Anksioznost, depresija. Osjeća li se još neko ovako?

[Dajanicaa_Daki]

Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu i u glavi jako već duže.osjećam nemoć ko da sam izgubljena. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto. Malo mi je štitna uvećana desno. A i žiga me nekad u lijevoj dojci i oko rebara. Trupujem stalno. Opsesivne misli. Stalno me steže između grudi od misli stresa i strahova već 3 mjeseca. loše spavamm

[poskocic]

To je anksiozni poremećaj, koji ustvari predstavlja sindrom, dakle, mnogo drugih naziva simptoma i bolesti dolazi uz to. Evo samo nekih: napad panike ili napad anksioznosti ili panični poremećaj, fobije (najčešća agorafobija tj strah od izlaska iz kuće), depresija (za razliku od prave depresije ova samo postoji uz strah i blaža je), derealizacija, depersonalizacija, nerealnost, osjećaš kao da si skroz poludila i ništa nema smisla, bol i ukočenost raznih organa poput prsa, grla, vilice, očiju, ramena, zuba. šizofrenija, psihoza, razni poremećaji ličnosti (šizoidni, izbjegavajući...). Dakle, sve to ide zajedno. Eh sad iz mog iskustva samo ti mogu dati objašnjenje i savjete, ali ni ja nisam izliječio. Imaju dva osnovna načina za tretiranje. Prvi je da shvatiš to kao pravi strah, a ne neka bolest ili problem, i nastaviš živjeti, prilagođavajući se tome, npr poduzimanjem odbrambenih postupaka kao što bi u pravom ratu i ostalim problematičnim situacijama. Npr ako si bijeda, poduzmeš nešto da preživiš, da ne budeš bijeda više. Drugi je način naravno da shvatiš da si luda, bolesna, poremećena skrozi, i moliš Boga da ti pomogne, ako si vjernica, i da tražiš da te ljudi spasu. Postoje državni doktori, privatni doktori, travari, bioliječnici, hodže, egzorcisti, babe što saljevaju stravu, savjetnici, alternativni i duhovni učitelji, sportske i ostale metode poput joge, meditacije, zdrave hrane, posta, detoksifikacije, hidžame, razni preparati i lijekovi... Ja sam probao skoro sve, i imam to i dalje, dakle nezaposlen, neškolovan, propao srednju školu, neiskusan, slab, osjetljiv, tužan, prestrašen, bijeda, čak i na ulici spavao. Evo nekih puteva, možda za tebe budu radili, možda svi oni rade, ali ja ih nedovoljno primjenjujem. Ja ne izlazim iz kuće nikako, osim ono najosnovnije da obavim, ali sa strahom, i bio sam i ranije povučen, uglavnom meni je najviše strah od ljudi dakle stidljivost, agorafobija, povučenost, osjetljivost, tuga, i strah od vako nekih vratolomija (plivanje, visina, sport...). Od simptoma, pred ljudima, boli me vilica, glava, zubi, imam električne šokove u mozgu, drhtim, znojim se, teško dišem...ali nakon masovnih pregleda ispostavilo se da sam zdrav, tek nako malo normalno bolestan, i da nisam lud.

1.) državni doktori, oni će te poslati u centar za mentalno zdravlje, i pričat ćeš sa psiholozima i psihijatrima, objasniš im svoje tuge i strahove i probleme, i psiholozi će pokušati da te ubijede u nešto, da ti daju savjete, i otprilike jednom sedmično po pola sata ideš tamo, a psihijatri će da ti daju lijekove da lakše spavaš, smiriš se, ne tuguješ...i pokušat će da te vrate u školu, na posao, u društvo, da budeš normalna, i ako ne uspiju, onda će te staviti u ludnicu jedno mjesec dana, i tamo moraš piti lijekove, i puste te onda, ali moraš kasnije čitav život da ih posjećuješ radi kontrola, izmjene lijekova, itd. Ovi ti mogu dijagnositcirati i teže poremećaje poput psihotičnih, npr moja dijagnoza je akutni polimorfni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije i sad ja sebe smatram još luđim npr da sam šizofreničar, a ne samo anksiozničar i depresivac. Meni su nekad lijekovi radili, nekad ne, ali imaju nuspojave, ni su zdravi, i ne možeš stalno piti.

2.) privatni doktori, ovi se plaćaju, i slično državnim samo možda blaže, mogu imati više metoda i sveobuhvatnije metode, npr za Sarajevo poznati psiholog je Jasna Bajraktarević, imaš njen youtube kanal i ostale stranice (fejsbuk, instagram...)

3.) Linden metoda, ovo možeš naći na internetu prevedeno na naše jezike, tu je savjet obrnut od gore navedenih i anksioznost se smatra samo lošom navikom, a ne bolešću i tu ti je savjet skroz obrnut, tj da je zaboraviš, da ne pričaš o tome, da zaboraviš to, da nađeš neku zanimaciju i uživaš u tome, i da ne ideš nikakvim doktorima i ne čitaš o tome po internetu, ima 9 stubova kojih se trebaš pridržavati, a imaš i youtube kanal autora Charles Linden. Uglavnom i ovaj čovjek se patio sa anksioznošću kao ovaj dolje ispod, izlječio se i sad uči druge, i kaže da zna bolje od svih doktora i metoda drugih, jer samo njegova metoda radi, bazirana na nauci (instrumentalno uslovljavanje ili jednostavno princip formiranja navika).

4.) Eckhart Tolle, duhovni učitelj i autor, uglavnom i on to iskusio isto što sad i ti, strah i tuga, htio da se skoro ubije prije 30. godine, i onda se odjednom prosvijetlio, odvojio dušu od mozga, skontao da je on dvojica ustvari (duša i um) i postao smiren i sretan, i obogatio se, i uči i druge ljude sad kako da i oni postanu smireni, sretni, nađu ljubav, uspiju u poslu, vjeri, i bogatstvu...njegove najpoznatije 4 knjige su Power of Now (Moć sadašnjeg trenutka), A New Earth (Nova Zemlja), Stillness Speaks (Govor tišine), i Guardians of Being (Čuvari Bića). Pročitao sam sve 4, i zanimljive su, sve su iste skoro, tek ponešto dodano u svakoj, dakle iste definicije, savjeti, uče te i o psihologiji, npr kako radi mozak, emocija, patnja, sreća, problemi, duša, Bog... Uglavnom on savjetuje da se prebacimo u sadašnjost i svi problemi nestanu i sve bolesti i sva patnja. Alternativno i sinonimno ustvari da: ne mislimo, bivamo u tijelu umjesto u glavi, prihvatamo sve tj predamo se a ne opiremo se, slušamo tišinu a ne samo zvuk, fokusiramo se na prostor a ne samo na stvari u prostoru, i da budemo svijesni emocija. Imaš i njegov youtube kanal, svaki dan skoro novi videi, vidi se čovjek da je prosvijetljen, opušten, nasmijan, oslobodio se te anksioznosti. Npr u knjizi Čuvari Bića objašnjava kako životinje poputa pasa i mačaka nisu još poludile kao i ljudi, i trebaš biti sa njima, i od njih pouku primiti, dakle ne misliti, ili manje misliti. On je objasnio kako neki osjećaji mogu dovesti do simptoma i bolesti i tijelo postane tvrdo npr ukoči se vilica. I on je glavni problem smatrao ego uz koji ide i emocija tzv. tijelo-boli (to je ona najčešća tuga i bijes što se ljudi i ubijaju i razvode i propuštaju prilike i uništavaju stvari i svete) i glavni savjet u vezi toga dao na fazon nisi to ti, budi svjesna emocije i misli, i povuče se taj ego, tijelo-boli, emocije i sve ostalo.

5.) mc2method, posebna pod terapija ima za anksioznost tamo klikneš za razliku od obične metode koja je za sve (ljubav, bogatstvo, zdravlje), autor Reid Reichardt, uglavnom on priča razumljivo, i isto je iskusio, i njegova metoda je bazirana na principu osjećaja, i on kaže da je i sam išao kod psihologa i plaćao ogromne pare i nije mu pomoglo, dok nije skontao šta je fazon, kao fazon prihvatati osjećaje, i to su samo osjećaji, npr kad te neko odbije, ponizi, obruka, napadne, kritikuje, napusti, izaziva, ti samo trebaš da se navikneš na taj neugodni osjećaj što se pojavi, i to nestane, tj osjećaj se povuče, što se slaže sa savjetima Eckhart Tolle-a, također isto objašnjava kasnije kako ti osjećaji su nastali ustvari od misli tj uvjerenja, i ti kad ne bi mislila to nešto, ne bi ni imala anksioznost. Pa imaš izmjenu misli, ali ni to nije potrebno, jer kad se navikneš na osjećaj, boli te briga, ja i dana danas izbjegavam osjećaje, i bježim od svake situacije, ali nekako sam barem svjestan tog. Možda je ovo detaljnije Eckhart objasnio jer ukidanjem misli skroz, bit će i osjećaji slabiji. Upamti, ne može postojati anksioznost bez misli koje je neprave, ali izazov je ne misliti i misliti nešto drugo. On je objasnio kako kod anksioznosti možeš imati milijarde simptoma, ali to nije opasno, i nemaš pravu bolest, to nestane kad se prestaneš sekirati.

Evo nekih definicija iz Eckhart Tolle-ove knjige Nova Zemlja, o anksioznosti i depresiji, i kako se osloboditi tog:

Stidljiva osoba koja se plaši pažnje drugih ljudi nije oslobođena ega. Ona poseduje ambivalentni ego, koji istovre­meno i želi pažnju drugih ljudi, ali je se i plaši. Strah dolazi od pretpostavke da ta pažnja može prerasti u neodobravanje ili kri­tiku, tj. nešto što će umanjiti doživljaj o sebi umesto da ga ojača. Tako je strah od pažnje kod stidljive osobe veći od njegove ili njene potrebe za pažnjom. Stidljivost često ide s idejom o sebi, koja je pre svega negativna, s verovanjem da niste sposobni za nešto. Svaki zamišljeni doživljaj sopstvenog „ja", doživljavanje sebe na ovaj ili onaj način jeste ego, bez obzira na to da li je po­zitivan (ja sam najbolji) ili negativan (ništa ne vredim). Iza svake pozitivne ideje o sebi postoji skriveni strah da niste dovoljno dobri. Iza svake negativne ideje o sebi postoji skrivena želja da se bude najbolji ili bolji od ostalih. Iza samouverenog egovog osećaja i neprekidne potrebe za superiomošću nalazi se nesvesni strah od inferiornosti. Nasuprot tome, stidljivi, neprikladni ego, koji se oseća inferiorno u odnosu na druge, poseduje snažnu skrivenu želju za superiornošću. Mnogo ljudi se koleba između osećaja inferiornosti i superiornosti, zavisno od situacije ili ljudi s kojima dolaze u kontakt. Sve što treba da znate i da pokušate uočiti kod sebe jeste sledeće: kad god se osećate superiornim ili inferiornim u odnosu na druge, to je samo ego u vama.

Iako je telo veoma inteligentno, ne može da uoči razliku između stvarne situacije i misli. Reaguje na svaku misao kao da se radi o stvarnosti. Ne zna da je to samo misao. Telu zabrinjavajuća, zastrašujuća misao znači „ja sam u opasnosti", i ono reaguje u skladu s tim, čak iako se u tom trenutku nalazite u toplom krevetu, usred noći. Srce kuca brže, mišići se kontrahuju, disanje se ubrza­va. Energija se nagomilava, ali pošto je opasnost samo fiktivna, energija nema na šta da se potroši. Deo nje odlazi u mozak, koji generiše još više uznemiravajućih misli. Ostatak energije se pre­tvara u otrov i meša se s harmoničnim funkcionisanjem tela.

Šta je to negativna emocija? Emocija koja je toksična po telo i koja ometa izbalansirano i harmonično funkcionisanje tela. Strah, nemir, zameranje, tuga, mržnja ili intenzivno negodovanje, ljubomora, zavist - sve to remeti protok energije kroz telo, utiče na rad srca, imunološki sistem, varenje, lučenje hormona itd. Čak i priznata medicina, iako ne zna mnogo o načinu na koji ego funkcioniše, počinje da uviđa vezu između negativnog emo­cionalnog stanja i fizičke bolesti. Emocija koja škodi telu utiče i na ljude s kojima dolazite u kontakt indirektno, putem lančane reakcije, ali i na bezbrojne druge, s kojima uopšte ne dolazite u kontakt. Postoji sveobuhvatni termin za sve negativne emocije: nesreća.

Bez obzira na to šta kažete ili uradite ili kakvo lice pokazu­jete svetu, vaše mentalno-emocionalno stanje ne može se prikri­ti. Svako ljudsko biće emituje energetsko polje koje odgovara njegovom unutrašnjem stanju, i većina ljudi ga može osetiti, mada energiju drugih mogu osetiti samo podsvesno. Drugim rečima, oni ne znaju da je osećaju, ali ipak u velikoj meri ona određuje ono što osećaju prema ljudima i način na koji reaguju na njih. Izvestan broj ljudi veoma je svestan te činjenice kada se prvi put sretne s nekim, čak i pre razmene reči. Ubrzo, međutim, reči preuzmu kontrolu nad odnosom, a s rečima dolaze i uloge, koje većina ljudi tumači. Pažnja se preusmeri na carstvo misli i umanjuje se sposobnost da se oseti energetsko polje drugih. Pa ipak, ono se i dalje oseća na nesvesnom nivou.

Osoba sa snažnim, aktivnim telom-boli ima posebno emitovanje energije, koje drugi ljudi opažaju kao veoma neprijatno. Kada se sretnu s takvom osobom, pojedini ljudi požele da se odmah udalje od nje ili da svedu kontakt na minimum. Osećaju odvratnost prema energetskom polju druge osobe. Drugi osete talas agresije prema toj osobi i budu grubi ili je napadnu verbal­no, možda čak i fizički. To znači da u njima postoji nešto što odjekuje telom-boli druge osobe. Ono na šta reaguju tako snažno nalazi se i u njima. To je njihovo telo-boli. Ne iznenađuje to što se ljudi s teškim telom-boli često nađu u konfliktnim situacijama. Ponekad, naravno, oni ih sami izazovu. Ali često ne učine ništa. Negativnost koju emituju dovolj­na je da privuče neprijateljstvo i stvori konflikt. Potreban je visok stepen Prisutnosti da bi se izbeglo reagovanje kada se suočite s nekim ko ima veoma aktivno telo-boli.

Koliko vremena je potrebno da bi se oslobodili od identifikacije s telom-boli? Odgovor na to pitanje glasi: Nimalo. Kada je telo-boli aktivno, znajte da to što osećate predstavlja telo-boli u vama. To znanje je sve što vam je potrebno da biste prekinuli identifikaci­ju, i proces potpune promene može da počne. Znanje sprečava staru emociju da dospe do vaše glave i preuzme kontrolu ne samo nad unutrašnjim dijalogom nego i nad vašim postupcima i kontaktima s drugim ljudima. To znači da telo-boli ne može više da vas iskorišćava i da se obnavlja kroz vas.

„Jednog dana ću se osloboditi ega." Čije su to reči? Egove, naravno. Osloboditi se ega i nije težak posao, baš napro­tiv. Sve što treba da uradite je da budete svesni svojih misli i osećanja dok se odvijaju. To zapravo i nije „delanje" nego budno „motrenje". U tom smislu, istina je da ne možete uraditi mnogo toga kako biste se oslobodili ega. Kada dođe do te promene, što je zapravo prelaz s razmišljanja na svesnost, inteligencija, koja je mnogo veća od spretnosti ega, počinje da dela u vašem životu. Kada ste svesni, osećanjima i mislima oduzimate živi oblik. Prepoznaje se njihova bezlična priroda. U njima više ne postoji doživljaj o sebi. Oni su samo ljudska osećanja, ljudske misli. Vaša cela lična istorija, u krajnjem slučaju, predstavlja samo priču, niz misli i osećanja, postaje od sekundarne važnosti i više ne zauzi­ma centralni deo vaše svesti. Više ne čini osnovu vašeg doživlja­ja ličnog identiteta. Vi ste svetlost Prisustva, svest koja prethodi svakoj misli ili osećanju i koja je dublja od njih.

[Dajanicaa_Daki]

Hvala tii. Ako želiš da pišemo u pp javi se, nešto me zanima

[Dajanicaa_Daki]

Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu i u glavi jako već duže.osjećam nemoć ko da sam izgubljena. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto. Malo mi je štitna uvećana desno. A i žiga me nekad u lijevoj dojci i oko rebara. Trupujem stalno. Opsesivne misli. Stalno me steže između grudi od misli stresa i strahova već 3 mjeseca. loše spavamm

javi se u pp da te nešto pitam ako može

[Dajanicaa_Daki]

To je anksiozni poremećaj, koji ustvari predstavlja sindrom, dakle, mnogo drugih naziva simptoma i bolesti dolazi uz to. Evo samo nekih: napad panike ili napad anksioznosti ili panični poremećaj, fobije (najčešća agorafobija tj strah od izlaska iz kuće), depresija (za razliku od prave depresije ova samo postoji uz strah i blaža je), derealizacija, depersonalizacija, nerealnost, osjećaš kao da si skroz poludila i ništa nema smisla, bol i ukočenost raznih organa poput prsa, grla, vilice, očiju, ramena, zuba. šizofrenija, psihoza, razni poremećaji ličnosti (šizoidni, izbjegavajući...). Dakle, sve to ide zajedno. Eh sad iz mog iskustva samo ti mogu dati objašnjenje i savjete, ali ni ja nisam izliječio. Imaju dva osnovna načina za tretiranje. Prvi je da shvatiš to kao pravi strah, a ne neka bolest ili problem, i nastaviš živjeti, prilagođavajući se tome, npr poduzimanjem odbrambenih postupaka kao što bi u pravom ratu i ostalim problematičnim situacijama. Npr ako si bijeda, poduzmeš nešto da preživiš, da ne budeš bijeda više. Drugi je način naravno da shvatiš da si luda, bolesna, poremećena skrozi, i moliš Boga da ti pomogne, ako si vjernica, i da tražiš da te ljudi spasu. Postoje državni doktori, privatni doktori, travari, bioliječnici, hodže, egzorcisti, babe što saljevaju stravu, savjetnici, alternativni i duhovni učitelji, sportske i ostale metode poput joge, meditacije, zdrave hrane, posta, detoksifikacije, hidžame, razni preparati i lijekovi... Ja sam probao skoro sve, i imam to i dalje, dakle nezaposlen, neškolovan, propao srednju školu, neiskusan, slab, osjetljiv, tužan, prestrašen, bijeda, čak i na ulici spavao. Evo nekih puteva, možda za tebe budu radili, možda svi oni rade, ali ja ih nedovoljno primjenjujem. Ja ne izlazim iz kuće nikako, osim ono najosnovnije da obavim, ali sa strahom, i bio sam i ranije povučen, uglavnom meni je najviše strah od ljudi dakle stidljivost, agorafobija, povučenost, osjetljivost, tuga, i strah od vako nekih vratolomija (plivanje, visina, sport...). Od simptoma, pred ljudima, boli me vilica, glava, zubi, imam električne šokove u mozgu, drhtim, znojim se, teško dišem...ali nakon masovnih pregleda ispostavilo se da sam zdrav, tek nako malo normalno bolestan, i da nisam lud.

1.) državni doktori, oni će te poslati u centar za mentalno zdravlje, i pričat ćeš sa psiholozima i psihijatrima, objasniš im svoje tuge i strahove i probleme, i psiholozi će pokušati da te ubijede u nešto, da ti daju savjete, i otprilike jednom sedmično po pola sata ideš tamo, a psihijatri će da ti daju lijekove da lakše spavaš, smiriš se, ne tuguješ...i pokušat će da te vrate u školu, na posao, u društvo, da budeš normalna, i ako ne uspiju, onda će te staviti u ludnicu jedno mjesec dana, i tamo moraš piti lijekove, i puste te onda, ali moraš kasnije čitav život da ih posjećuješ radi kontrola, izmjene lijekova, itd. Ovi ti mogu dijagnositcirati i teže poremećaje poput psihotičnih, npr moja dijagnoza je akutni polimorfni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije i sad ja sebe smatram još luđim npr da sam šizofreničar, a ne samo anksiozničar i depresivac. Meni su nekad lijekovi radili, nekad ne, ali imaju nuspojave, ni su zdravi, i ne možeš stalno piti.

2.) privatni doktori, ovi se plaćaju, i slično državnim samo možda blaže, mogu imati više metoda i sveobuhvatnije metode, npr za Sarajevo poznati psiholog je Jasna Bajraktarević, imaš njen youtube kanal i ostale stranice (fejsbuk, instagram...)

3.) Linden metoda, ovo možeš naći na internetu prevedeno na naše jezike, tu je savjet obrnut od gore navedenih i anksioznost se smatra samo lošom navikom, a ne bolešću i tu ti je savjet skroz obrnut, tj da je zaboraviš, da ne pričaš o tome, da zaboraviš to, da nađeš neku zanimaciju i uživaš u tome, i da ne ideš nikakvim doktorima i ne čitaš o tome po internetu, ima 9 stubova kojih se trebaš pridržavati, a imaš i youtube kanal autora Charles Linden. Uglavnom i ovaj čovjek se patio sa anksioznošću kao ovaj dolje ispod, izlječio se i sad uči druge, i kaže da zna bolje od svih doktora i metoda drugih, jer samo njegova metoda radi, bazirana na nauci (instrumentalno uslovljavanje ili jednostavno princip formiranja navika).

4.) Eckhart Tolle, duhovni učitelj i autor, uglavnom i on to iskusio isto što sad i ti, strah i tuga, htio da se skoro ubije prije 30. godine, i onda se odjednom prosvijetlio, odvojio dušu od mozga, skontao da je on dvojica ustvari (duša i um) i postao smiren i sretan, i obogatio se, i uči i druge ljude sad kako da i oni postanu smireni, sretni, nađu ljubav, uspiju u poslu, vjeri, i bogatstvu...njegove najpoznatije 4 knjige su Power of Now (Moć sadašnjeg trenutka), A New Earth (Nova Zemlja), Stillness Speaks (Govor tišine), i Guardians of Being (Čuvari Bića). Pročitao sam sve 4, i zanimljive su, sve su iste skoro, tek ponešto dodano u svakoj, dakle iste definicije, savjeti, uče te i o psihologiji, npr kako radi mozak, emocija, patnja, sreća, problemi, duša, Bog... Uglavnom on savjetuje da se prebacimo u sadašnjost i svi problemi nestanu i sve bolesti i sva patnja. Alternativno i sinonimno ustvari da: ne mislimo, bivamo u tijelu umjesto u glavi, prihvatamo sve tj predamo se a ne opiremo se, slušamo tišinu a ne samo zvuk, fokusiramo se na prostor a ne samo na stvari u prostoru, i da budemo svijesni emocija. Imaš i njegov youtube kanal, svaki dan skoro novi videi, vidi se čovjek da je prosvijetljen, opušten, nasmijan, oslobodio se te anksioznosti. Npr u knjizi Čuvari Bića objašnjava kako životinje poputa pasa i mačaka nisu još poludile kao i ljudi, i trebaš biti sa njima, i od njih pouku primiti, dakle ne misliti, ili manje misliti. On je objasnio kako neki osjećaji mogu dovesti do simptoma i bolesti i tijelo postane tvrdo npr ukoči se vilica. I on je glavni problem smatrao ego uz koji ide i emocija tzv. tijelo-boli (to je ona najčešća tuga i bijes što se ljudi i ubijaju i razvode i propuštaju prilike i uništavaju stvari i svete) i glavni savjet u vezi toga dao na fazon nisi to ti, budi svjesna emocije i misli, i povuče se taj ego, tijelo-boli, emocije i sve ostalo.

5.) mc2method, posebna pod terapija ima za anksioznost tamo klikneš za razliku od obične metode koja je za sve (ljubav, bogatstvo, zdravlje), autor Reid Reichardt, uglavnom on priča razumljivo, i isto je iskusio, i njegova metoda je bazirana na principu osjećaja, i on kaže da je i sam išao kod psihologa i plaćao ogromne pare i nije mu pomoglo, dok nije skontao šta je fazon, kao fazon prihvatati osjećaje, i to su samo osjećaji, npr kad te neko odbije, ponizi, obruka, napadne, kritikuje, napusti, izaziva, ti samo trebaš da se navikneš na taj neugodni osjećaj što se pojavi, i to nestane, tj osjećaj se povuče, što se slaže sa savjetima Eckhart Tolle-a, također isto objašnjava kasnije kako ti osjećaji su nastali ustvari od misli tj uvjerenja, i ti kad ne bi mislila to nešto, ne bi ni imala anksioznost. Pa imaš izmjenu misli, ali ni to nije potrebno, jer kad se navikneš na osjećaj, boli te briga, ja i dana danas izbjegavam osjećaje, i bježim od svake situacije, ali nekako sam barem svjestan tog. Možda je ovo detaljnije Eckhart objasnio jer ukidanjem misli skroz, bit će i osjećaji slabiji. Upamti, ne može postojati anksioznost bez misli koje je neprave, ali izazov je ne misliti i misliti nešto drugo. On je objasnio kako kod anksioznosti možeš imati milijarde simptoma, ali to nije opasno, i nemaš pravu bolest, to nestane kad se prestaneš sekirati.

Evo nekih definicija iz Eckhart Tolle-ove knjige Nova Zemlja, o anksioznosti i depresiji, i kako se osloboditi tog:

Stidljiva osoba koja se plaši pažnje drugih ljudi nije oslobođena ega. Ona poseduje ambivalentni ego, koji istovre­meno i želi pažnju drugih ljudi, ali je se i plaši. Strah dolazi od pretpostavke da ta pažnja može prerasti u neodobravanje ili kri­tiku, tj. nešto što će umanjiti doživljaj o sebi umesto da ga ojača. Tako je strah od pažnje kod stidljive osobe veći od njegove ili njene potrebe za pažnjom. Stidljivost često ide s idejom o sebi, koja je pre svega negativna, s verovanjem da niste sposobni za nešto. Svaki zamišljeni doživljaj sopstvenog „ja", doživljavanje sebe na ovaj ili onaj način jeste ego, bez obzira na to da li je po­zitivan (ja sam najbolji) ili negativan (ništa ne vredim). Iza svake pozitivne ideje o sebi postoji skriveni strah da niste dovoljno dobri. Iza svake negativne ideje o sebi postoji skrivena želja da se bude najbolji ili bolji od ostalih. Iza samouverenog egovog osećaja i neprekidne potrebe za superiomošću nalazi se nesvesni strah od inferiornosti. Nasuprot tome, stidljivi, neprikladni ego, koji se oseća inferiorno u odnosu na druge, poseduje snažnu skrivenu želju za superiornošću. Mnogo ljudi se koleba između osećaja inferiornosti i superiornosti, zavisno od situacije ili ljudi s kojima dolaze u kontakt. Sve što treba da znate i da pokušate uočiti kod sebe jeste sledeće: kad god se osećate superiornim ili inferiornim u odnosu na druge, to je samo ego u vama.

Iako je telo veoma inteligentno, ne može da uoči razliku između stvarne situacije i misli. Reaguje na svaku misao kao da se radi o stvarnosti. Ne zna da je to samo misao. Telu zabrinjavajuća, zastrašujuća misao znači „ja sam u opasnosti", i ono reaguje u skladu s tim, čak iako se u tom trenutku nalazite u toplom krevetu, usred noći. Srce kuca brže, mišići se kontrahuju, disanje se ubrza­va. Energija se nagomilava, ali pošto je opasnost samo fiktivna, energija nema na šta da se potroši. Deo nje odlazi u mozak, koji generiše još više uznemiravajućih misli. Ostatak energije se pre­tvara u otrov i meša se s harmoničnim funkcionisanjem tela.

Šta je to negativna emocija? Emocija koja je toksična po telo i koja ometa izbalansirano i harmonično funkcionisanje tela. Strah, nemir, zameranje, tuga, mržnja ili intenzivno negodovanje, ljubomora, zavist - sve to remeti protok energije kroz telo, utiče na rad srca, imunološki sistem, varenje, lučenje hormona itd. Čak i priznata medicina, iako ne zna mnogo o načinu na koji ego funkcioniše, počinje da uviđa vezu između negativnog emo­cionalnog stanja i fizičke bolesti. Emocija koja škodi telu utiče i na ljude s kojima dolazite u kontakt indirektno, putem lančane reakcije, ali i na bezbrojne druge, s kojima uopšte ne dolazite u kontakt. Postoji sveobuhvatni termin za sve negativne emocije: nesreća.

Bez obzira na to šta kažete ili uradite ili kakvo lice pokazu­jete svetu, vaše mentalno-emocionalno stanje ne može se prikri­ti. Svako ljudsko biće emituje energetsko polje koje odgovara njegovom unutrašnjem stanju, i većina ljudi ga može osetiti, mada energiju drugih mogu osetiti samo podsvesno. Drugim rečima, oni ne znaju da je osećaju, ali ipak u velikoj meri ona određuje ono što osećaju prema ljudima i način na koji reaguju na njih. Izvestan broj ljudi veoma je svestan te činjenice kada se prvi put sretne s nekim, čak i pre razmene reči. Ubrzo, međutim, reči preuzmu kontrolu nad odnosom, a s rečima dolaze i uloge, koje većina ljudi tumači. Pažnja se preusmeri na carstvo misli i umanjuje se sposobnost da se oseti energetsko polje drugih. Pa ipak, ono se i dalje oseća na nesvesnom nivou.

Osoba sa snažnim, aktivnim telom-boli ima posebno emitovanje energije, koje drugi ljudi opažaju kao veoma neprijatno. Kada se sretnu s takvom osobom, pojedini ljudi požele da se odmah udalje od nje ili da svedu kontakt na minimum. Osećaju odvratnost prema energetskom polju druge osobe. Drugi osete talas agresije prema toj osobi i budu grubi ili je napadnu verbal­no, možda čak i fizički. To znači da u njima postoji nešto što odjekuje telom-boli druge osobe. Ono na šta reaguju tako snažno nalazi se i u njima. To je njihovo telo-boli. Ne iznenađuje to što se ljudi s teškim telom-boli često nađu u konfliktnim situacijama. Ponekad, naravno, oni ih sami izazovu. Ali često ne učine ništa. Negativnost koju emituju dovolj­na je da privuče neprijateljstvo i stvori konflikt. Potreban je visok stepen Prisutnosti da bi se izbeglo reagovanje kada se suočite s nekim ko ima veoma aktivno telo-boli.

Koliko vremena je potrebno da bi se oslobodili od identifikacije s telom-boli? Odgovor na to pitanje glasi: Nimalo. Kada je telo-boli aktivno, znajte da to što osećate predstavlja telo-boli u vama. To znanje je sve što vam je potrebno da biste prekinuli identifikaci­ju, i proces potpune promene može da počne. Znanje sprečava staru emociju da dospe do vaše glave i preuzme kontrolu ne samo nad unutrašnjim dijalogom nego i nad vašim postupcima i kontaktima s drugim ljudima. To znači da telo-boli ne može više da vas iskorišćava i da se obnavlja kroz vas.

„Jednog dana ću se osloboditi ega." Čije su to reči? Egove, naravno. Osloboditi se ega i nije težak posao, baš napro­tiv. Sve što treba da uradite je da budete svesni svojih misli i osećanja dok se odvijaju. To zapravo i nije „delanje" nego budno „motrenje". U tom smislu, istina je da ne možete uraditi mnogo toga kako biste se oslobodili ega. Kada dođe do te promene, što je zapravo prelaz s razmišljanja na svesnost, inteligencija, koja je mnogo veća od spretnosti ega, počinje da dela u vašem životu. Kada ste svesni, osećanjima i mislima oduzimate živi oblik. Prepoznaje se njihova bezlična priroda. U njima više ne postoji doživljaj o sebi. Oni su samo ljudska osećanja, ljudske misli. Vaša cela lična istorija, u krajnjem slučaju, predstavlja samo priču, niz misli i osećanja, postaje od sekundarne važnosti i više ne zauzi­ma centralni deo vaše svesti. Više ne čini osnovu vašeg doživlja­ja ličnog identiteta. Vi ste svetlost Prisustva, svest koja prethodi svakoj misli ili osećanju i koja je dublja od njih.

ejj piši u pp, nešto me zanima

[bavi]

Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu i u glavi jako već duže.osjećam nemoć ko da sam izgubljena. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto. Malo mi je štitna uvećana desno. A i žiga me nekad u lijevoj dojci i oko rebara. Trupujem stalno. Opsesivne misli. Stalno me steže između grudi od misli stresa i strahova već 3 mjeseca. loše spavamm

javi se u pp da te nešto pitam ako može

Vidim pocela i pricat sama sa sobom

[konektovan]

[Dajanicaa_Daki]

Ma greška

[Dajanicaa_Daki]

javi se u pp da te nešto pitam ako može

Vidim pocela i pricat sama sa sobom

Da da haha ma jok, nego ne znam kako funkcioniše forum

[raketar]

Charles Linden - generalizirani poremećaj anksioznosti - bitne činjenice anksioznosti, mp3 audio fajl, trajanje 12m 20s

Sad ću vam objasniti zašto vas zahvaća generalizirani poremećaj anksioznosti na ovaj način. Morate znati na samom početku da anksiozni poremećaj nije fizička ili mentalna bolest. To ustvari nije nikakva bolest uopće. Riječ poremećaj je često asocirana s bolestima. I to je potpuno netačno. Anksioznost, visoka anksioznost, neprikladna anksioznost, nije poremećaj. To nije bolest. To je stanje ponašanja. Stanje koje uzrokuje da iskusite osjećaje, ne simptome, već osjećaje visoke anksioznosti. Dopustite da vam malo objasnim zašto je to tako. Anksioznost je prirodni sistem odbrane. Treba nam za preživljavanje. To je alarm koji nas upozorava kad je opasnost prisutna. Sada, u visoke anksioznosti, naš bazni nivo anksioznosti postane resetovan. Ovo sam vam već pojasnio u priručniku. Ali morate razumjeti da amigdala koja djeluje kao termostat koji reguliše nivo anksioznosti u tijelu je postala resetovana, bez obzira zbog kojeg razloga. I kad se to desi, formira se poremećaj opće anksioznosti. Formira se, jer mozak nauči novo anksiozno ponašanje. I to postane naviknuto. To postane instinktivno. Dakle, iako ne vidimo pravu opasnost, mi i dalje osjećamo utjecaj visoke anksioznosti. Šta to znači jeste da osjećaji straha koje asociramo sa anksioznim poremećajem, nisu pravi. I to znači da ih možete ignorirati, oni ne znače ništa. Oni su irelevantni, neprikladni, oni ne znače ništa. I ne mogu uzrokovati ikakvu fizičku bolest. Dakle ne možemo biti povrijeđeni kad iskušavamo te osjećaje. Bilo da su ti osjećaji: nedostatak zraka, bockanje, nesvjestica, pritisak na prsima, nije bitno, to su samo osjećaji koje mozak šalje tijelu kojim bi vas trebao upozoriti da je strah prisutan. Vi znate da strah nije prisutan. Nemate se čega plašiti. Znači vi znate da su ti fizički osjećaji neprikladni. I bivajući neprikladni to znači da vas ne pokušavaju upozoriti na nešto. I zato jer su to samo osjećaji, ne mogu vas povrijediti. Mogu se osjetiti strašni, i ja sam bio tu, znam kako se osjete. Ipak, ne mogu vas povrijediti. Morate to vjerovati. Niko nije nikad povrijeđen od strane osjećaja anksioznosti. Ja sam tretirao desetine hiljada ljudi po svijetu sa ovim poremećajem, i niko nije nikad doživio bilo kakvu povredu od tog. I nisam čitao nijedan dokument bilo gdje da je iko ikad povrijeđen od tih osjećaja, od tog poremećaja. Anksioznost, napadi panike, strahovi i fobije asocirani sa tim poremećajem, ne mogu vas povrijediti. To je činjenica. Hajmo ovo staviti u perspektivu. Šta je generalizirani poremećaj anksioznosti? Kao što sam već rekao, amigdala postane resetovana na veći od normalnog bazni nivo anksioznosti. Činjenica je da je spektar anksioznosti dug. I to počinje kao blaga anksioznost koja počne kao stidljivost, i može se protezati do napada panike. Generalizirani poremećaj anksioznosti, fobije, opsesivno kompulzivni poremećaj, i takva stanja koja dovode do tog da vodite tako ograničen stil života. Ali nije bitno gdje ste na spektru anksioznosti. Na početku ili na vrhu. Činjenica je da i dalje patite od anksioznog poremećaja. I nije bitno kako taj poremećaj utiče na vas. Ako patite od imalo neprikladne anksioznosti, znači da imate anksiozni poremećaj. I zato što imate anksiozni poremećaj, morate riješiti problem. Morate ukloniti tu neprikladnu anksioznosti i spustiti svoj bazni nivo anksioznosti nazad na normalu. I radeći to, mijenja se način na koji tijelo reaguje na anksioznost uvodeći stimulator. Dakle, može biti da sad odjednom postanete anksiozni u vezi sa stvarima koje ste normalno radili ranije bez anksioznosti. Npr. samo izlazak iz kuće ili ulazak u svoj auto, ili možda u socijalnim situacijama, npr. večere, zabave, izlasci navečer van, što ste ranije uživali mnogo, odjednom postanu posao. I odjednom se nađete kako ustvari izbjegavate te situacije. I zaustavljate sebe i prestajete uživati život kako ste uživali inače, čisto jer vam anksioznost diktira, da ako radite te stvari postat ćete anksiozniji, i bit ćete u nekoj opasnosti. Sad, očito to nije istina. Logika vam kaže da to nije istina. Npr. ako odete u kafanu to ne znači da ćete postati anksiozni ili doživjeti napad panike. Niste ni ranije, pa zašto biste sad? Radi se o tome da ja vaš bazni nivo anksioznosti izmijenjen u vašem mozgu, da vas uvjeri, naviknuto, da ako radite te stvari, vaš nivo anksioznosti će porasti, i bit ćete u nekoj opasnosti. I to jednostavno nije istina. Može biti da sad odlučite da upravo sad izađete iz kuće i odete u kafanu ili u kupovinu ili gdje god. Možda što sam vam sad rekao je dovoljno da vas ohrabri da to učinite. I može biti da dok budete to radili, iskusit ćete visoku anksioznost. Ali šta trebate reći sebi svaki put, jeste da "da, ja sam u prodavnici, da ja sam u kinu, ja sa u svom autu, ali normalno to me ne bi uzrokovalo da se osjećam anksioznim, pa zašto se osjećam sad anksioznim?" i onda trebate logički reći sebi "Charles je upravu, to je jer sam modificirao bazni nivo anksioznosti u svom mozgu, i moje tijelo se ponaša neprikladno. Ono reaguje na način na koji normalno ne bi reagiralo." Ali kratka i duga pouka svega tog je da su ti osjećaji napravljeni od takvog ponašanja, i ne mogu vas povrijediti. Zašto im poklanjat pažnju? Oni su nebitni. Samo ih ignorirajte. Uredu, mogu biti jako neugodni, mogu čak dovest do napada panike. I taj napad panike može trajati dugo vremena, npr. 20 minuta ili pola sata, ili duže. I nakon toga možete drhtati, može vam se nesvijestati, možete biti slabi, ali zar je to stvarno bitno? To nisu znaci fizičke bolesti. To nisu znaci da će vam se nešto gadno desiti. Nikad se ništa ne desi. Morate ubijediti sebe u to. Jako je važno da znate da bez obzira koliko je vaša anksioznost blaga ili jaka, neće vas povrijediti. I samo zato što sad imate anksioznost ne mora značiti da ćete imati napad panike kasnije kad pokušate uraditi stvari koje ste radili ranije. Morate se pridržavati šta vas Linden metoda nauči. Ako se ne pridržavate, to je kao da zaboravite sastojak za pravljenje kolača. Ako zaboravite brašno, možda će imati sličan okus, ali neće izgledati baš dobro. I na kraju dana, to nije kolač. Isto vam je sa Linden metodom. Ako ne uradite tačno što vam kažem, neće raditi. Ali tako je jednostavna za uraditi. I što više idete naprijed, i što više vjerujete što vam govorim, što je naučna činjenica, veća je šansa da ćete slušati ovaj CD danas, i nastaviti svoj život, i ne mislim sutra ili sljedeće sedmice ili idućih mjeseci, već upravo sad. Jer od trenutka kad vaša podsvijest shvati da svi ovi osjećaji ne znače apsolutno ništa, i da vas ne mogu povrijediti, to je trenutak kad se vi mijenjate. I mijenjate se da postanete ne anksiozna osoba ponovo. Kao što ste bili. I taj nivo shvaćanja je upravo ono što je potrebno da izgasite anksioznu reakciju u amgidali, i vježbanjem biti ne anksiozna osoba, umjesto što provodite dan i dane i dane biti anksiozna osoba, ako to uradite, i vježbate biti ne anksiozna osoba, vaša podsvijest će prisvojiti to ponašanje, kao vaš novi anksiozni nivo. I nikad više nećete iskusiti nikakve anksiozne osjećaje. Jer ćete ponovo usvojiti ne anksiozno ponašanje kao podsvjesna norma. Vaš bazni nivo anksioznosti će biti resetovan na nazad na normalni nivo. Sad vi možda mislite "uredu, ali ovo sam pokušao ranije, imao sam hipnozu, imao sam CBT, slušao sam CD-ove relaksacije". To nije isto. Šta vam govorim jeste da amigdala, koja je odgovorna za nivo anksioznosti u tijelu, samo reaguje na ponašanje. Ne možete je reprogramirati slušanjem CD-ova, pričanjem sa psihologom, ili uzimanjem lijekova. Jedino na šta ona reaguje, jedino što može promijeniti njeno ponašanje, je tvoje ponašanje. Tvoje fizičko ponašanje. Način na koji pričate, hodate, način na koji živite. I ako živite život anksiozno se ponašajući, ona će reagovati sa anksioznosti. Jer instinktivno je naučila tako. I održavat će taj krug, dok ga ti ne slomiš. Svjesno slomiš. Ja vam sad dajem alate kako da to uradite. Linden metoda će vam pokazat šta tačno da uradite da slomite taj krug. I nastavite pozitivno sa svojim životom, ponovo trenirajući amigdalu. Instalirate novi softver u svoj mozak i reprogramirate amigdalu da se ponaša ne anksiozno. Svaki psihofiziolog koji zna ove stvari će vam reći da ovo što vam govorim je 100% istina. CBT (kognitivno bihevioralna terapija) je bihevioralna (ponašajna). Ona vas uči da promijenite ponašanje da se otarasite vaše anksioznosti. To je najuspješnija anti-anksioznost tehnika na planeti, prije Linden metode. Ja je zovem Linden metoda, jer ja sam ovo otkrio. I jer sam ja napisao program koji uči ljude kako to uraditi na strukturiran način. Ali to je način na koji je svaki paćenik anksioznosti na planeti postao ponovo dobro. Svjesno ili podsvjesno. Ako svjesno, to je zato jer im je neko kao ja rekao šta tačno da urade sa ovom metodom. Ako podsvjesno, jer su uradili neke promjene u životu, promjenu posla, možda kroz razvod braka ili preseljenje, ili seljenje u drugu državu npr. Ti ljudi su doživjeli promjene ponašanje prisiljene nad sobom, koje vas Linden metoda uči kako da uradite. I zato jer im se to desilo pod prisilom, nisu imali nikakvu opciju osim da rade što su morali da urade. I to su uradili, i promijenilo im se ponašanje. I jer im se promijenilo ponašanje, to je imalo udarni utjecaj na koji amigdala reaguje na anksioznost, to je tako jednostavno. Dakle, ako se budete pridržavali Linden metode 100%, ako budete radili tačno šta vam kažem, i budete radili vizualizacije, i pridržavali se 9 stubova, postat ćete ponovo dobro. Oslobodit ćete se svoje anksioznosti, napada panike, fobija, neželjenih misli, svih stvari što vas progone svakodnevno, će otići. Ako se ne budete pridržavali to neće raditi. To je ključ za otključavanje sebe ne anksioznog. I samo vi možete okrenuti taj ključ. Ova metoda je ključ. Sretna budućnost kao ne anksiozna osoba.

[-Chesterfield-]

Šta se prodaje ovdje? Čajevi, preparati..?

[shae_ba]

Pozdrav
Da li se neko susretao sa brontofobijom
Molim za iskustva i savjete, ako je neko imao ranije i kako se nosit s time

[Digla_da_kreci]

Pozdrav
Da li se neko susretao sa brontofobijom
Molim za iskustva i savjete, ako je neko imao ranije i kako se nosit s time

Nisam znala da se to tako zove. Imam ja fobiju od grmljavine. Bas onako nenormalan iracionalan strah koji me paralizira i nosim se s tim tako sto se sakrijem u kupatilo ili u ormar i cekam da prodje.

[Zoooka]

javi se u pp da te nešto pitam ako može

Vidim pocela i pricat sama sa sobom

Oj oplakah yebem ti...

[SmokingMan]

Kada sam zavolio fiziku čestica, grmljavina mi je postala drugarica čijoj se ljepoti i grandioznosti divim.

Istina ide u prošlost i ona govori da su horor filmovi kod mene tada, kao sedmogodišnjaka, stvorili iracionalan strah / traumu od "nje".

Isto je i bilo sa izbjegavanjem boravka u mračnoj prostoriji, a u tami zapravo nema ništa strašno, naprotiv, najljepše stvari sam počeo zapažati uz odsustvo bespotrebnog viška gradskog blještavila. 2.800 - 3.600 Kelvina je optimalna svjetlost koja stvara ugodan osjećaj, pogotovo što oči više ne trpe maltretiranje "plave svjetlost", za kojeg se nadam da će u skorije vrijeme biti izbačeno iz upotrebe. Neki ne znaju da je višak gradske rasvjete odgodio čovjekov san za najmanje 2 sata, i umanjio kolanje melatonina, kako bi se mozak što bolje pripremio za zdrav san. To je jedan od glavnih uzroka zašto ljudi oboljevaju od raznih psiholoških poremećaja.

Osim što ostavlja određene posljedice na čovjekovo zdravlje, intenzivna svjetlost je dovela do izumiranja određenih kolonija insekata, pa recimo i kornjače nakog izlijeganja iz jaja sve više prate gradsku svjetlost umjesto da se kreću prema oceanu. Jer jaka gradska rasvjeta oponaša mjesečev sjaja i privlači ih da se one kreću prema gradovima, što dovodi da većina mladih kornjača umre od dehidracije ili predatora iz okoline.

[apsidejzi]

Vidim pocela i pricat sama sa sobom

Oj oplakah yebem ti...

Makar nije trol. Toliko znamo

[Truba]

ja imam problema kad 3 dana ne dobijem poruku na olx
uhvati me neka anksioznost kog đavla se trudim oko oglasa fotografiranja itd
a onda mi bude drago kad prodam nešto

pa ukrug

svaki problem sigurno ima neki okidač
razmislite o tome