"Antifašistička politika" i "Blajburška književnost"

[oaza85]

Mislim da je Škobo dao jednu lijepu definiciju antifašizma. Spremnost da prihvatiš drugog i drugačijeg.

A to podrazumjeva da si spreman i da prihvatiš ono što ti se ne sviđa, i da prihvatiš da netko ima pravo da misom (molitvom, hatmom) izrazi žaljenje za nekim svojim pa makar on bio označen i kao zločinac.
Jasno je da je blajburška misa u Sarajevu imala svpj politički background, ali ako si svjestan toga, onda nastj da ti izbjegneš politizaciju. Jer je u tvome interesu. A rekao bih i u interesu antifašizma, kao, što si lijepo relao, načina razmišljanja, stanja svijesti...

Zanimljivo razmisljanje,
Pokazi velicinu i prihvati nesto sto ti se ne svidja, cak i ako se radi o velicanju notornog zla.
Pa dokle to prihvacanje moze da ide?
Sta ako ti sutra organizuju misu zadusnicu za tenkistu sto je srusio Stari Most?
Ili krizni put za duse egzekutora u Ahmicima?
U interesu suzivota, tolerancije, ti ces reci, pa sta, ok je to?
Ovo tvoje razmisljanje, i generalno taj stav popustanja, ne samo u Bosni, sklanjanja po strani, pusti, dobro je, nece, proce, i jesu nas sve doveli u pat poziciju.
Pa sad opet imamo predbitke, i mozda bitke...

Pa jebo ga život, moramo znati razlikovatoi što je misa, a što je izlazak na ulice. Davno sam napisao, na misu se ne obazirati (zapravo zaštiti je), a ako neko želi paradirati sa crnim uniformama i ustaškim simbolima, njega uhapsiti.

A misa za tog tenkistu u Mostaru je vejrovatno i održana (ako je mrtav) i niko za nju nije znao osim njegove familije.

Poređenje krvnika u Ahmićima i ove mise nije primjereno, jer ovdje nije rečeno misa za krvnike iz Jasenovca, nego za nevine šrtve Blajburga.
Inače, misa za poginule vojnike HVO-a, ili Vojske RS-a je održamo koliko hoćeš. Jel misliš da među njima nije bilo zločinaca, krivaca. Bilo je, naravno. Pa šta. Hoćemo,li svaki put protestovati.

I zaista ovo nema veze ni sa kakvim popuštanjem. Niti sa tolerancijom. Ja bih prije rekao, ima sa zdravim razumom.

Ne, ovo je klasicno popustanje pred budalama.
Sa ovim stvarima je prosto nemoguce napraviti kompromis.
Radi se o zlu koje iz dana u dan postaje agresivnije i vece.
Prije ili kasnije dodjes do zida i nemas kud, jer je nerazuman, lud, bezobrazan, i kad dobije sansu pocece da kolje.
Vec je toliko puta vidjeno u istoriji, ista matrica.

[Škobo Habu]

Da ti nešto kažem, izmedju raznih likova profila Eseda Radeljaša koji sjede u diplomatiji, Martina bez diplome, ali kao ugledna književnica, je pomak naprijed. Pun kofer stranačkih sirovina sa diplomama iz Travnika, daj nekoga ko bar može reći - ja sam napisao/la knjigu! A da treba uspostaviti i poštovati kriterije, treba. Samo ne vidim što bi se oni nešto posebno lomili na Martini.

Kao prvo, počemu je ugledna književnica? Dobitnica nekih od međunarodnih ili regionalnih književnih nagrada od renomea?

Kao drugo, kriteriji se i lome na njoj jer je sve ove godine pažljivo gradila image nekoga ko se javno zalaže i bori protiv nepotizma, stranačke podobnosti, populizma, da bi na kraju otkrili da nije ništa bolja od njih. Lagala je o svoj stručnoj spremi. Da nije lagala, da nije izmišljala razloge, da je javno priznala sve ono što joj se stavljalo na teret - možda bi se je moglo razumjeti.

Ovako, ništa bolja od gomile sličnih sebi...

[Škobo Habu]

Moj najveći problem sa Jergovićem je što se ja u dobroj mjeri slažem sa ovim što je napisao (barem ovo što si postirao). A volio bih da se ne slažem.I da sam uvjeren da nije tako.
Naravno, mogu se neke rečenice izvlačiti i može se o njima polemizirati, ali šuma izgleda tako ( meni izgleda) bez obzira na šarolikost drveća koje čini šumu. Ja vjerujem da to nije moguće vidjeti iz Sarajeva, ali kad gledaš sa strane, bogami drugačije to izgleda.

Odkud znaš da sam ja iz Sarajeva? Nisam uopšte.

Najmanje se teško složiti sa Jergovićem. On je kjiževnik od ugleda. Njegova riječ ima težinu. U tom smislu mu je mnogo teže replicirati.

Pogotovo u smislu narativa kako su Hrvati iz Sarajeva protjerani, svedeni na statističku grešku.

[volta dzontra]

Mislim da je Škobo dao jednu lijepu definiciju antifašizma. Spremnost da prihvatiš drugog i drugačijeg.

A to podrazumjeva da si spreman i da prihvatiš ono što ti se ne sviđa, i da prihvatiš da netko ima pravo da misom (molitvom, hatmom) izrazi žaljenje za nekim svojim pa makar on bio označen i kao zločinac.
Jasno je da je blajburška misa u Sarajevu imala svpj politički background, ali ako si svjestan toga, onda nastj da ti izbjegneš politizaciju. Jer je u tvome interesu. A rekao bih i u interesu antifašizma, kao, što si lijepo relao, načina razmišljanja, stanja svijesti...

Zanimljivo razmisljanje,
Pokazi velicinu i prihvati nesto sto ti se ne svidja, cak i ako se radi o velicanju notornog zla.
Pa dokle to prihvacanje moze da ide?
Sta ako ti sutra organizuju misu zadusnicu za tenkistu sto je srusio Stari Most?
Ili krizni put za duse egzekutora u Ahmicima?
U interesu suzivota, tolerancije, ti ces reci, pa sta, ok je to?
Ovo tvoje razmisljanje, i generalno taj stav popustanja, ne samo u Bosni, sklanjanja po strani, pusti, dobro je, nece, proce, i jesu nas sve doveli u pat poziciju.
Pa sad opet imamo predbitke, i mozda bitke...

Pa jebo ga život, moramo znati razlikovatoi što je misa, a što je izlazak na ulice. Davno sam napisao, na misu se ne obazirati (zapravo zaštiti je), a ako neko želi paradirati sa crnim uniformama i ustaškim simbolima, njega uhapsiti.

A misa za tog tenkistu u Mostaru je vejrovatno i održana (ako je mrtav) i niko za nju nije znao osim njegove familije.

Poređenje krvnika u Ahmićima i ove mise nije primjereno, jer ovdje nije rečeno misa za krvnike iz Jasenovca, nego za nevine šrtve Blajburga.
Inače, misa za poginule vojnike HVO-a, ili Vojske RS-a je održamo koliko hoćeš. Jel misliš da među njima nije bilo zločinaca, krivaca. Bilo je, naravno. Pa šta. Hoćemo,li svaki put protestovati.

I zaista ovo nema veze ni sa kakvim popuštanjem. Niti sa tolerancijom. Ja bih prije rekao, ima sa zdravim razumom.

Ivica Djikic je napisao dobar tekst na ovu temu. Jasno je sta je nekima poput njega, kojega smatraju i “losim” Hrvatima, prema kriterijima dominatne struje, zasmetalo u toj parolaskoj PEN Centar akciji.

Ti ljudi se tamo poznaju i osjecaju kad je iza neke inicijative dobra namjera a kad je skrivena.

Svi koji malo bolje poznaju scenu znaju da ovakva javna pogromaska pisma uvijek krenu od par istih likova u kazaliznim krugovima i par istih likova u knjizevnim krugovima. Radi se o osobama koje tesko skrivaju antihrvatski sovinizam. Nije bitna prigoda i sadrzaj. Moze to biti misa, dogadjaj, imenovanje bla bla.

Ako se moze na Hrvate ili nesto sto se dominantno veze uz Hrvate javno povesti hajka oni su uvijek u prvim redovima. Cak ako netko odbije potpisati njihovu “pismohajku” nastave ga tracati i denuncirati kao prikrivenog ustasu i UZPovca.

Ova prigoda je bila izvrsna. Paradiras u javnosti kao veliki antifasist, ne zamjeris se mainstremu (i SDA te podrzava), bacis vikend setnjicu do katedrale, podjijelis na zidu Bella Ciao ....a povrh svega zadovoljis potmulu mrznju prema Hrvatima

[volta dzontra]

Zanimljivo razmisljanje,
Pokazi velicinu i prihvati nesto sto ti se ne svidja, cak i ako se radi o velicanju notornog zla.
Pa dokle to prihvacanje moze da ide?
Sta ako ti sutra organizuju misu zadusnicu za tenkistu sto je srusio Stari Most?
Ili krizni put za duse egzekutora u Ahmicima?
U interesu suzivota, tolerancije, ti ces reci, pa sta, ok je to?
Ovo tvoje razmisljanje, i generalno taj stav popustanja, ne samo u Bosni, sklanjanja po strani, pusti, dobro je, nece, proce, i jesu nas sve doveli u pat poziciju.
Pa sad opet imamo predbitke, i mozda bitke...

Pa jebo ga život, moramo znati razlikovatoi što je misa, a što je izlazak na ulice. Davno sam napisao, na misu se ne obazirati (zapravo zaštiti je), a ako neko želi paradirati sa crnim uniformama i ustaškim simbolima, njega uhapsiti.

A misa za tog tenkistu u Mostaru je vejrovatno i održana (ako je mrtav) i niko za nju nije znao osim njegove familije.

Poređenje krvnika u Ahmićima i ove mise nije primjereno, jer ovdje nije rečeno misa za krvnike iz Jasenovca, nego za nevine šrtve Blajburga.
Inače, misa za poginule vojnike HVO-a, ili Vojske RS-a je održamo koliko hoćeš. Jel misliš da među njima nije bilo zločinaca, krivaca. Bilo je, naravno. Pa šta. Hoćemo,li svaki put protestovati.

I zaista ovo nema veze ni sa kakvim popuštanjem. Niti sa tolerancijom. Ja bih prije rekao, ima sa zdravim razumom.

Ivica Djikic je napisao dobar tekst na ovu temu. Jasno je sta je nekima poput njega, kojega smatraju i “losim” Hrvatima, prema kriterijima dominatne struje, zasmetalo u toj parolaskoj PEN Centar akciji.

Ti ljudi se tamo poznaju i osjecaju kad je iza neke inicijative dobra namjera a kad je skrivena.

Svi koji malo bolje poznaju scenu znaju da ovakva javna pogromaska pisma uvijek krenu od par istih likova u kazaliznim krugovima i par istih likova u knjizevnim krugovima. Radi se o osobama koje tesko skrivaju antihrvatski sovinizam. Nije bitna prigoda i sadrzaj. Moze to biti misa, dogadjaj, imenovanje bla bla.

Ako se moze na Hrvate ili nesto sto se dominantno veze uz Hrvate javno povesti hajka oni su uvijek u prvim redovima. Cak ako netko odbije potpisati njihovu “pismohajku” nastave ga tracati i denuncirati kao prikrivenog ustasu i UZPovca.

Ova prigoda je bila izvrsna. Paradiras u javnosti kao veliki antifasist, ne zamjeris se mainstremu (i SDA te podrzava), bacis vikend setnjicu do katedrale, podjijelis na zidu Bella Ciao ....a povrh svega zadovoljis potmulu mrznju prema Hrvatima. Jbg. Ljudi to vise kuze. Ima obrazac. Ponavlja se. Svi znaju tko su. Popizde ljudski. Kome prodajes mud pod bubrege. Zato je vecina ovih pisaca frontalno izasla

[palermo]

Moj najveći problem sa Jergovićem je što se ja u dobroj mjeri slažem sa ovim što je napisao (barem ovo što si postirao). A volio bih da se ne slažem.I da sam uvjeren da nije tako.
Naravno, mogu se neke rečenice izvlačiti i može se o njima polemizirati, ali šuma izgleda tako ( meni izgleda) bez obzira na šarolikost drveća koje čini šumu. Ja vjerujem da to nije moguće vidjeti iz Sarajeva, ali kad gledaš sa strane, bogami drugačije to izgleda.

Odkud znaš da sam ja iz Sarajeva? Nisam uopšte.

Najmanje se teško složiti sa Jergovićem. On je kjiževnik od ugleda. Njegova riječ ima težinu. U tom smislu mu je mnogo teže replicirati.

Pogotovo u smislu narativa kako su Hrvati iz Sarajeva protjerani, svedeni na statističku grešku.

Pa nisam ni rekao da si, samo sam iznio konstataciju. Svoju.

Inače, ne znam koja ti je poenta ovog, najmanje se teško složiti sa Jergovićem. Prav za prav Jergović zapravo i nije mnogo bitan u onome što sam hotio reći.

A ja ne mislim da su Hrvati protejrani iz Sarajeva, gluho bilo, samo mislim da se unutarnji sarajevski narativ promijenio. Iako se još uvijek upotrebljava nekadašnja simbolika, njeno suštinsko značenje (kao i razumjevanje) je sada u dobroj mjeri drugačije.

[volta dzontra]

dupli

[piupiu]

Da ti nešto kažem, izmedju raznih likova profila Eseda Radeljaša koji sjede u diplomatiji, Martina bez diplome, ali kao ugledna književnica, je pomak naprijed. Pun kofer stranačkih sirovina sa diplomama iz Travnika, daj nekoga ko bar može reći - ja sam napisao/la knjigu! A da treba uspostaviti i poštovati kriterije, treba. Samo ne vidim što bi se oni nešto posebno lomili na Martini.

Kao prvo, počemu je ugledna književnica? Dobitnica nekih od međunarodnih ili regionalnih književnih nagrada od renomea?

Kao drugo, kriteriji se i lome na njoj jer je sve ove godine pažljivo gradila image nekoga ko se javno zalaže i bori protiv nepotizma, stranačke podobnosti, populizma, da bi na kraju otkrili da nije ništa bolja od njih. Lagala je o svoj stručnoj spremi. Da nije lagala, da nije izmišljala razloge, da je javno priznala sve ono što joj se stavljalo na teret - možda bi se je moglo razumjeti.

Ovako, ništa bolja od gomile sličnih sebi...

Svidjalo se bilo kome to ili ne, ona je ovdje i u regionu najpoznatija i sigurno najčitanija književnica iz BiH ženskog roda. Dakle, književnica koja uživa ugled, cijenjena je.

Ne ulazim u rekla-kazala, rek'o Dnevnik.ba, rek'o Express, rek'o ovaj, rek'o onaj... ako su je ovi predložili, oni tamo prihvatili... onda mora da tu nije samo ona kriva, mora postojati čitav lanac odgovornih, jer nisu ispoštovane procedure - valjda prvo provjeriš dokumentaciju, pa imenuješ ambasadora, je l' tako? Lično čisto sumnjam da se ovdje radi o tome da je ona zeznula sistem i da Komšić nije znao.

S druge strane, jednako kao što mislim da za Bekima Sejranovića treba spustiti zastavu, a za Bakira Izetbegovića ne treba, mislim da i na ambasadorske pozicije treba slati ljude od nekog i nekakvog talenta i ugleda, ako već nemamo profesionalnu, ugladjenu i efikasnu diplomatiju. Postoje, na kraju balade, specijalni obrazovni programi za diplomate, koje bi, valjda, država trebala priuštiti onima koje imenuje na takve funkcije.

[Škobo Habu]

A ja ne mislim da su Hrvati protejrani iz Sarajeva, gluho bilo, samo mislim da se unutarnji sarajevski narativ promijenio. Iako se još uvijek upotrebljava nekadašnja simbolika, njeno suštinsko značenje (kao i razumjevanje) je sada u dobroj mjeri drugačije.

Naravno da se promjenio. Grad koji je bio pod tako brutalnom opsadom valjda ima pravo da ne bude ono što je bio prije nje.

Ono što ja potenciram jeste činjenica da niko od "otpadnika" iz P.EN-a nije do sada dao niti jedan racionalan razlog po kojem su njihove kolege pristaše "većinskog fašizma"?

[piupiu]

Pogotovo u smislu narativa kako su Hrvati iz Sarajeva protjerani, svedeni na statističku grešku.

Mene zanima koji su to Hrvati protjerani iz Sarajeva, a napose koji su protjerani zato što su Hrvati. Sve mi ovo lični na Neletovu ego-tripičnu priču o tome kako je on protjeran. Možda se i Miljenko osjeća protjeranim. Vrlo je moguće. Suština je da se ljudi kozmopolitske orijentacije nigdje u Bosni - pa tako ni u Sarajevu - više ne osjećaju dobro. Suština je i da je iz Sarajeva zasigurno protjerano dvadesetostruko više Bošnjaka, nego Hrvata, vjerovatno iz istih razloga i po istim kriterijima. Ja sam iz Sarajeva. Ovo Sarajevo sada je jedna obična provincijalna i etnički poprilično homogena rupetina, da ne upotrijebim neku riječ koju ću zažaliti, u odnosu na ono u kojem sam ja odrasla. I ja se osjećam protjeranom. Ako smo se razumjeli.

[Škobo Habu]

Kao prvo, počemu je ugledna književnica? Dobitnica nekih od međunarodnih ili regionalnih književnih nagrada od renomea?

To što je čitana, ne mora značiti da je ugledna književnica. Ugled se stiče kroz priznanja i nagrade.
Ispade da se mi kao zemlja razbacujemo naokolo uglednim književnicima, a osim Hemona, Karahasana, Mehmedinovića i još po nekog pisca, mi se nemamo čime pohvaliti izvan granica ex-Yu.

Ne ulazim u rekla-kazala, rek'o Dnevnik.ba, rek'o Express, rek'o ovaj, rek'o onaj... ako su je ovi predložili, oni tamo prihvatili... onda mora da tu nije samo ona kriva, mora postojati čitav lanac odgovornih, jer nisu ispoštovane procedure - valjda prvo provjeriš dokumentaciju, pa imenuješ ambasadora, je l' tako? Lično čisto sumnjam da se ovdje radi o tome da je ona zeznula sistem i da Komšić nije znao.

Raspravljamo o nečemu što je do sada prežvakano bezbroj puta. Treba podvući da se prvo po javnosti razvlačilo sa diplomom iz razloga "što se nije mogla dostaviti", da bi na kraju pukla bruka da fakultetska diploma ne postoji. Sva fama oko toga nije do kraja ni rasvjetljena. I to je jedan veliki propust.

S druge strane, jednako kao što mislim da za Bekima Sejranovića treba spustiti zastavu, a za Bakira Izetbegovića ne treba, mislim da i na ambasadorske pozicije treba slati ljude od nekog i nekakvog talenta i ugleda, ako već nemamo profesionalnu, ugladjenu i efikasnu diplomatiju. Postoje, na kraju balade, specijalni obrazovni programi za diplomate, koje bi, valjda, država trebala priuštiti onima koje imenuje na takve funkcije.

Evo i ja mislim kako bi trebalo spustiti zastavu na pola koplja i Halidu Bešliću, kada umre, pa šta?

Je l' to treba da Halid ima naklonost nekog diplomate e da bi ga neko ispoštovao? Ako se ne nađe neki - šteta za Halida.

[piupiu]

Kao prvo, počemu je ugledna književnica? Dobitnica nekih od međunarodnih ili regionalnih književnih nagrada od renomea?

To što je čitana, ne mora značiti da je ugledna književnica. Ugled se stiče kroz priznanja i nagrade.
Ispade da se mi kao zemlja razbacujemo naokolo uglednim književnicima, a osim Hemona, Karahasana, Mehmedinovića i još po nekog pisca, mi se nemamo čime pohvaliti izvan granica ex-Yu.

Ne ulazim u rekla-kazala, rek'o Dnevnik.ba, rek'o Express, rek'o ovaj, rek'o onaj... ako su je ovi predložili, oni tamo prihvatili... onda mora da tu nije samo ona kriva, mora postojati čitav lanac odgovornih, jer nisu ispoštovane procedure - valjda prvo provjeriš dokumentaciju, pa imenuješ ambasadora, je l' tako? Lično čisto sumnjam da se ovdje radi o tome da je ona zeznula sistem i da Komšić nije znao.

Raspravljamo o nečemu što je do sada prežvakano bezbroj puta. Treba podvući da se prvo po javnosti razvlačilo sa diplomom iz razloga "što se nije mogla dostaviti", da bi na kraju pukla bruka da fakultetska diploma ne postoji. Sva fama oko toga nije do kraja ni rasvjetljena. I to je jedan veliki propust.

S druge strane, jednako kao što mislim da za Bekima Sejranovića treba spustiti zastavu, a za Bakira Izetbegovića ne treba, mislim da i na ambasadorske pozicije treba slati ljude od nekog i nekakvog talenta i ugleda, ako već nemamo profesionalnu, ugladjenu i efikasnu diplomatiju. Postoje, na kraju balade, specijalni obrazovni programi za diplomate, koje bi, valjda, država trebala priuštiti onima koje imenuje na takve funkcije.

Evo i ja mislim kako bi trebalo spustiti zastavu na pola koplja i Halidu Bešliću, kada umre, pa šta?

Je l' to treba da Halid ima naklonost nekog diplomate e da bi ga neko ispoštovao? Ako se ne nađe neki - šteta za Halida.

Ne znam šta je prežvakano, ne pratim svaku aferu i histeriju koja se prolomi Bosnom, jer ih svakodnevno ima po tri, pa ne mogu više da dišem od sranja i histerije. Kako im je proceduralno moglo promaći da te diplome nema? Zar ti ne pošalješ sve dokumente s prijavom za posao, to ti je uslov da te razmotre? Daj, majke ti.

Martina jeste ugledna, i po značenju riječi 'ugledan', i po čitanosti i znanosti. To što se za Hemona zna u Americi, ne znači da se za Martinu ne zna u Makedoniji, Poljskoj, Francuskoj, Hrvatskoj je l' tako? Ko za Karahasana zna u Americi? 2% Bošnjaka iz St Louisa, onih ostalih 98% nikad čulo. Bekimove knjige su takodje prevedene - na engleski, njemački, talijanski, češki (bingo!), poljski, norveški, slovenački... pravo da ti kažem, ako mi čega imamo, imamo dobrih i čitanih i prevodjenih književnika.

[PM72]

Pogotovo u smislu narativa kako su Hrvati iz Sarajeva protjerani, svedeni na statističku grešku.

Mene zanima koji su to Hrvati protjerani iz Sarajeva, a napose koji su protjerani zato što su Hrvati. Sve mi ovo lični na Neletovu ego-tripičnu priču o tome kako je on protjeran. Možda se i Miljenko osjeća protjeranim. Vrlo je moguće. Suština je da se ljudi kozmopolitske orijentacije nigdje u Bosni - pa tako ni u Sarajevu - više ne osjećaju dobro. Suština je i da je iz Sarajeva zasigurno protjerano dvadesetostruko više Bošnjaka, nego Hrvata, vjerovatno iz istih razloga i po istim kriterijima. Ja sam iz Sarajeva. Ovo Sarajevo sada je jedna obična provincijalna i etnički poprilično homogena rupetina, da ne upotrijebim neku riječ koju ću zažaliti, u odnosu na ono u kojem sam ja odrasla. I ja se osjećam protjeranom. Ako smo se razumjeli.

Možeš se ti osjećati kao egipćanka,marsovka ili bogomoljka - stvar je ličnog izbora i u to se ne treba mješati.Ono što znam i svjedok sam tome da niko nije protjeran iz Sarajeva što je nebošnjak.Govorim o području Sarajeva pod kontrolom legalnih organa RBiH.
Laže ko pas svako ko kaže da mu je neko došao na vrata i naredio da se iseli u određenom roku samo zato što je nebošnjak , da je morao da nosi bijele trake ili potpisuje papire u kojima se odriče sve pokretne i nepokretne imovine u korist Armije BiH ili RBIH.Ja nigdje nisam vidio natpis "psima i nebošnjacima zabranjen ulaz" a sve ovo što pominjem bilo je na teritoriji pod kontrolom VRS ili HVO.

I ja sam sarajlija i meni grad nije kao što je nekad bio.Ni blizu.Pitomi otišli a došli divlji.Samo,ti divlji i sad bi bili u svojim vukojebinama da nije bilo rata.Alija ih nije zvao u Sarajevo niti ih je pokrenuo od kuća.Kad pominjem "pitome",mnogi od njih su bili na puškarnicama okrenutim prema rodnom gradu ili za konopčetom haubice pa sad mnogi od njih seru kako su "protjerani".Mnogi od onih koji su otišli nisu htjeli učestvovati u ratu i ponašali su se kao neutralni - ko biva,nije njihov rat.E i njima hebem mater jer nije bio ni moj ali mi je napalo kuću,gađao mater,sestru,familiju,prijatelje...ja kalkulisao nisam a da sam se zajebao što sam ostao - jesam.

[piupiu]

Pogotovo u smislu narativa kako su Hrvati iz Sarajeva protjerani, svedeni na statističku grešku.

Mene zanima koji su to Hrvati protjerani iz Sarajeva, a napose koji su protjerani zato što su Hrvati. Sve mi ovo lični na Neletovu ego-tripičnu priču o tome kako je on protjeran. Možda se i Miljenko osjeća protjeranim. Vrlo je moguće. Suština je da se ljudi kozmopolitske orijentacije nigdje u Bosni - pa tako ni u Sarajevu - više ne osjećaju dobro. Suština je i da je iz Sarajeva zasigurno protjerano dvadesetostruko više Bošnjaka, nego Hrvata, vjerovatno iz istih razloga i po istim kriterijima. Ja sam iz Sarajeva. Ovo Sarajevo sada je jedna obična provincijalna i etnički poprilično homogena rupetina, da ne upotrijebim neku riječ koju ću zažaliti, u odnosu na ono u kojem sam ja odrasla. I ja se osjećam protjeranom. Ako smo se razumjeli.

Možeš se ti osjećati kao egipćanka,marsovka ili bogomoljka - stvar je ličnog izbora i u to se ne treba mješati.Ono što znam i svjedok sam tome da niko nije protjeran iz Sarajeva što je nebošnjak.Govorim o području Sarajeva pod kontrolom legalnih organa RBiH.
Laže ko pas svako ko kaže da mu je neko došao na vrata i naredio da se iseli u određenom roku samo zato što je nebošnjak , da je morao da nosi bijele trake ili potpisuje papire u kojima se odriče sve pokretne i nepokretne imovine u korist Armije BiH ili RBIH.Ja nigdje nisam vidio natpis "psima i nebošnjacima zabranjen ulaz" a sve ovo što pominjem bilo je na teritoriji pod kontrolom VRS ili HVO.

I ja sam sarajlija i meni grad nije kao što je nekad bio.Ni blizu.Pitomi otišli a došli divlji.Samo,ti divlji i sad bi bili u svojim vukojebinama da nije bilo rata.Alija ih nije zvao u Sarajevo niti ih je pokrenuo od kuća.Kad pominjem "pitome",mnogi od njih su bili na puškarnicama okrenutim prema rodnom gradu ili za konopčetom haubice pa sad mnogi od njih seru kako su "protjerani".Mnogi od onih koji su otišli nisu htjeli učestvovati u ratu i ponašali su se kao neutralni - ko biva,nije njihov rat.E i njima hebem mater jer nije bio ni moj ali mi je napalo kuću,gađao mater,sestru,familiju,prijatelje...ja kalkulisao nisam a da sam se zajebao što sam ostao - jesam.

Mislim da Miljenko ne govori o ratu (kao ni ja), već o poraću i poratnom nacionalizmu, nemogućnostima, parohijalizmu, neistomišljeništvu. I mislim da više govori o duhovnom progonu. Shodno tome i ono moje da se i ja osjećam prognanom, iako sam ovdje.

[PM72]

Miljenko je šupak koji nije protjeran nego je pobjegao.U stvari - izbjegao da izvrši svoju normalnu ljudsku i patriotsku dužnost,da brani grad u kojem je rođen.Niko ga nije prisilio niti otjerao sem srpskih granata a njih najmanje krivi.Nigdje nije prispio.A mora i on nekad prosrat kakvu moždanu izlučevinu,čisto da se vidi da je i on živ.

[Banksy]

Draža ima tri dimenzije, a Sarajevo, izgleda, jednu.

[LBVIEW]

Draža ima tri dimenzije, a Sarajevo, izgleda, jednu.

Upravo, otkako se, onako nisko, za "saku lira", poceo prodavati po komsiluku i susjedstvu, niko gori od Sarajeva i Bosnjaka. Ispasce na kraju, kako spomenu PM, kako ga iz Sarajeva nisu protjerale srpske granate, vec Armija.

[piupiu]

Draža ima tri dimenzije, a Sarajevo, izgleda, jednu.

Otprilike.

Mada ne znam ni je li ovo baš tačno. Ako ga je neko ispisao i opisao s popriličnom ljubavlju u zadnjih 25 godina, to su Hemon i on (moram reći čak i onaj ludi Nele, u onoj svojoj knjizi, zapravo vrlo nježno i pomalo patetično piše o Sarajevu, kad ne misli da je vanserijski analitičar i počne bulazniti o Jugoslaviji i jadnim Srbima čije su ideale izdali svi ostali).

Nego, ima jedna druga stvar. Mislim da i našoj cijenjenoj javnosti svaki k smeta, i više ne mogu da upratim ko se sve kome zbog čega tačno nagovorio. Ovdje si jedino mrtav dobar i bezbijedan, počevši od ovog foruma, gdje dolaze razni frustrirani likovi da ti se nagovaraju i da progone imaginarnog neprijatelja.

Kod nas to izgleda ovako: pišeš 20 godina, sve onako kako se svidja svijetu, ah vidi, kako on/a nas voli, baš je to fino, sve dok te jednog dana neka 'intelektualna gromada', za koju niko nije čuo, ko zastavu ne pronosa po pravim kotama, e, onda si završio karijeru. Sve što si ikada uradio je karina. Oduvijek si ustaša, četnik, ovo-ono, samo si tek sada pokazao svoje pravo lice. Ono, počinjem po defoltu da branim sve koje 'čaršija' napadne, i prije nego što vidim ikakve dokaze o bilo čemu . Nešto je pravo gadno/propalo/iščašeno/površno/zlonamjerno u našem mentalitetu. Konstantna produkcija histerije i paranoje.

[Novak20]

P.E.N. nije i ne bi trebala biti politička udruga. Ali na ovaj način jeste i tu dolazi do nerazumijevanja i razdora. Ovakav tekst bi možda bio primjeren stranici SDP ili neke druge stranke koja svakako vodi dugogodišnje prepucavanje na ovu temu, Centru nikako. U boljoj varijanti bio bi inspiracija ili predmet književnog djela "genija" zalijepljenih za stolicu. Radnu, kafansku, nebitno.

Grohotom se smijem na ovo parolaško "Smrt fašizmu" propale ideologije. Neće ovaj ili neki drugi penovac, književnik, napisati "Bife Titanik" i objaviti na stranici Centra nego će parolom i poglupom, neoriginalnom inicijativom sebi priskrbiti političku podobnost i reklamu za osrednjost. Ako i to.

http://penbih.ba/2020/06/smrt-fasizmu-na-nasim-ulicama/

Smrt fasizmu na našim ulicama/

Drago mi je vidjeti da PEN ne želi stati na jednom pismu osude rehabilitacije mračnih sila prošlosti, nego predlaže da se sistematski suprotstavljamo bujanju svih fašizama i neofašizama. Jedan od prijedloga je da pokrenemo akciju za ukidanje naziva ulica koje su ne tako davno ‘krštene’ po imenima sluga nacističkog okupatora, lokalnih fašista i onih koji su zauzimali visoke pozicije u ustaškom državnom aparatu, odano mu služili i revnosno.

Ja prijedlog da krenemo ‘na ulice’ svesrdno podržavam, no želio bih ga proširiti kako bi naša očekivana akcija bila uspješnija. Evo šta bih dodao:

Stavljanje imena negativaca na table koje označavaju ulice u gradu je bila samo završna faza u nastupu modernog fašizma ‘po našim cestama’. Svemu je prethodila faza skidanja tabli s imenima heroja NOB-a i boraca protiv fašizma koji izginuše za ono što dobismo 1945, a trudimo se da danas očuvamo. To što je rađeno zadnjih četvrt stoljeća, to je bila ponovljena fašistička egzekucija nad već pobijenima. I ne zaboravimo, to drugo ubijanje ljudi ranije poginulih za našu slobodu, to je bio masakr masovnih razmjera. Na desetine i stotine ih je smaknuto ubrzo nakon završetka rata, nakon godine 1995.

Što je i što bi trebao biti P.E.N. Centar BiH ?

Dio odgovora leži u Povelji, dio u Izjavi osnivača Centra. Tko voli i ima vremena čitati, može i to ali je suština da Centar nije ništa drugo nego udruga bh pisaca različitih nacionalnosti i političkih uvjerenja i umjetničkih stremljenja. Ta su politička uvjerenja sada eskalirala i odnijela prevagu nad strukom i "idealima".

Očito dogovoreno zajedničko istupanje iz Centra pisaca hrvatske nacionalnosti ne treba promatrati pojedinačno u liku i djelu. Nije bitno ni što kažu danas ni što su govorili jučer. Ljudi se više ne vide u P.E.N. Centru BiH, ne vide da su "ideali nacionalne i građanske slobode" očuvani, a samim tim ne vide zašto bi bili "aktivni sudionici međunacionalnog i međukulturnog razumijevanja" sa ljudima koji razum(ijevanj)a nemaju već tjeraju po svom.

https://penbih.ba/povelja/
https://penbih.ba/izjava-osnivaca/

IZJAVA OSNIVAČA PEN CENTRA BiH

Sarajevo, 31. oktobra 1992. godine

Mi, dolje potpisani pisci, različitih nacionalnosti, političkih uvjerenja i umjetničkih stremljenja, sastali smo se ujedinjeni u saznanju da smo se svi mi i naša zajednička domovina Bosna i Hercegovina našli pred sudbonosnom odlukom: opstati ili nestati. U tom povijesnom momentu pred nas se kao pisce i intelektualce postavlja zadatak da – uprkos razornoj agresiji i ratnom razaranju – odbranimo i za budućnost sačuvamo ideale nacionalne i građanske slobode, slobode ljudske misli i duha i slobodnog duhovnog stvaranja u državnoj zajednici u kojoj živimo i u kojoj će živjeti naša djeca. Oslanjajući se na višestoljetnu tradiciju zajedničkog života četiri naroda na ovom prostoru, koja mora dobiti novi podstrek uspostavljanjem suvereniteta naše zemlje, mi želimo biti aktivni sudionici međunacionalnog i međukulturnog razumijevanja u zajedničkom nam životu i zajedničkoj povijesnoj sudbini. U isto vrijeme, mi želimo razvijati tu veliku tradiciju naše povijesti tako što ćemo njene tekovine, sada toliko ugrožene, povezati s tekovinama slobodnog razvoja ljudske misli i prakse u modernom svijetu. U toj želji da povežemo našu tradiciju s idealima slobodnog čovječanstva odlučili smo da u našoj državnoj zajednici utemeljimo jednu od osnovnih institucija slobode u sferi pisane riječi i književnoumjetničkog izraza, centar Međunarodnog PEN-a, koji je, kao prva dva načela, u svoju Povelju zapisao:

[piupiu]

Otvorila sam tekst i očima preletjela. Zaustavile se na riječi 'zahtIJEv'. Zatvorila. Piscima ne opraštam.

P.S. I ova konstrukcija 'mi pisci različitih nacionalnosti' mi je s pika sporna. Znam da nisu svi Hegelijanci, ali dajte malo apsolutnog duha, drugovi pisci.

[Novak20]

Otvorila sam tekst i očima preletjela. Zaustavile se na riječi 'zahtIJEv'. Zatvorila. Piscima ne opraštam.

[piupiu]

Ok, vidim da nisi, iako kazes da si razvila "sposobnosti", ma reko bi ti ja odjebi ali banuju za manje, 'ta ja 'nam

Jah.

[The 51st State]

Ok, vidim da nisi, iako kazes da si razvila "sposobnosti", ma reko bi ti ja odjebi ali banuju za manje, 'ta ja 'nam

Jah.

evo peace od mene, izvinjavam sa ako si se i na najmanji nacin osjetila uvrijedjena, ionako je manje vise sve receno na temu.

[piupiu]

Ok, vidim da nisi, iako kazes da si razvila "sposobnosti", ma reko bi ti ja odjebi ali banuju za manje, 'ta ja 'nam

Jah.

evo peace od mene, izvinjavam sa ako si se i na najmanji nacin osjetila uvrijedjena, ionako je manje vise sve receno na temu.

Ma ne osjećam se uvrijedjenom.

Ali poštujem izvinjenje, to je lijepo i u duhu razgovora.

[Nekako s proljeća]

Sarajevo, bombardovanje područja Alipašin most-a 1944.

Banja Luka nakon bombardovanja, nije mi poznata godina.
Bnja luka 1944.



April 1941.


Vladimir Dedijer o Bošnjacima diskriminatorski nazvanim pod drugim imenom. Nema šeste baklje u grbu naroda i narodnosti, antifašisti ili komunisti rekli-jok bre!
A kaj i koju spiku Miljenko priča, to ne obavezuje nikoga osim onih sa izraženim zanimanjem iz tih krugova. Odlično se izgradio na polju književnosti, ima tu finih knjiga kojim je autor. Valjda je i on nekada bio kao mi danas, čitamo šta mislimo da treba, i nadam se da je čitao ovu Dedijerovu knjigu, objavljenu u vrijeme FNRJ ili SFRJ , ne znam trenutno na pamet, al' mogu pogledati.

Ne zamjerite mi što ovu temu malo doživljavam kao mogućnost nastavka one zaključane, kao refleksiju onog povoda na relaciji misa-antifašisti-izam.