Pretpostavljam da je to ustvari ono sto je zabiljezeno i na dijagramu FR-a.
Jednostavno, usljed ucestale promjene potiska u motorima, promjene brzine, avion se nije vise mogao kontrolisati, izgubio je pravac kretanja i po inerciji poceo ponirati do konacnog udara na zemlju.
.....uređaj s tehničkim podatcima o letu pokazuje "netočne podatke o brzini leta (...) koji su očito povezani sa zamrzavanjem Pitot-cijevi čiji je sustav grijanja bio ugašen", piše u priopćenju MAK-a.
Te sonde omogućuju pilotima da prate brzinu letjelice, što je presudno za njezinu ravnotežu u letu.
Ako su te sonde prekrivene ledom ili prljavštinom, pilot može dobiti netočne podatke o brzini, što može prouzročiti pad zrakoplova ako leti presporo, ili pak njegovu deformaciju ako leti prebrzo.
Te su se sonde spominjale kao uzrok pada Airbusa A330 kompanije Air Francea na letu Pariz-Rio koji je 1. lipnja 2009. pao u Atlantski ocean s 228 putnika i članova posade.
U slučaju An-148 Saratov Airlinesa, snimač leta pokazuje sve veće razlike u brzini koju su mjerili različiti senzori u nekoliko minuta leta.
Te su proturječne informacije navele pilote da isključe automatsku navigaciju i prebace se na ručni način rada, na visini oko 2.000 metara. No 34 sekunde poslije, jedna je sonda pokazivala brzinu od 0 km/h, a druga više od 540 km/h. Letjelica je tada počela padati.