triconja wrote:
Da se vratim na marksisticki nacin rezonovanja religije za koji mislim da je tacan: religija je nacin kontrole masa. Religiju je napravio covjek da bi mogao objasniti stvari koje su za njega bile destruktivne i strasne, ili pak dobre. Da bog ne postoji ili da postoji nema dokaza, pa samim tim svakim naucnim dostignucem sve manje imamo potrebu da dajemo toj sili bozansku prirodu.
Sve prethodno je OK, i poznato.
A ovaj pasus je, zapravo, sustina s kojom se ja u potpunosti slazem. S tim da bih ja dodao jos i to da su sva vjerovanja u ljudskoj istoriji inicijalno nastala iz straha i zbog nepoznavanja svog okruzenja.
Ljudi su, radi svog neznanja i nerazumijevanja, mislili da ih neko kaznjava olujama, munjama, gromovima (neko je gore), cunamijima, zemljotresima, itd., i tako su nastala inicijalna vjerovanja u to neko natprirodno bice.
Kasnije, vremenom, ljudi su "tome" dali i ime - bog. A bogova je nakada, u raznim narodima, bilo na pasja preskakala...
Onda, opet kasnije i nakon puno vremena, sve to postepeno prelazi u razne vidove obozavanja (ali i dalje sve potaknuto nekakvih strahom), cime nastaju i religije.
S povecavanjem ljudskog znanja o svemu oko nas, cime se mnoge nepoznate stvari postepeno razjasnjavaju i postaje jasno zasto se i kako se desavaju, te religije se polako pretvaraju u neku vrstu pokreta, ciji je cilj da okupe sto vise ljudi pod svoje okrilje.
Zasto? Jednostavno - jer su neki ljudi poceli shvacati da je ljudska glupost bezgranica, i da oni iz toga mogu profitirati. I tada se pocinju pojavljivati danasnje monoteisticke religije, kojima je danas jedini cilj materijalna korist i moc, a sto se ne moze ostvariti bez upravljanja i kontrole masama.
Prvo jedna (judaizam), pa onda njen update, tj. druga (hriscanstvo), i na kraju zadnji update, tj. treca (islam).
Svaka od njih je koristila vec dobro poznatu matricu " neobjasnjivih cuda", i svaka neredna se u velikom dijelu "naslanjala" na prethodnu.
S trecom se vec shvacalo da ljudi vise nisu mentalno i znanjem na nivou prve, a ni druge, i zato se sve to nekako moralo ograniciti i postaviti u neke okvire, a koji ce se onda odrzavati sto duze. Zato je u trecoj knjizi (uputstvu) receno da vise nema poslanika, a samim tim ni novih knjiga (uputstava).
I sta onda imamo danas u odnosu na vrijeme od prije 1500+ godina?
1. Sve manji i manji broj pravih vjernika, koji se ponasaju u skladu s onim napisanim u knjigama.
2. Sve veci broj nekkvih poluvjernika, ili, preciznije, licemjernih vjernika koji se izjasnjavaju da su vjernici, ali istovremeno se ne ponasaju u skladu sa svojom knjigom/uputstvom.
3. Sve veci broj onih koji uprkos vecinskom vjernickom okruzenju otvoreno govore da nisu vjernici i da bog, zapravo, ni ne postoji niti je ikada postojao. Naravno, ovo je spor i dugotrajan proces, jer ljudi su robovi vlastitih navika, tradicija i "naucenoga", kao i iracionalnih strahova koji se prenose s koljena na koljeno.
Ali, generalno, i ako se pogleda istorija religija koja je stara oko 5.000 godina, sa svim svojim update-ima, ovaj proces je vec sada prilicno ubrzan. Medjutim, i dalje ce trebati bar jos 200 godina da iz ljudskih umova, a sve zahvlajujuci nauci, bog kao pojam izgubi svoj znacaj, da strahovi isceznu, i da se ljudi okrenu realnosti.