Polemike koje su potom uslijedile o tome je li Senna bio živ u tom trenutku ili ne bile su zapravo izgovor organizatorima kojim su dokazali da zakon tog dana u Imoli nije bio prekršen. Htjelo se dokazati da je njegovo srce u trenutku kada su stigli spasitelji još uvijek kucalo te da se zaustavilo u helikopteru da bi ponovno bilo reaktivirano fibrilatorom.U stvarnosti Ayrton je prestao živjeti u onom trenutku kada je dio ovjesa poput projektila probio vizir kacige i probio mu glavu u predjelu iznad desne obrve, prouzročivši pri tome rez dugačak 3 cm, a što je najgore i devastirajući učinak za mozak. Pomoć je uslijedila pravodobno, ali uzaludno. Krvi je bilo posvuda. I dok su liječnici primijenili traheotomiju kako bi olakšali disanje, Senna je bio podvrgnut transfuziji i dobio je četiri litre krvi, no kroz uši mu je izlazila moždana materija. Jedini vozač koji je prisustvovao ovoj morbidnoj sceni bio je Erik Comas koji je sa svojim Larrousseom krenuo iz boksa i naišao na stazu s preprečenim vozilima. Bila je to doista igra sudbine. Kada je 1992. u Spa tijekom treninga Comas sa svojim Ligierom udario u zaštitnu ogradu, otkinuo se jedan kotač i udario ga je u kacigu pri čemu je ostao bez svijesti. Tada je naišao upravo Senna, zaustavio se, izišao s automobila te sluteći opasnost od požara isključio je električnu pumpu goriva. Tog je dana Senna spasio život Comasu, a sada je Francuz postao svjedokom Ayrtonove smrti.
Sedamnaest minuta poslije nesreće uzdigao se helikopter iz zavoja Tamburello i uputio prema bolnici Maggiore u Bologni, koja je preventivno bila pripremljena za slučaj nesreće. U helikopteru je i dalje nesmanjenim ritmom curila krv iz Sennine glave. Na dvanaestome katu bolnice Maggiore doktorica Maria Teresa Flandri činila je sve ono što je mogao dežurni liječnik i sve ono što joj je zakon nametao u takvim situacijama. U 16,30 h objavljeno je prvo priopćenje u kojemu se govorilo o dubokoj komi i hemorargijskom šoku uzrokovanom oštećenjem arterije. Potom neurokirurg Andreoli priopćuje o prijelomu grudnoga koša. Elektroencefalogram u 18,00 sati postaje ravan. Sennin brat Leonardo poziva svećenika za posljednju pomast. U 18,05 izdano je drugo priopćenje u kojem je objavljena Sennina klinička smrt. Ayrton je bio spojen na reanimacijske uređaje koji su održavali funkciju srca. U 19,05 doktorica Flandri pojavila se posljednji put i s neskrivenim emocijama objavila: «U 18,40 sati kod Senne više nije bilo nikakve kardiološke aktivnosti i proglašen je mrtvim». Bila je to vijest koja se brzo proširila svijetom, a koju nitko nije želio čuti: Ayrton Senna da Silva je mrtav.
U 22,10 sati Ayrtonovo je tijelo prebačeno na Institut sudske medicine u Bologni, kako bi bilo podvrgnuto obdukciji, prema zahtjevu suca Maurizija Passarinija. Tako su se na dvjema susjednim stolovima zatekla beživotna tijela Senne i Ratzenbergera. Sudsko izvješće izazvalo je niz polemika jer je u njemu stajalo da je Ratzenbergova smrt nastupila na licu mjesta, što je značilo da je staza u Imoli trebala biti sekvestrirana od strane talijanskih vlasti, pa se utrka u nedjelju uopće ne bi vozila. I u tom slučaju Senna bi najvjerojatnije još uvijek bio živ. No bile su to beskonačne i uzaludne retroaktivne polemike.
Ayrtonov lijes u Brazilskoj zrakoplovnoj su luci prihvatili kadeti škole vojne policije koji su ga prevezli na vatrogasnom kamionu.U Brazilu nistu postojala pogrebna vozila, a prijevoz vatrogasnim kamionom bio je maksimum počasti koji se odavao pojedinoj osobi.
Brazilci su stajali u redu dugom osam kilometara u očekivanju da prođu ispred Senninog lijesa.
Dvadeset i jedan pucanj popratio je premještanje Ayrtonovog lijesa ispred zgrade zakonodavne skupštine na groblje Morumbi. U unutrašnjosti gorblja šesnaest je vozača čekalo da prenesu lijes do grobnice. Bili su to Emerson, Wilson i Christian Fittipaldi, Rubens Barrichello, Roberto Moreno, Raul Boesel, Maurizio Sandro Sala, Alain Prost, Jackie Stewart, Johnny Herbert, Thierry Boutsen, Gerhard Berger, Michele Alboreto, Hans Stuck, Derek Warwick i Damon Hill. Položili su ga u zemlju na najvišoj točki groblja Morumbi, a na nadgrobnoj ploči utisnuto je tek nekoliko riječi: «Ayrton Senna da Silva, 21/3/1960-1/5/1994, ništa me ne može odijeliti od ljubavi prema Bogu» («Nada pode me separar del amor de Deus»).

Time je završila velika priča o ovome čovjeku koji je trajno obilježio čitavo desetljeće utrka Formule 1. Bio je prvak velikog stila: 41 pobjeda, 65 najboljih vremena na treningu i tri svjetska prvenstva čine njegove rekorde. U Brazilu je bio slavljen poput Boga. Nije bio samo veliki vozač, već prije svega i veliki čovjek.
Kada se Velika nagrada Francuske još vozila u Le Castelletu velika skupina novinara, uključujući i Jackija Stewarta, odlazila je u zavoj Signes koji se nalazio na kraju ravnine duge kilometar. Htjeli su vidjeti tko od vozača posljednji koči i skida nogu s gasa. Bio je to Senna

....
Hvala ti za ovaj tekst.... svaki put kao da prvi put citam...

[amar1994]

Ona trka,kad je pobjedio sa samo jednom brzinom

[bitanga_sa_otesa]

Ona trka,kad je pobjedio sa samo jednom brzinom

meni je bolje kad je u donningtonu po kisi za jedan krug s petog mjesta izletio na prvo

[bingov buraz]

Bianchi.
Bio 9mj u komi i nakon nikakvog napretka skinu ga sa aparata.

Da,jadnik nije imao šanse.

[bitanga_sa_otesa]

Gledao trku,čini mi se da su Šumaheru zamjerili slavlje nakon pobjede ali nisam siguran više.

ja mu i dan danas zamjerim,takodje i organizatorima, jer nije prekinuta trka zbog ratzenbergerove smrti,a trebala je biti, jer je poginuo na licu mjesta...ayrton bi bio ziv sigurno..

[sime_cipol]

Da se islo po pravilima, trka u nedjelju se ne bi vozila, odnosno bila bi otkazana zbog pogibije Ratzenbergera na stazi dan ranije. Jer bi se morao raditi uvidjaj, policija, sudija, istražitelji. To nekome nije odgovaralo nego se guralo da se trka odrzi pod svaku cijenu

[konektovan]

Da se islo po pravilima, trka u nedjelju se ne bi vozila, odnosno bila bi otkazana zbog pogibije Ratzenbergera na stazi dan ranije. Jer bi se morao raditi uvidjaj, policija, sudija, istražitelji. To nekome nije odgovaralo nego se guralo da se trka odrzi pod svaku cijenu

Biznis, surovi kapitalizam,....

[amar1994]

Ona trka,kad je pobjedio sa samo jednom brzinom

meni je bolje kad je u donningtonu po kisi za jedan krug s petog mjesta izletio na prvo

[Better Man]

Ona trka,kad je pobjedio sa samo jednom brzinom

meni je bolje kad je u donningtonu po kisi za jedan krug s petog mjesta izletio na prvo

Ta jedina brzina koja je radila je bila šesta. Jedini koji je pobjeđivao po kiši sa poderanim gumamam za suho i zato je s pravom prozvan Rain Man. Najveći u istoriji ikada. Rivalstvo s Prostom nikad neće biti prevaziđeno.

[bitanga_sa_otesa]

Rivalstvo s Prostom nikad neće biti prevaziđeno.

ganjao se on i s brkom,na stazi su bili ljuti neprijatelji... al ga je povezao kad je ostao bez goriva na ciljnoj ravnini...

[Better Man]

Rivalstvo s Prostom nikad neće biti prevaziđeno.

ganjao se on i s brkom,na stazi su bili ljuti neprijatelji...

Da i brko je bio tu, ali posebna draž je bila s Prostom, jer su vozili za istu ekipu.