Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
nineac wrote:Ma ko je rekao da je neko ponosan! Ako jesmo ispred, onda necemo dugo biti.
Srbijanski savjetnik za ekonomiju je Joseph Stiglitz, nobelovac iz oblasti eknomije, koji je u Davosu pravio drustvo buducem srbijanskom premijeru Djelicu.
Nas predstavnik je bio Reis Ceric!
Mozda Ceris hoce da poveca poslovanje islamskim bankarstvom u BiH... Ne trebamo biti zajedljivi
Ma svake godine je on tamo. Ali nije u njemu toliki problem koliki je problem u nasim ministrima koji uopce nece da idu na takve skupove.
Npr. The conomist prije odrzavanja skupa u Davosu poziva sve premijere, ministre itd, da se prijave i oni ce ih rado primiti na skup! Nasi samo trebaju da s eprijave i da ucestvuju!!! To samo pokazuje koliko su oni kompetentni za posao koji obavljaju!
Slazem se apsolutno.... Samo nasi niti znaju jezik (ali hajde, za to imaju prevodioci), niti su kompetentni (ovo je veci problem!). Da li je jedan Doko trebao da ide u Davos? Ili mozda sad ljekar Bozo Ljubic???
Ne znam, ali bolje da ne ide ko nista ne zna. Samo cemo ispasti smijesni (i to u ocima investitora).
Crna Gora ruska 'pokrajina na Balkanu'
Kad je riječ o nekretninama na obali i u planinskim centrima, Rusi ne pitaju za cijenu. Kupuju novcem koji često donose u torbama
Ako kupi Termoelektranu i rudnik ugljena Plevlja, a najozbiljniji je kandidat, ruski tajkun Oleg Deripaska i njegovi partneri, okupljeni u nekoliko ruskih kompanija, upravljat će s više od pola reprolanca u Crnoj Gori
Piše: Vladan Žugić
Prognoze da bi Crna Gora mogla postati isturena ruska pokrajina na Balkanu mogle bi se obistiniti, kupi li EN plus, grupa iza koje stoji ruski oligarh Oleg Deripaska, Termoelektranu i Rudnik ugljena u Pljevljima i ako Rusi nastave kupovati nekret-nine na primorju i u planinskim centrima, ne pitajući za cijenu. Deripaskin Rusal polovinom 2005. godine postao je većinski vlasnik najveće crnogorske kompanije, podgoričkoga Kombinata aluminija (KAP) i rudnika Boksita u Nikšiću za što će, s ivesticijama, morati izdvojiti oko 200 milijuna eura. Prema kupoprodajnom ugovoru, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), koja je u vlasništvu države, mora do 2010. godine osigurati dvije trećine struje za Kombinat aluminija prema subvencioni-ranoj cijeni, a ta se cijena mijenja iz godine u godinu ovisno o cijeni aluminija na burzama.
Prošle godine Kombinat je pla-ćao 2,04 centa za kilovat sat, dok je ove godine cijena oko 4 centa, čime su se izdaci za električnu energiju približili prosječ-noj cijeni od 4,4 centa koja vrijedi za građane. Do takvog nepovoljanog aranžmana, objasnila je tada Vlada, došlo je zbog toga što se novi vlasnik obvezao izmiriti gole-me dugove Kombinata, koji je stajao na staklenim nogama, te uložiti novac u njegovu modernizaciju i ekologiju. Pitanje pod kojim je uvjetima Kombinat prodan Rusima aktualizirano je ovih dana kada su domaćinstvima pristigli mnogo veći računi za utrošenu električnu energiju za siječanj u odnosu na prosinac prošle godine.
Rusima struja jeftinija, građanima skuplja
Istodobno dok su na adrese bijesnih građana stizali računi, iz medija je procurila vijest da u vladajućoj koaliciji postoji jak lobi koji se zalaže za to da se Termolektrana u Pljevljima, koji proizvodi trećinu struje u Crnoj Gori, što prije proda ruskoj EN plus grupi, koja je na tenderu zaključenom prije nekoliko mjeseci dostavila najbolju ponudu. Ako kupi Termoelektanu pod uvje-tima koje je Vlada navela u natječaju, EN plus grupa bi Elektroprivredi Crne Gore prodavala struju prema burzovnoj cijeni i drastično je veća od proizvodne iz ove jedine crnogorske termoelektrane. Tako bi Elektroprivreda morala od Deripaskine kompanije kupovati skupu struju, a zatim je po znatno nižoj tarifi prodavati Kombinatu aluminija koji je već dio carstva ovog kontraverznog mladog ruskog biznismena.
No, ministru za ekonomski razvoj Branimiru Gvozdenoviću to ne smeta da i dalje zagovara prodaju Rudnika uglja i Ter-moelektrane jer, kao što objašnjava, Crna Gora će se suočiti sa sve većim deficitom struje, pa pljevaljske kompanije treba hitno privatizirati kako bi novi vlasnik, prema uvjetima iz tendera, sagradio drugi blok. Dodatno zabrinjava i činjenica da će Deripaska i njegovi partneri, okupljeni oko nekoliko ruskih kompanija, upravljati s više od pola reprolanca u Crnoj Gori, ako kupe Termoelektranu i Rudnik uglja.
Tko mari za infrastrukturu
Deripaska je najveći od brojnih rukih biznismena koji su posljednje tri godine u Crnu Goru investirali stotine milijuna eura, ali je veoma teško točno procijeniti koliko su zapravo uložili. Jedan od razloga je nepouzdana statistika službenih institucija. Tako je prema oficijelnim podacima, Kombinat aluminija austrijska investicija, jer je Deripaska novac za kupnju većinskog paketa akcija ove tvornice uplatilo preko Raiffeisen banke. Zbog toga Rusija službeno ne nije među pet država koje su najviše investirale u Crnu Goru. Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je u kolovozu prošle godine, na sastanka s tadašnjim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u Sočiju, da ruske investicije u Crnu Goru iznose više od dvije milijarde dolara.
Rusi u Crnoj Gori najradije kupuju nekretnine na obali i u planinskim centrima, pri čemu posljednjih mjeseci ne pitaju za cijenu, niti ih mnogo zanima infrastruktura za razliku od britanskih državljana, koji se radije odlučuju za manje kuće ili parcele na dobrim lokacijama. Tako je prije 15 dana ruska kompanija VAS Invest Montenegro kupila, na potezu između Budve i Petrovca, teško pristu-pačnu, obraslu raslinjem parcelu površine 13 hektara, plaćajući metar po 207 eura i najavljujući za jesen početak gradnje hotela vrijednog 50 milijuna eura. Inače, državljani hladne Rusije i kišovite Velike Britanije najčešći su kupci crnogorskih nekretnina.
Pola milijarde eura za nekretnine
Svoje 'mjesto pod suncem' našao je gradonačelnik Moskve Jurij Luškov, koji je čest gost u Crnoj Gori. Crnogorsko-rusko poduzeće iza kojeg, tvrde upućeni, stoji Luškov kupilo je prije dvije godine 30 tisuća četvornih metara zemljišta na poluotoku Luštica, na ulazu u Bokakotorski zaljev za četiri milijuna eura. Crnogorci teško mogu odbiti ponude kupaca nekretnina jer im često za beskorisne livade ili trošne kuće nude basnoslovne svote novca o kojima nisu mogli ni sanjati. Rusi dolaze s torbama punim novca. Kupuju uz obalu, u zaleđu, po brdima.
Počeli su se zanimati za okolinu Podgorice, za predjele oko Skadarskog jezera, za sjever zemlje - izjavio je nedavno medijima jedan trgovac nekretninama. Da je tome doista tako najbolje je potvrdila crnogorska policija koja je u odvojenim akcijama tijekom posljednjeg mjeseca uhitila ruske državljane koji su u torbama prenosili 800 tisuća, odnosno 2,5 milijuna eura, tvrdeći da žele kupiti nekretnine. Prema službenim podacima, tijekom 2006. godine na Budvanskoj rivijeri i u Boki Kotorskoj prodano je nekretnina u vrijed-nosti od gotovo pola milijarde eura, ali općine i država nemaju previše koristi od toga. Strane pravne osobe su zakonski su izjednačene s domaćim i prilikom kupnje objekata ili zemlje dužni su platiti samo dva posto poreza na promet nepokretnih imovina.
Kupnjom hotela pere se novac
Dio ruskih biznismena odlučio se i 'investirati' u crnogorsko hotelijerstvo, ali je uglavnom riječ o propalim projektima. Tako je hotel '4. jul' u Petrovcu prije nekoliko godina kupila Moskovska trastova grupa, uplativši 5,2 milijuna eura. Obnova traje već nekoliko godina i svakodnevno se mijenjaju projekti, a slična je priča i s hotelom As u Perazića dolu za koji je svojedobno najavljena investicija od 50 miljuna eura. Kompanija Barkli SK kupila je prošle godine ulcinjski hotel Otrant za 2,5 milijua eura. Transakcija je završila pod istragom državnog tužilaštva jer je postojala sumnja da se u kupoprodaji prao novac. Barkli je samo povećao sumnje dijela javnosti da Rusi ulažu u Crnu Goru kako bi oprali novac. Kao argumentacija koristi se činjenica da Rusi veoma lako odvajaju velike svote za hotele, a ta se investicija teško može isplatiti.
U javnosti se spekuli-ra i da iza nekih takvih investicija stoje domaći tajkuni koji su švercom cigareta i drugim nelegalnim poslovima polovinom 90-tih godina prošlog stoljeća također pokušali ozakoniti zarađeni novac, uz podršku domaćega političkog establišmenta. Pridoda li se svemu rečenom i da je naftni gigant Lukoil u više navrata pokazao ozbiljno zanimanje za ulazak u Crnu Goru, da su Rusi najbrojniji strani turisti, da je iza jedne niskotiražne dnevne novine u Crnoj Gori stajao ruski kapital te da se sva-kodnevno nastavlja desant na nekretnine, stječe se potpunija slika rusko-crnogorskog interesnog prijateljstva koje zabrinja-va istinski proevropski orijentiran dio crnogorskoga društva.
već sam od prijatelja iz boke čula šta se prodaje i po kojim cijenama.biće zanimljivo posmatrati šta će se dalje dešavati...
jesmol to malo zavidni ha? ma cuj lakse je carevati nad siromasima tako da ja ne vidim znacajan napredak po glavi BH stanovnika u buducnosti osim sto je na televiziji brate puno onih emisija o automobilima.
