Anksioznost

[Zejnep]

Jelde da je anksioznost ako svaki.put kad čujem avion kontam da će past'?

[moonca]

anksioznost gleda kao na uzbuđenje bez disanja. Što je disanje pliće i brže - anksioznost je veća. Sa druge strane, kod fobija, koje takođe karakteriše osećanje anksioznosti, strah se javlja samo u situacijama susreta sa određenim objektom i/ili situacijom. Dakle, iako sama fobija prema klasifikaciji predstavlja anksiozni poremećaj, razlika između fobije i anksioznog poremećaja je ta što kod ovog drugog nema fobičnog objekta ili situacije.

[dječak sa šibicama]

Jelde da je anksioznost ako svaki.put kad čujem avion kontam da će past'?

Anksioznost je u sustini patoloski strah, najcesce od bolesti.

covjek toliko postane opsjednut, podsvjesno i to se ne moze kontrolisati, da ce oboliti, da je bolestan, da ima tumor, da ima ko zna kakvu bolest. Nekad organizam ili mozak pokrene bol koju je covjek sebi umislio, recimo zigne te ispod rebara i onda se zabrines, mozak se fokusira na tu "bolest" i onda imas klasicne simptome, boli te a u sustini nista te ne boli. Bol je u mozgu.

Na kraju ne znas umisljas li bol, ili bol stvarno postoji. Onda procitas da su neki ljudi mislili da su anksiozni a zapravo su stvarno bili tesko bolesni, i tu si gotov.

Tu je najbolje skociti iz aviona sa padobranom ili se ispaliti na onom slingshotu ili ne znam, raditi cijeli dan, okupirati misli bilo cime. Cim je mozak slobodan da razmislja, djavolje igraliste.

Tablete samo pomazu.

A to sa avionom, to je vise neka fobija, cuj avion

[Zejnep]

Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu. Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste:

opća tjeskoba
fobije, i
panični poremećaj

Pa ja. Toeto

[shape of despair]

Ja sam bio kod Remzije nekoliko meseci, uglavno dobro lik priča. Ali nema vremena toliko, već samo jednom sedmično oko pola sata max. Uglavnom potvrdio je moje teorije i ove online metode. Kao rekao "to jest istina, to radi". Isto mi je rekla i psihologica iz Jagomira i nakon toga rekla "zbogom, ja i ti nečemo nikad više razgovarati, to što ti radiš je perfektno da ne može bit bolje, ja ti nmg dati bolji savjet, imaš sve oružje". Isto su mi rekli i ostali doktori, medicinske sestre, apotekari...
Uglavnom neće vas niko pričom izlječiti kako je rekao autor Linden Metode, Charles Linden. Ali evo stvari koje su mi u datim trenutcima pomogle:

Ekstremna fizička aktivnost kao trčanje dok ne padnete na noge. Znači ovo je prvi put da sam uspio skroz eliminisati anksioznost, strah, stid, depresiju i psihozu iz sebe, inače dotad sam sjedio 24 sata na dan osim kad idem u školu.

Ovdje sam prestao da citam.
Da, sport pomaže, i kod jakog fizičkog napora se mozete osjećati čak i euforično nekoliko sati, ali opet sve to splasne sljedeći dan.
Dugo sam ekstremno trenirao trčanje, povraćali smo od umorima na treninzima, i jesam li se riješio anksioznosti za vrijeme treniranja, poslije treninga, idućeg dana do idućeg treninga, apsolutno ne. U jednoj mjeri da, ali brzo nastane otriježnjenje kad serotonin opet opadne

[hekaton]

Ja sam bio kod Remzije nekoliko meseci, uglavno dobro lik priča. Ali nema vremena toliko, već samo jednom sedmično oko pola sata max. Uglavnom potvrdio je moje teorije i ove online metode. Kao rekao "to jest istina, to radi". Isto mi je rekla i psihologica iz Jagomira i nakon toga rekla "zbogom, ja i ti nečemo nikad više razgovarati, to što ti radiš je perfektno da ne može bit bolje, ja ti nmg dati bolji savjet, imaš sve oružje". Isto su mi rekli i ostali doktori, medicinske sestre, apotekari...
Uglavnom neće vas niko pričom izlječiti kako je rekao autor Linden Metode, Charles Linden. Ali evo stvari koje su mi u datim trenutcima pomogle:

Ekstremna fizička aktivnost kao trčanje dok ne padnete na noge. Znači ovo je prvi put da sam uspio skroz eliminisati anksioznost, strah, stid, depresiju i psihozu iz sebe, inače dotad sam sjedio 24 sata na dan osim kad idem u školu.

Ovdje sam prestao da citam.
Da, sport pomaže, i kod jakog fizičkog napora se mozete osjećati čak i euforično nekoliko sati, ali opet sve to splasne sljedeći dan.
Dugo sam ekstremno trenirao trčanje, povraćali smo od umorima na treninzima, i jesam li se riješio anksioznosti za vrijeme treniranja, poslije treninga, idućeg dana do idućeg treninga, apsolutno ne. U jednoj mjeri da, ali brzo nastane otriježnjenje kad serotonin opet opadne

ma ja mislim da se ovaj lik igra sa nama

[hekaton]

ma ja mislim da se ovaj lik igra sa nama

Koji lik ja ili on? Ma nezz, ja je još imam, ali vjerujem da se može nekako preči! Pokušavat ću razne metode dok ne uspijem. Ne tražim perfekciju npr da me ljudi vole ili da sam otporan na sve ljude, nego ono da mogu priči curi koja mi se sviđa i reči joj šta hoču i ostati pri tom priseban, miran, svjestan, bez odvratnih strašnih osječaja i gubitka koncentracije i izgledanja kao budaletina. Evo malo prije mi dolazili gosti, daljnja porodica, i imam anx. Osječam se kao budala, izgubljen, u zatvoru, glup, ko pobjegao bih pod zemlju ili drugu planetu, da udahnem zraka ili se oslobodim ili legne. Osječam umor pred daljnjom porodicom, čim su sad otišli, ja odmoran, ufatio sam zrak i izdahnuo normalno. Haha, a vi slušajte mene budalu, moje savjete. Pun internet ljudi koji liječe druge a i oni imaju anx ili bolesti...ironija.

Nezz, Charles Linden je negdje na youtube kanalu rekao da ne možete imati anx, kad se bavite nečim, npr kad si obuzet hobijem ili srečom ili fizičkom aktivnosti, jer je nemoguče biti istovremeno sretan i tužan, ima mi to nekog smisla. To ako ti se poslije trčanja vrati, možda jer se ne baviš ničim kad ti se vrati, barem nekim mislima ili hobijem. Nego naviko da je čekaš. Ja sam propalica u pravom životu, pa se bavim anksioznošču, čekam je i ona dođe, i patim se. To je pričao linden, kaže treba je ignorisati, zaboravit da postoji, to čekanje, pričanje, je samo navika, i time je pojačavamo i održavamo.

Dok je mc2method suprotna, kaže trebamo prihvatati osjačaje, i ovo su potvrdili svi psiholozi. Ne opirati se. Čekati anx, trpiti, prihvatati.
HAHA IZGLEDA NIŠTA NE RADI, ODOH I JA SA OVOG FORUMA, ZBOGOM. MOŽDA SE VRATIM AKO JE KAD IZLJEČIM.

Baš ću probati i prestati drkati i gledati porn, makar čitavu godinu, dotad se baviti nekim uspijevanjem, hobijem, da ne bude dosadno, da vidim hoče li nestati. Jooooooooj!

Mislio sam na tebe, ne znam, mozda si ozbiljan. Ne bih da te uvrijedim ili da se zbog mog komentara osjetis lose.
Moje misljenje (posto se meni bliska osoba bori sa slicnim problemima) je da dosada u mnogome utiče na to da stanje bude gore. Ne kazem da je dosada uzrok nego je pogodna za dodatno pogorsanje stanja. Puno srece svakako

[dejang93]

Zdravo raja. Poslednjih par postova su me natjerali da se malo uključim u ovu diskusiju.
Simbolično, danas je svjetski dan mentalnog zdravlja i red je da, kako to činimo sa fizičkim, obratimo pažnju i na naše mentalno zdravlje odnosno da se posvetimo sebi iznutra... osluhnemo šta nam naš um govori, duša osjeća, srce želi...

Uh... odakle početi, već duže vrijeme primjetim na sebi da sam u komunikaciji sa drugim ljudima stalno u nekom grču, nešto u smislu izvještačenog ponašanja, teško se koncentriram, "pogubljen sam"... čak mi je par ljudi u poslednje vrijeme direktno reklo kako se na meni vidi ne sigurnost... Da ne dužim, riječ je o anksioznosti. Događaji iz prošlosti imali su uticaja na ovakvo stanje i toga sam i više nego svjestan ali kako se izboriti za čvrst stav, sigurnost i vjeru u sebe? Kako povratiti onog sebe "starog"? Ko je imao slična iskustva i kako se borio...? Ko želi neka piše...
Student sam, apsolvent, i imam još 3 ispita do kraja ali mi je to sve tako mukotrpno... kad se sjetim sebe kako se učilo na početku, bolje se pamtilo, povezivale činjenice itd. a sada...

Definitivno da bi ovdje pomogao lični razvoj tj rad na sebi ali ajde da razmjenimo iskustva. Da li je neko od vas pokušao neki lični razvoj, kako se nosite sa svime, čime se borite? Preporuka nekih knjiga, YT izlaganja itd.

[ovo_mi_je_nick]

Zdravo raja. Poslednjih par postova su me natjerali da se malo uključim u ovu diskusiju.
Simbolično, danas je svjetski dan mentalnog zdravlja i red je da, kako to činimo sa fizičkim, obratimo pažnju i na naše mentalno zdravlje odnosno da se posvetimo sebi iznutra... osluhnemo šta nam naš um govori, duša osjeća, srce želi...

Uh... odakle početi, već duže vrijeme primjetim na sebi da sam u komunikaciji sa drugim ljudima stalno u nekom grču, nešto u smislu izvještačenog ponašanja, teško se koncentriram, "pogubljen sam"... čak mi je par ljudi u poslednje vrijeme direktno reklo kako se na meni vidi ne sigurnost... Da ne dužim, riječ je o anksioznosti. Događaji iz prošlosti imali su uticaja na ovakvo stanje i toga sam i više nego svjestan ali kako se izboriti za čvrst stav, sigurnost i vjeru u sebe? Kako povratiti onog sebe "starog"? Ko je imao slična iskustva i kako se borio...? Ko želi neka piše...
Student sam, apsolvent, i imam još 3 ispita do kraja ali mi je to sve tako mukotrpno... kad se sjetim sebe kako se učilo na početku, bolje se pamtilo, povezivale činjenice itd. a sada...

Definitivno da bi ovdje pomogao lični razvoj tj rad na sebi ali ajde da razmjenimo iskustva. Da li je neko od vas pokušao neki lični razvoj, kako se nosite sa svime, čime se borite? Preporuka nekih knjiga, YT izlaganja itd.

Iznajmi stan i živi bez roditelja. Ako imaš djevojku i "čuvaš je" jer je voliš a bojiš se da te ne ostavi ako neki sjeb napraviš bolje ti je odmah prekini s njom jer će te nogirat prije ili kasnije a biće ti još teže.

Ako nemaš, onda traži neku s kojom nemaš namjeru zasnivati porodicu. Zbog čega ovo; jer ćeš još više biti pod pritiskom.

Ako su ti govorili kako ćeš nakon diplome hodati i provoditi se i nadoknaditi život, odmah se pripremi psihički da nečeš : Čak iako se odmah zaposliš, što je vrlo teško, dolaze druge stvari na mjesto prioriteta a izgubi se volja i društvo za "hodanjem".

Što se tiče učenja, to je normalno samo sada biraj hranu odgovarajuću za učenje, npr. jabuke. Kafe, fastove, šećere izbjegavaj. Naravno i trčanje, bajk, sex, radi cirkulacije.

Nemoj mješat aknsioznost sa bezvoljom, nemotivacijom, rastresitošču. Kao da ti je do neke šuplje komunikacije sa drugima dok imaš na vratu ispite završne, knjige, konkurse... probleme sa novcem.

Ako ti srce ne lupa iz čista mira kad legneš, ako ti ne zuji u ušima toliko da osjećaš vrelinu u bubnjićima, ako ne kontaš šta će se desiti iz neke obične situacije tj. da li će doći do havarije, ako nemša konstantni strah.... mani se termina anksioznosti.

Normalno je imati stres, napetost i rastresenost pred ispit. Nenormalno je imati to iz čista mira.

A na kraju moraš priznati da stariš a da se neke stvari što tiču oganizma mjenjaju.

[MaksprotivMarksa]

Ova twma je toliko stetna i toliko je gluposti napisanih da ja ne mogu da vjerujem. Ljudi prestanite davati savjwte tipa idi trci, ne misli na to, napravi ajvar itd. Anskioznost je ozbiljna bolest koja muci velili broj ljudi, a rjesenje je moguce samo uz farmakolosku terapiju, psihoterapija pomaze pri rjesenju nekih internih sukoba koji su doveli do takvog stanja.

I da, prestanite jebeno ismijavati svki krik unesrecenih ljudi koji dnevno imaji osjecaj da umiru 20ak puta, to su samo nesretni ljudi koji imaji hronicnu i opaku bolest, za koju postoje rjesenja i nema potrebe da ih vi gurate u crni scenarij ismijavanjem ili losim savjetima.

[since2morrow]

eh ovako da s vama podijelim moja iskustva sa anksioznoscu. Pocelo je bukvalno odjedanput (znaci nikad nisam imao nikakvih problema sto se tice psihe, pretjerane nervoze , tersanja i sl.), bez najave jedne noci, kad nisam mogao da zaspem i osjecao sam prevelik strah. nakon par neprospavanih noci malo sam poceo guglati i procitao mali milion tema o anksioznosti i depresiji ( to je dvojac koji u vecini slucajeva dolazi pod ruku jedno s drugim). Onda su nastupile pretrage, imao sam problema i sa disanjem i sa stomakom, otkucajima srca. Naravno onda idu pregledi kod neuropsihijatra koji je napisao nalaz prestrasan koji je izgledao kao da se radi o totalno psihicki rastrojenoj osobi. Onda srecom sretnem jednog prijatelja koji je po mom saznanju prosao kroz ista iskusenja. Eh sad ovako on je covjek koji je sada totalno u vjeri ( Islamu), uglavnom koju je poceo prakticirati nakon svog lijecenja i izlijecenja od napada anksioznosti i jos nekih dodatnih komplikacija. Dugo mi je pricao (valjda da izbjegne odmah da mi kaze koje je njegovo rjesenje jer nije znao kako cu reagovati) o raznim cajevima koje je bio, cime se bavio, koje knjige je citao i onda na kraju mi poce govoriti da li vjerujem u Boga. Ja sam potvrdno odgovorio i onda je on rekao ok, sad cemo ovako. Objasnio mi je kako stoje stvari, da postoji nevidljivi svijet koji moze da uzurpira povremeno covjeka ( posebno danas kada je rasiren nemoral i kad je zemlja prljava od svega, otpadaka hrane, urina, izmeta i sl.) Ja sam o tome znao po nesto ali nisam bas prakticirao vjeru. Onda sam se testirao Kur´anskom serijatskom rukjom i (mozda ce zvucati za neke smjesno i paranormalno, i ja sam bio tada zatecen) i osjetio sam nepoznat osjecaj koji mi je obuzeo cijelo tijelo. Nakon toga i potvrde da se radi o tome (kasnije ustanovljeno sihr), kasnije sam otisao kod ispravnog ucaca kod koje je bilo svakakvih reakcija, ne bih sada o tome. Uglvanom sam poceo prakticirati vjeru, poceo uciti Kur an i potpuno se zahvaljujuci Svevisnjem izlijecio, uzimajuci pored med, curokotovo i maslinovo ulje na koje bih prethodno naucio odredjene kura anske ajete. Nemate sta izgubiti, jednostavno probajte i vidjecete snagu Njegovu (ovo vrijedi i za nemuslimane). Selam i zelim vam svaki hajr i da pronadjete smiraj

[no_sikiriki]

Da li je ikome pomogla psihoterapija kad je u pitanju napetost, do te mjere da nije morao/la uzimati antidepresive? Kako inace izgleda psihoterapija, koji su nacini na koji pomaze?

[Cherry-Cherry]

Kad smo kod psihoterapije, da li je neko išao u Nahlu i kakvi su, da li se plaća i koliko?


Preporuke su dobro došle i cijena po mogućnosti.

[lmo]

naiđoh na jednu knjižicu, nisam detaljno iščitala...neko će je nazvati self help šitom, a nekome može biti i od pomoći...

https://www.slideshare.net/miuchin/joe- ... ogompanici

[BlueOctober]

Da li stvarno neko ima dobru preporuku za psihijatra u Sarajevu?

[SmokingMan]

Da li stvarno neko ima dobru preporuku za psihijatra u Sarajevu?

Pa nije teško da posjetiš svoga doktora a on ti fino preporuči psihijatra koji radi u tvojoj lokalnoj ambulanti.Samo ćeš vjerovatno morati zakazati termin...Uglavnom,čekat ćeš između 5-10 dana...

[dječak sa šibicama]

Da li stvarno neko ima dobru preporuku za psihijatra u Sarajevu?

Pa nije teško da posjetiš svoga doktora a on ti fino preporuči psihijatra koji radi u tvojoj lokalnoj ambulanti.Samo ćeš vjerovatno morati zakazati termin...Uglavnom,čekat ćeš između 5-10 dana...

Ima u Vrazovoj neurolog, poznanica imala problema sa vrtoglavicom i ostalim simptomima tipa knedla u grlu zujanje u usima preskakanje srca itd, otisla u Vrazovu, prepisala joj bilobil i rekla dovidjenja. Naravno, nista pomoglo nije.

Otisla privatno, lik joj odmah dijagnosticirao anksioznost, dao terapiju i koliko toliko pomogao.

Meni su mnogi pisali na pp ali ja na zalost vise nemam koga preporuciti, covjek/ljekar o kojem sam pisao prije osam godina, preminuo je prije par godina i vise nije dostupan kao neuropsihijatar. Bio je odlican, blag, prijatan, mnogima je pomogao ono sto ja znam. Ali eto, starost, opaka bolest, i vise ga nema.

[SmokingMan]

Da li stvarno neko ima dobru preporuku za psihijatra u Sarajevu?

Pa nije teško da posjetiš svoga doktora a on ti fino preporuči psihijatra koji radi u tvojoj lokalnoj ambulanti.Samo ćeš vjerovatno morati zakazati termin...Uglavnom,čekat ćeš između 5-10 dana...

Ima u Vrazovoj neurolog, poznanica imala problema sa vrtoglavicom i ostalim simptomima tipa knedla u grlu zujanje u usima preskakanje srca itd, otisla u Vrazovu, prepisala joj bilobil i rekla dovidjenja. Naravno, nista pomoglo nije.

Otisla privatno, lik joj odmah dijagnosticirao anksioznost, dao terapiju i koliko toliko pomogao.

Meni su mnogi pisali na pp ali ja na zalost vise nemam koga preporuciti, covjek/ljekar o kojem sam pisao prije osam godina, preminuo je prije par godina i vise nije dostupan kao neuropsihijatar. Bio je odlican, blag, prijatan, mnogima je pomogao ono sto ja znam. Ali eto, starost, opaka bolest, i vise ga nema.

Polazna tačka je da se razgovara sa psihijatrom,pa i psihologom po potrebi,znaju potrajati ove sesije,ali sve zavisi od težine slučaja.Pričati o anksionznost sa prijateljima,širom porodicom,kolegama na poslu i nije baš od neke koristi.većina ne može shvatit probleme kroz koje prolazi pojedinac,barem ni meni to nije uspjelo iako sam imao namjeru da svoje kolege postepeno uvedem u to.Vidio sam kako je jedne prilike moj šef počeo reagovati pa sam povukao priču na vrijeme,osjećao sam se nelagodno,iskreno,više sam se bojao da ne izgubim posao.Poslije toga više nismo ni razgovarali o tome.Kako se ja osjećam,to je stvar koju ipak nosim sa sobom iz dana u dan,a nije više ni važno,jer svakako se moraš pomiriti sa svojim poremećajem i naučiti nositi sa njim,prilagođavati se,smjati se i nazor,iako se istina nekada raspadaš iznutra,a taj nelagodni osjećaj usamljenosti koji je čest kod ljudi koji pate od anksioznosti je isto što i karcinom na ljudskom tijelu,svako ko je prošao kroz te golgote shvatit će.Nije to samo reći nekome "Ma hajde,misli pozitivno,oraspoloži se,proći će..."Onaj ko ima poremećaj anksioznosti nije neko kod od ljudi traži sažaljenje,već razumjevanje,jer razumjevanje može biti jedan od glavnih okidača da se pacijent vremenom počne osjećati ugodno među ljudima,prije svega prihvaćeno,pa da se njegovo stanje drastično propravi.Ali ako ljudi oko tebe nisu spremni na takve stvari jednostavno iz dana u dan moraš nalaziti načina da ideš dalje.Istina je da će ljudi oko tebe vremenom primjećivati da se čudno ponašaš,primjećivati tvoje tjeskobe,prenose,pad koncentracije u govoru,nelogičan govor koji će se protumačiti na ovaj ili onaj način ,ali nekako se mora pronaći težište da sebe održiš u taktu.Nekome će to vjerovatno na neki način biti simpatično,različite ljude privlače različite stvari,karakteri.A lijepo je ako čovjek može igrom slučaja sresti nekoga ko stvarno želi da razumije tvoju situaciju,ali ako naše podneblje i mentaliet uzmemo u obzir omjeri su 3/97 %.I na kraju pet se moramo vratit negdje na sami početak i zaključiti da se čovjek prevenstveno mora osloniti na sebe u ovakvim situacijama,fokusirati na svoj oporavak,naravno i svog psihijatra u tim počecima procesa spoznaje svoga poremećaja,kako bi se lakše došlo do određene terapije koja može pomoći pacijentu da se osjeća bolje.Ja sam odbio da uzimam medikamente iako su bili na biljnoj bazi.Jednostavno želim da u potpunosti spoznam i prihvatim svoj poremećaj.Ne želim da medikamenti budu razlog da se periodično dobro osjećam pa da se moram,kada padnem,oslanjati na njih.Nakon više od 10 mjeseci mogu reći da ima pomaka,nisu nešto veliki,ali bitno je da su napadi panike u potpunosti nestali,i da imam dobar san,bolju komuinikaciju sa ljudima u okolini,posebice poslu,ali sam sjestan da se mora još mnogo toga učiniti.Volio bih da neko vremenom uđe moj život i učini ga zanimljivijim,blesavijim,jer svi smo mi iznutra još djeca,i to kakva...

[triconja]

Dobih anksioznist dok procitah pola posta iznad, ono drugo nisam ni mogo

[SmokingMan]

Do not feel any shame,
Let's talk witouth hesitation,
Be kind,honest,and never selfish.....
Do not judge!!!
Try to understand!
Have a patience!

[Boemica]

Kad smo kod psihoterapije, da li je neko išao u Nahlu i kakvi su, da li se plaća i koliko?


Preporuke su dobro došle i cijena po mogućnosti.

Ćapin Džejna, ako misliš plaćati. 50KM sat, koliko se sjećam.

Ako imaš zdravstveno, ja ti mogu preporučiti na pp svog psihologa u Domu Zdravlja, ja sam prezadovoljna, pa eto ..

izvini, tek sad vidjeh kad si postala

[shape of despair]

Nemojte ljudi biti u zabludi da će vas ko razumjeti po pitanju depresije i anksioznosti. Pa moji roditelji i žena nemogu to svariti nikako, kao bolestan si a ne vidi se ništa. Nekad si bolje evo ga odma izlječen, nekad nisi pa šta ti je sad odjednom.
Inače, nije medicina još toliko napredovala da izliječi mentalne bolesti, može pomoći do neke mjere.

[Dobitak]

Slazem se prijatelju u potpunosti sa tobom.Najbolja borba je pokusati raditi sam na sebi uz pomoc psihoterapije i eventualno medikamenata.Ali prvenstveno raditi sam na sebi sto je naravno ljudima koji ne razumiju tjeskobnu osobu neshvatljivo.

[dobar osjecaj]

Meni su bliski ljudi davali podršku kad je meni bilo teško. Svako ko me ismijavao, zezao, predlagao neke zajebancije u trenucima dok sam prolazila kroz pakao više nije u mojoj blizini. Čini mi se da ne bi sebi dozvolila da živim s tako stranim bračnim drugom koji se iščuđava kako to da mi je loše. Valjda svi znamo kakav život živi osoba s kojom dijelimo svaki dan. Ako znaš kroz šta ti najbliže osobe prolaze, odakle prostor za čuđenje što im je loše?

Većina ljudi se danas nosi s velikim teretom. Pritisak u svim segmentima života je ogroman. Društvene prilike su izrodile dosta sociopata i nismo svi ni jaki ni spremni da se nosimo s njima ili da igramo prljavo u životu. Treba jako puno snage, volje i podrška dobronamjernih ljudi da se pojedinac izvuče iz ralja anksioznosti.

O depresiji ne znam ništa.

[Nisrin]

Koliko se samo ljudi bori sa anksioznoscu i depresijom kao jos gorim stepenom poremecaja, a ljudi to uzimaju zdravo za gotovo...strasno!
Mnogi ne shvataju da bilo sta moze da bude trigger i da ne podnosi svako zivo bice jednako razlicitu kolicinu stresa + sto nemamo svi isti nivo stresa i problema u zivotu...