sheilak wrote:Ah, kako zaboravišmo aroganciju vozača gradskog prijevoza i svima nam dragih taksista?

nije to arogancija, to je čisti bezobrazluk.
enivej, da se osvrnem na par "ozbiljnih" postova.
arogancija, po meni, i nije toliko strašna i negativna ljudska osobina. mislim, bilo je sigurno dosta velikih ljudi koji su patili od toga. neki dan sam gledao fenomenalni dokumentarac "Generali" na NG. tema su bili Rommel i Montgomery. vjerujte mi da sam se bukvalno valjao od smijeha pri opisu Britanca, koji je bio školski primjer arogancije i kopleksaša (Moram vam preporučiti izuzetnu knjigu. Vjerujte mi da je odlična. Ja sam je napisao). ta njegova osobina je sigurno doprinijela kasnijim historijskim podvizima.
zato kažem, po meni, arogancija predstavlja ustvari mišljenje pojedinca da je bolji od onoga drugog. i to mu, kao, daje za pravo da ostale smatra "nižim". eh, u takvoj situaciji, ljudi koji nemaju neki istinski kvalitet, nešto po čemu su zaista posebni, izgledaju užasno smiješno za objektivnog posmatrača. i smiješno i tragično. oni koji imaju neki kvalitet, pa sve dok taj njegov kvalitet služi široj zajednici, može mu se oprostiti. kad arogancija pređe u bezobrazluk, tome treba pokazati gdje mu je mjesto.
naravno, mislim da tu ima i nekog stupnjevanja i nijansi. neki čovjek je arogantan prema nekoj grupi ljudi (najbanalnije: rođeni Sarajlija prema došljacima), dok istovremeno doživljava višestruke orgazme u kontaktu s nekim (rođeni Sarajlija prema "opasnim tipovima)... nema generalizacija, kao i u svemu.
sad da vas pitam: ima li ikada opravdanja za aroganciju? jeste li ikada bili namjerno arogantni i zašto?
