Ima ih svugdje u Univerzumu, ali i u u galaksiji Mliječni put ih je oko čak 30 miliona inaktivnih, ali ne i porpuntno nefunkcionalnih.splinter wrote: ↑12/06/2020 14:19Ok, hvala na pojašnjenju.Trafalgar Law wrote: ↑12/06/2020 14:07Ja sam smatrao da se radi o klasičnom pulsaru, ali samo opet bio djelimično upravu. Radilo se zapravo o magnetaru koji i nije bio toliko udaljen kao što se smatralo za ovu "misteriznu" pojavu. Ponuđena su dva rijeŠenja koja opusiju ovu neobičnu pojavu, sa kojom se rijetko susrećemo kod magnetara, iako znamo da i oni imaju svoju nestabilnu koru koja "pleše" sa magnetnim poljem.splinter wrote: ↑11/06/2020 12:57
Smoking man?
https://www.klix.ba/scitech/nauka/drugi ... /200610034
Šta misliš o ovome? Šta je u pitanju?
Fast Radio Burst (FRB) su relativno nova pojava, o njima se baš malo zna.
Ali obzirom da regija emisije nije veća od nekoliko stotina kilometara, koliko je realno ovo da su toliko precizno locirali mjesto nastanka jer kako navode da signal dolazi iz dijela svemira koji je udaljen od Zemlje čak tri milijarde svjetlosnih godina?
Prvi scenario opisuje kako zarobljeni snop energije ostaje vezan za koru Magnetara. Kako dolazi do rotiranja ove kore, nemonovno je da će i silnice magnenog polja pratit injegovu rotaciju, sve do povrtka magnetnog polja i silnica u normalno stanje, ka da se ona isprepletu, oslobađajući enormne količine nergije u vidu radio snopa.
Drugi scenariji; podrazumjeva izbačenog energetskog snopa koji se sudara sa ranijim ostacima (u formi ranijih izbačaja čestica,generisanih prije određenog vremena) stvarajući udarni val, sabijajući magnetiziranu plazmu čestica ispred sebe i kreirajući magnetno polje. Kako se elektroni kroz utjecaj magnetnog polja nastavljaju komešati unutar plazme, dolazi do formiranja novog izbačaja radio valova, to jeste onih radio valova koje je u konačnici detektovao naš radi oteleskop.
Ali me malo buni da ipak ima Magnetara znatno bližih nama i da li je ovo tačna procjena lokacija porijekla signala?
Imaš niz poprlično komplikovanih formula, doduše ovde je radio astronomija riješila taj problem mjerenjem disperzije koja je definisana na slijedeći način;mjerenje disperzije je jednostavno konstanta proporcionalnosti koja povezuje frekvenciju svjetlositi sa dodatnom količinom vremena, koje je neophodno da kako bi svjetlost doša do posmatrača uslijed siperzije (rasipanja).
Ovaj magnetar (FBR 121102) je dosta udaljen, I nalazi se na nekih 3 milijarde svjetlosninih godina.