Andrićizam - estetika za genocid, Andrićeva književnost u službi Karadžića

[Dervencanka1939]

Muhidin Pašić, predsjednik BKD Preporod iz Tuzle, jednom prilikom je izjavio:

"Da je Ivo Andrić živ, vjerojatno bismo pokrenuli utvrđivanje njegove odgovornosti za zločine u Bosni, za sve strahote koje su se dogodile bošnjačkom narodu" ("Dani 116", 20.08.1999.).

"Andrićizam: Estetika za genocid" bio je naslov eseja Rusmira Mahmutćehajića u kojem je on dao političku ocjenu Andrićeve knjiženosti. Muhsin Rizvić naziva Andrićevu književnost pokušajem stvaranja alibija za četničke zločine na podrulju BiH od 1941. do 1945. godine. Radovan Karadžić dijelio je tokom opsade Sarajeva 1992. godine svim stranim diplomatama i emisarima na Palama prijevod Andrićeve pripovjetke "Pismo iz 1920. godine", tvrdeći da je krvoproliće i mržnja u Bosni za tu zemlju normalna stvar. Karadžić je smatrao Ivu Andrića obaveznom lektirom za sve strance uz objašnjenje da su "u Andrićevim radovima skoro svi muslimani i većina katolika mračni i perverzni tipovi, dok Srbi, i u najboljem slučaju pokoji franjevački redovni, predstavljaju svijetle likove u Andrićevoj prozi" (Celia Hawkesworth u eseju "Ivo Andric as Red Flag and Political Football", 2002.). Osvrt Safeta Kadića iz sarajevskog Instituta za jeik nosi naziv "Postgenocidalno čitanje Andrića - roman kao priručnik zločina".

Koga zanima Andrićeva mržnja prema svemu što je bošnjačko, muslimansko (u smislu muslimana kao vjernika, ne nekadašnjeg naziva bošnjačkog naroda), Islamu kao vjeri, bošnjačkoj i islamskoj kulturi, tradicijama, običajima, ali i općenito njegova politička, diplomatslka i karijera kao pisca, kako se prodavao svakome ko je nudio više, treba da pročita vanredno informativnu knjigu Davora Kristića "Ivo Andrić: Kritika jednog beščašća - Politički i diplomatski životopis Ive Andrića" (Zagreb, 2021.).

Ja sam je nabavio, preskenirao, pa se može pročitati i downloadovati ovdje:

https://archive.org/details/davor-krist ... ve-andrica

https://www.scribd.com/document/8239274 ... dri%C4%87a





A ovo tek kao "teaser"...

[Dervencanka1939]

IVO ANDRIĆ KOD HITLERA na vojnoj paradi U NACISTIČKOJ NEMAČKOJ u čast izdajnika kneza Pavla 1939

[tramvajtrojka]

IVO ANDRIĆ KOD HITLERA na vojnoj paradi U NACISTIČKOJ NEMAČKOJ u čast izdajnika kneza Pavla 1939

Kakav ti je ovo naslov i pogotovo ovaj post znas li sta znaci diplomata i ambasador

[Dervencanka1939]

IVO ANDRIĆ KOD HITLERA na vojnoj paradi U NACISTIČKOJ NEMAČKOJ u čast izdajnika kneza Pavla 1939

Kakav ti je ovo naslov i pogotovo ovaj post znas li sta znaci diplomata i ambasador

Naslov je preuzet od video klipa, doslovno

[sinuhe]

Bio je ambasador u Njemačkoj. Kraljevina Jugoslavija je posljednja evropska zemlja koja je stupila u Drugi svjetski rat.

[Osmi Socrates]

Jbt, "bio je ambasador u Njemačkoj" je rečenica napisana kao da je morao biti ambasador u Njemačkoj, kao da je morao biti član nimalo skriveno tadašnje fašističke jugoslovenske administracije, kao da nije sam izabrao svoj put. Eto, natjerali ga da bude ambasador u Njemačkoj. Nisu imali pametnija posla nego da pisce tjeraju da protiv svoje volje budu ambasadori. I to baš u Njemačkoj. Inače je, iz moralnih razloga prvenstveno, Andrić bio protiv toga da bude ambasador u Njemačkoj, al' kad sila tjera, morao je prihvatiti "an offer he couldn't refuse".

Je l' vi bogati nekad čitate šta pišete samo da bi napisali?

[sinuhe]

Ne znam zašto bi mu se služenje državi uzelo za grijeh niti je Kraljevina Jugoslavija bila fašistička država,
Hitlerovih simpatizera je bilo u britanskoj kraljevskoj porodici i cijeloj Evropi i Americi. Kennedyjevi su bili pro-nazi.

Andrić sigurno da je bio islamofob. Kao društvenopolitički aktivan tražio je odgovore na to zašto mu je domovina siromašna i nazadna a na krivca bilo lako pokazati. I danas ljudi posežu za tim argumentom.

[Škobo Habu]

Bio je ambasador u Njemačkoj. Kraljevina Jugoslavija je posljednja evropska zemlja koja je stupila u Drugi svjetski rat.

'ajde? Bio je ambasador i kada je Kraljevina Jugoslavija donjela - među prvima - set antisemitskih zakona kojim se se praktično ekskomunicirali Jevreji iz tadašnjeg društva. Kud' ćeš ljepšeg dodvoravanja nacističkoj Njemačkoj.

[Škobo Habu]

Muhidin Pašić, predsjednik BKD Preporod iz Tuzle, jednom prilikom je izjavio:

"Da je Ivo Andrić živ, vjerojatno bismo pokrenuli utvrđivanje njegove odgovornosti za zločine u Bosni, za sve strahote koje su se dogodile bošnjačkom narodu" ("Dani 116", 20.08.1999.).

"Andrićizam: Estetika za genocid" bio je naslov eseja Rusmira Mahmutćehajića u kojem je on dao političku ocjenu Andrićeve knjiženosti. Muhsin Rizvić naziva Andrićevu književnost pokušajem stvaranja alibija za četničke zločine na podrulju BiH od 1941. do 1945. godine. Radovan Karadžić dijelio je tokom opsade Sarajeva 1992. godine svim stranim diplomatama i emisarima na Palama prijevod Andrićeve pripovjetke "Pismo iz 1920. godine", tvrdeći da je krvoproliće i mržnja u Bosni za tu zemlju normalna stvar. Karadžić je smatrao Ivu Andrića obaveznom lektirom za sve strance uz objašnjenje da su "u Andrićevim radovima skoro svi muslimani i većina katolika mračni i perverzni tipovi, dok Srbi, i u najboljem slučaju pokoji franjevački redovni, predstavljaju svijetle likove u Andrićevoj prozi" (Celia Hawkesworth u eseju "Ivo Andric as Red Flag and Political Football", 2002.). Osvrt Safeta Kadića iz sarajevskog Instituta za jeik nosi naziv "Postgenocidalno čitanje Andrića - roman kao priručnik zločina".

Koga zanima Andrićeva mržnja prema svemu što je bošnjačko, muslimansko (u smislu muslimana kao vjernika, ne nekadašnjeg naziva bošnjačkog naroda), Islamu kao vjeri, bošnjačkoj i islamskoj kulturi, tradicijama, običajima, ali i općenito njegova politička, diplomatslka i karijera kao pisca, kako se prodavao svakome ko je nudio više, treba da pročita vanredno informativnu knjigu Davora Kristića "Ivo Andrić: Kritika jednog beščašća - Politički i diplomatski životopis Ive Andrića" (Zagreb, 2021.).

Ja sam je nabavio, preskenirao, pa se može pročitati i downloadovati ovdje:

https://archive.org/details/davor-krist ... ve-andrica

https://www.scribd.com/document/8239274 ... dri%C4%87a





A ovo tek kao "teaser"...

Daleko od toga da je Andrić književnik sa besprijekornom biografijom, ali sama činjenica da među ovim intelektualcima SDA kalibra ima daleko gorih od samog Andrića, dovoljna je da sve ovo što isti izljevaju po Andriću uzme sa dubokom rezervom.

O Andriću se može sud donositi na osnovu onoga što je činio, radio i pisao, a ne na osnovu stranačke inteligencije koja Andrića ni ne razumije.

[sehohari]

Muhidin Pašić, predsjednik BKD Preporod iz Tuzle, jednom prilikom je izjavio:

"Da je Ivo Andrić živ, vjerojatno bismo pokrenuli utvrđivanje njegove odgovornosti za zločine u Bosni, za sve strahote koje su se dogodile bošnjačkom narodu" ("Dani 116", 20.08.1999.).

"Andrićizam: Estetika za genocid" bio je naslov eseja Rusmira Mahmutćehajića u kojem je on dao političku ocjenu Andrićeve knjiženosti. Muhsin Rizvić naziva Andrićevu književnost pokušajem stvaranja alibija za četničke zločine na podrulju BiH od 1941. do 1945. godine. Radovan Karadžić dijelio je tokom opsade Sarajeva 1992. godine svim stranim diplomatama i emisarima na Palama prijevod Andrićeve pripovjetke "Pismo iz 1920. godine", tvrdeći da je krvoproliće i mržnja u Bosni za tu zemlju normalna stvar. Karadžić je smatrao Ivu Andrića obaveznom lektirom za sve strance uz objašnjenje da su "u Andrićevim radovima skoro svi muslimani i većina katolika mračni i perverzni tipovi, dok Srbi, i u najboljem slučaju pokoji franjevački redovni, predstavljaju svijetle likove u Andrićevoj prozi" (Celia Hawkesworth u eseju "Ivo Andric as Red Flag and Political Football", 2002.). Osvrt Safeta Kadića iz sarajevskog Instituta za jeik nosi naziv "Postgenocidalno čitanje Andrića - roman kao priručnik zločina".

Koga zanima Andrićeva mržnja prema svemu što je bošnjačko, muslimansko (u smislu muslimana kao vjernika, ne nekadašnjeg naziva bošnjačkog naroda), Islamu kao vjeri, bošnjačkoj i islamskoj kulturi, tradicijama, običajima, ali i općenito njegova politička, diplomatslka i karijera kao pisca, kako se prodavao svakome ko je nudio više, treba da pročita vanredno informativnu knjigu Davora Kristića "Ivo Andrić: Kritika jednog beščašća - Politički i diplomatski životopis Ive Andrića" (Zagreb, 2021.).

Ja sam je nabavio, preskenirao, pa se može pročitati i downloadovati ovdje:

https://archive.org/details/davor-krist ... ve-andrica

https://www.scribd.com/document/8239274 ... dri%C4%87a





A ovo tek kao "teaser"...

Daleko od toga da je Andrić književnik sa besprijekornom biografijom, ali sama činjenica da među ovim intelektualcima SDA kalibra ima daleko gorih od samog Andrića, dovoljna je da sve ovo što isti izljevaju po Andriću uzme sa dubokom rezervom.

O Andriću se može sud donositi na osnovu onoga što je činio, radio i pisao, a ne na osnovu stranačke inteligencije koja Andrića ni ne razumije.

Ni jedan SDA intelektualac nije bio planirao prisilno iseljavanje jedne etničke grupe u neku treću zemlju, sorry.
"Na osnovu onoga što je činio, radio i pisao" - bukvalno to se i radi, a o njegovoj ličnosti dovoljno su sud dali i intelektualci koji nisu nužno blizi SDA.

Nekim ljudima je teško prihvatiti da je čovjek bio teški islamofob, rasista, beskičmenjak i prelivoda.
Može mu se jedino priznati neki profesionalni doprinos, ali kao ličnost je definitivno u rangu svog kolege nobelovca Petera Handkea, "Nemanja" Kusturica prve polovice 20. stoljeća.

[Dervencanka1939]

Iz prologa:

[MehmedPasaMoric]

Velemajstor pisane rijeci kakav tesko da ce se vise ikad roditi na ovim prostorima. Komentarisu ga uglavnom "intelektualci" koji nisu procitali nijednu njegovu knjigu, nego su negdje na Facebooku naletili na onu sliku sa citatom iz pisma o smradu loja i sljedbenicima arapske varalice

[dr_Evil]

Velemajstor pisane rijeci kakav tesko da ce se vise ikad roditi na ovim prostorima. Komentarisu ga uglavnom "intelektualci" koji nisu procitali nijednu njegovu knjigu, nego su negdje na Facebooku naletili na onu sliku sa citatom iz pisma o smradu loja i sljedbenicima arapske varalice

Bas me cudi da si ti to napisao.

Velemajstor, sigurno jedan od najvecih, mada su za mene Dervis Susic(komunjara) i Mesa(Srbin) bolji, ali hajde to je subjektivno. Ali kad ti zaista neko kaze to pa pocnes obracati paznju na te detalje u knjigama vidis da gdje ima dima ima i vatre

[MehmedPasaMoric]

Velemajstor pisane rijeci kakav tesko da ce se vise ikad roditi na ovim prostorima. Komentarisu ga uglavnom "intelektualci" koji nisu procitali nijednu njegovu knjigu, nego su negdje na Facebooku naletili na onu sliku sa citatom iz pisma o smradu loja i sljedbenicima arapske varalice

Bas me cudi da si ti to napisao.

Velemajstor, sigurno jedan od najvecih, mada su za mene Dervis Susic(komunjara) i Mesa(Srbin) bolji, ali hajde to je subjektivno. Ali kad ti zaista neko kaze to pa pocnes obracati paznju na te detalje u knjigama vidis da gdje ima dima ima i vatre

Malo je ko relevantan da na taj nacin analizira njegova djela, sa nasih prostora mozda jedino Jergovic... Ali u svakom slucaju ne nekakav Muhidin Pasic za kojeg ne znaju ni u njegovom komsiluku a kamoli u cijelom svijetu

[¤ jelena ¤]

Šta ono bi s onim ljekarom na kraju Pisma iz 1920?

[dr_Evil]

Malo je ko relevantan da na taj nacin analizira njegova djela, sa nasih prostora mozda jedino Jergovic... Ali u svakom slucaju ne nekakav Muhidin Pasic za kojeg ne znaju ni u njegovom komsiluku a kamoli u cijelom svijetu

OK To onaj sta mu Sejo posvetio pjesmuljak?

[milojicabrzi]

Skoro sam slušao neku raspravu, o otklonu i odvojenom tretiranju umjetnika (sa svoji političkim, životnim i dr. svjetonazorima) i kvalitete njegovog umjetničkog djela.

Teza je bila da djela obično nadžive taj politički narativ, pa mi danas pojma nemamo, niti nas interesuje, kakvi su bili politički pogledi ili razmišljanja jednog Bacha, Getea, Hajdna i sl.

Opet, postoje umjetnici čije je umjetničko djelovanje usko povezano sa njihovim političkim i sociološkim stavovima (Voiltaire, Dostojevski). Da je danas živ, Dostojevski bi se vjerovatno smatrao veliki ideologom ruskog mesijanstva, ako ne idejnom vodiljom aktuelne ruske politike. Srećom, umro je prije 150 godina, pa sada njegova književna vrijednost sve više dolazi do izražaja, čak i u zapadnoj hemisferi.

Što je umjetnik "svježiji", prisutniji su politički narativi koji se vežu uz njega. Kada prođe 200-300 godina, ostaje umjetnička vrijednost.

Andrić je umro prije 50 godina (sad nekad u martu je godišnjica), a zbog krvave prošlosti naših prostora, traži se njegov politički narativ, kako kome u kom trenutku odgovara.

Njemačka je npr. u drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njega, na ovim prostorima tretirana kao okupatorska, fašistička i nacistička sila, a već '60-ih godina, jugovići su se utrkivali ko će prije otići na rad u Njemačku i ostavljati svoja leđa radeći tamo, vidjevši je kao zemlju pošteno plaćenog rada, reda i prosperiteta.

Uglavnom, široka je ovo tema, koja zahtjeva ozbiljan i stručan pristup, sa više aspekata

[sehohari]

Svaka ličnost je i "žrtva" svog vremena.

Da ste pitali neku random osobu na ulici u to vrijeme, dobili biste vjerovatno i gore odgovore. No, baš zbog toga se mora nužno kod njega razdvojiti lik i djelo, ospem se pepelom kada neko citira Andrića za komentiranje svakodnevnih društvenih pojava.

Andrić je plod društva iz kojeg su kasnije proistekle ustaše, četnici, najveći mogući pokolji i zločini - šta mislite kakav će biti?

Isto kao što je i Wagner bio veliki antisemita.

[milojicabrzi]

Interesantan je detalj, koji sam čuo na jednom podcastu, od učesnika "Novog vala" u muzici, krajem '70-ih i početkom '80-ih u Novom Sadu, da je legendarni pjesnik Miroslav-Mika Antić, čovjek kojeg smatraju jednim od većih poetskih imena Srbije i ex Yu, imao vrlo nezgodnu ulogu jer je za tadašnje socijalističke vlasti, pratio i cenzurisao pojave novovalnih i punk bandova, kojih je u N. Sadu bilo prilično u to vrijeme.

Da su mu punkeri baš zamjerili to što je bio na strani tadašnjeg komunističkog aparata, u suzbijanju novih trendova i ideja.

S druge strane, Duško Trifunović, otprilike u isto vrijeme bio je poslan u RTV Sa, da prati i usmjera razvoj muzičke scene i napisao je i promovisao čitav niz hitova poznatih bandova.

Teško je odrediti, kao što kaže kolega, svaku umjetnik je "žrtva" svog vremena, neko se u tom bolje, a neko lošije snađe.

[Dervencanka1939]

Velemajstor pisane rijeci kakav tesko da ce se vise ikad roditi na ovim prostorima. Komentarisu ga uglavnom "intelektualci" koji nisu procitali nijednu njegovu knjigu, nego su negdje na Facebooku naletili na onu sliku sa citatom iz pisma o smradu loja i sljedbenicima arapske varalice

Većina koji komentarišu (možda manje onih koji su u školu išli iza 1992) su pročitali barem "Na Drini ćupriju" i "Travničku hroniku" jer im je bila u lektiri, a u to doba nije bilo interneta da "skineš" gotov tekst o lektiri. Prema tome je postavka nepravilna. Ako ga ti ni čitao, nemoj druge suditi po sebi.

[Dervencanka1939]

Muhidin Pašić, predsjednik BKD Preporod iz Tuzle, jednom prilikom je izjavio:

"Da je Ivo Andrić živ, vjerojatno bismo pokrenuli utvrđivanje njegove odgovornosti za zločine u Bosni, za sve strahote koje su se dogodile bošnjačkom narodu" ("Dani 116", 20.08.1999.).

"Andrićizam: Estetika za genocid" bio je naslov eseja Rusmira Mahmutćehajića u kojem je on dao političku ocjenu Andrićeve knjiženosti. Muhsin Rizvić naziva Andrićevu književnost pokušajem stvaranja alibija za četničke zločine na podrulju BiH od 1941. do 1945. godine. Radovan Karadžić dijelio je tokom opsade Sarajeva 1992. godine svim stranim diplomatama i emisarima na Palama prijevod Andrićeve pripovjetke "Pismo iz 1920. godine", tvrdeći da je krvoproliće i mržnja u Bosni za tu zemlju normalna stvar. Karadžić je smatrao Ivu Andrića obaveznom lektirom za sve strance uz objašnjenje da su "u Andrićevim radovima skoro svi muslimani i većina katolika mračni i perverzni tipovi, dok Srbi, i u najboljem slučaju pokoji franjevački redovni, predstavljaju svijetle likove u Andrićevoj prozi" (Celia Hawkesworth u eseju "Ivo Andric as Red Flag and Political Football", 2002.). Osvrt Safeta Kadića iz sarajevskog Instituta za jeik nosi naziv "Postgenocidalno čitanje Andrića - roman kao priručnik zločina".

Koga zanima Andrićeva mržnja prema svemu što je bošnjačko, muslimansko (u smislu muslimana kao vjernika, ne nekadašnjeg naziva bošnjačkog naroda), Islamu kao vjeri, bošnjačkoj i islamskoj kulturi, tradicijama, običajima, ali i općenito njegova politička, diplomatslka i karijera kao pisca, kako se prodavao svakome ko je nudio više, treba da pročita vanredno informativnu knjigu Davora Kristića "Ivo Andrić: Kritika jednog beščašća - Politički i diplomatski životopis Ive Andrića" (Zagreb, 2021.).

Ja sam je nabavio, preskenirao, pa se može pročitati i downloadovati ovdje:

https://archive.org/details/davor-krist ... ve-andrica

https://www.scribd.com/document/8239274 ... dri%C4%87a

Daleko od toga da je Andrić književnik sa besprijekornom biografijom, ali sama činjenica da među ovim intelektualcima SDA kalibra ima daleko gorih od samog Andrića, dovoljna je da sve ovo što isti izljevaju po Andriću uzme sa dubokom rezervom.

O Andriću se može sud donositi na osnovu onoga što je činio, radio i pisao, a ne na osnovu stranačke inteligencije koja Andrića ni ne razumije.

Ljudi Božiji, sudite, a da niste pročitali knjigu o Andriću koju sam skenirao i uploadovao na dva različita servera upravo zato da bi se na osnovu NJE raspravljalo. Pročitaj, pa onda sudi.

[Dervencanka1939]

Svaka ličnost je i "žrtva" svog vremena.

Da ste pitali neku random osobu na ulici u to vrijeme, dobili biste vjerovatno i gore odgovore. No, baš zbog toga se mora nužno kod njega razdvojiti lik i djelo, ospem se pepelom kada neko citira Andrića za komentiranje svakodnevnih društvenih pojava.

Andrić je plod društva iz kojeg su kasnije proistekle ustaše, četnici, najveći mogući pokolji i zločini - šta mislite kakav će biti?

Isto kao što je i Wagner bio veliki antisemita.

Wagnerov antisemitizam, pak, ne smeta čak ni Izraelcima da ga njihovi orkesti i operne kuće izvode, isto kao ni Richarda Straussa koji je zauzimao visoke pozicije u kulturnoj administraciji nacističkog režima.

Za Andrića bi se moglo u par riječi reći: kao pisac, dosta velik (premda ne i najveći sa ovih prostora iz te generacije, i koji bi najviše zaslužio Nobelovu nagradu - vidi Selimovića, ili Krležu). Kao čovjek - što se tiče karaktera i ljudskih kvaliteta - moralna nula, koji se prodavao svakome ko da više, i koji se sa drugima družio samo dok je imao koristi od njih, a kada bi ovi upali u nevolju, okretao glavu od njih. Sigurno ne neka "zvijezda vodilja", na koju bi imali razloga biti ponosni.

[stubrijez]

Kakve sve bolesne teme nece ovde osvanuti. Fakat ima zadojenog naroda.

[¤ jelena ¤]

Ma, niiisu oni zadojeni, nego samo čvrsto ubijeđeni da pišu o Andriću pa se malo opustili...

[sehohari]

Svaka ličnost je i "žrtva" svog vremena.

Da ste pitali neku random osobu na ulici u to vrijeme, dobili biste vjerovatno i gore odgovore. No, baš zbog toga se mora nužno kod njega razdvojiti lik i djelo, ospem se pepelom kada neko citira Andrića za komentiranje svakodnevnih društvenih pojava.

Andrić je plod društva iz kojeg su kasnije proistekle ustaše, četnici, najveći mogući pokolji i zločini - šta mislite kakav će biti?

Isto kao što je i Wagner bio veliki antisemita.

Wagnerov antisemitizam, pak, ne smeta čak ni Izraelcima da ga njihovi orkesti i operne kuće izvode, isto kao ni Richarda Straussa koji je zauzimao visoke pozicije u kulturnoj administraciji nacističkog režima.

Za Andrića bi se moglo u par riječi reći: kao pisac, dosta velik (premda ne i najveći sa ovih prostora iz te generacije, i koji bi najviše zaslužio Nobelovu nagradu - vidi Selimovića, ili Krležu). Kao čovjek - što se tiče karaktera i ljudskih kvaliteta - moralna nula, koji se prodavao svakome ko da više, i koji se sa drugima družio samo dok je imao koristi od njih, a kada bi ovi upali u nevolju, okretao glavu od njih. Sigurno ne neka "zvijezda vodilja", na koju bi imali razloga biti ponosni.

Pa da, on je na kraju krajeva nobelovac iz Bosne i Hercegovine.
Jednostavno, odličan primjer čovjeka gdje moraš striktno odvojiti lik i djelo.