ANTE TOMIĆ-kolumne.

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 31/05/2009 13:51

Dobro štivo, britkog uma, čovjek koji se izruguje sa svim stereotipima, običajima , frustracijama našeg podneblja.


DNK analiza uoči izbora


--------------------------------------------------------------------------------


Ljude koji se natječu na izborima valjalo bi početi testirati, da svatko od njih dade čuperak kose za DNK analizu i tu se jasno razdjele prikladni od neprikladnih kandidata


Sada je sasvim jasno, nema nikakve dvojbe, Ivo Sanader ne voli Hrvatsku”, reče prije neku večer u gostionici moj prijatelj Pepi odlučno.

“On zapravo mrzi sve što je hrvatsko”, složi se Ivica.

“Izrazito je jugoslavenski orijentiran”, dodam ja.

“Dapače, srpski”, ispravi me Pepi.

“I nikad se nije pomirio sa samostalnom hrvatskom državom”, kaže Ivica znakovito podižući kažiprst.

“Sigurno mu je mater Srpkinja”, primijetim ja.

“Komu? Ivi Sanaderu? Nije, znam mu mater”, kaže Pepi.

“Je li to sigurno?”

“Ma, sto posto.”

Pepi je inače Nijemac, pisac, gotovo klasik u svojoj zemlji. Ime mu je Josef Meinemuchten Keinepfenigessen, no izvrsno govori naški i zna umalo svakoga u Hrvatskoj.

Naši su praočevi i pramajke bili vrlo živih nagona i, za ono vrijeme, blago rečeno slobodnijeg ponašanja. Kad bi im udarila donja u gornju, nije im bilo teško otići do susjednog plemena
“Onda mu je žena Srpkinja”, ne odustajem ja.

“Mirjana Sanader?”, upita Ivica sumnjičavo. “Ne znam, Mirjana mi nekako ne zvuči srpski”

“Mirjana ti ne zvuči srpski? Heh!”, posmjehne se Pepi. “Molim te, a kako se zvala žena Slobodana Miloševića?”

“Uh, jebo te! Stvarno!”

“Oprostite”, javi se tada sa susjednog stola nizak i mršav stariji gospodin. “Oprostite, slušam vas i ne mogu sebi doći, zašto tako govorite o čovjeku?”

“O čovjeku?!”, okrene Ivica svadljivo. “Po čemu ste, molim vas, vi zaključili da mi pričamo o nekom čovjeku?”

“Pa, eto, slušam kako govorite o Ivi Sanaderu, predsjedniku Vlade Republike...”

“Razbojnik!”, prekine ga Ivica strašnim glasom.

“Veleizdajnik!”, zagrmi Josef Pepi Meinemuchten Keinepfenigessen.

“Ne, ne, dečki, sve je u redu”, umirujem ja prijatelje. “Gospodina naprosto zanima zašto mi iskreno sumnjamo u dobre namjere, čestitost i domoljublje Ive Sanadera.”

“Pa zar to i vrapcima na grani već nije jasno?!”, upadne Ivica.

“Dopusti!”, prekinem ga ja i okrenem se suhonjavom penzioneru. “Vidite, gospodine, stvar je dosta jasna. Vjerujem da ćete se složiti kada kažem da se naše slabašno, nerazvijeno gospodarstvo većinom temelji na uslužnim djelatnostima?”

“U to nema nikakve sumnje”, potvrdi čovjek. “Najveći priljev novca u državnu kasu dolazi iz trgovine i ugostiteljstva.”

“Tako je. A što je Ivo Sanader u posljednjih šest mjeseci učinio trgovini i ugostiteljstvu?”

“Ubio ih je! Ubojica hrvatske privrede!”, zavapi Pepi i u očaju pokrije lice rukama.

Tko mu je mater

“Pepi, samo malo”, rečem ja i staloženo nastavim s izlaganjem. “Dakle, u posljednjih pola godine Vlada Ive Sanadera je prvo donijela zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom, čime je promet u maloprodaji opao za gotovo sedamnaest posto, a koji mjesec poslije toga stupio je na snagu zakon o zabrani pušenja u ugostiteljskim lokalima, zbog čega su opustili naši kafići i restorani. Izvršna je vlast u malo vremena, u dva jednostavna poteza dovela u pitanje egzistencije tisuća i tisuća zaposlenih u trgovini i ugostiteljstvu.”

“I sve to u ekonomskoj krizi koja trese čitav svijet”, naglasi Ivica.

više iz rubrike
MAGAZIN
“I sve to u globalnoj ekonomskoj krizi koja je poljuljala i mnogo stabilnije i bogatije od nas”, složim se ja. “Predsjednik Vlade je, ukratko, čovjek koji izravno radi protiv nacionalnih interesa, ponaša se kao netko tko zaista mrzi sve što je hrvatsko. Ili vi, gospodine, možda mislite nešto drugo? Kako bi vi drugačije objasnili dva nedvosmisleno antipatriotska postupka premijera Ive Sanadera?

A čovjek šuti, šuti, šuti... I napokon se javi tihim, uplašenim glasom:

“Nije valjda da mu je mater Srpkinja?”, šapne on užasnuto.

“Pa to se i mi pitamo”, zaključi Ivica turobno.

Razišli smo se kratko nakon ovoga razgovora s dubokim nespokojem u svojim srcima. Neugodna je, složit ćete se, čak i misao da bi predsjedniku Vlade Republike Hrvatske mogla biti mater pravoslavne vjeroispovijesti. Tko zna kakvu bi još štetu mogao napraviti čelni čovjek Lijepe naše, ako u sebi zaista nosi zlokobni srpski gen. Ti geni, ne znam jeste li ih vidjeli? Ovolicni, jedva se vide golim okom, a pustiš li samo jednoga, eto ti ga vraže. Jedan jedini Mihajlo, da se tako izrazim, zezne vam i Branimira i Krešimira i Zvonimira i Mutimira.

Ljude koji se natječu na izborima valjalo bi početi testirati. Da svatko od njih dade čuperak kose za DNK analizu i tu se jasno razdijele prikladni od neprikladnih kandidata za državne i javne funkcije. Razmišljajući o toj stvari, otišao sam na internet i u Švicarskoj našao znanstveni institut koji bi nam mogao pomoći. Zove se iGenea i za prihvatljivu svotu, tek stotinjak eura, iz uzorka sline objasnit će vašu gensku povijest, tko su vam bili preci unatrag mnogo stotina godina, kuda su migrirali i s kime su se miješali, ako su se miješali.

Mali Ivica

No, istražujući detaljno sajt švicarskih genetičara, otkrio sam uznemirujući podatak. Svi su se sa svima miješali. Valjda ni za slinu članova engleske kraljevske kuće ne bi našli da je nesumnjivo anglosaksonska. Čak i princu Charlesu nemilosrdna bi genetika otkrila nekakvu sramotnu tajnu, razvratnu čukunčukunbabu, koja je u trenutku slabosti skinula gaće pred nekom bitangom sumnjivog i nedostojnog ukrajinskog, mađarskog ili židovskog podrijetla. O balkanskim narodnima da vam onda i ne govorim.

Nacionalistički su mitovi naivni i čedni kao vicevi o malom Ivici. Tu se čitavu povijest kopulira samo unutar plemena, od stoljeća sedmog ili još i dalje u vremenu spolni partneri pažljivo se biraju samo iz svoga naroda. Genetska nam znanost, međutim, otkriva da ga je umakao tko je gdje stigao, ne pitajući za ličnu kartu. Naši su praočevi i pramajke bili vrlo živih nagona i, za ono vrijeme, blago rečeno, slobodnijeg ponašanja. Kad bi im udarila donja u gornju, nije im bilo teško otići ni do susjednog plemena. Istraživanje u švicarskom institutu iGenea otkrilo je tako u Hrvatima tragove Slavena, Ilira, Teutonaca, Feničana i Kelta, upravo kao i u srpskim uzorcima koje su analizirali, samo u nešto različitom omjeru. Ima tu, nadalje, i hunskih i tračanskih gena, kod Slovenaca čak i Vandala, a u Albanaca, tko zna otkud i kako, našlo se Vikinga.

Genetika nam pokazuje kako je čitava ljudska povijest bila jedan dugi i neobično razvratni pornić i čini zapravo smiješnom i glupom stoljeća mržnji i klanja među narodima. Kada to spoznate, do kraja se razotkrije sav strašni besmisao onih vremena kada si zbog srpskog oca ili matere mogao izgubiti posao, stan pa čak i goli život. Zatvorio sam internetsku stranicu švicarskog instituta i zaključio kako Sanaderu ipak ne treba DNK analiza. Za Ivu Sanadera bio bi dovoljan običan test inteligencije.


User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 31/05/2009 22:10

Znaš, on ti je Srbin


Ante Tomić







Ostavimo po strani izvještaje State Departmenta. Pogledajte u svoje srce i upitajte se, kao vjernik, katolik, ili kao prosječno časna osoba, jesu li u nas socijalne šanse Hrvata i Srba izjednačene?


Kao novinski reporter bio sam u mnogo naših sela, vidio sam ih po prilici koliko ih jedan veterinar vidi u cijelome svom radnom vijeku. U zimu 2002. zbog jedne priče otišao sam među Srbe povratnike na Baniju, cestom od smrznutog blata obilazio bijedne neožbukane kuće pred kojima su rasle mrtve šljive i trunuli stari poljoprivredni strojevi.

I evo me u jednog domaćina, u toploj kuhinji srčemo prezaslađenu kavu, a on mi priča o teškom životu. Prokleti život, uvijek je težak. On i nepokretna mater jedini su ostali u kući, imaju nekoliko kokoši i dva mršava praseta koje će prodati Gavriloviću. Čovjek obrađuje i malo zemlje, njivu je zasijao kukuruzom, ali došli veprovi i sve mu požderali i izgazili.

“Pa nemate pušku?”, upitam ja nedužno.

Domaćin, tek što sam ja to rekao, zamukne i ublijedi od užasa. Trenutak ili dva meni nije jasno što mu je bilo, a onda shvatim i zasramim se. Pitanje “imate li pušku?”, čak i ako U Quebecu su legalizirani homoseksualni brakovi. Samo čekam kad će se neki zemljak zbog papira oženiti za pedera. Zašto bi onda itko Srbima u Irskoj zamjerio što su prikazali Hrvatsku gorom nego što jest?


govorimo o divljači, nije baš visoko na ljestvici inteligentnih pitanja koje možete postaviti hrvatskom Srbinu.

Pastiri na Velebitu

Nekoliko godina kasnije put me odnio njegovim sunarodnjacima u surovi kamenjar udno Velebita. Pastirska obitelj natiskala se u niskoj vlažnoj betonskoj prostoriji što u najboljem slučaju izgleda kao garaža. Odjeveni u krpe, koje vjerojatno nisu bile nove ni kad su ih prvi put stavili na sebe, nude me rakijom. Musavo dijete kraj čađavog šporeta znatiželjno zuri u mene. Iz susjedne sobe meketom se tu i tamo javi neka od njihovih životinja. Zaprepašteno se osvrćem i upitam gdje se kupaju.

“Kad je toplije, spustimo se do Zrmanje”, reče mi žena jednostavno.

Mogao bih vam nastaviti nizati ovakve slike, imam ih još nekoliko ako vas zanimaju, ali smisao ste, pretpostavljam, shvatili. Nigdje u našoj zemlji zaista nećete susresti takvu mizeriju kao u srpskim selima. Rastužilo bi me i onespokojilo svaki put kad sam vidio u kakvim strašnim uvjetima ljudi žive, u siromaštvu i strahu, uvijek u grču da će ih tkogod krivo pogledati ili im nešto uvredljivo dobaciti. Stanje u ovoj etničkoj zajednici, a posebno u njezinu ruralnom dijelu, vrlo je zabrinjavajuće. Velika većina nas ne zna, neki ne žele ni znati, a neki će se čak nacionalistički naslađivati činjenicom da Srbi loše žive. Meni je svejedno što vi mislite o tome, ali poznajući stvari, rekao bih samo da nije pošteno osuđivati onu srpsku obitelj koja traži politički azil u Irskoj, a koja je skandalizirala naše medije.

Ne poznajem te što pitaju azil, ne znam od kakve su nevolje otišli u Irsku, mogu tek pretpostaviti zašto to čine. Pa i ako pretjeruju u opisima diskriminacije u Hrvatskoj, neka im. Laganje nije neuobičajeno ni moralno zazorno ako se kao stranac hoćete doseliti negdje na zapad. Čuli ste zacijelo za pametnjakoviće koji po izmišljenim osnovama žive od socijalne pomoći u Amsterdamu, ili za one koji su se radi njemačkog državljanstva vjenčali ženama koje ne vole. Prije nekoliko godina u Quebecu su legalizirani homoseksualni brakovi i ja samo čekam kad ću čuti za nekog zemljaka koji se zbog kanadskih papira oženio za pedera. Zašto bi onda itko od nas ovim Srbima u Irskoj uzeo za zlo što su malo nakitili i prikazali Hrvatsku groznijom nego što ona zaista jest?

A sada da vidimo koliko je ona stvarno grozna. Ostavimo po strani izvještaje State Departmenta o izvanrednom stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Pogledajte načas u svoje srce i upitajte se, kao vjernik, katolik, ili naprosto kao prosječno časna osoba, jesu li u nas socijalne šanse Hrvata i Srba zbilja potpuno izjednačene? Ajde, budimo iskreni, nisu. Za početak, Srbin će se teže zaposliti. To je zove diskriminacija, a diskriminacija je prilično dobar razlog za politički azil.

Osim toga, tu je uvijek ona zlokobna rečenica “znaš, on ti je Srbin”. Premda sam ja pripadnik većinskog naroda, mogu se uživjeti u tu nelagodu. Uznemirujuće je i ponižavajuće provesti cijeli život u sjeni te rečenice i krivnje da sam na neki nejasan, nedokučiv način odgovoran za zločine Slobodana Miloševića. Velika većina hrvatskih Srba, ovih što su ostali živjeti s nama, o Slobodanu Miloševiću misle i gore nego ijedan Hrvat, s razlogom jer je on njihove živote sto puta gore zajebao. Ali, neke ljude u to nikada nećete uvjeriti.

Odrasla osoba to još nekako može podnijeti, ali pomislite da vam netko u školi uvrijedi dijete. Svi smo osjetljivi na djecu, a znamo da ona mogu biti vrlo opaka. E, sad pogledajte kako biste doživjeli da vam se sin ili kći vrate iz škole u suzama zato što ih je netko u školi nazvao “srpskim kopiletom”. Prilično sam siguran da bih ja u takvoj prilici poželio sve poslati u vražju mater, spakirati stvari i sa ženom i djecom otići u neku zemlju bez Srba i Hrvata. Na primjer, Irsku.

Odmetnuta adolescentica

Ovo ljeto šesnaestogodišnja kći mog prijatelja Klice u Komiži upoznala je jednog naočitog i pristojnog Ličanina. Zaljubila se kao što samo šesnaestogodišnjakinje mogu i gotovo odmetnula od obitelji. Po cijeli dan je s momkom, a Klica pizdi, jer nijednom ocu maloljetnog ženskog djeteta, dakako, nije drago kad se takve stvari događaju. Inzistirao je da ga upozna i vratio se u kafić, bogme, dosta zadovoljan.

“Drag je momak”, kaže on. “Miloš iz Korenice.”

“Miloš iz Korenice?”

“Miloš iz Korenice”, klimne Klica.

“Uh!”, uzdahnem ja.

“Uh!”, složi se on.

Koji dan kasnije vratili su se u Zagreb. Prošlo je nekoliko mjeseci, a viška se romansa dvoje adolescenata nije prekinula, kako obično bude s adolescentskim ljetnim romansama, nego se još viđaju, dečko povremeno dolazi k njima. Želja mu je da počne nešto studirati. Klica je zadovoljan njegovim ambicijama. To sve znam jer se, kad god se sretnemo, s velikim zanimanjem raspitujem kako stvar napreduje. Prije nekog vremena večerali smo u Splitu i on mi je ispričao smiješnu priču. Mala je u školi rekla kako joj se momak zove i to popodne zaprepašteno upitala oca:

“Kak oni znaju da mi je dečko Srbin?”

Klica i ja osmijehnemo se jedan drugome. Obojici nam je to dirljivo i nevino. Poželio bi čovjek da djevojka zauvijek ostane takva, ali za to u ovom zatrovanom društvu, nažalost, nema velike šanse.


--------------------------------------------------------------------------------

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 01/06/2009 14:04

Hrvat, zauzeto!


Ante Tomić







Tješimo se falsificiranim historijama u kojima je zatajeno da je ovdje živio itko osim Hrvata. Prešućujući da smo bili kmetovi, nalik smo studentu medicine koji krije da mu je mater švelja


Iz mramornog postolja u gradskom središtu uspravlja se drveni jarbol s državnom zastavom. Dolje je uklesano: 305. Car Dioklecijan ušao u svoju palaču

604. Stanovnici porušene Salone naseljuju Split

1240. Prvi Gradski statut

1862. Pobjeda narodnjaka

1991. Hrvatska postaje suverena i samostalna država

Pod suncobranom nekoliko metara dalje gotovo svakodnevno pijem espresso. Pogledam gdjekad ovih pet datuma i nasmiješim se jednostavnom umu neimara, koji je hiljadu i sedam stotina godina opisao u manje od trideset riječi. To se zove jezgrovitost. Čitavu je povijest Splita stavio u esemes poruku i još mu je ostalo mjesta da objavi: “Prodajem maslinovo ulje”.

Sami 1700 godina

Ali, ono što me čak više zadivljuje je brižljivost u biranju događaja, oprez u riječima. Tko je, na primjer, stanovao u splitskim kućama prije nego su 604. iz pravca Solina došle volovske zaprege s pokućstvom i poljoprivrednim alatkama Slavena? Natpis ne otkriva kome su nekretnine s pogledom na Brač prethodno pripadale, ravnodušno prešućuje u kakvim su ih okolnostima oni napustili. Za postolje ti ljudi ne postoje, upravo kao što nema ni onih koje su 1862. pobijedili narodnjaci. Što se bijelog kamena tiče, politički protivnici narodnjaka mogli su biti i Zulu ratnici u lavljim kožama. Oni nisu vrijedni uspomene, baš kao ni oni od kojih je Hrvatska 1991. otela svoju samostalnost.

Na štandarcu na splitskoj Pjaci nježno je obrisan svaki trag da su ovdje nekad živjeli neki narodi osim nas. Nema tu ni Ilira, ni Mlečana, ni turske prijetnje s Klisa, nema Austrijanaca ni Srba. Ovo je oduvijek bilo samo hrvatsko. Hiljadu i sedam stotina godina na našim zidinama ponosno stoji: Hrvat, zauzeto! “Croata, occupatum!” pročitali su Rimljani, a zatim pljunuli, opsovali i zapovijedili okovanim tračanskim veslačima da okrenu galije.

Lupež na sajmu rabljenih auta jednom vam je možda pokušao prodati loše ofarbanu kantu, lažljivo se zaklinjući da je on prvi vlasnik.

Upravo jednaku stvar čini ovaj natpis na kamenom postolju za zastavu. A jednaku krivotvorinu ovih dana namjeravaju učiniti i u Makarskoj, gdje je Gradsko vijeće većinom glasova odlučilo ukloniti zaštićeno kulturno dobro, štandarac s mletačkim lavom, i na njegovo mjesto na glavnom trgu naćuliti novi, s hrvatskim znamenjem.

Često citirani trebinjski klasik nazvao bi to vjerojatno još ljepšom i starijom Makarskom. Veterinari bi zacijelo našli dosta sličnosti s psećim zapišavanjem teritorija.

U prah sramotu

Simbolički ta stvar nije umnogome različita od rušenja muslimanske bogomolje u Ahmićima.

I u jednom i u drugom slučaju riječ je, u najkraćem, o etničkom čišćenju, sustavnom istrebljenju drugoga i drugačijeg. Tuđa vjera i nacija, uime povijesne pravice, mora iščeznuti. Ali, teško je gdješto reći na čijoj je strani pravica. Tko je dobar, a tko loš. Potlačeni naposljetku često budu okrutniji od nekadašnjih tlačitelja.

U Srbiji, recimo, još i danas kukumavče zbog četiri stoljeća turske tiranije. U nevjerici sam gledao nekoliko puta kako se odrasli muškarci u sitne sate, poslije nekoliko boca fruškogorskog rizlinga, čisto rasplaču, suze im kapaju u ostatke roštilja dok pripovijedaju o Osmanlijama što su im nesmiljeno zlostavljali čukundjedove, tukli ih, ponižavali, otimali ljetinu i guzili bez lubrikativa. Činjenica je, međutim, da su u svih četiri stotine godina Otomanske Carevine bili nedirnuti i Studenica, i Žiča, i Mileševo, i Pećka patrijaršija i deseci drugih srednjovjekovnih crkava i manastira, centara vjere i pismenosti, i da je narod više ili manje slobodno svjedočio pravoslavlje, a da samo koje desetljeće nakon što su Turci potisnuti prema Maloj Aziji, u čitavoj Srbiji nije ostala nijedna džamija i medresa. Sjećanje na njih ostalo je u jeziku, običajima i kuhinji, ali od materijalnih dokaza turskog prisustva nije ostalo ni koliko stane pod noktom. Što biste iz toga zaključili, tko je bio civiliziraniji:

a) Srbi ili

b) Turci?

Dobro, ovo je u neku ruku razumljivo. Iz ljudi je prirodno provalio višestoljetni bijes i frustracija kada su raskopavali tuđinsku baštinu, jer je vrlo bolna uspomena da si jednom bio kmet. Gazdi je lako biti velikodušan, sluga to samo rijetko uspijeva. Svi slavenski narodi u ovom dijelu svijeta jednako su se obračunali sa sjećanjem da su jednom bili nikogovići. Uklanjajući turske džamije i mletačke štandarce, macama razbijajući Bajamontijevu fontanu na splitskoj rivi, u prah su sasuli svoju nekadašnju sramotu.

No, čudesno je, barem ako mene pitate, da sramota ostaje. Još naraštajima nakon što je svaki razlog za nju prestao, zaboravljena mržnja ljudima truje duše, u sitne sate pijano kunu Istanbul i Veneciju, kao da smo još uvijek pod njihovom vlašću, jer ih iskreno, bez zajebancije, muči da im je daleki predak bio odrpanac i goljo.

Onda se tješe falsificiranim historijama poput one uklesane na kamenom postolju za barjak na splitskoj Pjaci, historijama u kojima je zatajeno da je ovdje ikada živio itko osim Hrvata. Stvar je, pogledate li bolje, bijedna, skorojevićka. Zastidim se gotovo gledajući onih pet smiješnih datuma. Zar to nije ružno i nedostojno? Prešućujući da smo jednom bili sluge i kmetovi, nalik smo studentu medicine koji krije da mu je mater švelja.

Skorojevićki i lažno

Jedna firma u Zagrebu proizvodi električne grijalice skrivene iza mramornih ploča. Kada se ova novotarija pojavila prije desetak godina, oglašavana je pomalo indijanskim imenom “kamen koji grije”. Prije nekog vremena otkrio sam, međutim, da je stvar otad tako napredovala da za prihvatljivu doplatu na kamenu možete dobiti i vjernu repliku Baščanske ploče.

Vaš dom ugodno će ugrijati slavna, uglatom glagoljicom uklesana darovnica kralja Zvonimira. Pa ako i bude koji stupanj niže, to nećete osjetiti. Naslanjajući stražnjicu na drevni spomenik pismenosti na narodnom jeziku, već od patriotskih čuvstava bit će vam toplo oko srca. Ako vam se predmet možda učini neukusan, lažan i skorojevićki, nemojte se pretjerano uzbuđivati. I naša je službena povijest većim dijelom takva. Neukusna, lažna i skorojevićka.


--------------------------------------------------------------------------------

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 02/06/2009 10:58

Hrvatska i Bosna razmjenjuju lupeže i ubojice

Ante Tomić







Jedna je pravna smicalica učinila da nam je susjedna zemlja nekako došla kao deponij opasnog otpada. Istina, i mi smo ovdje toplo ugostili nekolicinu njihovih viđenijih odmetnika od zakona


Prije godinu ili dvije, tko će se više sjetiti, Branimir Glavaš je u istražnom zatvoru štrajkao glađu, a Miljenko Jergović i ja smo sjedili u kafiću i razmišljali što možemo napraviti za progonjenog pravednika.

“Ako mene pitaš, trebalo bi demonstrirati ispred zatvora”, predlagao sam Miljenku. “Zar ne bi bio izvanredan prizor te večeri, na televizijskom Dnevniku u devetnaest i trideset, voditelj prvo pročita najavu kako i hrvatski književnici pozivaju Glavaša da prestane gladovati, a zatim ide Što sam dulje razmišljao o ovome, činilo mi se sve uvjerljivije da Željko Šiljeg drži nešto kao pansion za odmetnute ratne zločince. Ne bi mi uopće bilo teško zamisliti takvu stvar u Ljubuškom
slika nas dvojice gdje šetamo ispred Remetinca, s transparentom na kojem piše: 'Branimire, jedi govna!'”

Ne znam zašto naposljetku nismo to učinili. Mislim da je Miljenko razumno primjetio da bi tkogod mogao pomisliti da smo možda zlonamjerni.

Nije, uostalom, bilo ni potrebe zauzimati se za slavonskog gospodara života i smrti jer je on uskoro izašao na slobodu i u zatvore voljene domovine, barem do trenutka pisanja ovog teksta, više nije navraćao. Nakon što mu je zagrebački županijski sudac prošli tjedan odmjerio deset godina robije za ratne zločine nad osječkim civilima, umakao je u Bosnu i Hercegovinu i otamo se nacereno belji i pokazuje dugi nos pravosuđu, kao što su to već učinili mnogi naši ugledni kriminalci s dvojnim državljanstvom. Jedna je pravna smicalica učinila da nam je susjedna zemlja u posljednjih nekoliko godina nekako došla kao deponij opasnog otpada. Istina, i mi smo ovdje toplo ugostili nekolicinu njihovih viđenijih odmetnika od zakona. Dok među drugim zemljama vlada živa studentska razmjena, Hrvatska i Bosna razmjenjuju lupeže i ubojice.

Branimir Glavaš je pobjegao, a policija je našla još toplu postelju i videozapis njegova obraćanja građanima. U misnom odijelu, ispred police s biranim nacionalnim štivom, bogato ukrašene sakralnom galanterijom, osuđeni je ratni zločinac nekoliko minuta mahnitao i vrijeđao. Premda je pozadina namještena da nam pokaže kako je valjan Hrvat i katolik, ispravna, časna i blaga osoba, on sam je, lica iskrivljena od gnjeva i pakosti, tako uznemirujuće isijavao nasiljem da sam, već zbog toga, voljan vjerovati u sve, čak i najkrvavije priče svjedoka koji su ga teretili.

Gledajući ga, bilo mi je gotovo žao da je on otišao samo do Bosne i Hercegovine. Želio sam da je daleko, mnogo dalje nego što je sada. Idealno bi bilo, da se mene pita, da se Branimir Glavaš, za boljitak Lijepe naše i sretnije sutra naše djece, naseli na Jupiterovom mjesecu. Mogao bi otići tamo nekakvom Nasinom letjelicom bez ljudske posade. Čisto tehnički, mislim da bi se letjelica s Glavašem mogla nazvati letjelicom bez ljudske posade.

Na žalost, on je samo u Sarajevu, gdje institucije sada raspravljaju o valjanosti njegovih papira. Prije toga nekoliko dana je boravio u Ljubuškom, u domu hercegovačkoga generala Željka Šiljega. U Hercegovini je inače teško doći u kuću koja nema bar jednog generala, zaslužnog ratnika s peteroznamenkastom penzijom koja mu se svakog mjeseca isplaćuje iz proračuna Republike Hrvatske. U našoj državnoj blagajni obično nema novca za učitelje i medicinske sestre, ali za budale koje su se devedesetih po Posušju i Širokom kurčile u kampanjolama uvijek će se naći nekoliko milijuna viška. Neobično je u ovom slučaju, za razliku od stotina drugih hercegovačkih visokih oficira, da Željko Šiljeg čak ima nekakvo vojno obrazovanje. Prije rata je bio kapetan JNA, a iz toga slavnog, drugarskog vremena čuva uspomenu na vjenčano kumstvo Ratka Mladića.

Ne znam gospodina da bih mogao išta suditi o njemu, ali nalazim dosta šaljivim kako generala Šiljega sudbina uvijek zagonetno spaja s nekakvim ratnim zločincima, svejedno s koje su se strane našli. Jednom mu je jedan bio kum, drugoga je sada primio pod krov, a Branimi Glavaš je, lica iskrivljenog od gnjeva i pakosti, tako uznemirujuće isijavao nasiljem da sam, već zbog toga, voljan vjerovati u najkrvavije priče svjedoka koji su ga teretili
obojica su u bijegu pred pravdom. Nije li to divna koincidencija? Ili možda uopće nije koincidencija? Tko zna, pogleda li se bolje na Šiljegovom šufitu, možda bi i srebreničkog krvnika tamo našli. Valjda bi general Šiljeg napravio tu uslugu svome vjenčanom kumu Ratku Mladiću.

Što sam dulje razmišljao o ovome, činilo mi se sve uvjerljivije da Željko Šiljeg drži nešto kao pansion za odmetnute ratne zločince. Ne bi mi uopće bilo teško zamisliti takvu stvar, da u Ljubuškom ima sigurna kuća u koju se sklanjaju svi ovi likovi, bivši generali, junaci suvremenih deseteračkih epova, razočarani heroji koje su njihovi narodi nezahvalno odbacili, poslije svega što su oni dobro i plemenito učinili za njih. U pansionu za ratne zločince imaju prostrane, udobne i klimatizirane sobe, izvrstan restoran i vinski podrum, bazen i saunu, ujutro igraju stolni tenis i pikado, a u popodnevnim urama marljivo pišu memoare, u kojima uvjerljivo, do detalja objašnjavaju kako zvjerstva nad civilima u Škabrnji i Osijeku nesumnjivo odaju potpise britanske obavještajne službe, kineske Komunističke partije i izvanzemaljaca.

Gosti su ovdje međusobno vrlo srdačni i susretljivi i ne gleda se tko je koje vjere i naroda. Vidjeli smo napokon tu stvar i u Scheweningenu, zločinci se vole, poštuju i vrlo su skrbni jedan o drugome. Ratne su strahote oproštene i zaboravljene. Ako smo klali, ne zamjerite. Nema u tome ništa osobno.

U pansionu za ratne zločince u Ljubuškom jedina je neugodnost da ga posjećuju duhovi žrtava. Providne sablasti zaklanih, blijede, nadute i ulijepljene mokrim lišćem kao da su iz rijeke izašle, šetaju noću, bezumno se smijulje, pjevaju, jecaju i šapuću, mole za milost, uznemiravaju stanare, ne daju im spavati. Najbolji sinovi naših naroda, generali Glavaš i Mladić tada živčano ustaju i sve do jutra u kuhinji piju rakiju i igraju šah. Mladić se žali kako mu je specijalno nesnosan jedan Irfan, srebrenički gimnazijalac, hodžin sin, koji se pubertetski junačio dok su ih vodili na strijeljanje, a Glavašu je zlo od jednoga što stalno dolazi, jednoga nižeg, debelog Srbina, zaboravio mu je ime.

“Pa šta hoće od tebe?”, pita ga Mladić.

“To ga i ja pitam””, kaže Glavaš. “'Budalo jedna', lijepo mu govorim, 'skini taj selotejp sa usta i k’o čovjek mi reci - šta hoćeš od mene?!'”

U pansionu za ratne zločince svi ljudi su braća.

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 02/06/2009 11:54

Image

Zahvaljujem se gospodinu @karamuratu na pe' mara' ! Čim mi Compact vrati isti iznos oma vraćam! Jes mi dobro ocam' !

User avatar
JBT
Posts: 5016
Joined: 20/11/2002 00:00
Location: Korea

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by JBT » 02/06/2009 17:56

Jednog dana, nadam se suncanog, ce ljudi praviti pozorisne komade, komedije u kojima ce se sprdati na racun budala koje su vladale i budala koje su ih shtovale u neko budalasto vrijeme sa kraja 20-og i pocetka 21-og vijeka, na brdovitom Balkanu.

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 02/06/2009 19:11

Sada je trenutno obrnuta situacija! :D

User avatar
JBT
Posts: 5016
Joined: 20/11/2002 00:00
Location: Korea

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by JBT » 02/06/2009 19:19

Puno je toga obrnutog danas, ali.... ima li ko da vjeruje da ce ovako vjecno biti?

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 02/06/2009 19:58

JBT wrote:Puno je toga obrnutog danas, ali.... ima li ko da vjeruje da ce ovako vjecno biti?


Od pamtivjeka je ovako, i nadam se da će tako i ostati! Jer da bi bio zao ne trebaš se truditi, a da bi bio dobar, e to je već problem! Malo je dobrih, i zato je ovako stanje bilo oduvijek, tako će i ostati, do Sudnjeg dana!

A onda, po zaslugama!

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 03/06/2009 01:39

Da ne bude zabune, ova tema se slabo čita, tj. nikako! Broj posjeta je ograničen na mene i postavljača teme, eventualno da neko zaluta!

Pa kome će biti ovaj lik zanimljiv, osim naravno, nama dvojici! :D

User avatar
Topla voda
Posts: 8149
Joined: 06/11/2006 23:59
Location: Auberge

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Topla voda » 03/06/2009 01:44

citao bi i ja da imam zivaca

User avatar
seln
Posts: 21830
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by seln » 03/06/2009 10:35

Compact wrote:Da ne bude zabune, ova tema se slabo čita, tj. nikako! Broj posjeta je ograničen na mene i postavljača teme, eventualno da neko zaluta!

Pa kome će biti ovaj lik zanimljiv, osim naravno, nama dvojici! :D

Zanimljiv je i meni, a vjerovatno se nadje jos poneki izrod i komunjara.
Sabotiras li ti namjerno ovakve teme upornim ponavljanjem prve gluposti koja ti padne na pamet?

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 03/06/2009 10:43

Compact wrote:Da ne bude zabune, ova tema se slabo čita, tj. nikako! Broj posjeta je ograničen na mene i postavljača teme, eventualno da neko zaluta!

Pa kome će biti ovaj lik zanimljiv, osim naravno, nama dvojici! :D


da bi netko čitao štivo ovakvog tipa, mora biti malo vickast, mora se znati šaliti na svoj račun, a to nije lako.

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 03/06/2009 10:48

Sinko, imaš li karticu?


Ante Tomić








Anonimni marketinški bezveznjak želi utjecati na moju volju, bodovima, žigovima i naljepnicama hoće da mu ulazim u dućan po navici kao što Pavlovljev pas po navici slini kad čuje zvono


U posljednje vrijeme pred kraj svake kupnje u samoposluživanju lagano postajem nervozan od pitanja koje će mi neizbježno postaviti. Izvadim stvari iz kolica, složim na linoleumskoj pokretnoj vrpci uz blagajnu pa gledam ženu u crvenoj kuti kako ih vješto okreće i očitava barkodove. I čekam...

“Imate li našu karticu?” reče ona napokon.

“Nemam.”

“Želite je napraviti?”

“Ne.”

“Ali, s našom karticom dobijate popust...”

“Ne zanima me, gospođo.”

“Dobro, kako hoćete”, kaže blagajnica malo uvrijeđenim tonom, a ja zažalim da sam bio otresit jer nesretnica stvarno nije ništa kriva. No, ne mogu sebi pomoći, mrzim da mi nude karticu u svakom ušljivom dućanu u koji uđem. Smeta mi to, zvučat će možda čudno, zbog jednakog razloga zbog kojega neke živcira snimljeni smijeh u televizijskim komedijama.

Vaš je profit loš vic

Kartica dućana, na kojoj valja marljivo skupljati bodove, naljepnice, žigove, što li već, da bi u jednoj budućoj kupnji stekli pravo na petnaest ili dvadeset posto popusta, smatram nepristojnom, čak i ne pretjerano inteligentno smišljenom trgovačkom manipulacijom. Anonimni marketinški bezveznjak s diplomom sumnjive poslovne škole, američkog tečaja od dva petka, želi utjecati na moju volju, bodovima, žigovima i naljepnicama hoće učiniti da uvijek i ponovo dolazim samo u njega, da mu ulazim u dućan po navici kao što Pavlovljev pas po navici slini kad čuje zvono, ili kao gledatelji koji se smiju kad se na televiziji zaori smijeh, premda vic zaista nije bogzna kako smiješan.

Snaga je sugestije da karticom dućana možete uštediti, proći jeftinije, steći korist. Međutim, korist pripada drugoj strani u robno-novčanoj razmjeni, od vaše navike profitirat će naposljetku jedino dućan. Vaš je profit, kao u televizijskim komedijama, samo loš vic.

Svjestan toga privida, odbijam ljubazne ponude blagajnica u Konzumovim trgovinama i Profilovim knjižarama. Premda je marketing uvijek neka vrsta manipulacije, na ovo ne pristajem jer mi se čini da se previše miješa u moj proces odlučivanja. Ne želim se odreći volje da slobodno biram trgovinu u koju ću ulaziti, ili makar to neću učiniti za beznačajan skonto. Kartice dućana su trice za raju, obmana sirotinje. Nema tu berićeta, nitko se s tim nije obogatio. Žigovi, bodovi i naljepnice neće vas promaknuti u viši platni razred, ništa se neće promijeniti, svijet će ostati kakav je bio. Luzeri će skupljati bonove u Todorićevim dućanima, a Todorićev mali skupljat će manekenke.

Ipak, unatoč ovako odlučnom stavu, jedna se kartica odnedavno prokrijumčarila u moju obitelj.

“Nemoj svugdje kupovati gel za brijanje”, upozori me žena prije neki dan.

“A zašto?” prepadnem se. “Zar ga truju?”

“Ma, ne, nego ja skupljam markice u De-emu.”

To je, shvatio sam, postao naš životni projekt, male okrugle svjetloljubičaste markice sa znakom De-ema. Dobiješ po jednu za svaku kupovinu iznad ne znam koliko kuna i lijepiš na komad kartona koji se dobije na blagajni. Kad ispuniš cijeli karton, dućan kozmetike da ti jebački popust. Neću vam ni govoriti koliki je popust, da vas ne bi moždana kap strefila. Kad dobiješ popust, svojim očima ne možeš vjerovati da se takva sreća baš tebi dogodila. Srušiš se od zaprepaštenja kao svijeća nasred dućana pa te moraju šamarati i donijeti cukra i vode da se sabereš.

Hoću posthumnu nagradu u Deemu

No, tih svjetloljubičastih markica, primijetio sam, valja toliko skupiti da sam počeo ozbiljno dvojiti da ćemo žena i ja to do smrti uspjeti učiniti. Veliki je to posao, za čitav ljudski vijek, takoreći. Prve markice dobiješ kad kupuješ pelene, a završavaš osamdesetak godina kasnije, kupujući... pa, zapravo, opet pelene. Neki među nama možda to i ne dožive. Ne dao Bog, možda se i meni to dogodi. Ležat ću žut i ispijen na samrtničkoj postelji i kvrgavim kažiprstom djeci pokazati put komode.

“Tamo u prvoj... kh! kh!... tamo u prvoj ladici...”, šapnut ću slabašno i iznemoglo, prekidan napadima kašlja, “tamo vam je karton s... kh! kh!... s markicama iz De-ema. Uzmite to i... kh! kh!...”

“Nemoj, ćaća, šta to govoriš”, prekinut će me kći jedva zadržavajući suze. “Još nije došlo tvoje vrijeme, još ćeš ti skupljati markice iz De-ema.”

“Ahhh!” uzdahnut ću ja razočarano, odmahujući rukom. “Nema meni više markica. Ja što sam zalijepio... kh! kh!... zalijepio sam.”

Karton će ostati da moj sin i kći vrijedno skupljaju male okrugle svjetloljubičaste papiriće, moje će djelo živjeti nakon mene. Baš me briga ako i ne dobijem neku ozbiljniju novinarsku ili književnu nagradu, posthumno će me nagraditi popustom u De-emu. A, tko zna, u međuvremenu ću možda postati korisnik i još koje kartice. Koliko god se trsio oduprijeti, pritisak je toliki da ću jednom svakako morati pokleknuti. Vidite to i sami, u koji god dućan dođete, svi vam pokušavaju uvaliti istu otrcanu foru i mnogi je od nas, na moje veliko čuđenje, veselo prihvaćaju. Čak i ako nemaju pravog novca, ozbiljnih, pažljivo graviranih listića sa žigom Narodne banke i portretom povijesnog zaslužnika, sretni su sa svojim novčanicima nabreklim od bonova i iskaznica za popuste u različitim trgovinama. Neobičan je to trend. Nikad nismo imali manje para, a nikad nam novčanici nisu bili deblji. Ne znam, na žalost, nijednog džepara, a živo me zanima kako oni uspijevaju spojiti kraj s krajem u ovo vrijeme u kojemu narod šeta džepova punih bezvrijednih budalaština.

Časna Rozarija vodi evidenciju

Takva je pošast posrijedi da ja iskreno vjerujem da će za koju godinu čovjek doći u crkvu na sakrament ispovijedi, a župnik će ga s druge strane drvene rešetke, prije nego mu odredi pokoru, tihim glasom upitati:

“Sinko, imaš li našu karticu?”

“Kakvu karticu?” začudit će se vjernik.

“Karticu s bodovima, časna Rozarija vodi evidenciju. Vidiš, za svakih dvjesto pedeset hiljada Zdravomarija dobiješ jedan bod. Kad skupiš deset bodova, automatski ulaziš u Kraljevstvo nebesko.”

“Kraljevstvo nebesko?!”, šapne oduševljeno onaj s druge strane rešetke.

“Tako je”, složi se svećenik. “Zapravo, da te ne lažem, kad skupiš deset bodova možeš birati. Možeš uzeti Kraljevstvo nebesko, a možeš uzeti usisivač.”

“To ne zvuči loše”, primijeti vjernik.

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 03/06/2009 15:56

Žao mi je što ću prestati posjećivati ovu temu, te na taj način učestvovati u njenoj eutanaziji!

@osa nije ništa na tvoj račun, samo mi je malo kolumnista vickast! :D

User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by osa » 03/06/2009 15:59

Compact wrote:Žao mi je što ću prestati posjećivati ovu temu, te na taj način učestvovati u njenoj eutanaziji!

@osa nije ništa na tvoj račun, samo mi je malo kolumnista vickast! :D


preko 400 ulaza, ako samo 50 ljudi pročita, dobro, ako ništa naučit će se smijati i šaliti na svoj račun.

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 03/06/2009 16:12

osa wrote:
Compact wrote:Žao mi je što ću prestati posjećivati ovu temu, te na taj način učestvovati u njenoj eutanaziji!

@osa nije ništa na tvoj račun, samo mi je malo kolumnista vickast! :D


preko 400 ulaza, ako samo 50 ljudi pročita, dobro, ako ništa naučit će se smijati i šaliti na svoj račun.


prijatelju, od tih 400 ulaza, mojih je 350 + tvoji, = ostalih 0; :D

User avatar
amrica
Posts: 7118
Joined: 26/01/2007 17:58

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by amrica » 03/06/2009 16:49

Lik je prva liga, pravo mi se svidja. :-D

Pogodio u srz, narocito prvi tekst, ove nase jadne medjuljudske odnose.

PS naslov je 'nako bezze, zato nisam prije dolazila na temu. Trebalo je nesto bombasticnije, tipa: Sanaderova majka je .... :run:

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 03/06/2009 17:23

amrica wrote:Lik je prva liga, pravo mi se svidja. :-D

Pogodio u srz, narocito prvi tekst, ove nase jadne medjuljudske odnose.

PS naslov je 'nako bezze, zato nisam prije dolazila na temu. Trebalo je nesto bombasticnije, tipa: Sanaderova majka je .... :run:


Ma nemoj! :D

oldplague
Posts: 1534
Joined: 21/03/2009 09:45

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by oldplague » 03/06/2009 18:46

I tako... vrijeme je za jedne Banoviće. :wink:

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 03/06/2009 21:51

oldplague wrote:I tako... vrijeme je za jedne Banoviće. :wink:


Ne znam da li je pravilo da se bezvezna sugeriranja za banovanje, kažnjavaju banom!

Takvo je pravilo u fudbalu, kada igrač sugerira sudiji da suprotnom igraču da žuti karton, sam dobije isti! :D

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 04/06/2009 01:46

Image

Mi smo štovaoci lika i djela gospodina Ante!

User avatar
amrica
Posts: 7118
Joined: 26/01/2007 17:58

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by amrica » 04/06/2009 09:21

@COMPACT, koji si ti od ove dvojice mrdaca obrvicama? :D

User avatar
Compact
Posts: 1730
Joined: 28/08/2008 20:37
Location: Alipašino polje

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Compact » 04/06/2009 12:27

amrica wrote:@COMPACT, koji si ti od ove dvojice mrdaca obrvicama? :D


Nema mene, ja sam im makro! :D

User avatar
Loulou
Posts: 2996
Joined: 16/04/2008 15:18

Re: ANTE TOMIĆ-kolumne.

Post by Loulou » 04/06/2009 12:30

Compact wrote:Image

Mi smo štovaoci lika i djela gospodina Ante!


:lol: :lol: :lol: :lol:

Post Reply