arzuhal wrote:Inače, kad smo kod ramazana i posta, da li (ikako) i kako mjesec ramazana utiče na ateiste, ima li empatije prema vjernicima, jeste li razdražljivi zbog (nekog oblika) ramazanske atmosfere, da li vam pada koncentracija zbog posta vjernika u mjestu kojem živite zajedno s njima
, idete li na iftare ili pripravljate li iftare za članove porodice i prijatelje koji su vjernici, itd?
Ma to sam samo onako naveo, mada veoma namjerno jer je riječ
empatija u ovom kontekstu provokativna što najbolje vidimo iz samo jedne Karlinkine rečenice (koja nije ni ateista doduše a ja pitao ateiste, al' da ne idemo sad u sitna crevca
). Zato se uopće ne mora ići tamo gdje i ukoliko to
tamo ustvari i ne postoji.
Dakle, općenito onako, neki dojam, pozitivni/negativni osjećaji...Neko skoro napisa kako ga nerviraju javni, organizirani iftari, njih se povezuje s previše javnom manifestacijom vjere, potiranjem sekularnosti države na način da država stoji iza organizacije iftara, itd. To je samo jedan način, od mnogo više njih, kako neki ateista može vidjeti i "doživjeti" ramazan...
Osvrnut ću se samo na pojavu javnih, organiziranih iftara. Za mene kao ateistu, iftar je uvijek bio nešto pozitivno i lijepo jer kada me zovnu na iftar sve nekako ima bolju, ljepšu atmosferu. Sve je nekako svečanije. I one dolme i pite, i limunada, i bamija koju ofirno zaobiđem. I sve je nekako ljepše, mekanije, sa nekom patinom druženja i zajedništva i prisnosti. Neko je svoju intimu podijelio sa mnom, i opet je sve ostalo intimno. I ramazanski somuni stvarno imaju slađi okus oduvijek.
Smetaju mi javni organizirani iftari jer su u suštini stranački skupovi SDA podržani od strane IZ, a po plaštom vjere.
Smetaju mi jer nisu otvoreni za sve, i gleda se ko će biti pozvan. U ovakvoj državi. Truloj i raspadnutoj. Sekularnoj. Država, odnosno gradovi učestvuju u organiziranju javnih iftara. I onda se sjetim da iako živim gradu koji se busa reklamno u prsa o svom multikulti jeruzalimstvu, Sarajevo je nacionalno i vjerski monolitan grad, a islam je državna religija. Što je sasvim ok, samo da se ne pretvaramo da smo nešto drugo. A država je SDA ili što Bake reče da je iftar u Stocu poruka cijelom svijetu. Da su muslimani u svojoj vjeri na svojoj zemlji.
Možda se pitaš zašto ovoliko politike uvlačim u priču o Ramazanu i postu? Zato što je islam na ovim prostorima postao neodvojiv od politike. Zato što su to sami muslimani dopustili. Da se ispolitizira nešto intimno i zbližavajuće poput iftara i vjere generalno.
Ali šta ja znam o vjeri...ja sam samo pripadnik ateističke manjine u gradu koji iftarske topove dijeli šakom i kapom kao falusne dokaze islamske nadmoći u ovoj državi.
zato sma radrzavljiva 
to je nesto specificno za pojedine gradove 
