Antidepresivi, šta i kako?

[no_sikiriki]

Ima li neko iskustva sa Escitalopramom?

Imam ja, prije 5 godina mi je godio i poboljsao situaciju i sa anksioznoscu i depresijom i to bez nekih nuspojava, ali prošle godine sam ga opet pokusala piti i nije mi nimalo godio nego mi cak pogorsao situaciju.
I ja sam uvijek pitala za iskustva prije ali sam u međuvremenu shvatila da je to toliko individualno sa svakim AD-om da nema poente.

[konektovan]

Šta je sa ansilan-om,..je li još uvijek u upotrebi ili su ga izbacili, i šta mu je alternativa???

[Ironman_88]

Sve preporuke su dobronamjerne, ali kod većine se vidi da (srećom) nisu iz ličnog iskustva tj. depresiju može samo u potpunosti razumjeti osoba koja se bori sa istom.

Depresija je kad moraš ulagati vanljudske napore da savladaš osnovne stvari svakodnevnice - smoći dovoljno snage da se trgneš i ogranizuješ život, počneš se baviti sportom je u toj situaciji znanstvena fantastika.
Depresija je kad se osjećaš usamljeno i napušteno a istodobno ne želiš nikog u blizini, zamara te socijalna interakcija, distanciraš se od prijatelja i familije, trebaju ti dani da se nekaniš nekome odgovoriti na poruku - u toj situaciji nisi u stanju da se trgneš i počneš graditi (nova) prijateljstva i socijalni život.
Depresija je kad misli letaju od jedne crne do još crnje, ne vidiš smisao života, ne vidiš svrhu žašto da se patiš iz dana u dan, ne usrećuje te stvari koje inače voliš, emotivno otupljuješ prema svemu što ti je (bilo) bitno, mentalno iscrpljen i zarobljen u crnom oblaku iz kojeg ne vidiš izlaza - u toj situaciji ne možeš početi stvarati pozitivne misli u glavi.

Imam i sam sve češće faze koje sve duže traju kad se pojave, isto nisam još potražio stručnu pomoć, ponajviše iz razloga što je u svemu tome najteže priznati sam sebi da si osoba sa "psihičkim problemima" kojoj treba pomoć (ali morat ću i znam da hoću). Snaga volje i aktivirati se po mom ličnom iskustvu isto samo ublažava simptome na kratko vrijeme, ali stvar ostaje uvijek i visi u zraku dok ne naleti novi val koji me pokosi.
Već dvije godine (u normalnim fazama) se hranim zdravo, treniram 5 puta sedmično, zbacio sam 40kg i fizički u formi života, družim se i imam ispunjen socijalni život, na poslu sve super, pazim na unos vitamina i dovoljno tekućine, gledam sa optimizmom prema naprijed. Sve u nadi da ću sam uspjeti riješiti taj problem, ali stvarnost je nažalost takva da imam osjećaj da su teške faze sve češće i da svaki put duže traju. Tad se jedva nosim sa svakodnevnicom, na poslu uz velike napore odradim minimum minumuma, provodim dane sam napušavajući se i igrajući videoigrice (single-player naravno jer nemam snage niti volje za bilo kakvom komunikacijom ).

Tako da smatram da je skoro nemoguće izvući se sam iz toga i preporučujem stvar za koju ni sam još nisam stekao dovoljno hrabrosti tj. da uradiš "outing" i zatražiš stručnu pomoć.

Prokleta jesen je već tu, kao što si i sam napisao...

[no_sikiriki]

Sve preporuke su dobronamjerne, ali kod većine se vidi da (srećom) nisu iz ličnog iskustva tj. depresiju može samo u potpunosti razumjeti osoba koja se bori sa istom.

Depresija je kad moraš ulagati vanljudske napore da savladaš osnovne stvari svakodnevnice - smoći dovoljno snage da se trgneš i ogranizuješ život, počneš se baviti sportom je u toj situaciji znanstvena fantastika.
Depresija je kad se osjećaš usamljeno i napušteno a istodobno ne želiš nikog u blizini, zamara te socijalna interakcija, distanciraš se od prijatelja i familije, trebaju ti dani da se nekaniš nekome odgovoriti na poruku - u toj situaciji nisi u stanju da se trgneš i počneš graditi (nova) prijateljstva i socijalni život.
Depresija je kad misli letaju od jedne crne do još crnje, ne vidiš smisao života, ne vidiš svrhu žašto da se patiš iz dana u dan, ne usrećuje te stvari koje inače voliš, emotivno otupljuješ prema svemu što ti je (bilo) bitno, mentalno iscrpljen i zarobljen u crnom oblaku iz kojeg ne vidiš izlaza - u toj situaciji ne možeš početi stvarati pozitivne misli u glavi.

Imam i sam sve češće faze koje sve duže traju kad se pojave, isto nisam još potražio stručnu pomoć, ponajviše iz razloga što je u svemu tome najteže priznati sam sebi da si osoba sa "psihičkim problemima" kojoj treba pomoć (ali morat ću i znam da hoću). Snaga volje i aktivirati se po mom ličnom iskustvu isto samo ublažava simptome na kratko vrijeme, ali stvar ostaje uvijek i visi u zraku dok ne naleti novi val koji me pokosi.
Već dvije godine (u normalnim fazama) se hranim zdravo, treniram 5 puta sedmično, zbacio sam 40kg i fizički u formi života, družim se i imam ispunjen socijalni život, na poslu sve super, pazim na unos vitamina i dovoljno tekućine, gledam sa optimizmom prema naprijed. Sve u nadi da ću sam uspjeti riješiti taj problem, ali stvarnost je nažalost takva da imam osjećaj da su teške faze sve češće i da svaki put duže traju. Tad se jedva nosim sa svakodnevnicom, na poslu uz velike napore odradim minimum minumuma, provodim dane sam napušavajući se i igrajući videoigrice (single-player naravno jer nemam snage niti volje za bilo kakvom komunikacijom ).

Tako da smatram da je skoro nemoguće izvući se sam iz toga i preporučujem stvar za koju ni sam još nisam stekao dovoljno hrabrosti tj. da uradiš "outing" i zatražiš stručnu pomoć.

Prokleta jesen je već tu, kao što si i sam napisao...

otidji. vjeruj da neces zažaliti. život je prekratak za sve to.
ako imas volje, probaj i psihoterapiju. pogotovo ako postoje neke stvari koje si potisnuo, a koje uticu na tvoje stanje. vrlo je oslobađajuće razgovarati s nekim.

[iz zadnje klupe]

Postoji li ikakva vrsta AD da nema nuspojave, i da ne izaziva ovisnost i pospanost, a da ipak podize serotonin?, znam da je pitanje debilno i da ga zvuci kao da ga postavlja neka nezrela osoba, ali nisam spreman da pricam sa nekim o traumama iz djetinjstva, kad me bas obori pa spavam po 12 sati serotonin sam dizao velikim kolicinama 90 postotne crne cokolade, dakle sta je najbezazlenije a da je ipak SSRI

[shape of despair]

Postoji li ikakva vrsta AD da nema nuspojave, i da ne izaziva ovisnost i pospanost, a da ipak podize serotonin?, znam da je pitanje debilno i da ga zvuci kao da ga postavlja neka nezrela osoba, ali nisam spreman da pricam sa nekim o traumama iz djetinjstva, kad me bas obori pa spavam po 12 sati serotonin sam dizao velikim kolicinama 90 postotne crne cokolade, dakle sta je najbezazlenije a da je ipak SSRI

Gotovo da nema antidepresiva bez nikakvih nuspojava, treba izvagati, da li da imaš nuspojave i budeš dobro ili da nemaš nuspojava
i budeš nikakav. Meni je recimo najveća nuspojava u principu sama depresija. I ovo malo života da ti prođe u nekom sranju.
Kao neko ko redovno pije antidepresive i u tome ne vidi ništa loše, čak šta više, hvala doktorima i izumiteljima istih, mogu ti reći
da svaki od njih na svakog djeluje različito sa različitim nuspojavama, tako da tvoje pitanje ima li neki bez nuspojava ne pije vode.
Mozemo pricati o pojedinim antidepresivima koji generalno kod većine ljudi izazivaju veće nuspojave ili manje, ali kako ce na tebe uticati to niko nezna.
Evo ja pijem prozac trenutno, i tako vec 2 godine. Imam li nekih nuspoajava, da ti iskreno kazem nemam, ali iskreno.
Nisam se udebljao, normalno spavam i funkcionise po danu i sl. Sex drive dobar, moj standarni.
Opet, ko covjeku vrag ne da mira,reko dobro sam sad, odo smanjivati dozu, ali jok ne ide, tek onda vidim da mi lijek zapravo djeluje
iako nemam nuspojava fakat.
Recimo na seroxatu ranije, za mene najboljem antidepresivu, nisam mogao ni 1kg skinuti ma koliko pazio na kalorije i ma koliko trenirao.
Tu vec nisam imao sex drive, bio sam pospan, onako uninan što bi narod rekao, i jako usporen.
Ali nisu to nuspojave koje čovjek olako zapaža, jednostavno se tako osjećaš. Tek kad zamjeniš lijek ili se skineš sa istog vidiš kakav si bio.
Na internetu ćeš naći na desetine hiljada recenzija korisnika o svim antidepresivima i vjeruj mi da se skoro svaki razlikuje, znači nema pravila osim uopštenog.

[dystopia]

Raditi uporno na uzroku depresivnog stanja kako bi se on otklonio je po meni teži ali ispravniji put na duže staze. Antidepresivi jesu mogućnost da se posljedice pokušaju umanjiti, ali i oni imaju kontraindikacije koje se navedu u deklaraciji terapijskog ''lijeka'' tj proizvoda farmaceutske mafije.
Za liječenje uzroka depresije je preporučljivo uvažiti riječ struke iz zdravstvenog sistema. Apoteke svakako ostvaruju profit komercijalnim kompenzacijskim proizvodima, raznih proizvođača.

Uzrok depresije vrlo lahko može biti hormonski disbalans koji se liječi samo i isključivo antidepresivima.

[dystopia]

Postoji li ikakva vrsta AD da nema nuspojave, i da ne izaziva ovisnost i pospanost, a da ipak podize serotonin?, znam da je pitanje debilno i da ga zvuci kao da ga postavlja neka nezrela osoba, ali nisam spreman da pricam sa nekim o traumama iz djetinjstva, kad me bas obori pa spavam po 12 sati serotonin sam dizao velikim kolicinama 90 postotne crne cokolade, dakle sta je najbezazlenije a da je ipak SSRI

Postavljaš vrlo kompleksno pitanje.
Antidepresivi su vrlo specifična vrsta lijekova i svaki dolazi na propisanim nizom nuspojava koji se kod nekog pacijenta ne moraju nikada pojaviti, a kod nekog drugog će ih se pojaviti više.

Dakle, svaki antidepresiv drugačije djeluje na osobu koja ga pije, a to kako će djelovati neki AD na tebe ne možeš znati dok ih ne počneš piti i dok ne prođe najmanje dva mjeseca od početka terapije.

Svaki AD ako se pije u propisanim količinama i dovoljno dugo da ustvari djeluje (dva mjeseca je period navikavanja, a da bi AD djelovao kao terapija potrebno ga je piti najmanje 6 mjeseci do godinu dana, opet zavisi od pacijenta, neko ih mora piti čitav život, ako je u pitnaju depresija izazvana hormonskim disbalansom) će izazvati ovisnost u nekoj mjeri. Zbog tog razloga AD se prestaju piti postepeno i uz nadzor ljekara i potreban je opet određeni period "navikavanja" na skidanje sa AD.

Ako nemaš namjeru pričati sa stručnim licem o traumama i raditi na izvoru i uzroku svoje depresije onda je zaista potpuno debilno piti AD jer ti oni u tom slučaju ništa neće pomoći i to je momenat u kojem se ljudi kad krenu trošiti terapiju zajebu. Misle da će im AD rješit sve probleme, najednom će biti sretniji, bolje će spavat, neće bit depresivni, itd itd. To je velika zabluda. AD je jednostavno, jedan mali "push" koji ti omogućuje da se dovoljno pribereš i skupiš snage da radiš. Recimo da je nekih 30% do AD a ostalo je na tebi. Ali mora se raditi. Jednostavno mora.

Tako da, kao neko ko je probao raznih AD, prestajao najednom sa terapijom pa proživljavao apstinencijske krize, i onda ipak se dovoljno pribrao da uz terapiju i zavrne rukave najiskrenije bez imalo cinizma kažem da AD zaista nisu za tebe i da se okaneš od tih ideja jer ne postoji "bezazlen" ni "najbezazleniji" AD. To su ozbiljni lijekovi kojima se treba ozbiljno pristupit i rješit da se prave temeljite životne promjene.

[shape of despair]

Za ovo "raditi uporno" se sasvim slažem. Bolje se snagom volje i promjenom života "izvući" nego piti lijekove.
Ali sve mi naginje da nikad nisi bio depresivan i anksiozan i da neznaš o čemu pričaš.
Cijeli život sam se borio sa anksioznošću a da kao momak to nisam ni znao, jeb ga nije bilo neta da šta pročitam i sl.a vala i roditelji me niku "kontali".
I koliko god se borio i koliko god puta odlučio da okrenem stranicu nikad nisam uspio. Mislim da to upali kod 1/10.000 ljudi, tako je to neki prosjek.
Da čovjek može i zna da promjeni sebe, pa ne bi bilo depresije, svak bi tako. Zapravo ne radi se u depresiji da promjeniš sebe, nego tebi depresija/anksioznost ne da da budeš ono što jesi zapravo i da budeš zadovoljan sobom.
Depresija je matrica ponašanja, začarani krug, nema tu napretka nekog posebnog. Moze biti skokova i padova u raspoloženju ali depresivna osoba je generalno uvijek depresivna.
I onda popiješ lijek i za oko 30-60 dana osjetiš kako ti teret spada sa ramena, sve što snagom volje nisi uspio postići sad je samo došlo. Govoriš sebi zapravo kako ranije nisi počeo sa terapijom i čega si se bojao

[dystopia]

Sa AD se kreće od psihologa i psihijatra, a ne od kuće i "hmm šta bi mogo pit a da nije baš ozbiljno."

[shape of despair]

Za mene je depresija čista hemija u tijelu. Fali ti hormona sreće da budeš sretan. Ne sretan ko na drogama, zapravo da budeš normalan. I kako ćeš to promjeniti, pa lijekovima.
Evo u mene žena, ne valja joj štitna, fali joj hormona, i šta radi, jel snagom volje utiče na lučenje TSH??? Ne, nego pije Letrox. I šta sad, pa ništa, ha ja.

[dystopia]

Pa ništa, samo što depresija nije kod svakoga problem hormona, a pošto je sam postavljač pitanja naglasio da neke traume ipak postoje, inklinirano je da se vjeruje da nije u pitanju hormonski disbalans nego rezultat trauma.

Nije to baš "pij čitav život AD".
Evo recimo ja kao žena moram unaprijed misliti šta ću sa terapijom ako odlučim zatrudnit, npr, dok piti Letrox možeš komotno u trudnoći. Dakle, svaki je lijek bolje ne piti, nego piti, ako nema potrebe da ga piješ.

Da može izliječit štitnu žlijezdu bez lijekova, bilo bi bolje tako, nego piti lijekove. Pošto ne može ... sreća pa ima tabletica.

[dystopia]

Zato ponovo naglašavam, AD se piju ISKLJUČIVO na preporuku psihijatra, a ne jer je tebi došo ćejf da malo piješ lijekove. I proces pronalaska "pravog" AD kod nekih ljudi ipak traje malo duže.

[hadzinicasa]

mnogi podcjenjuju ulogu hormona u raspolozenjima, mentalnom zdravlju, ovisnostima.
Najbolji primjer za to je dopamin.

https://net.hr/magazin/zdravlje/dopamin ... 42ac140026 (jedan "laicki" uprosteni clanak)

ciji deficit je jedan od faktora parkinsonove bolesti.
tako da nekad uzrocnike odredjenih ponasanja i mentalnih "oboljenja" treba traziti u fizickom stanju organizma. Mislim da se kod nas jako malo paznje posvecuje istrazivanju i iskljucivanju fizickog uzrocnika promjena u mentalnom stanju.

[balavac]

Ako ste tužni često se ne radi ni o depresiji, niti imate potrebe za antidepresivima.
Meni ni psiholozi ni psihijatri nisu baš nikad preporučili antidepresive iako je uz nalaz stajala moja priča: "Tužan sam... Mrzim sviju...".
Razlog je jer depresija često dolazi samo kao posljedica drugih psihičkih bolesti: shizofrenija i anksioznost.
To se tretira anksioliticima, hipnoticima, antipsihoticima, sedativima. Kako da znate je li vam potreban tretman depresije ili drugih mentalnih bolesti?
Ako osjećate strah ili stres, onda je anksioznost ustvari. Ako sumnjate ili mislite svašta, onda su psihotični poremećaji poput shizofrenije ustvari.
Nikakve skoro veze sa depresijom. Npr. ja sam tužan jer me je strah nešto ili jer sumnjam nešto...čim to nemam nema ni tuge.

Što se tiče tuge, to nije depresija. Razlika između depresije i tuge je što tuga dolazi "s obzirom na situaciju".
Npr. ako ste tužni jer vas je cura odbila ili jer ste bijeda, to je potpuno normalna tuga, i inače prođe kad nešto poduzmete.
A imate i savjete Eckhart Tolle-a kako skroz iskorijeniti čak i običnu tugu uklanjanjem misli, ega, tijela boli i prosvjetljenjem.
Citat za oslobađane od tuge iz knjige Nova Zemlja, jer tuga je uzrokovana mišljenjem:

Potrebno je da budete iskreni kako biste shvatili da li još uvek gomilate tugu u sebi, da li postoji neko u vašem životu kome niste u potpunosti oprostili, neki „neprijatelj". Ako ste iskreni, budite svesni tuge i na nivou misli i na nivou osećanja, tj. budite svesni misli koje je održavaju u životu, i osetite emociju koja predstavlja odgovor tela na te misli. Ne pokušavajte da se oslobodite tuge. Pokušaj da se oslobodite, da oprostite, ne uspeva. Oproštaj se dešava sam od sebe kada shvatite da nema drugu svrhu do jačanja vašeg lažnog doživljavanja sebe

[konektovan]

Ima li šta jako na biljnoj bazi....

[NediM17]

Ima vlahov.

[konektovan]

Ima vlahov.

Ma ne da hodža,..a dobro bi došlo šta čojeku da malo "lebdi"...

[_BataZiv_0809]

Ima li šta jako na biljnoj bazi....

Persenka forte nije losa.

[konektovan]

Ima li šta jako na biljnoj bazi....

Persenka forte nije losa.

Sad gledam cijene ovih biljnih preparata,..haman se moze komad kakve ozbiljnjje trave kupiti..

[sedma_7]

Je li ko pio sertralin (Zoloft) za ANKSIOZNOST, a da je imao pozitivno iskustvo?
Koliko dugo traju nuspojave i kakve ste imali? I koliko dugo je trebalo da se osjecate bolje?

Meni je najbolje odgovarao, poslije nekoliko pokusaja nekih drugih AD koji nisu dali rezultate. Prvih 15 dana je, da te ne prepadam ali bolje je da znas da se pripremis, jako tesko... konstantna mucnina, nedostatak apetita, pad libida. Najgore prodje za tih 10-15 dana ali neces osjetiti generalno poboljsanje bar do mjesec dana od pocetka uzimanja. Tudja su iskustva bila da su strahovi u toj pocetnoj fazi jos veci nego inace, ja nisam imala taj slucaj, znas da radis nesto od cega ce ti biti bolje i vidis neko svjetlo na kraju tunela.. Obavezno tih prvih 15 dana koristiti i neki anxiolytic (xanax provjereno najbolji) kako bi sto lakse pregurao/la taj pocetni period, ali to ce ti reci ljekar, ukoliko vec nije. Nakon 3 mjeseca sam bila potpuno druga osoba. Skinula sam se bez vecih problema, nakon nekoliko godina, pa sa te strane ne trebas imati strah da se neces moci odvici. I najvaznije, ne smatraj to porazom, ja sam nekako imala taj osjecaj nemoci na pocetku, konstantno pitanje jesam li stvarno do ovoga dosla, to ti nikako nece pomoci.. prihvati to i nauci zivjeti sa tim, kao sto ljudi zive sa visokim pritiskom i svaki dan uzimaju medikamente, tako i ti lijecis svoju boljku. Sretno!

ovo je baš lijep post. ja sam nedavno počela sa venlafaxom i xanaxom pa svaki put kad ih popijem osjećam to kao vlastiti oraz jer ne mogu bez "tabletica" to sama progurat.
ipak mislim da sam mogla i sama neke probleme riješit, al' kod mene roditelji vrše pritisak da pijem tako da eto posustala sam i pijem. skidanje ne znam kako ce ici, ne osjecam se dobro i ako fulim dozu.

[tamaricaaa]

Da li neko ima iskustvo koristenja antidepresiva u trudnoci, koji antidepresiv i doza i kako je trudnoca prosla? Psihijatri inace Zoloft jedino preporucuju kao siguran, i na netu isto pisu zene. Da li je on sigurniji od ostalih ili je to samo Pfizerov marketing (on ih proizvodi), jer kad procitam uputstvo jasno i tu stoje ne mali rizici za bebu.

[SmokingMan]

Ozbiljno, da li se vi konsultujete sa porodičnim ljekarom / psihijatrom oko toga koje bi lijekove trebali uzimati, ili vi onako odvalite od svog mišljenja?

[banjaluka078]

Ozbiljno, da li se vi konsultujete sa porodičnim ljekarom / psihijatrom oko toga koje bi lijekove trebali uzimati, ili vi onako odvalite od svog mišljenja?

Zar misliš da se antidepresiv može kupiti bez recepta? Ja s tim lijekovima nemam iskustvam ali znam da ni moj Lexilium od 1,5 mg ne mogu dobiti bez recepta.

[SmokingMan]

Ozbiljno, da li se vi konsultujete sa porodičnim ljekarom / psihijatrom oko toga koje bi lijekove trebali uzimati, ili vi onako odvalite od svog mišljenja?

Zar misliš da se antidepresiv može kupiti bez recepta? Ja s tim lijekovima nemam iskustvam ali znam da ni moj Lexilium od 1,5 mg ne mogu dobiti bez recepta.

Moglo je do mislim par godina unazad, Lexilium i još jedan lijek, koji nije anti.dpr. Nisam siguran za crno tržište, vjerovatno da se i na taj način može doći do lijekova. Recimo, kada imaš narkotike, zašto ne bi mogao doći i do željenog lijeka na nelegalan način, psoebno ako je on skup, iako takva trgovina sa sovom nosi prevelik rizik da bi sebi mogao trajno uništiti zdravlje. Nisam baš explicitno mislio na te stvari već ovo oko pitanja u vezi lijekova, iskustva i sl. Uz to, nikada ne tražim savijet od X,Y osoba po pitanjnu medikamenata.

Ja uzimam Dipresan (u par navrata i Citram kao i Lex), iako vidim da mi nije potreban. Ponajviše zbog napada panike, a to je već prošlost. Postoje druge metode sa kojima mogu prevazići određene socijalne situacije. Dosta stvari zahtjeva samo promjenu percepcije i pristupa i to je to.