JoseMujica wrote:ima i ta strana priče ali formalno-pravno radnicima su upravljali radnički savjeti a ideologija sistema je bila da fabrike pripadaju radnicima.
Zbog ovog i govorim da je ovaj model privatizacije najpošteniji prema ljudima.....sad da li je efikasan...jebga o toem se može diskutovati. Kažem još jednom jedino su Slovenci nastavili i do kraja doveli privatizaciju po ovome modelu.
U Sa mislim da su na ovaj način privatizovane samo Sarajevska pivara i FDS....al nisam siguran
Ovo sad pisem po sjecanju, ne da mi se da guglam da provjerim.
Nije ni jedna firma u YU 100% završena, osim TDR u Rovinju. Oni su se bukvalno obogatili. To i jeste najpoštenije. Poštenije nego da se neko treći obogati ili da država uzme te pare i sprži ih u ništa. Ne znam kako su oni to izveli, jer je prema planu trebalo radnicima ići do 70% preduzeća. Dio markovićevog plana bio i da se u drugoj fazi 30% ponudi ostalim građanima preko certifikata/vaucera koji su tek trebali da se podijele, pa bi svi (drustvo) moglo da dodje do dijela vlasnistva, obzirom da radnici u javnim preduzecima, skolama, bolnicama nisu mogli kupovati svoje firme cime su bili stavljeni u nejednak polozaj. Tako su moji roditelji, oboje u javnim ustanovama, npr. ostali bez komadica drustvenog vlasnistva, nakon 40 godina radnog staza, jer je taj drugi korak izbacen.
U BiH je bilo djelimično urađena privatizacija jer je Vlada RBiH obustavila čini mi se 1991. Dotle što je isplaćeno i upisano, priznato je kao privatno vlasništvo. U zakonu kojim se regulisalo ulaganje d.d. u obnovu firmi nakon rata navedeno je da se takvo ulaganje smatra ulganjem privatnog kapitala na štetu državnog, pa su tako Pivara, FDS, Bosnalijek, koji su imali velika ulaganja iz vlastitog obrta, povećali značajno procenat privatnog vlasništva. Tu sam ja licno profitirao, ni kriv ni duzan, za razliku od mojih roditelja. Valjda njihova karma presla na mene.
U vezi sa markovićevom privatizacijom: najveće su kritike bile upućivane za to što se iz takve privatizacije neće stvoriti akumulacije kapitala i uslovi za reinvestiranje. To je istina, ali je preduzećima koja su d.d. bilo lakše doći do partnera koji bi mogao dokapitalizirati, pogotovo što je plan bio da se ovo područje vrlo brzo integriše u evropsko tržište. Dakle bio je to dobar plan, ali morao je biti sproveden do zadnje tačke inače se sve ruši.
U svakom slučaju, titular vlasništva je bilo Društvo, a ne država pa se onda nije ni moglo drugačije privatizovati.
za kapitalne investicije.