"Da je Ivo Andrić živ, vjerojatno bismo pokrenuli utvrđivanje njegove odgovornosti za zločine u Bosni, za sve strahote koje su se dogodile bošnjačkom narodu" ("Dani 116", 20.08.1999.).
"Andrićizam: Estetika za genocid" bio je naslov eseja Rusmira Mahmutćehajića u kojem je on dao političku ocjenu Andrićeve knjiženosti. Muhsin Rizvić naziva Andrićevu književnost pokušajem stvaranja alibija za četničke zločine na podrulju BiH od 1941. do 1945. godine. Radovan Karadžić dijelio je tokom opsade Sarajeva 1992. godine svim stranim diplomatama i emisarima na Palama prijevod Andrićeve pripovjetke "Pismo iz 1920. godine", tvrdeći da je krvoproliće i mržnja u Bosni za tu zemlju normalna stvar. Karadžić je smatrao Ivu Andrića obaveznom lektirom za sve strance uz objašnjenje da su "u Andrićevim radovima skoro svi muslimani i većina katolika mračni i perverzni tipovi, dok Srbi, i u najboljem slučaju pokoji franjevački redovni, predstavljaju svijetle likove u Andrićevoj prozi" (Celia Hawkesworth u eseju "Ivo Andric as Red Flag and Political Football", 2002.). Osvrt Safeta Kadića iz sarajevskog Instituta za jeik nosi naziv "Postgenocidalno čitanje Andrića - roman kao priručnik zločina".
Koga zanima Andrićeva mržnja prema svemu što je bošnjačko, muslimansko (u smislu muslimana kao vjernika, ne nekadašnjeg naziva bošnjačkog naroda), Islamu kao vjeri, bošnjačkoj i islamskoj kulturi, tradicijama, običajima, ali i općenito njegova politička, diplomatslka i karijera kao pisca, kako se prodavao svakome ko je nudio više, treba da pročita vanredno informativnu knjigu Davora Kristića "Ivo Andrić: Kritika jednog beščašća - Politički i diplomatski životopis Ive Andrića" (Zagreb, 2021.).
Ja sam je nabavio, preskenirao, pa se može pročitati i downloadovati ovdje:
https://archive.org/details/davor-krist ... ve-andrica
https://www.scribd.com/document/8239274 ... dri%C4%87a


A ovo tek kao "teaser"...
