Brutalni napad na imovinu "Oslobođenja"
”Avaz” se pružio po tuđem zemljištu
Lako je biti svetac, ako ti je bog otac, kaže drevna izreka koja, prevedena na naše vrijeme, glasi: Lako je krasti i otimati, ako vlast i nadležni organi na to žmire na oba oka.
Sve to na svojoj koži već godinama osjeća „Oslobođenje“, koje je dovedeno u situaciju da se u svojoj kući osjeća kao podstanar, na svojoj zemlji kao tuđin, na svom imanju kao gost. Višegodišnja borba za zakonitost, nažalost, još nije dala rezultata: na našem posjedu i našem imanju – koje je s granatama izrešetanim i u paramparčad pretvorenim neboderom bilo simbol otpora agresiji i opsadi Sarajeva – izdigla se ratnoprofiterska, uzurpatorska kula „Avaza“ i njegovog megalomanskog vlasnika Fahrudina Radončića.
Odskočna daska
Pored te kule, za koju malo ko zna šta se uopće u njoj nalazi, svakodnevno prolaze desetine hiljada Sarajlija. Oni vide šta vide, ali ne znaju da oko u ovo vrijeme baš i nije najpouzdaniji saveznik, pogotovo kad su u pitanju zgrade. Te „Avazove“ kućerine, naime, nigdje nema u validnim zemljišnim knjigama. Njen graditelj za nju nema ono osnovno što svako legalno zdanje treba da ima: dokaz o uknjiženju, odnosno upisu u zemljišne knjige.
Elementarni uvid u Zemljišnoknjižni izvadak, odnosno Sopstvenički list (čiju fotokopiju donosimo) pokazuje ko se nalazi i ko ima pravo raspolaganja na parceli nekadašnje NIŠRO „Oslobođenje“. To su sve odreda firme-pravne sljednice predratne Novinsko-izdavačko-štamparske radne organizacije, među kojim „Avaza“ jednostavno nema. Ima ga jedino u posrednom smislu, preko GIK „Oko“, nekadašnje štamparije „Oslobođenja“ koju je Radončić privatizirao 2001. godine, i koja mu je poslužila kao odskočna daska s koje već godinama uzurpira sve oko sebe, bezmalo 26.964 kvadratna metra zemljišne površine. GIK „Oko“ je onaj niski dio objekta u Neđarićima, nad kojim se nalazi današnje „Oslobođenje“, a sve ostalo s „Avazovim“ imenom i mirisom čista je i nepobitna uzurpacija!
Papiri neumoljivo pokazuju da se „Avaz“ pružio po tuđem, odnosno našem zemljištu – kaže Fikret Gračić, direktor „Oslobođenja“. On se u toj tvrdnji poziva na Diobeni bilans sljednica NIŠRO „Oslobođenje“ od februara 2000. godine, koji je ovjeren od svih pravnih sljednika nekadašnjeg NIŠRO, te na katastarski plan Geodetske uprave Općine Ilidža br. 05-30-2-715/1999. od 26. 03. 1999. godine, u kojem ni dan-danas nema nikakvih promjena!
Dvostruka uzurpacija
- Evidentno je, takođe, da je Avaz uzurpirao cca 1450 metara kvadratnih prostora u suterenu I i II faze proizvodno-poslovnog objekta „Oslobođenja“, kao i cca 3500 metara kvadratnih zemljišta oko objekta koji je prema diobenom bilansu pripao našoj firmi, dodaje Gračić.
Iako „Avaza“ nema u vlasničkom listu, ima ga tamo gdje mu nije mjesto: na tuđoj zemlji. Nije, dakle, u pitanju samo pomenutih 3500 kvadrata, nego u suštini 12.463 kvadratna metra zemljišta, odnosno prostora koji danas za svoje razne potrebe (hotelijerske, medijske, štamparske...) neovlašteno i bahato koristi Fahrudin Radončić.
„U više navrata pokušavali smo da ovu uzurpaciju zaustavimo i spriječimo, da na korektan način izvršimo razgraničenje na prostoru u Neđarićima. Na tome smo insistirali i kod Radončića i kod Općine Ilidža, ali smo u tome godinama nailazili na gluve uši i ignoriranje naših zahtjeva“, kaže direktor „Oslobođenja“ Fikret Gračić.
Pošto su svi normalni ljudski i poslovni modusi iscrpljeni, naša kuća će danas – kako najavljuje direktor – posljednji put upozoriti „Avaz“ i njegovog vlasnika da digne ruku sa tuđeg posjeda. Takođe će istovjetan dopis biti dostavljen i svim relevantnim općinskim, gradskim, federalnim i državnim organima i institucijama, kako bi sa svoje strane preduzeli korake ka zaustavljanju i sankcioniranju ove neviđene uzurpacije usred Bosne i Hercegovine.
Zakon bezakonja
Ovim povodom javnosti se sigurno nameće jako važno pitanje: kako je nešto ovako moguće? Bosna i Hercegovina sigurno nije uzor-država ni po čemu, pa ni po poštovanju prava svojine, ali i u takvom kontekstu zvuči nevjerojatno da se nešto tako godinama tolerira.
Tajne, međutim, nema. Organi zaduženi da ovo riješe naprosto su prestrašeni od strane Radončića, njegovih medijskih prijetnji i demonstracija sile, od njegovog mahanja moćnim zaštitnicima u državnim, federalnim, općinskim, društvenim i vjerskim vrhovima, čak i u međunarodnim organizacijama koje su u našoj zemlji preuzele važne ingerencije.
Primjer ove višegodišnje drske uzurpacije svojevrsni je simbol lopovluka i javašluka u našoj zemlji, koji funkcionira u sprezi vlasti i pojedinaca. Moć i novac postaju snažniji od poštenja i poslovnosti – bezakonje postaje pravilo ponašanja.
„Oslobođenje“ je četiri ratne godine bilo simbol otpora, naučilo je da tome mnogo žrtvuje. Stoga ni otpor novim silnicima, mirnodopskim agresorima i uzurpatorima za nas nije ništa novo. Kad-tad, kao i njegovi prethodnici, i Radončić će morati podvući rep, kao i njegovi zaštitnici koji treba da znaju da su jednako odgovorni za toleriranje ove višegodišnje drske okupacije. I s njima će se vrijeme nemilosrdno obračunati, kao i sa svima koji su mislili da zlorađenje može trajati
dovijeka.
Možete kako hoćete, ali ne i dokad hoćete – nauk je u koji „Avaz“ i slični očito ne vjeruju. Biće im tim teže kad ih stigne ta sudbina. A hoće sigurno!
Nekažnjena „privatizacija“
Privatizacija grafičke kuće „Oko“, nekadašnje štamparije u sastavu NIŠRO „Oslobođenje“, priča je za sebe. Ona je poput Trojanskog konja poslužila za Radončićev upad u poslovno-proizvodni kompleks u Neđarićima, pri čemu je, opet, ključnu ulogu odigrala tadašnja vlast, odnosno (ne)odgovorni pojedinci i institucije zadužene za proces privatizacije.
Bezmalo nijednu stavku iz obilja onih na koje se Radončić ovom „privatizacijom“ obavezao, on nije ispunio: niti je primao dodatne radnike, niti je razvijao poslovanje ove grafičke kuće, niti je realizirao investicije na koje je bio obavezan. Jedino je uložio u one koji su takvo njegovo ponašanje trebali da kazne. Zato je sve do danas ostao, pogađate – nekažnjen!
Eh sad kako ja ovo sve vidim. Avaz u ovoj našoj privatizacijskoj pljački kupuje "Oko". Time postaje vlasnik imovine "Oka". Ipak izgleda da u tom diobenom bilansu između Oslobođenja i Oka, zemljište nije pripadalo Oku već Oslobođenju. Radončić gradi svoje kule na mjestu postojeće, naravno bez regulisanih odnosa na zemljištu, a to znači da imovinski-pravni odnosi nisu rješeni. Zbog toga vjerovatno nikada nije dobio upotrebnu dozvolu, niti ZK izvadak na svoju Radon-plazu. Možda i griješim, ali sve ukazuje da je zgrada apsolutno nelegalno ondje izgrađena.
Svi to gledaju i niko ništa poduzima. Stvarno je dosta.
Naravno da je ovo segment medijskog rata između Radončića i Selimovića, ali ako je ovo tačno onda nadležni moraju nešto uraditi.
Da me neko pogrešno ne shvati i Selimovićevi aferimi također trebaju biti na tapeti.
) u cijelom se svijetu prave zgrade da bi se ostvarila nekakva ekonomska korist, naravno da avaz pravi zgrade jer je to dobar biznis, ali te zgrade, ipak, ostaju sarajevu... nece ih sigurno fahro u kabur ponijeti...
