Izabella curo...sanjam te svake noci....i znas ti majkaro kako je doslo do ovoga ....oooo znas znas.
Znas i kako sam se nasao u ovom ratu i zasto se tucem. Ma te ja ipak zovem ....dozivam...i umisljam si da me dobro cujes.
Izabella sreco....ratujem i tucem se za te...i za djecu....da da (znam da to ne kontas ali eto...da se zna) ....i svu ovu krv prosipam i lijem samo za tvoj svijet duso.... i tebi za ljubav.
Zivo se nadam samo jednu stvar ... draga Izabella....da ces sacuvati malo svoje ljubavi za mene.....jer u protivnom necu znati jesam li se tukao za ispravnu stvar....
Pa ti vidi....
Alef 2
Moderator: anex
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#27
Boast of Quietness
Writings of light assault the darkness, more prodigious than meteors.
The tall unknowable city takes over the countryside.
Sure of my life and my death, I observe the ambitious and would like to understand them.
Their day is greedy as a lariat in the air.
Their night is a rest from the rage within steel, quick to attack.
They speak of humanity.
My humanity is in feeling we are all voices of the same poverty.
They speak of homeland.
My homeland is the rhythm of a guitar, a few portraits, an old sword, the willow grove's visible prayer as evening falls.
Time is living me.
More silent than my shadow, I pass through the loftily covetous multitude.
They are indispensable, singular, worthy of tomorrow.
My name is someone and anyone.
I walk slowly, like one who comes from so far away he doesn't expect to arrive.
Borges
Writings of light assault the darkness, more prodigious than meteors.
The tall unknowable city takes over the countryside.
Sure of my life and my death, I observe the ambitious and would like to understand them.
Their day is greedy as a lariat in the air.
Their night is a rest from the rage within steel, quick to attack.
They speak of humanity.
My humanity is in feeling we are all voices of the same poverty.
They speak of homeland.
My homeland is the rhythm of a guitar, a few portraits, an old sword, the willow grove's visible prayer as evening falls.
Time is living me.
More silent than my shadow, I pass through the loftily covetous multitude.
They are indispensable, singular, worthy of tomorrow.
My name is someone and anyone.
I walk slowly, like one who comes from so far away he doesn't expect to arrive.
Borges
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#28
MASLINA
Ove zapisnike mucne o krvi u utrobi ne treba prezreti
Oni ne odaju samo mrak jednog dana i tupost noci jedne
Oni ne prodaju samo nepravdu sudija i prolaznost cinovnika
Oni su krcati sitnih uzasa Svireposti
Bas toliko sitnih da ih ne zapazimo odmah
Krupnih bas toliko da ih ne ponovimo nikad
u ovom nastojanju morem da oblozimo grudi
nebom da umijemo vec umorne oci
Ta slabost je u plast vjecnih zakona umotana
I smijesnom nije dovoljno da se smijemo
Paragrafi ti traktati iako nisu od kojih
zastaje dah u plucima zvijezda
ni obicni racuni zaista nisu malog bakalina
Sto o prolaznosti cinovnika sad i da govorimo
ako je glupost nevolja vjecna
Bacio sad dakle tu prokletu glavu kroz tuzno medju dlanove
I to je bilo jedino tad sto moguce je ina ckalj je Ckalj ipak koji lektira dobra
Vinovnici i njihovi psi na uzici
kroz resetke sam gledao
udisali su vazduh
otetim alejama
Sad
kad otpuzale su
i mnogo otrovnije kise
i prosli vijekovi kroz korijenje straha
dosije ovaj treba li da spalimo
On istina ckalj je Ckalj ipak koji lektira dobra moze da bude
na casu botanike
u hladu masline
ove u vrtu
pod kojom se pjesak legije rimske odmarao
povlaceci se pred nadom plavookog
pod kojom su vitezovi jezika stranog pravdu dijelili
pod kojom su ustali protiv pravde
grablje po macu
kmetovi poljicki
pod kojim je izdahnuo
tvrda zemlja
duboko more
crveni u ranama
u casu kad su prestali da lupaju crni u dobose
Prosao je dakle prvi veliki rat
Prosao i prosli
I nastalo
vrijeme
vec
buduce
Sve pakosti i cavle s ruzama i kikotom zajedno unijeti treba u nase citanke
da se zna kako ni ruze samo nisu svjetale nam
kako ni cavli u jagodicama svakodnevnim nisu ubili nas
No nije dosta za istinski klik
za istinski krik
samo to
Preostaje nam da osvojimo za ove vode sto ih na sve strane sa svih strana jos mute
vise bistrine za gledanje u duboko
preostaje nam da otopimo ovaj kamen na srcu
Od masline ove na obali treba se zato uciti
Korijenje plodonosno treba pruziti do uma zemlje
U krosnju zelenog vjekove treba zdruziti
treba osvojiti sunca koliko ga ima
Ne treba se bogamu ni roditi
ako se ljubiti ne zna
Masline kazem treba saditi
Masline treba saditi
Svuda
Ove zapisnike mucne o krvi u utrobi ne treba prezreti
Oni ne odaju samo mrak jednog dana i tupost noci jedne
Oni ne prodaju samo nepravdu sudija i prolaznost cinovnika
Oni su krcati sitnih uzasa Svireposti
Bas toliko sitnih da ih ne zapazimo odmah
Krupnih bas toliko da ih ne ponovimo nikad
u ovom nastojanju morem da oblozimo grudi
nebom da umijemo vec umorne oci
Ta slabost je u plast vjecnih zakona umotana
I smijesnom nije dovoljno da se smijemo
Paragrafi ti traktati iako nisu od kojih
zastaje dah u plucima zvijezda
ni obicni racuni zaista nisu malog bakalina
Sto o prolaznosti cinovnika sad i da govorimo
ako je glupost nevolja vjecna
Bacio sad dakle tu prokletu glavu kroz tuzno medju dlanove
I to je bilo jedino tad sto moguce je ina ckalj je Ckalj ipak koji lektira dobra
Vinovnici i njihovi psi na uzici
kroz resetke sam gledao
udisali su vazduh
otetim alejama
Sad
kad otpuzale su
i mnogo otrovnije kise
i prosli vijekovi kroz korijenje straha
dosije ovaj treba li da spalimo
On istina ckalj je Ckalj ipak koji lektira dobra moze da bude
na casu botanike
u hladu masline
ove u vrtu
pod kojom se pjesak legije rimske odmarao
povlaceci se pred nadom plavookog
pod kojom su vitezovi jezika stranog pravdu dijelili
pod kojom su ustali protiv pravde
grablje po macu
kmetovi poljicki
pod kojim je izdahnuo
tvrda zemlja
duboko more
crveni u ranama
u casu kad su prestali da lupaju crni u dobose
Prosao je dakle prvi veliki rat
Prosao i prosli
I nastalo
vrijeme
vec
buduce
Sve pakosti i cavle s ruzama i kikotom zajedno unijeti treba u nase citanke
da se zna kako ni ruze samo nisu svjetale nam
kako ni cavli u jagodicama svakodnevnim nisu ubili nas
No nije dosta za istinski klik
za istinski krik
samo to
Preostaje nam da osvojimo za ove vode sto ih na sve strane sa svih strana jos mute
vise bistrine za gledanje u duboko
preostaje nam da otopimo ovaj kamen na srcu
Od masline ove na obali treba se zato uciti
Korijenje plodonosno treba pruziti do uma zemlje
U krosnju zelenog vjekove treba zdruziti
treba osvojiti sunca koliko ga ima
Ne treba se bogamu ni roditi
ako se ljubiti ne zna
Masline kazem treba saditi
Masline treba saditi
Svuda
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#30
„Lice je ono što mi kroz njegovu protivnost odolijeva a nije ono što mi kroz njegovo odolijevanje stoji nasuprot...Apsolutna nagost lica, apsolutno nenaoružano lice, bez ikakvog pokrivanja, zastiranja ili maske protivi se mojoj moći, mojoj sili, i to čini na jedan apsolutan način, putem suprotstavljanja koje je suprotstavljanje u samom sebi.“ E.L.
„Ja mogu htjeti, a da ne zapadnem u protivrječje sa samim sobom, kako za sebe tako i za čovječanstvo više željeti jedan kratak vatromet krajnjeg samoispunjenja nego dosadu beskrajnog nastavljanja u prosječnosti.“ H.J.
„Ja mogu htjeti, a da ne zapadnem u protivrječje sa samim sobom, kako za sebe tako i za čovječanstvo više željeti jedan kratak vatromet krajnjeg samoispunjenja nego dosadu beskrajnog nastavljanja u prosječnosti.“ H.J.