Alija Izetbegović - Odabrani citati

[SkyLimit]

- "Ne krivimo čitave narode za zla i nesreću. Krivi su uvijek i samo pojedinci, bez obzira što ih je tako mnogo da čine za sebe jedan zločinački narod. Krivica nije kolektivna, ona je uvijek pojedinačna, individualna.”

- "Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava podjela. Sve ostalo su uvredljive besmislice."

- "Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo – a nije jedan, nego mnogo njih – mi bismo trebali da ustanemo i da mu odamo poštu na način koji priliči."

- "Naš cilj, pod svim uvjetima, ostaje cjelovita i demokratska Bosna. Neko je sasvim opravdano i umjesno primijetio da je npr. Sedma muslimanska svojom borbom objektivno više pridonijela očuvanju građanske Bosne od svih samozvanih i grlatih demokrata koji sjede kod kuće i o Bosni samo pričaju. Šta tekbir ili selam smetaju demokraciji? Prvi slavi Boga, a drugi priziva mir. Kome to može smetati i kakva je to ideologizacija? U Bosni za kakvu se mi borimo niko neće biti prisiljavan da vjeruje ili ne vjeruje, niti će biti progonjen zbog svoje vjere, nacije ili političkog uvjerenja."

- "Kad je riječ o odbrani Bosne i stvaranju Armije BiH, mi imamo običaj da kažemo da se dogodilo čudo. Ali, strogo uzevši, čuda ne postoje. Mi smo u ovoj borbi doživljavali i pobjede i poraze. Pobjeđivali smo kad smo učinili sve što je bilo potrebno da neka akcija uspije: kada smo se materijalno i psihološki pripremili, dobro procijenili naše snage i snage protivnika i proračunali sve što živ čovjek može da proračuna. Ako bi neko neopravdano zakasnio, ako bi se dozvolilo stvaranje glasina i panike, ako bi još radio alkohol, a svega toga je ponekad bilo, doživljavali smo poraze.

Dakle, nema čuda, ima dobre i loše procjene i dobre i loše pripreme. Postoji poslovica: hrabrima Bog pomaže. Upravo je tako: Bog je dao zakone uspjeha i neuspjeha i ko se tih zakona ne drži – taj gubi. Tu nema protekcije. Ako mi danas, nakon tri godine, možemo da konstatiramo stalni i “čudesni” rast naše Armije, onda je to samo dokaz da smo se držali zakona borbe i uspjeli da iskoristimo i koordiniramo sve pozitivne elemente naše snage: hrabrost naših ljudi, znanje naših oficira, pa i opći obrazovni nivo našeg naroda. Ovo posljednje nam je, na primjer, omogućilo da oživimo vojnu proizvodnju. Neobrazovan i zaostao narod to ne bi mogao.

Ako bih htio da nastavim tu analizu, onda bih spomenuo kako je Armija, takva kakva jest, rezultat organiziranog rada iz jednog centra, ali i spontanog doprinosa i otpora velikog broja malih grupa širom zemlje. Mi smo uspjeli da sve to sintetiziramo i koordiniramo. U glavni tok ulile su se stotine malih izvora i potočića, što je sve skupa stvorilo moćnu rijeku otpora. Na tome su radile hiljade znanih i neznanih ljudi. Neko je učinio više, neko manje, ali nijedan čovjek ili grupa ne mogu svojatati samo za sebe odbranu Bosne. To bi bilo suprotno historijskoj istini."

- "Dayton je kompromis, a kompromisi nisu pravda. Ipak, ne umire se više u Bosni. A umiralo se mnogo i svakodnevno. To je moralo da prestane i mi ne treba da žalimo. Ako ponekad požalimo što smo potpisali Dejtonski ugovor, sjetimo se onih koji su, zahvaljujući tome miru, ostali u životu. A radi se o hiljadama naših momaka koji bi u nastavku rata poginuli ili ostali invalidi. Zbog njih taj mir je dobar, jer umiranja je bilo previše. Naš narod je mali narod i on nije mogao nastaviti da svaki dan broji svoje mrtve i osakaćene."

- "Mnogi misle da je naša pregovaračka pozicija, nakon vojnih pobjeda u saradnji sa hrvatskom vojskom u julu i augustu 1995. i bombardiranja srpskih pozicija koncem augusta početkom septembra 1995. bila veoma povoljna, što nikako nije tačno. Zaboravlja se da je bombardiranje srpskih položaja od strane NATO-a bilo sastavni dio američke mirovne inicijative koja je bila krenula polovinom augusta 1995., pa je naše manevarsko polje, uprkos našoj vojnoj inicijativi, bilo uže nego bilo kad u toku rata. Hrvatska je već u septembru bila istupila iz zajedničkog fronta i zaprijetila prekidom linija snabdijevanja, Amerika se solidarisala sa Evropom i, po prvi put, skoro ultimativno zahtijevala obustavu rata, imajući vlastitu viziju mira. Postojala je realna opasnost da ostanemo usamljeni i da, u slučaju tvrdoglavosti, u nastavku izgubimo rat ili dođemo u vrlo tešku situaciju. Zato je Dayton takav kakav jest."

- "Moja borba za Bosnu nije bila pravolinijska. Istorijske činjenice su poznate i ja ih niti namjeravam, niti mogu mijenjati. To je neka izlomljena, cik-cak linija, u ovisnosti od situacije u samoj Bosni i van nje, ali opšti smjer je bio uvijek isti: očuvanje Bosne kao cjelovite države u njenim međunarodnim i priznatim granicama. Bio je Carringtonov, pa Cutileirov, pa Vance-Owenov, pa Owen-Stoltenbergov plan, pa konačno Dayton. Štošta se mijenjalo, ali konstanta svih tih planova bila je očuvanje Bosne kao države.

Po svim zakonima vojne i političke logike, s obzirom na odnose snaga i ponašanje svijeta, Bosna je trebala biti zbrisana sa političke karte svijeta. Sjetite se, u jednom periodu, dugom, za nas beskrajno dugom, od decembra 1992. do aprila 1994. bili smo potpuno opkoljeni, imali smo tri fronta: Karadžić, Boban, Abdić. Ali, evo, Bosna je opstala. Pregovori su u tome odigrali svoju ulogu jer mi smo paralelno i jačali svoju odbranu i osiguravali kakvo-takvo prisustvo svijeta u Bosni. Ne znam da li sam uvijek vukao najbolje poteze, ali sam uvijek radio po najboljem svom znanju i savjesti i bio spreman saslušati savjet drugih. Nikad se nisam rukovodio strahom ili nekim ličnim razlogom. Biće potrebna izvjesna istorijska distanca da se stvari objektivno i pravično procijene."

- "Lično imam snažno bošnjačko nacionalno i snažno islamsko vjersko osjećanje i to mi ne smeta da se istovremeno osjećam velikim Bosancem. Ja sam tu dilemu u sebi razriješio, mnogi izgleda nisu."

- "Izvjesne simpatije prema tom čovjeku nisam nikada krio. Istina je da mi se nije sviđala njegova ideologija, pa ni način života, njegovi Brijoni, vile, lovačke kuće itd., ali osjećao sam, i mislim da ne griješim, da on nije bio loš čovjek. Jednostavno, nije bio zloća, kako bi to narod rekao. Bio je komunist, ali nije bio boljševik. U jedan idejno pogrješan sistem unosio je nešto ljudskog i podnošljivog. Kažu da je volio život, a ja iz toga zaključujem da nije mrzio ljude, jer to je povezano. Na drugoj strani, imate askete koji to nisu iz uvjerenja nego zbog nekih ličnih frustracija. Oni ne znaju ili ne mogu da žive, pa ne daju ni drugima.

Oni koji bolje poznaju Tita kažu da nije bio velik strateg, ali niko ne osporava da je bio veliki političar, vjerovatno jedan od najvećih na ovim prostorima u dvadesetom vijeku. Možda ova ocjena stoji u opreci sa činjenicom da se Jugoslavija nakon njega raspala, ali ja ne mislim da je on kriv za to. Srpska hegemonija, koja je genetski bila ugrađena u same osnove Jugoslavije, nosila je klicu raspada. Tito se iskreno borio protiv te hegemonije, ali tu bitku nije dobio, tu bitku je, nažalost, izgubio. Ipak, ono što je valjalo u Jugoslaviji, poticalo je dobrim dijelom od njegove ličnosti; ono što nije valjalo poticalo je od njegove ideologije ili je, jednostavno, bilo naslijeđeno."


- "Moglo bi se kazati da je opredjeljenje za nezavisnost Bosne i Hercegovine donekle bilo iznuđeno. Iznuđeno time što mi jesmo željeli nešto veću samostalnost BiH u okviru Jugoslavije, ali nezavisnost naše države, onakva kakva je kasnije tražena, bila je rezultat otcjepljenja Hrvatske i Slovenije. Mi smo rekli da je svaka Jugoslavija sa Hrvatskom i Srbijom prihvatljiva, ali da nikakva Jugoslavija bez jedne od ove dvije zemlje nije prihvatljiva. Kada je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, mi smo se našli pred izborom da ostanemo sa Srbijom i Crnom u nekakvoj krnjoj Jugoslaviji ili da idemo na nezavisnost. Opredijelili smo se za ovo drugo. I danas vjerujem da drukčiji izbor nije bio moguć."

- "Najviši nacionalni cilj Bošnjaka, strogo uzevši, nije nacionalan ni isključivo bošnjački – to je cjelovita Bosna, a to znači građanska Bosna i Hercegovina."


Više na:
http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-cont ... gg36-6.pdf

[Truba]

najbolja je zena za koju niko ne zna

[SkyLimit]

Jedna prikladna ovih dana: "Sve ono što Srbi hoće i rade javno, Hrvati to rade tajno."

[aratet]

Nije Alija kriv sto je Alija potpisao Srebrenicu u RS-u.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ja izdvajam ovu...a i dijelim ovo mišljenje sa čovjekom čija stranka nikada nije bila moja opcija.

"Lično imam snažno bošnjačko nacionalno i snažno islamsko vjersko osjećanje i to mi ne smeta da se istovremeno osjećam velikim Bosancem. Ja sam tu dilemu u sebi razriješio, mnogi izgleda nisu."

Samo bih dodao da ovo Bosancem se može tumačiti i kao evropljaninom.

[Ludzak]

Kakvi emotivni citati od tako intelektualne veličine. Nesposoban političar, još nesposobniji vođa.
Bolje da je abortirao Bakira nego što je krenuo političkim i religijskim vodama.

[SkyLimit]

Kako se osjeća čovjek koji je vodio bosanski narod poslije potpisivanje predaje gradova Žepe, Srebrenice, Zvornika, Brčkog, Bijeljine i drugih dijelova bosanske teritorije?

- Osjećam se gorko, ali se ne dvoumim, jer drugog izbora nije bilo. Granica izdržljivosti našeg naroda bila je već davno prijeđena. Ipak, ne vjerujem da su ti gradovi zauvjek izgubljeni. Brčko svakako nije. Neko je izbrojio da smo mi Srebrenicu u posljednih 300 godina devet puta gubili i devet puta je vraćali. Zašto ne bi smo i deseti put?

Da li je to poraz za vaš narod?

- Nije pobjeda, ali nije ni poraz. Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda.

S vaše tačke gledišta, ko su pravi pobjednici ovog rata?

- Moralni pobjednici smo mi. Vojnih pobjednika nema. Svi su i dobili i izgubili.

- Mi jesmo evropska zemlja, ali to ne znači da trebamo širom otvoriti vrata i svim evropskim porocima: alkoholu, pornografiji, drogi i raspojasanosti svake vrste. Ugledat ćemo se na evropsku poslovnost, tačnost, radinost, smisao za organizaciju, ali nećemo slijediti Evropu i Ameriku u svim njihovim adetima bez kriterija i mjere.

Mislim da velikom broju boraca i patriota, pa ako hoćete i Sandžaklijama, dugujete objašnjenje slučaja i tretmana generala Halilovića?

- Halilović je imao poziciju broj dva u Armiji. On nije bio zadovoljan s tim i sam se povukao. Ja i dalje mislim da Delić, i kao vojnik i kao ličnost, ima prednost nad Halilovićem. A rat je, hvala Bogu, izbacio na površinu ne mali broj veoma sposobnih i hrabrih komadanata.

Nijaz Duraković javno priča da ste ga jednom prilikom u Ženevi pitali za mišljenje o Vašoj ideji da Vas naslijedi Vaš sin Bakir. Da li je ideja još aktuelna?

- Nikada Durakovića nisam tako što pitao, niti bilo koga drugog. Ne vjerujem da iko ozbiljan u meni vidi nekog bosanskog Kim Il Sunga, niti mislim da sam dao povoda za to. Uostalom, ne bih rekao da moj sin ima političkih ambicija. On je, hvala Bogu, dobar inženjer i mislim da smo obojica sretni što je to tako.

-...Ipak, smatram da sloboda izbora mjesta življenja, na koju se srpsko vodstvo poziva, ima jedan apsolutni izuzetak; to je Brčko.

Srbi nemaju pravo da svoje nesretne sunarodnike, koje su bez ikakvog opravdanog razloga pokrenuli iz njihovih domova, nastanjuju u grad Brčko jer, prema Dejtonskom dogovoru, o konačnoj sudbini ovoga grada treba da odluči međunarodna arbitaža. Ovo znači da se Brčko u međuvremenu nalazi pod posebnim režimom i da su sve radnje koje znače prejudiciranje arbitražne odluke - nedopustive. Ako je nastanjivanje Srba u bošnjačke kuće u Zvorniku ili Foči nezakonito, njihovo nastanjivanje u Brčko predstavlja dvostruku povredu Dejtonskog dogovora, jer, uz ostalo, očito ima cilj da stvori svršenu činjenicu i oteža pravično rješenje ovog krajnje osjetljivog pitanja. Smatram da ste dužni potražiti načina da ovu grubu nezakonitost i djelovanje suprotno Dejtonskom ugovoru spriječite.

Želim vas uvjeriti u našu odlučnost da naša prava koja se tiču grada Brčkog - osiguramo.

- Federacija je sigurno u interesu Bošnjaka. Jedan dio Hrvata je hoće, drugi, očigledno, neće, i to uglavnom onaj dio koji ima vlast i oružje u rukama. E sad, iz mnogo razloga, manje - više poznatih, oni neće to javno da kažu, pa primjenjuju taktiku iscrpljivanja, ne bi li mi prvi rekli da nam je sve te igre dosta i otkazali projekat.

- Koschnickov plan Hrvati su odbili, a Evropa se, po svom običaju izmakla. Iznenađuje li Vas to i je li to nešto novo? Zar nam i u najtežim danima genocida Evropljani nisu govorili: Dogovorite se, nema vam druge? S kime smo trebali da se dogovorimo? Sa ubicama? Zato ne razumijem zašto bi neko sada bio šokiran ili razočaran.

- Naravno, zločine ne treba prešućivati i zataškavati, ali ima li išta dobrog i ljudskog između ova tri naroda? Dogodi li se i jedan gest pažnje između ljudi različitih vjera i nacija u ovoj našoj Bosni? Ne vjerujem da toga nema, ali to se, iz meni potpuno neshvatljivih razloga, stalno prešućuje. A to je upravo ono što u ovoj situaciji treba isticati. Jer dokazivati samo nevolju između tri naroda u Bosni nije ništa drugo nego dokazivati da Bosna nije moguća, a taj posao dobro odrađuju Krajišnik i Boban. Naše je, valjda, da dakazujemo obrnuto. Naše je da nalazimo pozitivne primjere i da ih ističemo. Naravno, ne trebamo ih izmišljati.

- A sada da vas upitam: Hoćete li, ili hoćemo li mi svi biti sretniji ako potvrdim skrivenu pretpostavku u Vašem pitanju da nam je Amerika neprijatelj? Hoće li Bosna biti sigurnija ako utvrdimo da su nam Amerika, i uz nju još deset važnih zemalja u Svijetu, sve sami neprijatelji? Kad to utvrdimo, šta ćemo sa tom činjenicom? Šta da radimo sa tom "istinom"? Mislim da nam Amerika nije neprijatelj, a možemo to od nje napraviti.

- Iran se u toku rata pokazao kao iskreni prijatelj, ali Iran je daleko, a neprijatelji su blizu, vrlo blizu, možemo se kamenom dobaciti. Kad je riječ o saveznicima, moj potpuni odgovor glasi: Moramo imati Ameriku i islamski svijet na našoj strani i, koliko god je to moguće, i ostatak Svijeta.

- Ljekare nisam nikada razdvajao od boraca sa prve borbene linije. Jer, vi ste u najtežim danima sve svoje znanje i energiju, hrabro i sa neviđenim požrtvovanjem stavili u službu našeg naroda.

- Gledao sam uporednu tabelu ulaganja u obrazovanje: Njemačka ulaže po glavi stanovnika 20 puta više od Pakistana, 15 puta više od Kuvajta, a 8 puta više nego što ulaže Saudijska Arabija.(Navodim brojeve po sjećanju). Kada se to pretvori u apsolutne cifre, disproporcija je još i veća. Tako ne može, jer se onda javlja ideja: hajdemo rušiti Zapad kad ga ne možemo stići, a to ničemu ne vodi.

- Bosna treba svakog svog čovjeka - bio to muškarac ili žena - na zajedničkom i beskrajno važnom poslu podizanja nove generacije koja će obnoviti Bosnu. Za to trebaju obrazovane i aktivne žene u svim poslovima društva i države. U situaciji kakva jeste, uloga žene ne može se svesti samo na kuću i kućno ognjište. Naprotiv, možda bi muškarci trebali više razmisliti o svojim obavezama u porodici.

- Poslije atenatata na Ferdinanda 1914. godine austrijska vlast je uzela taoce u skoro svim većim mjestima Bosne i Hercegovine, srpske taoce. Nije to uspjela učiniti jedino u Šamcu jer se moj djed usprotivio. Tražio je da on ide sa tim ljudima, jer je bio načelnik grada. Kad se usprotivio, austrijska vlast nije uzela nijednog taoca u Šamcu, inače je već bila odredila 40 uglednih Srba. Tako da je to važan momenat u mom ličnom životu, a evo zašto je važan: Mene su četnici 1944. godine uhapsili u blizini Gradačca, gdje je bila izbjegla naša familija nakon što su ustaše zauzele Šamac. Ja sam se iz Sarajeva tamo bio povukao. Ja sam bio vojni bjegunac.

Onda su me četnici uhapsili i umalo nisam izgubio glavu. Međutim, jedna grupa Srba je došla da intervenira kod tadašnjeg komadanta pukovnika Keserovića. On je bio načelnik glavnog štaba. Tad su mu iznijeli taj podatak da je moj djed spasio 40 Srba i da bi bio dužan da vrati milo za drugo. I zahvaljujući toj okolnosti, ja sam bio oslobođen.

- U Gradačcu, gdje sam se sklonio, vladali su četnici i muslimanska milicija Hadžiefendića. I jedni i drugi bili su naoružani, ali je vladala neka vrsta primirja među njima. U tom kraju nije bilo zlodjela niti je bilo uzajamnih progona između Muslimana i Srba u toku čitavog Drugog svjetskog rata. To je ovako jedan čudan fenomen, a baš su se zlodjela najgore vrste dogodila ovog puta na sjeveru Bosne. U prošlom ratu nije uopće bilo zapamćeno da je neki Musliman bio ubijen od strane Srbina, recimo u Brčkom, Šamcu, Gradačcu, Modriči, bar koliko ja znam.

- A mene četnici hapse kao osumnjičenog, jer smatraju da sam ja neki partizanski žbir. Imao sam tada 19 godina i njima je malo čudno bilo što sam imao malo dužu kosu, takva je bila moda. Svaki školarac je četnicima pomalo bio sumnjiv, vjerovali su da je partizan. Zapravo kod mene su našli neko pismo koje sam ja nosio nekom poručniku koje mu je poslao moj amidža. U međuvremenu je taj poručnik otišao u partizane. Nađu to pismo, saznaju ko je taj poručnik, sjećam se, prezivao se Gršić. Ja sam, dakle, ponio pismo i oni su ga našli i bio sam još sumnjiviji, i meni kaže ovaj čovjek da bi te večeri glavu izgubio da me slučajno taj dan nisu izvadili.

- Kad su partizani 6. aprila ušli u Sarajevo, ja sam bio teško bolestan od tifusa. Kucali su na vrata, u noći 5. na 6. april. Poslije, kada sam prebolovao tifus, otišao sam u vojsku. Na samom kraju vojske, kad sam već bio odslužio, bio sam uhapšen. To je bilo 1. marta 1946. godine. Uhapšen sam kao vojnik i sudio mi je Vojni sud tadašnje 6. Armije. Osuđen sam na tri godine. Bilo je više razloga za moje hapšenje. Ja sam pomalo djelovao opoziciono i prema ustašama i prema partizanima jer sam pobjegao od ustaša, a kad je bilo riječi i da li bih u partizane, javno sam govorio da ja neću u partizane. Oni su to znali. Međutim, neke izjave koje sam u vojsci davao protiv Sovjetskog saveza dovele su me u zatvor.

- Pročitao sam sva djela Dostojevskog, Tolstoja, pročitao sam skoro sva djela Kanta. Kad mi je bilo 19 godina pročitao sam "Kritiku čistog uma". I sad dobro pamtim neke dijelove koji su na mene ostavili poseban utisak i dugo vremena nisam mogao da se oslobodim toga, onih njegovih slavnih antonimija koje izlaze u centralom dijelu "Kritike čistog uma". Među djelima koja su na mene posebno utjecala bila je i Špenglerova "Propast Zapada".

- Nakon treće godine agronomije konačno sam se prebacio na Pravo. Za dvije godine sam završio Pravni fakultet, i znam da imam neku vrstu rekorda na Sarajevskom univerzitetu jer sam završio Pravo za tačno dvije godine. Položio sam prvi ispit na Pravu poslije novembarskih praznika '54., a diplomirao uoči novembarskih praznika '56. godine. To je bio rezultat činjenice da sam ja toliko želio da budem pravnik, a kada sam se dohvatio toga prava, ja ga više nisam ispuštao. Diplomirao sam, dakle, kada sam imao 31 godinu, dosta kasno, nešto zbog zatvora, nešto zbog listanja po agronomiji.

- Junuz Kečo Kuduz je ležao sa mnom u Foči, dvije ili tri godine. Znam ga dobro, bili smo u istoj prostoriji...On je bio jako šutljiv, povučen, nesretan. Baš tako se može kazati, nesretan čovjek, ali dobar čovjek. Dakle, on spada u one dobre ljude o kojima sam već govorio. Ja ne bih ubio zbog nevjere ženine, a on je to uradio.

- Ja sam u mladosti imao trenutke velike sumnje, naročito u 15 - tim, 16 - tim godinama i mislim da sam jedno vrijeme bio čak na granici ateizma. Ali kasnije sam, po mom mišljenju, postao čvrst vjernik.

[Truba]

kopirao sam onu njegovu knjigu kad je izasla
14 maraka
ali je nikad ne procitah
stoji negdje na balkonu u sanduku

[SkyLimit]

-Nigdje, ni 1992., a kasnije još manje, nije struktura odbrambenih snaga RBiH bila analogna nacionalnoj strukturi stanovništva. Mogu reći: nažalost, ali činjenice su takve. Stanje u tom pogledu jeste bilo nešto povoljnije u Sarajevu i Tuzli, ali ni u tim gradovima proporcija nije bila ni približno ostvarena. U drugim krajevima odnos je bio 9 : 1 ili nepovoljniji, a zatim se dalje pogoršavao. Zašto? - Jedno je sigurno: Mi ih nismo tjerali, i drugo, Bosnu su odbranili Bošnjaci, odnosno bošnjačke jedinice. Mi možemo tu činjenicu zataškavati, ali historijske činjenice ne vrijedi ignorirati, prije ili kasnije će izaći na vidjelo.

-...Ima ljudi koji vjeruju da je ova posljedna tačna i da bi za cjelovitu i demokratsku Bosnu bio koristan, čak i neophodan, neki "zaborav" bošnjačkog naroda. Po njima, bilo bi dobro da on zaboravi svoju vjeru, svoju prošlost, sve bi to, po njima, jačalo Bosnu, itd. Ne znam kako Vi mislite, ali Vam moram priznati da ja ne mislim tako. Obrnuto, vjerujem da je snažan i osviješćen bošnjački narod kičma Bosne i Hercegovina, i ako ne jedini, onda garant opstanka BiH, posebno u postojećoj situaciji neobično agresivnih velikodržavnih projekata i sa istočne i sa zapadne strane.

- Ja sam se još '43., kada mi je bilo osamnaest godina, upoznao sa mojom sadašnjom ženom Halidom. Zabavljali smo se sve do zatvora, tamo negdje do '46. godine. Bio sam jako zaljubljen u tu djevojku...Elem, otišao sam u zatvor i ta me djevojka čekala te tri godine zatvora. Kada sam izašao iz zatvora, koncem maja, vjenčali smo se. Iz tog braka imamo troje djece: Lejlu, Sabinu i Bakira. Sa 31 godinu već sam imao njih sve troje.

- Ne sjećam se ni ja tačno, ali znam da je ime stranke na jednom sastanku dao Safet Isović, naš poznati estradni umjetnik. Predložio je naziv Stranka demokratske akcije. Danas se ja ne mogu sjetiti zašto mi to nismo nazvali nekim nacionalnim imenom. Prvobitno sam se nosio mišlju da obnovim rad Spahine Jugoslovenske muslimanske organizacije. Međutim u razgovoru sa Zulfikarpašićem ta je ideja otpala. Kao što znate, i on je bio jedan od osnivača Stranke. Smatrao je da ne bi trebalo ići na to rješenje. Meni se, iskreno govoreći, Safetov naziv nije baš sviđao, ali mi se sviđala skraćenica, dobro je zvučala. Prijedlog je prihvaćen.

- Bosna ima šanse uz demokratsku Hrvatsku i slabu Srbiju.

- Na našem putu pouzdajemo se u mlade ljude i žene. Ovi borci što su sa mnom došli - svi su mladi ljudi. I oni poginuli bili su uglavnom mladi. Zajko, Šeha, Labud, Hujka, posmrtno proglašeni generalima, bili su ljudi ispod 35 godina. Izet Nanić, komadant 505. brigada iz Bužima, jedne od najslavnijih jedinica naše Armije, koji je posmrtno unaprijeđen u čin generala, u času pogiblje imao je samo 30 godina. Mladost je branila Bosnu i na tom putu umirala i žrtvovala se, bez računa i kalkulacije, onako kako to samo mladost zna. Bosanska žena je posebna priča. Ona je bila istinska heroina ovog rata.

- Pregovarat ćemo gdje god možemo, ratovati gdje i kad moramo.

- Najvažnija odredba Dejtonskog ugovora, zbog koje smo progutali mnoge gorke piluke, za nas je ona o povratku svih u svoje domove. Srbi su u Daytonu prihvatili ovu odredbu i morat će je provesti, ili neće biti srpske republike.

- Sastavni dio ovog procesa je naša poruka ili preporuka vama da glasate za organe mjesta u kojima ste živjeli prije rata: Trebinjci za Trebinje, Banjalučani za Banju Luku, Stočani za Stolac, Zvorničani za Zvornik itd.

- Na Grepku sam tako spomenuo neka imena, a na trenutak sam zaboravio poznatog junaka rahmetli Zaima Imamovića, koji je hrabro poginuo pred kraj rata u borbama na Igmanu. Evo, ispravljam tu grešku. Neko me je čak upitao: Možda zato što rahmetli Zaim nije bio član SDA, pa sam ga izostavio? Ne znam je li bio ili nije bio član SDA, ali bio sam veoma tužan kada sam čuo to pitanje. Zar sam ja ikada razlikovao borce po stranačkoj pripadnosti? Razlikovao sam samo ljude koji se bore i ne bore za Bosnu.

- Dejtonski mir bio je neizbježan kao i aprilski rat. To su te dvije sudbine koje se nisu mogle izbjeći; bile one dobre za nas, ili ne. Ima ih koji su veliki generali poslije bitke. Jedni od njih tvrde da se rat mogao izbjeći, možda je i mogao da smo pogeli glave, ali pošto to nismo mogli učiniti, nosili smo, naš narod je nosio tu sudbinu u sebi.

- U situaciji kakva jest, možemo se samo ili pobiti ili dogovoriti. Iz stotinu razloga ja nisam za to da se ponovno pobijemo, osim ako to moradnemo. Bosna jeste naša, ali nije samo naša, mi Bošnjaci u njoj činimo polovinu stanovništva. U njoj moramo sa drugima dijeliti ili teritorij, a to je podjela Bosne, ili dijeliti vlast, a to je otprilike ono što sada gledate.

- Lakše je tući SDA izjednačavajući je sa SDS - om i HDZ - om. Lakše jeste, ali nepošteno je, neistinito je i - to neće uspjeti.

[SkyLimit]

- Aktivan vjerski život osjeća se na selu i u većim gradovima, kao što su Sarajevo, Zenica, Zagreb. Seljak i intelektualac su religiozni. Onaj sloj "između" uglavnom nije. Interes za vjeru najmanji je u malim mjestima u provinciji.

- Mi muslimani priznajemo naciju, ali ne pravimo nikakvo čudo od toga.

- Meni je Sadam Husein odvratan i pojam nečeg satanskog. Ali, među stotinama hiljada ljudi ima i nekih kojima je on "borac protiv američkog imperijalizma".

- Hodam potpuno slobodno, možete me sresti na pijaci, u gradu i nimalo se ne bojim nekakvog atentata.

- Zatvorenici su, moram reći, bili blagonakloni prema meni. Često sam im, s obzirom na to da sam pravnik, pisao žalbe i davao pravne savjete. Nikad nisam došao u sukob s njima. I danas se često na stranačkim skupovima i putovanjima viđam s bivšim zatvorenicima. Tužni su to, ali i dragi susreti.

- Rado slušam ozbiljnu muziku i horove, to su moji trenuci odmora i opuštanja. Posebnu naklonost imam prema starim izvornim sevdalinkama, koje i sam rado zapjevam. Mnogi me pitaju zašto nikad ne nosim kravatu, jednostavno volim da se komotnije odijevam. Djeca mi često zbog tog mog odijevanja prigovaraju. Nemam vozačku dozvolu.

- Imam penziju koju sam zaradio u svom preduzeću, gdje sam radio kao pravnik savjetnik.

- Muslimanski narod, za razliku od srpskog i hrvatskog naroda, ne osvješćuje se sto godina, koliko, otprilike, traje njihovo osvješćivanje, odnosno prerastanje pravoslavne svijesti u srpsku svijest, prerastanje katoličke svijesti u hrvatsku svijest.

- Jer, nema sumnje da je tragedija i naroda i pojedinaca uvijek išla preko gubljenja identiteta. To su nesretni narodi i nesretni ljudi.

- Hoću da vam kažem da se Bosna dijeliti ne može. Podijelili su je '39. godine. Stariji se sjećaju, a mlađi su učili u historiji. Maček i Cvetković su zaključili onaj sramni sporazum koji su podijelili Bosnu kao da muslimanskog naroda i nema, uopće kao da nema građana u Bosni.

- Karadžić floskulu o "islamskoj republici" upotrebljava za homogeniziranje srpskog stanovništva u Bosni, jer ako nema opasnosti, ona se mora izmisliti, inače nema homogenizacije.

- Većina državnika kojima sam se divio bili su ljudi u poodmaklim godinama. Ja iz toga izvlačim zaključak, da li pogrešan - ne znam, da je to ipak vještina koja se stiče iskustvom.

- Oni kažu - srpska Bosna. Kao da su pronašli Ameriku. Oduvijek je Bosna bila srpska, ali naravno - ne samo srpska.

- U politici se nikome ne vjeruje na riječi, niti to od vas neko očekuje.

- Mi i Turci dijelimo istu vjeru, ali ne i isto etničko porijeklo.

- Iako je njegova opsada počela nešto kasnije nego opsada Sarajeva, o kojem se iz razumljivih razloga mnogo više čuje u svijetu, odbrana Goražda je slavnija.

- Ovo nije klasičan rat, u tom smislu da bi Goražde, ako bi palo bilo okupirano. Ono bi tada bilo uništeno, što je, vjerovatno, najsnažniji motiv za tako upornu odbranu.

- Carrington je samo isturena ličnost i na njemu se najbolje vidi nespremnost Evrope na odlučniju akciju. Ali da nije Carringtona, na isti način bi to radio neko drugi.

- Oni su - znate ko su "oni" - vjerovali u jednu vrstu blitzkriega u BiH. Nadali su se pokoriti zemlju u roku od osam do deset dana.

- To nije naš rat, rekao sam, i od vas niko ne može tražiti da uzimate oružje i ubijate nevine građane u Hrvatskoj. Tada su mi u Hrvatskoj aplaudirali, a u JNA - to se danas zna - razmatrali su plan mog uklanjanja i hapšenja. Između 40 i 50 hiljada ljudi iz BiH nije otišlo na hrvatska ratišta. Šta bi bilo da su otišli? Danas, kad im zatreba, navode samo jedan dio izjave i daju joj izvrnuti smisao.

- Ne spadam u ljude koji za sebe mogu reći da su ovo očekivali. Računao sam na rat, na genocid ne. Neka mi se to uračuna u naivnost, pogrešku ili grijeh.

- Isti ljudi me optužuju da hoću islamsku i građansku državu u BiH, kako im kada zatreba.

[SkyLimit]

- Razlika između Clintona, Kohla, Majora i Mitterranda nije velika, ali smatram da Kohl ima više principa nego ostali.

- Da je u pitanju bio genocid muslimana nad kršćanima, mislim da to Zapad ne bi tolerirao.

- Da nije bilo embarga na oružje, mi bi već pobjedili.

- Bobanov prljavi plan išao je u dvije faze: prvo je trebalo očistiti taj teren, isprazniti od Muslimana Mostar, Stolac, Čapljinu, Ljubuški, Livno i tako dalje, a zatim u taj prazni prostor, kao stoku natjerati narod odozgo, sa sjevera Bosne, dolje u taj "bobanistan", kako tu teritoriju zovu naši. Ako mi nećemo da se taj plan ostvari, mi moramo uvjeriti naše sugrađane, Hrvate, da ostanu na svojim ognjištima. Ne trebamo pomagati Bobanu time što bismo Hrvate tjerali iz Vareša.

- Pesimizma je, na svu sreću, jako malo. Prošetajte Bosnom pa ćete se uvjeriti. Moram reći da je optimizam začuđujući s obzirom na prilike u kojima živimo.

- Osiguranjem savremenih antitenkovskih sredstava uspjevamo neutralisati njihovu nadmoćnost u oklopnoj sili. Ono za što još nismo našli pravi odgovor je njihova artiljerija - posebno ona velikog dometa.

- Na kraju balade, Abdić se našao zajedno s onima koji su pobili Krajišnike u Prijedoru i Kozarcu i porušili naše svetinje u Banjoj Luci i širem Bosne. To je logičan kraj za ljude ove vrste. Osjećaj vlastite veličine i važnosti završava sljepilom. Za žaliti je samo što je u ovu nesreću Abdić za sobom povukao i jedan broj nevinih ljudi.

- Na "našoj" teritoriji slobodno djeluju: "Crkva", "Napredak", "Caritas" i sve hrvatske političke stranke, uključujući Hrvatsku demokratsku zajednicu, a slobodno se kreću čak i Hrvatsko vijeće odbrane i njihova vozila sa svojim oznakama. Dužnosnici iz hrvatskog korpusa stoluju u Sarajevu i slobodno putuju Bosnom. Komadant korpusa Armije BiH raportira predsjedniku Zubaku, a HDZ se sprema da održi glavnu izbornu skupštinu u Varešu, koji je pod kontrolom Armije BiH. Otiđite sad u Grude, Široki Brijeg, Čapljinu ili Stolac i upitajte za SDA, "Merhamet", "Preporod" ili bar za hodžu i džamiju. Nećete naći ništa od toga.

[Dr. Kuca]

Umišljaju da će rušenjem domaćih shvaćanja, običaja i uvjerenja, a uvođenjem tuđih, na tom tlu
preko noći stvoriti Ameriku, kojoj se inače pretjerano dive. Umjesto standarda oni donose kult
standarda, umjesto razvijanja mogućnosti toga svijeta oni razvijaju želje i tako utiru put korupciji,
primitivizmu i moralnom kaosu. Njima nije jasno da moć zapadnog svijeta nije u tome kako on živi,
nego u tome kako on radi, da ta snaga nije u modi, bezboštvu, noćnim klubovima, raspuštenoj
mladoj generaciji, nego u izvanrednoj radinosti, upornosti znanju i odgovornosti njegovih ljudi.

Objasnio.

[madner]

Pregovarat ćemo gdje god možemo, ratovati gdje i kad moramo.

Ovo u prevodu znaci: Gdje smo jaci, protivnik moze ocekivati kompromis, gdje smo slabiji tu idemo do kraja.

Najgore je sto nije ni svjestan koliko je ovaj citat los po njega kao stratega.

[SkyLimit]

- Svijet je pun moćnih i jakih neprijatelja i slabih ili mlakih prijatelja.

- Ako sam tolerantan, ja sam to prvo kao musliman, a zatim kao Evropljanin. Evropa ima neke zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos očiglednim činjenicama. U Bosni, u ovom ratu naprimjer, uništene su stotine crkava i džamija. Sve su ih uništili "Evropljani", nijednu Bošnjaci.

- Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odveć visoko mišljenje o sebi.

- Moj narod mora sam da se izbori za mjesto pod suncem. Ne bi valjalo da mu slobodu neko donese "na tanjuru". Ne tražimo, dakle, vašu izravnu pomoć, tražimo da nam ne smetate u našoj borbi za opstanak, a često nam smetate, otežavate našu i inače tešku borbu.

- Ovaj Svijet je još uvijek džungla u kojoj vlada zakon jačeg. Morate biti jaki da bi vas pustili da mirno živite.

- Hrvatska vojska raspolaže snažnom artiljerijom. To joj je, naprimjer, omogućilo brzo zauzimanje Glamoča. Prema nekim pričama, oni su u roku dva sata ispalili 9. 000 granata na srpske položaje oko Glamoča. Kad mi budemo mogli nešto slično da učinimo, mislim da ćemo i mi moći napraviti neku "Oluju" ili "Bljesak".

- One nisu bile vojno branjive bez međunarodne pomoći. Kada je uslijedio napad, Žepa se dosta dobro držala i borila, Srebrenica nešto slabije. Zašto i kako, to je stvar jednog detaljnog ispitivanja. Mogla se boriti umjesto deset, možda, trideset dana, ali se nije mogla odbraniti, zbog problema municije i uvjeta uopće, jer je na samoj Drini i dosta udaljena od naših linija. Dakle, vojno se nije mogla održati. Jedino je međunarodna zajednica mogla da je zaštiti, ali ona to nije učinila i došlo je do tragedije. Nesreća je, zaista, stravična, najveća ljudska tragedija u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Prema podacima kojima mi raspolažemo, za sudbinu 7-8 hiljada ljudi iz Srebrenice se ne zna. Postoje snimci koji pokazuju da je mnogo ljudi pobijeno. Ja sam uvjeren da Amerikanci znaju punu istinu o tome.

- U Žepi smo nešto bolje kontrolirali tu čitavu krizu. Uspjeli smo izvući civilno stanovništvo gotovo u cijelosti. Vojnici, rasterećeni brige za svoje porodice, mogli su lakše da se probijaju. Jedan dio se probio prema našim linijama u Kladnju, a drugi dio je prešao preko Drine u Srbiju.

- Ja sam, znajući da je to tako, danas Alu Goreu rekao da sam čuo za spekulacije o Goraždu i rekao sam da mi Goražde nećemo dati pa makar ratovali još 15 godina.

- Znate, postoji jedna izreka koja kaže: "Kada napadač postigne ciljeve, pretvara se u mirotvorca". To je tako. Istjeraju vas iz stana i nađete se u parku, onda vam kažu da treba da poštujete noćni mir, ne smijete dizati dreku itd. I onaj što vas je istjerao podržava taj mir. A vi ste ostali bez ičega. Upravo se to događa.

- Mi imamo puno povjerenje u generala Delića. Mislimo da je to naš najizrasliji oficir. Ja imam običaj reći: nije Napoleon, ali je naš najbolji oficir, sasvim sigurno.

[almir90]

Reče čovjek koji je kriminalcima sve omogućio kao predsjednik, i koji na čelu s njima sudjelovao u privatizaciji i onim prokletim certifikatima gdje se ljudi obogatiše za sitne pare.

[SkyLimit]

- A što se tiče tkz. srpskog entiteta, on je dobio ono što i Federacija, dakle nadležnosti u oblasti privrede, obrazovanja, unutrašnjih poslova, zdravstva itd., ali to nije dato u Daytonu, nego su to oni ranije silom uzeli i mnogo više od toga. Ništa u Daytonu nije izgubljeno što već nije bilo izgubljeno.

- Kad već spominjete pravnu stranu pitanja, nije tačno da pravno više nemamo Srebrenicu i Žepu. Pravno imamo, jer je država opstala, nažalost, stvarno nemamo, ali vjerujemo privremeno. U komadu sira vi vidite samo rupe. Morate priznati i da nastavak rata, nakon 44 mjeseci stradanja, nije baš neka alternativa.

- Naravno, sve je moguće, pa i to da srpska strana izigra sporazum, ali tada smo gdje smo. Nema Dejtona, ni njegova "dva entiteta". Borba se nastavlja, ali sada pod povoljnijim okolnostima za nas.

[ultima_palabra]

Sjajni savjeti nekadašnjeg menadžera nevladine organizacije... Adis Arapović crkava od muke.

[Dr. Kuca]

Vidi ovih stovala slucajnog prolaznika sto se javljaju.

[Adriatic]

Ima li neko citat našeg Alje iz 1993.g. kad je govorio da jedna zemlja ne može opstati kada joj nije lojalan toliki procenat stanovništva?
To je bilo tempirano pred kongres Bošnjaka, na kojem su planirali konačno podijeliti zemlju na tri dijela.
Neko ih je spriječio.
Ni danas ne znamo ko.

[pici]

Fahrudin Radončić
"Alija Izetbegović je bio intelektualac, a Bakir ne spada u tu vrstu ljudi. I njih dvojica su neusporedivi. Jednostavno, Alija je toliko dominantan u odnosu na svog sina i ja bez tendencioznosti mogu reći da Bakir nažalost ništa nije naslijedio od dobrih osobina svog oca." (za Večernji list, 18.5.2013)

[ultima_palabra]

Pravi nasljednik Alije nije Bakir, nego Dino Konaković... i on je ljubitelj ovih neformalnih savjeta, aforizama i bapskih priča, dok se u institucijama koje on vodi dešava sve suprotno.

[Dr. Kuca]

1993. Nagrada „Kralj Fejsal” za služenje islamu,
1995. Odlikovanje Republike Hrvatske „Velered kraljice Jelene”,
1995. Ličnost godine u anketi španskog lista „El Mundo”,
1996. Plaketa Hrvatske akademije nauka i umjetnosti,
1996. Diploma počasnog doktora nauka Univerziteta u Tuzli,
1996. Nagrada „Mislilac godine” Fondacije „Ali Osman Hafiz” iz Medine,
1997. Državni orden Republike Turske,
1997. Međunarodno priznanje za demokratiju Centra za demokratiju SAD,
1997. Titula počasnog doktora pravnih nauka Marmara univerziteta u Istanbulu,
1997. Počasni doktorat Univerziteta u Rijadu,
1998. „Orden nezavisnosti”, odlikovanje države Katar,
1998. Priznanje Foruma Crans Montana za razvoj demokratije,
2000. Ličnost stoljeća u Bosni i Hercegovini, izbor lista „Dnevni avaz”,
2001. Islamska ličnost godine, nagrada Ujedinjenih Arapskih Emirata.

[sarlo]

..

[Progressive House]

[kike-tike]

"Put u pakao popločen je dobrim namjerama."