ADHD

[lady midnight]

svaka cast dajdzinici, ali imala je Vingo odlican post na ovu temu nekada smo imali temu na 20 stranica, samo sto se ja na ovom novom fprumu ne mogu snaci i ne mogu naci pretraznik

mamice, da oprobash koju bobu mozhda bi snalazhenje na forumu ishlo bolje

ne znam tachno na shta ciljash, ali ako je zbog batine -- ja mislim da dajnica nije mislila na batinjanje i mlacenje djece, nego ono ponekad malo po guzi, ne mislim da je to ikome nashtetilo.

nego shta ti imash reci o ADHD?

[lady midnight]

poshto sam ja zamolila @danas da stavim onaj njen prvi post ovdje, stavicu i ovaj, sa malo detaljnijim pojashnjenjem.

svako ko je bio duze u americi ili zivio ovdje i dolazio u dodir sa djecom na nekom profesionalnom nivou -- bilo kao ljekar, kao ucitelj, pa cak i kao roditelj (kad dijete postane 'dio sistema' polaskom u vrtic ili skolu) -- vrlo dobro zna od cega se strancima ovdje dize kosa na glavi kada je rijec o ovim novokomponovanim dijagnozama. ova 'bolest' prosto ne postoji na ostatku zemaljske kugle, te se ljudi ibrete kad dodju ovamo i vide sta se desava i sta se radi. ne krivim ih, jer ni sama ne mogu opravdati ovakvo ponasanje, a prva sam koja sa odobrenjem gleda na upotrebu medikamenata u mentalnom zdravlju.

misljenja sam da je ovo posljedica opste (ne) kulture, povrsnosti, i vjerovanja da se sve moze 'fix' sa bobama koja preovladava americkim drustvom. naravno da to ne vrijedi za svaku porodicu, niti se sa mojim misljenjem svako mora slagati, niti je ovo post koji za cilj ima da usporedjuje amerikance i bosance. ali znam dovoljno o ovom 'problemu' da mogu dati profesionalan sud, koji je zasnovan na malo vise od "mene moja majka tako i tako" ili "mala od moje sestre tako i tako"...

nedostatak opsteg 'roditeljstva' je epidemija koja vlada ovom drzavom. dok se nadobudne amerikanke takmice koja je bolja 'majka' preko nebuloza da li je bolje radjati sa epiduralom ili bez njega (jer, ako niste znali TO je ono sto potpuno definise DOBRU MAJKU), djeca im odrasataju balava, nevaspitana, i bez ikakvih radnih navika. ovo je isti mentalitet koji misli da je velika svadba jednaka braku, pa tako im je i porod i dojenje ono oko cega se slama prica o materinstvu i roditeljstvu. djeteta tu i nema.

a onaj ko je ikada dosao u susret sa takvom 'ritalinskom' djecom, zna o cemu pricam. ko nije -- to im se ne moze ni opisati. ako zena misli da njeno dijete nije 'normalno' jer sa 3 godine ne sjedi mirno i suti, vec zapitkuje i trckara okolo, onda sa TOM ZENOM nesto debelo nije u redu. prije svega, nije u redu njen koncept trogodisnjaka, a onda sve ostalo. ljudi kojima djecu odgajaju TV emisije i video igrice, ljudi koji su rodili sebi dijete da im bude ukras u dnevnoj sobi koji ce da klima glavom i ne zapitkuje nista, i ljudi koji imaju ozbiljnih problema sa konceptom i shvatanjem 'djetinjstva' su najcesce oni kojima djeca zavrse na ritalinu. i kad kazem batina -- to je ono sto je mislim dacina napisala -- dodje mi da te roditelje dobro uhvatim za ramena i protresem. jer kako to majku mu da japanci i kinezi, englezi (koji su baj d vej od istog genetskog stoka ko i amerikanci) i nijemci, francuzi i egipcani -- ne pate od epidemije ADHD??? a istovremeno im polazi za rukom da (u USA) odgoje djecu daleko "bolju" po mnogim kriterijima od domorodaca.

druga prica su roditelji koji misle biti dobar roditelj znaci ugadjati djetetu svuda i uvijek. to su ostaci fakin hippija, koji misle da je dijete fluffy stuffed kitten i koji se haman pa zgrazavaju kad malo tapnes dijete po guzi. baj d vej, koliko se sjecam pedijatrijska udruga USA ne smatra ovo nasiljem, i cak i preporucuje u slucajevima kada je dijete u opasnosti -- kada se naginje preko balkona, kada istrcava pred auta na cesti, kada se zatrcava u kamin sa vatrom -- jer smatra da ovakvi radikalni postupci roditelja sokiraju dijete do te mjere da ono vise nece ponoviti to ponasanje. ovo je u sasvim drugom univerzumu ponasanja doli razvaljivanja zvalja djetetu svaki dan pivskom flasom. naravno da ovo zgrazava one koji sami sebe potpuno definisu 'majcinstvom' i kojima je njihovo dijete centar svemira, te one koji ne bi znali sta ce sa sobom da se nisu repodukovali i obdarili svijet svijim klonovima. to su, usudjujem se reci, mahom isti oni roditelji kojima sopstvena djeca skacu po glavi -- sto ne bi bio toliki problem da ta ista "majkina zlata" najcesce ne skacu po glavi i ostatku svijeta po restoranima, aerodromima, prodavnicama, i slicno...

having said all this, naravno da postoji masa nemirne djece, pa cak i one koja imaju ozbiljne razvojne i ine probleme. ali smatram da je broj te djece mizeran u odnosu na one koji imaju "tretman" ritalinom, za koji sam vec rekla da je u osnovi -- kokain. jedina bitna razlika je vrijeme uptake-a, koje je rapidno kod kokaina a sporije kod ritalina. sve ostalo je -- u pet deka, i manje-vise nebitno. pa kakav treba biti taj roditelj da stavi dijete od 4 godine na ovakav 'lijek'??? da ne spominjem da na TV svako malo mozes vidjeti prilog koji sa odusevljenjem pokazuje pozitivne efekte ritalina, pa tako imamo psa koji je bio "izvan kontrole" (jer ga vlasnici ostave samog po 10 sati kuci dok su oni na poslu) a koji na ritalinu sad prede ko mala maca -- u prevodu, lezi nadrogiran na svom jastucetu, sa izrazenim znakovima lobotomije. ko sto rekoh -- ljudi koji misle da je dijete ili zivotinja ukras sa dnevnu sobu...

i za kraj (iako rekoh da necu ) -- evo slucaj moje poznanice, kao ilustracija. sin joj je fakat bio poremecen, izbacen iz 5-6 vrtica jer je grizao djecu. cak su ga se i vaspitacice plasile. u zadnjem vrticu je poceo da skida pelene (diapers) i da razmazuje 'sadrzaj' po zidovima. to je poceo raditi i kuci, a majka je morala uzeti neplaceno jer nije bilo tih para kojima bi mogli kupiti nekoga da ga pazi. onda je poceo i nju gadjati izmetom. i onda skontas da ta zena (zaista fina i OK u svakom pogledu) pokusava da se 'dogovara' sa djetetom od 2 godine -- djetetom koje je premlado da ima ikakav koncept stvari koje mu je ona pokusavala "objasniti"... ma daj ba... mislim se, kako bi ga moja mater po guzici dobroooooooo namarala, ne bi znao dje mu je dupe dje mu je glava a da se razbacuje usranim pelenama po namjestaju bi dobrooooo ponovo razmislio... jer dijete od 2 godine ne shvata mozda objasnjenje, ali ce shvatiti fizicku i emotivnu reakciju roditelja. pa kad 'ignore' ne pali, ima i drugih metoda... kojima ce se djetetu objasniti 'granice' ponasanja -- a to je ono sto ovdje ljudi jako rijetko shvataju i prihvataju.

da rezimiram -- u ovom jeziku ne postoji rijec "nevaspitan" a to je sustina ADHD problema u 99% slucajeva -- nevaspitana, razmazena, i ina djeca koja nisu socijalizovana kako treba od strane svojih roditelja, pa usudjujem se reci, ni drustva. to sto su ta djeca apsulutno nevaspitana ne znaci ni u kom slucaju da su mentalno poremecena, vec to najcesce znaci da roditelj nije imao niti vremena, niti znanja, a cesto ni zelje da napravi nesto od svoje djece. a najmanje je krivo to dijete, jer nije ono samo sebe smjestilo ni u takvu porodicu ni u ovo drustvo...

[pitt]

ma dajdzinca je na prozaku

[anais_nin]

imam mnogo toga reci na ovo temu ali pokusacu se ograniciti u ovom postu (mada ne znam koliko ce mi to poci za rukom) zato sto kad me krene na ovakve teme ostavljam kilometarske postove mada se sa dosta toga recenog na ovoj temi slazem, ima nekih stvari koje su izvadjene iz konteksta....

1) problem preceste i cesto nepravilne dijagnoze ADHDa u Sjevernoj Americi i te kako postoji....ovaj problem je na tapetu vec vise od dekade...neki od onih ukljucenih u ove greske su cak morali odgovarati za iste...roditelji se prebrzo sakrivaju iza ADHDa kad su djeca malo zivlja, nastavnici i skolski savjetnici takodje, a ni psiholozima i psihijatrima nije mane....srecom ne razmisljaju svi zdravstveni radnici tako i postoje dosta glasne struje koje se bore protiv ovog masovnog dijagnosticiranja, kao i protiv masovne upotrebe ritalina....

2) da, djeca se olako stavljaju na lijekove...ali i to treba gledati u kontekstu kulture u kojoj je bobanje manje vise normalna stvar....i u drustvu u kojem farmaceutska industrija ima zaista veliku moc....gdje doktori i te kako imaju licne koristi od prepisivanja odredjenih lijekova gdje stoji puno toga sto je navedeno u drugim postovima o odnosu prema odgoju, disciplini itd itd...

3) ono s cim se ja ne bih slozila su izjave da je ADHD nesto fiktivno, izmisljeno da objasni ponasanje koje eto i nije tako neuobicajeno kod djece.....mada ADHD nije toliko rasprostranjen koliko bi se moglo zakljuciti iz silne i konstantne halabuke ADHD je za mene legitimna dijagnoza....nemojmo zaboraviti da samo zato sto nesto jako dugo nije imalo ime, nije grupisano zajedno, ne znaci da ne postoji....nisu bila bas tako davno vremena kad tinejdzeri nisu postojali....o pubertetu da ne govorimo...ma kakav pubertet...ko te pita....kakve crne hormonalne promjene, kakve promjene u ponasanju itd itd....slicna stvar sa menopauzom itd itd....neke stvari dobivaju adekvatnu etiketu tek s vremenom....mada ni DSM IV nije savrsen (dijagnosticki prirucnik koji koriste ljudi koji postavljaju dijagnoze ovog tipa) ipak je pisan od strane ljudi koji se bave ovim poslom, koji rade s klijentima....potrebno je proci odredjeni proces da bi se nesto naslo u prirucniku i smatralo oboljenjem....eh sad kao i u svemu drugom kad je zdravlje u pitanju dijagnosticiranje je cesto najkompleksniji dio procesa.....podaci su tu....kao zvijezde vodilje....nije bas uvijek matematika....i greske su i te kako moguce....kao sa bilo kojom drugom vrstom dijagnoze....medjutim to ne znaci da oboljenje ne postoji....

4) neprilagodjena nisam sigurna iz koje liste kriterija si ti prevela ove koje navodis....nesto jako bitno fali iz te liste....to na prvi pogled izgledaju kao opisi ponasanja kojem bilo koje dijete moze biti sklono....ali vrlo cesto je tako sa mnogim dijagnostickim kriterijima....oni i jesu ponasanja koja su prisutna kod vecine ljudi, ali koja su ili a) intenzivnija, b) duze traju ili c) se pojavljuju cesce od nekog "prosjeka".....U slucaju ADHDa jako je bitno naglasiti da prije svakog od tih opisa stoji CESTO...znaci to ponasanje mora biti ucestalo....takodje u jednoj od dvije navedene (u prirucniku) kategorija treba da se pojavljuje NAJMANJE 6 SIMPTOMA koji traju najmanje 6 mjeseci i to na takav nacin koji dijete cini neprilagodjenim za svoj uzrast po pitanju razvoja (i to to je opet samo DIO dijagnoze...potrebo je zadovoljiti jos neke "uslove" prije nego sto se dobije ta dijagnoza)....po meni najvaznija stavka dijagnoze je ovo:

D. There must be clear evidence of clinically significant impairment in social, academic, or occupational functioning.

i to je ono sto je presudno pri dijagnosticiranju mnogih drugih oboljenja.....ovo ponasanje znacajno doprinosi tome da osoba ne funkcionise kako treba na drustvnom, akademskom ili poslovnom planu....znaci to ponasanje je SMETNJA DIJETETU....fokus tu treba da bude dijete....znaci ovo je ipak korak vise od malo zivahnosti, nemira, neposlusnosti itd itd....

takodje, nisu svi oblici ADHDa isti...postoje razliciti oblici tako da se oboljenje dijeli na 3 podgrupe....znaci klasifikacija ne frcera po ovom principu o kojem se ovde prica....nije to ama bila sam i ja zivahna pa je to eto bilo normalno....ili bio sam nestasan, zadavao sam starcima glavobolje itd itd....bitan faktor ovde je da ovo ponasanje onemoguceva dijete da se dalje normalno razvija i stoga predstavlja PROBLEM

5) po meni ritalin nije rijesenje cak ni u slucajevima kada je ADHD pravilno dijagnosticiran.....neophodna je terapija, rad s djetetom da bi ono naucilo kako da se nosi s tim svojim impulsima i kako da ih drugacije usmjeri da ne bi bili destruktivni po njega ili okolinu, rad s roditeljima da bi se oni mogli pravilno nositi s tim problemom i adekvatna sredina u skoli tj akademska okolina u kojoj bi dijetetu bilo omoguceno da ne zaostaje tj uci i razvija se i da ne zaostaje za svojim vrsnjacima....da, naravno da je lakse drogirati dijete, ali dugorocno to nema neki znacajan efekat....

6) ne mislim da je ADHD oboljenje sjeverne amerike...mada se na tom kontinentu istom poklanja najvise paznje, cak eto kako uglavnom zakljucismo, i previse, dijagnoze ADHD se postavljaju i u drugim zemljama...ukljucujuci i BiH

[anais_nin]

Recimo ovi simptomi/znaci što je neprilagodjena navela. Šta to znači da dijete previše priča? Ili ne može da se igra mirno? Koliko je dovoljno mirno? Koliko je to previše priče? Koliko mama i tata misle da jeste ili recimo učiteljica u školi?

Pitam jer me je jedan američki slučaj blago rečeno zainteresovao za ovu tematiku.

ovo su samo mali izvodi (i to nepotpuni) iz onog sto zdravstveni radnici koriste kao osnove za postavljanje dijagnoze....postoji razlog zasto tu dijagnozu ne bi trebali postavljati roditelji (@lady o primjeru koji si ti navela u kojem je majka istovremeno i terapeut dijetetu ne bih ni da komentarisem....to je krajnje neprofesionalno i to mi govori puno o toj zeni kao psihijatru....ja nikad ne bih poslala bilo koga od svojih klijenta kod doktora koji uzima clanove svoje porodice ili osobe s kojima ima privatan odnos za klijente), kao ni nastavnici, nego zdravstveni radnici (koji kao sto vec rekoh nisu nepogresivi u tome)

[anais_nin]

Vidiš @lady, ja sam došla u jedan malecki kontakt sa Amerikom, još nisam nogom kročila na američko tlo i osjećam upravo ono što si ti navela na kraju svoga posta. Potaknuta sam konkretnim slučajem jednog dječaka koji navodno ima ovaj poremećaj i još SPD (Sensory Processing Disorder). Pročitala sam par stvarčica o SPD također i navode kao jedan od znakova ovo:
A preference for sedentary activities, such as watching TV, reading a book, or playing video games

Kako se ovo boldirano može smatrati lošim? Ja opet ne poznajem niti jedno dijete koje ne voli gledati TV (priznajem da je čitanje knjiga više nego neobično za današnje klince). Majka spomenutog dječaka je specialist za child development i kada govori o njemu, sva je u abecedi i skraćenicama. Kada je pitate šta konkretno nije ok, kaže da je dijete drugačije, ali da zaista nema nekih fizičkih poremećaja, nije retardiran, nego se jednostavno ne uklapa u sredinu. Iskreno se nadam da ga ne drogira ritalinom, ali moram naći "nježan" način da i ovo ispipam.

Ako ćemo se već igrati psihologa, moja dijagnoza bila bi da se radi o klasičnoj "frojdovskoj priči" o posesivnoj majci i sinu jedincu, a da bi najbolji lijek za oboje bili kakav novorođeni braco ili seka, čisto da dijete ne uvene od prevelike ljubavi i brige.

Eto.

internet i carobni mr. google ucinise dostupnim velike kolicine informacija....sto je cesto vrlo korisna stvar....ali isto tako sa datim informacijama treba pazljivo baratati....kao prvo bitan je izvor tih informacija....mnoge stranice imaju samo polovicne ili cak i nepravilne podatke....svako od nas moze na internetu pronaci informacije o upali slijepog crijeva, brohnitisu, epilepsiji....sto ne znaci da je citanjem tih podataka ta osoba stekla adekvatno znanje da u potpunosti razumije ta oboljenja, da prepozna simptome istih kad se susretne s njima, niti da pravilno dijagnosticira bilo sta od gore navedenog....

o dijagnozi dijeteta koje spominjes, kao ni o kompetetnosti majke ne mogu da sudim s obzirom da niti sam razgovarala i s jednim od njih, niti je ponudjeno dovoljno informacija da bih mogla izvuci bilo kakav zakljucak po pitanju SPDa...SPD nije ukljucen u DSM IV jos uvijek, s obzirom da u istom nisu vrsene promjene od 2000. to ne znaci puno....u mnogim zdravstvenim krugovima to je prihvacena dijagnoza, mada se ne pojavljuje cesto kao samostalno oboljenje nego se vise odnosi na podskup simptoma prisutnih u okviru drugih oboljenja....

zaista ne znam na kojoj stranici si naletila na taj opis o citanju, gledanju TVa, mogu samo da pretpostavim da je to na nekoj stranici gdje je neko neuspjesno pokusao da pretoci strucne opise u nesto citljivije i razumljivije siroj javnosti....mada i wikipedia cesto ima gresaka, u ovom slucaju je puno bolji izvor informacija, pa ako te zanima mozes procitati ovde:

http://en.wikipedia.org/wiki/Sensory_In ... ysfunction

There are now 3 types of Sensory Processing Disorders, as classified by Stanley I. Greenspan as supported by the research of Lucy, J. Miller, Ph.D., OTR. These new terms are meant to increase understanding between Occupational Therapists and other professionals who frequently encournter SPD and physicians and other health professionals who approach sensory integration from a more neurobiological vantage.

This understanding is critical as physicians are responsible for diagnosing SPD, which is a necessary step in accessing reimbursement (eventually from insurance companies) for professional services to treat SPD.

Sensory Processing Disorder is being used as a global umbrella term that includes all forms of this disorder, including three primary diagnostic groups:

* Type I - Sensory Modulation Disorder
* Type II - Sensory Based Motor Disorder
* Type III - Sensory Discrimination Disorder

Type I - Sensory Modulation Disorder (SMD). Over, or under responding to sensory stimuli or seeking sensory stimulation. This group may include a fearful and/or anxious pattern, negative and/or stubborn behaviors, self-absorbed behaviors that are difficult to engage or creative or actively seeking sensation.

Type II - Sensory Based Motor Disorder (SBMD). Shows motor output that is disorganized as a result of incorrect processing of sensory information.

Type III - Sensory Discrimination Disorder (SDD). Sensory discrimination or postural control challenges and/or dyspraxia seen in inattentiveness, disorganization, poor school performance.

This information is adapted from research and publications by: Lucy, J. Miller, Ph.D., OTR, Marie Anzalone, Sc.D., OTR, Sharon A. Cermak, Ed.D., OTR/L, Shelly J. ,Lane, Ph.D, OTR, Beth Osten, M.S,m OTR/L, Serena Wieder, Ph.D., Stanley I. Greenspan, M.D..

i mada znam dosta psihologa koji uzivaju u svom poslu do te mjere da posao ponekad smatraju igrom, osim kad su u pitanju bezazlene djecije igre a la igranje doktora, mislim da se psihologijom i psihijatrijom ipak ne bi trebalo igrati

[luciferino]

@anais_nin
Kratki citat koji sam navela nalazi sa na stranici za koju mi je link poslala lično dječakova majka:

http://www.sinetwork.org/aboutspd/whatisspd.html

Mislim, ima tu još bisera. Također sam za SPD čula prvi put prije tri dana. Stvarno ne znam kako sa svim ovim silnim tipovima i podtipovima ijedno dijete može proći kao normalno???

Sensory-avoiding children:

Respond to being touched with aggression or withdrawal (može biti i znak zlostavljanja, zar ne)

Fear movement and heights, or get sick from exposure to movement or heights

Be very cautious and unwilling to take risks or try new things

Feel uncomfortable in loud or busy environments, such as sports events, malls

Be very picky eaters and/or overly sensitive to food smells (ovo sam ja 100% )


Sensory-seeking children

Hyperactivity as they seek more sensation

Unawareness of touch or pain, or touching others too often or too hard (which may seem like aggressive behavior)

Taking part in unsafe activities, such as climbing too high (gluho bilo pokušati dodaći plafon u Ameriki)

Enjoying sounds that are too loud, such as a very loud television or radio


A pored svog ovog veselja imaju i:

Very poor fine motor skills, such as handwriting

Very poor gross motor skills, such as kicking, catching, or throwing a ball

Difficulty imitating movements, such as when playing "Simon Says"

Trouble with balance, sequences of movements, and bilateral coordination

A preference for familiar activities or play, such as lining up toys

A preference for sedentary activities, such as watching TV, reading a book, or playing video games

Ta ista žena je "pogurala" da se ADHD "otkrije" i kod djevojčice kojoj tada nisu bile ni 2 pune godine, a djevojčica je rodica pomenutoga dječaka! Ja u svemu tome vidim neke druge stvari (nesređeni porodični odnosi, razvod, samohrana majka koja svoju stručnost prosipa i izvan ordinacije, neobrazovanost majke djevojčice kojoj je beba ionako više preko glave, a koja i sama ima ADHD, otac djevojčice koji je jedno debeloguzo, nezainteresovano stvorenje). Naravno, za njih je sasvim normalno da u jednoj porodici ima ovoliko slučajeva, jer sve je to uzrokovano genetikom, mozgovi su im urođeno poremećeni (jelte to je biološki), za svaki neuspjeh u životu se ima opravdanje (oh, I have this condition). Stvarno više WTF???

Nije ni naše društvo anđeosko i mi imamo nesređenih porodičnih odnosa, ali me ovolika koncentracija negativnosti jednostavno fascinira i iskreno mislim da je klofanje debelih, američkih, odraslih, celulitičnih guzica odličan lijek za svašta nešto.

[lady midnight]

evo opet lady pismonoshe

Subject: ADHD

6) ne mislim da je ADHD oboljenje sjeverne amerike...mada se na tom kontinentu istom poklanja najvise paznje, cak eto kako uglavnom zakljucismo, i previse, dijagnoze ADHD se postavljaju i u drugim zemljama...ukljucujuci i BiH

nisam ni rekla da ne postoji -- rekla sam da ima masa djece koja imaju razvojne poremecaje, i to ozbiljne. ali da je njihov broj daleko manji od onih koji su nakljukani ritalinom i da samo u USA postoji ova 'epidemija'. sto me ne cudi u drustvu u kojem je disciplinovati i odgajati dijete maltene postalo sinonim za -- zlostavljanje.

koliko god postojali 'slucajevi' svuda po svijetu, samo u USA ti se moze desiti da udjes u ucionicu sa dvadesetoro djece, a od tih 20 -- 18 sa 'dijagnozom' i 10 na 'bobama' kao sto se desilo mojoj snahi koja je uciteljica u middle school. da ne bude zabune, nije bilo u pitanju specijalno odjeljenje, i ta sva djeca su fucked up bez greske -- ali to se kod nas zove razmazen, bezobrazan, neodgojen, lijen, i bez radnih navika -- a ne attention disorder. a mescini da bezobrazluk i lijenost ipak nisu mentalno oboljenje vec nesto drugo. i smatram da ovo nije problem nedostatka znanja (pa time i dijagnoza) u indiji, francuskoj ili bosni, vec sam misljenja da ova cijela grupa attention disorder poremecaja ne predstavlja medicinsku vec drustvenu problematiku -- drugim rijecima, ovo je po meni mnogo vise odraz drustvenog stanja i drustvenih normi i vjerovanja, a mnogo manje individualnih medicinskih problema. znaci, ako mene pitas, ovdje pretezno govorimo o drustvenoj a ne licnoj patologiji. ja sa tog aspekta posmatram ovu problematiku.

moje iskustvo mi govori da djeca sa 'ADHD' dijagnozom mahom padaju u tri generalne grupe. prva je ova vec opisana od strane drugih forumasa, gdje neki nadobudni roditelj koji misli da je posrkao svu pamet svijeta 'dijagnozira' svoje dijete. koje i ne tretira kao dijete, vec kao neki svoj 'projekt'. pa tako mali jimmy dobija dijagnozu jer se ne ponasa onako kako bi njegova mama i tata da se on ponasa. drugim rijecima, nema zivaca ni koncentracije za casove francuskog, fudbala, joge i violine, niti ga uopste zanima kako ce se upisati na princeton -- vec bi radije vozio bicikl po ulici. ko bi ga krivio, tek mu je 8 godina, pa nema previse volje da zivi planirani zivot koji su njegovi savrseni roditelji vec isprogramirali za njega do u zadnju minutu. ovo nesretno dijete ce 'mama' vuci od doktora do doktora dok ne dobije 'dijagnozu' -- cesto u cilju dobijanja dodatnih casova, individualnih tutora u skoli, i slicnih povlastica koje sistem mahom pruza djeci sa specijalnim potrebama.

druga grupa je najveca grupa -- grupa razmazene, bezobrazne i apsolutno nevaspitane djece, ciji roditelji misle da su svu pamet svijeta posrkali kad su se rasplodili i da je radjanjem djeteta njihova roditeljska duznot -- okoncana. pa tako misle da je OK da njihovo dijete zajebava cijeli svijet kad vec zajebava i njih. jer zaboga, glavno je da oni svoju djecu vole i da se za njih 'zrtvuju' -- jer nije sala, nancy je rodila harry-a BEZ EPIDURALA, hajmo sad one round of applause for her motherly sacrifice -- a sto su ih zaboravili vaspitati i disciplinovati je posve nebitno, jer ova djeca su haman savrsena, ma bozji dar covjecanstvu. ovo su djeca mog kolege -- koji sa 50 godina sprcanih u guzicu sijece koru sa kruha kad pravi sendvic svojoj djeci jer oni zaboga "jedu samo bijelu hranu"?!??!?! da ne bude zabune, djeca niti su alergicna niti imaju problema sa drugom vrstom hrane -- oni jednostavno NE VOLE nista osim BIJELE HRANE pa tako zive na chicken nuggets (sa kojih im majka oguli ono pohovanje jer nije bijelo), bijelom siru, makaronama i sredini od kruha. pa kad takvo dijete udje u "sistem" i pocne da zajebava koga stigne i baca svoje hirove u skoli, sistem ga vrlo brzo i vrlo lako pocasti sa 'dijagnozom'. umjesto da regulisu i pocnu vaspitavati svoje dijete, ovakvi roditelji cesto prigrle dijagnozu jer ona pere njihove ruke i njihovu savjest, plus im daje jos jedan 'specijalan' status oko kojeg mogu da uzdisu kad pomisle na svoje zlato. to sto je 'zlato' razmazeni i egoisticni debilcic, ili manipulativna kucka upakovana u 12-godisnji paket izgleda da nikoga ne tangira previse, a roditelje ponajmanje.

zadnja je grupa roditelja koji ne znaju bolje, ali misle da su svoje dijete vaspitali, ili makar misle da su uradili 'their best'. za razliku od prve dvije grupe, gdje je roditelj cesto 'progresivan', 'moderan', i 'obrazovan' (pa cak mozda i previse), roditelji iz ove grupe su mahom nesvjesni da postoji ikakav problem sa njihovom djecom. pa tako ne znaju sta da rade kada njihov sin u skoli dobije sve jednice ili se tuce ili ne moze da se koncentrise -- mozda jer su i sami cesto imali slicnu istoriju. ponovo, dijete dobija 'dijagnozu' cim udje u skolski sistem. ovakvih slucajeva ima u svim drustvenim slojevima, i razni su razlozi roditeljske 'nesvjesti'. meni se cini da roditelji iz ove grupe najcesce reaguju sa paralizom na bilo kakav znak da sa njihovih djetetom nesto nije kako treba. i opet, ovo 'nije kako treba' je po mom misljenju cesce odraz nedostaka vaspitanja, a manje odraz neke stvarne medicinske patologije.

i za kraj -- ono sto me najvise nervira u cijeloj ADHD prici (kao i prici sa 'learning disabilities') je cinjenica da roditelji i djeca koji zaista imaju ove probleme -- a kojih je daleko manje nego sto se misli -- ne dobijaju pomoc i podrsku koju zasluzuju i koja im je potrebna. jer ne mogu da dodju na red od 'stravicnih slucajeva' gdje majka psiholog drzi pod mikroskopom svoje (manje-vise normalno) dijete i vuca ga od jednog doktora do drugog, od jednog specijalnog odjeljenja do drugog, od jednog terapeuta do drugog. resursi koje pojede to dijete i ta majka sa svojim izmisljenim problemima su cesto mogli podmiriti potrebe par stvarnih slucajeva. jer majka iz prvog scenarija i otac iz drugog scenarija -- kao i svaki pushy middle class parent -- ce se izboriti za svoju djecu, koja ce onda na faksu donositi 'opravdanja' da imaju ovu ili onu bolest pa zato nisu mogli da ustanu u 11 ujutro i dodju na ispit ili zavrse papir na vrijeme... dok dijete iz treceg scenarija ce najcesce ostati zaboravljeno -- jer njegova majka ne zna da ga vaspita kako treba, ali na zalost, ne zna ni da drami kako je njeno dijete specijalno i zasluzuje to i to...

[anais_nin]

@danaska ja se onim odgovorom osvrnuh na one izjave da je ADHD nesto izmisljeno i da ga ima samo kod amerikanaca a i ti si u prvi mah napisala

evo ja sam 'strucno lice' ADHD nisam vidjela nigdje, niti isti postoji igdje -- osim u USA

a "epidemija" na zalost postoji i u Kanadi naravno varijacije su ogromne medju zdravstvenim radnicima zaista mi je drago sto znam da ovde postoji vrlo jaka struja koja se bori protiv ovog precestog i nepotrebnog dijagnosticiranja kao i protiv prevelike upotrebe ritalina

nisu svi psihijatri i psiholozi jednako dobri niti imaju iste metode rada....postoje mnogi problemi u konceptu "porodice" i "odgoja" u sjevernoj americi, ne znam, mozda je situacija u kanadi zaista toliko drugacija od SADa, moguce je, ali primjetim da puno cesce ima slicnosti nego razlika....po meni je to velika simplifikacija objasnjenja otkud ovi mehanizmi i otkud ova "epidemija".....obicno postoji odredjena kolicina konstantnosti kod terapeuta....znaci oni koji pretjerano dijagnosticiraju ADHD i oni koji to uglavnom rade pravilno, a zatim i pravilno pristupaju lijecenju istog....rata uspjesnog lijecenja kod jednih i drugih je sasvim razlicita....mislim nije to bas tako razlicito od drugih zdravstvenih disciplina....neko ko je bolji hirurg, neko ko je bolje dijagnosticar od drugih itd itd....na zalost oni koji se tako igraju sa zivotima djece su obicno skoncetrisani na jednom prostoru....tako da ce obicno u jednoj sredini biti nelogicno velik broj dijagnosticirane djece....dok ce u istom gradu ili u susjednoj skoli situacija biti sasvim drugacija....zato sto su razlicite osobe zaduzene za bavljenje tim problemom.....

a vec sam dala svoje misljenje o osobama ove struke koje se aktivno bave lijecenjem clanova porodice ja bih to potpuno zabranila

[anais_nin]

@anais_nin
Kratki citat koji sam navela nalazi sa na stranici za koju mi je link poslala lično dječakova majka:

http://www.sinetwork.org/aboutspd/whatisspd.html

Mislim, ima tu još bisera. Također sam za SPD čula prvi put prije tri dana. Stvarno ne znam kako sa svim ovim silnim tipovima i podtipovima ijedno dijete može proći kao normalno???

Nije ni naše društvo anđeosko i mi imamo nesređenih porodičnih odnosa, ali me ovolika koncentracija negativnosti jednostavno fascinira i iskreno mislim da je klofanje debelih, američkih, odraslih, celulitičnih guzica odličan lijek za svašta nešto.

ocigledno nesto ne stima sa tom zenom o kojoj pricas....ja vec vise puta naglasih....osobe koje se zanimaju lijecenjem clanova porodice ne bih nikom preporucila srz terapije je mogucnost i sposobnost da zadrzis onaj korak distance od klijenta da bi mogao/la objektivno sagledati situaciju i naci adekvatno rijesenje za problem....mislim da je ocigledno kako i zasto je to otezano ako ne cak i nemoguce kad je u pitanju rodjeno dijete

kao sto sam i pretpostavljala ovo je stranica koja pojednostavljuje mnoge stvari za laike....ovo nisu kriteriji kojima se vode osobe koje su mjerodavno za postavljanje dijagnoza....link koji ti dadoh na wikipediji puno adekvatnije objasnjava neke stvari sa strucne tacne gledista....iskreno, da je dovoljno procitati tako neke pojednostavljenje opise da bi se znalo prepoznati i raditi s nekim poremecajem pa niko ne bi isao u skolu za to, a i oni sto idu u skolu ne bi morali imati praksu, dovoljno bi im bilo da otvore knjigu nauce i eto znaju sto trebaju da znaju....u praksi to ne frcera tako....

ne znam sta ti znaci ovo da si ti za SPD cula tek prije 3 dana? je li tebi struka da to znas? ja vec jednom objasnih ali evo opet cu...iako jos uvijek nije uvrstena u DSM IV i iako se vrlo rijetko javlja kao samostalno oboljenje grupa simptoma koja definise poremecaj culne integracije se pojavljivao dovoljno cesto u okviru nekih drugih oboljenja da je zavrijedio paznju zdravstvenih radnika....

ja znam da je mnogima neobocno pojavljivanje ovih skracenica, dijagnoza, naziva, medjutim kao sto rekoh samo zato sto nesto nije imalo ime ne znaci da nije postojalo i prije....i psihologija i psihijatrija kao i sve druge naucne discipline se razvijaju i rastu, otkrivaju se nove stvari, neke bivaju pobijene, neke bivaju integrisane u tu disciplinu....do koje mjere i kojom brzinom se promjenila tehnologija u zadnjih 10 godina kao i ideja i koristenje Interneta....i to je jednostavno tako....i opet postoje mnogi segmenti razvoja tehnologije koji nisu poznati siroj javnosti i nemoguce je da za svaki aspekt iste zna sva populacija....ostavite ponesto i ljudima koji se profesionalno bave tim strukama

[lady midnight]

Subject: ADHD

@danaska ja se onim odgovorom osvrnuh na one izjave da je ADHD nesto izmisljeno i da ga ima samo kod amerikanaca a i ti si u prvi mah napisala

evo ja sam 'strucno lice' ADHD nisam vidjela nigdje, niti isti postoji igdje -- osim u USA

a "epidemija" na zalost postoji i u Kanadi naravno varijacije su ogromne medju zdravstvenim radnicima zaista mi je drago sto znam da ovde postoji vrlo jaka struja koja se bori protiv ovog precestog i nepotrebnog dijagnosticiranja kao i protiv prevelike upotrebe ritalina

to sto sam napisala da epidemija postoji samo u USA (hajde, OK i u kanadi) ne znaci da ovaj fenomen ne postoji. znaci da, kao sto sam vec nekoliko puta napisala, ovaj 'poremecaj' ima vise uzroka, a glavni od njih su po mom misljenju kulturno-drustvene prirode. ovo po meni nije medicinski vec drustveni problem -- i to ozbiljan problem jer masa djece je tu sa nekim dijagnozama i na ritalinu.

da, djeca 'strce' od okoline i ne uklapaju se -- ne uklapaju se u sta? u predodredjene norme koje ne reflektuju stvarnost trogodisnjaka, ili u ocekivanja njihovih uveliko fucked up roditelja? ne uklapaju se u preforisranu sredinu koja ocekuje od trogodisnjaka da mirno sjedi, od 9-godisnje curice da misli kako ce se upisati na med-school, ili od 10-godisnjaka da preferira casove violine umjesto vozanje biciklom? ne uklapaju se u raju u skoli jer vise vole hari potera nego hanu montanu i britni? ma daj. druga grupa, grupa istinski razmazene i bezobrazne djece je prosto i jednostavno -- nevaspitana. naravno da su nepodnosljivi za okolinu ali nevaspitanje -- ponavljam -- nije mentalno oboljenje. sacica onih koje sam ja vidjela u praksi je imala 'zaista' ADHD -- i na kraju se ispostavilo da su problemi bili daleko gore prirode. dijete koje ne moze da sjedi vec nekontrolisano i nesvjesno ustaje nasred casa i 'skakuce' dok ostali rade kontrolni nema ADHD vec obicno ima neuroloske poremecaje i/ili neki od autizam-spektrum poremecaja. dijete koje iz meraka muci macice nema ADHD vec nesto mnogo mnogo gore. ostatak je cisto nevaspitanje, lijenost i bezobrazluk koji izbijaju iz te nevaspitane djece a tesko je iz vedra neba regulisati dijete od 10 godina koje niko nikada prije nije naucio disciplini niti pokusao vaspitati. dijete koje vristi ko ludjak jer mu je babo iznio sendvic sa korom na kruhu -- oprostices -- nema ADHD vec je fuckin razmazeno i nevaspitano. a vaspitanje je ipak mnogo vise od znati reci 'hvala' i 'molim'.

moj komentar se takodje odnosio na ipak vidljivu cinjenicu da u USA prosjecan roditelj zna sta je to ADHD dok prosjecan roditelj u bosni, indiji, ili francuskoj -- manje vise nema pojma sta je to, te biva prosto izbezumljen kada dodje da zivi i radi u USA. profesor u parizu nema 70% studenata sa papiricima na kojima pise da se studentu da ta i ta olaksica na ispitu jer imaju ADHD; ljekar u indiji ne poseze za ritalinom kao ljekar u NY; a vaspitacica u sarajevu fakat nema pojma sta je to ADHD iako je mali od sanje izludjuje. mozda je tako i bolje. to the extent da se ove dijagnoze pojavljuju u trecim zemljama, usudjujem se reci da je to fenomen koji proistice iz 'amerikanizacije' drustva. prije 20 godina ja nisam znala nikoga u BH ko ima eating disoder ili ko se sjecka ziletima niti mi je ista od toga bilo na radaru. danas znam 5 takvih cura. kako nam drustvo postaje sve vise 'amerikanizirano' (citaj povrsno, zahuktalo, i success-oriented) tako ces vidjati porast ovih sranja i modernih dijagnoza i 'tretmana' za ADHD. ne samo u BH, vec i u kini i indiji i svuda.

[luciferino]

Anais, mislim da ovdje nije u pitanju struka koliko geografija. Diploma ne znači monopol na znanje
Mene sada malo više interesuje bosanska praksa jer mi je recimo predavanje u školi blisko po struci (trenutno ne radim u školi), a prema tome i kontakt sa djecom. I mi smo imali metodologiju predavanja i pedagogiju i svašta nešto, ali nam nisu spomenuli mnogobrojne deficite...jednostavno ja kao profesor za to ne znam, a valjda bi me trebalo zanimati. Znam za mentalnu retardaciju, znam za djecu sa posebnim potrebama, ali čini mi se da su u našoj kulturi neke stvari pomalo strane.

[anais_nin]

Nije ni naše društvo anđeosko i mi imamo nesređenih porodičnih odnosa, ali me ovolika koncentracija negativnosti jednostavno fascinira i iskreno mislim da je klofanje debelih, američkih, odraslih, celulitičnih guzica odličan lijek za svašta nešto.

dok u SADu postoji trend precesto dijagnosticiranja, previse (i cesto nepotrebnog) okretanja terapiji ja bih rekla da u BiH drustvu postoji upravo supratan problem koji je i te kako problem...pod jedan nedovoljno dijagnosticiranje i suocavanje sa postojecim mentalnim problemima medju stanovnistvom.....veoma izrazene i dominantne predrasude prema oblasti mentalnog zdravlja....takodje imamo vrlo iskrivljenu sliku sebe pa se kod nas vrlo cesto mogu cuti samoizdate evaluacije da smo mi "normalniji" od drugih i da kod nas nema ovog ili onog za razliku od drugih zemalja....medjutim nismo mi uopste tako posebni, barem ne na taj nacin...sva ta oboljenja postoje i kod nas, ali se ignorisu i ne prica se o njima 13 godina od rata nismo u stanju da se suocimo sa posttraumatskim sindromom, depresijom i kolicinom samoubistava na teritoriji BiH, sasvim ocekivanim posljedicama rata, a ne jos da se adekvatno nosimo sa onim drugim vrstama mentalnih problema kojih je bilo i kojih ce biti i u mirno doba....kod nas se djeca s posebnim potrebama i problemima u razvoju sakrivaju od ociju mahale....osobama koje pate od depresije se redovno govori "da se trznu" jer im "nije nista", sizofrenija je porodicna sramota pa te na momke koji ti se mozda svide a imaju slicnih slucajeva u porodici "upozoravaju" jer cuj "zar zelis rizikovati da ti dijete bude TAKVO" nisu ni nasi stavovi prema kao ni nacin na koji se suocavamo sa mentalnim oboljenjima u drustvu nesto puno bolji od tih americki koje tako zarko kritikujemo

[vjesticanametli]

@luciferino pa nije da znaju malo vec premalo ili nista. za one koji bi trebali i morali znati za neke poremecaje ili neke bolesti je vrijeme stalo, i ne mozes im dokazati da nije, onog dana kad su iz tude knjige prepisali da ADHD uzrokovan tim i tim i manifestuje se tako i tako. i zavrsena prica. covjece u knjizi je lidija pehar napisala takvo djete ne stoji u redu vec se gura i ma joj povraca mi se od nasih strucnjaka

inace danas je to bas onako super napisala

ma ne mogoh da ne dodam da je pitanje na ispitu iz spec. pedagogije, umjesto da se uci i bavi pametnijim i konkretnijim stvarima, bilo koliko dugo zivi narkoman u evropi pa ljudi kako ocekivati onda da neki dipl. ovo ono u buducnosti bilo sta i zna o bilo kojoj bolesti
ma sve biseri

[anais_nin]

prije 20 godina ja nisam znala nikoga u BH ko ima eating disoder ili ko se sjecka ziletima niti mi je ista od toga bilo na radaru. danas znam 5 takvih cura. kako nam drustvo postaje sve vise 'amerikanizirano' (citaj povrsno, zahuktalo, i success-oriented) tako ces vidjati porast ovih sranja i modernih dijagnoza i 'tretmana' za ADHD. ne samo u BH, vec i u kini i indiji i svuda.

u principu se slazem sa vecinom onog sto si napisala mislim da je ovde negdje razlika u mojoj i tvojoj percepciji ovog problema....na ovo se moze gledati iz 2 ugla:

1) prije 20 godina koji procenat planete je bio upoznat sa simptomima i nacinom prenosenja HIVa, ali takodje koji je bio broj oboljelih u to doba?

2) prije 20 godina se o nekim stvarima jednostavno nije pricalo....prije 20 godina ti si ipak bila curica....ja kada slusam price mojih roditelja, i njihove generacije jasno mi je koliko se cesto od nekih stvari bjezalo....ja recimo znam da su se kod nas masovno krila djeca sa zaostacima u mentalnom razvoju....jednostavno podrum, pod kljuc, pa se u mahali ili nije znalo da postoji to dijete ili se samo sumnjalo i suskalo ali ga niko nije vidjao....zar je to normalno? i naravno onda da nismo znali ako mala od ovog ima ovo oboljenje ili ono....o tome se nije pricalo....a vrlo cesto su ta djeca bila sklonjena na ovaj ili onaj nacin

ne kazem da je modernizacija u svemu dobra stvar....americko drustvo ima tonu problema....posebno u pogledu mentalnog zdravlja....ali po meni to sto ljudi u BiH nisu upoznati ADHDom ne znaci ama bas nista pozitivno zato sto nisu upoznati ni sa onim s cim se susrecu skoro svaki dan kao sto je PTSD...djeca u BiH nemaju zivotni standard ni blizu onog americkog, niti im je nacin zivota isti pa se ti poremecaji ishrane i sjeckanje ziletima srecu dosta cesto i u nasoj sredini...samo se o tome ne prica.....

koje je bolje ili gore zaista ne znam.....ta popularizacija mentalnih oboljenja ili totalno ignorisanje istih? ja bih rekla da oboje predstavlja problem...
a sto se ADHDa u zemljama u razvoju tice s obzirom da je zanemarljiva kolicina studija uradjena na tu temu mislim da nemamo adekvatnih podataka da poredimo stvarnu stopu istog medju stanovnistvom....s obzirom da je u vecini slucajeva u takvim sredinama fokus na prezivljavanju, da su problemi s kojima se takva drustva suocavaju cesto preci od ADHDa i ne cudi me sto niko nije poslao masu istrazivaca da se bave tim pitanjem....i meni bi to izgledalo suludo....

ja se vec slozih da u sjevernoj americi (i namjerno trpam i kanadu zajedno sa SADom jer kao sto rekoh smatram da i ovde postoji ogroman problem, ali problem za koji se barem prizna da postoji i protiv kojeg se neko aktivno bori) postoji problem precestog i nepotrepnog dijagnosticiranja ADHDom, kao i nepotrebno bobanje djece, koje je vrlo vrlo problematicno i imace i te kako posljedice (a vec i ima) na mnoge generacije djece.....

[anais_nin]

Anais, mislim da ovdje nije u pitanju struka koliko geografija. Diploma ne znači monopol na znanje
Mene sada malo više interesuje bosanska praksa jer mi je recimo predavanje u školi blisko po struci (trenutno ne radim u školi), a prema tome i kontakt sa djecom. I mi smo imali metodologiju predavanja i pedagogiju i svašta nešto, ali nam nisu spomenuli mnogobrojne deficite...jednostavno ja kao profesor za to ne znam, a valjda bi me trebalo zanimati. Znam za mentalnu retardaciju, znam za djecu sa posebnim potrebama, ali čini mi se da su u našoj kulturi neke stvari pomalo strane.

to je vec problem naseg obrazovnog sistema....sa kojim sam dobro upoznata posebno sa programom psihologije a i s tacke gledista geografije provela sam 6 godina u Bosni radeci u struci pa zato i pisem neke stvari, ne na osnovu pretpostavki, nego na osnovu iskustva....mislim da se u sklopu naseg visokog obrazovanja ne polaze dovoljno na integrisanje u plan i program najnovijih praksi i saznanja iz ostatka svijeta....dok se u ostatku svijeta udzbenici mjenjaju svako 2 godine kod nas isti nisu ni dostupni za mnogo predmeta....da ne govorim o tome da dosta profesora ne poznaje ni jedan strani jezik i nije uopste u toku sta im se desava iz struke van okvira BiH....ne kazem da su svi profesori takvi....srecom postoje i oni koji se bore da studentima pruze nesto novo, da osvjeze sistem, da idu na specijalizacije u druge zemlje i da djele to znanje....

na zalost i previse toga se ne spominje kod nas....i pedagozima i nastavnicima i profesorima i socijalnim radnicima, a na zalost ponekad i svjeze diplomiranim psiholozima

[vjesticanametli]

e bas tako anais

[anais_nin]

@luciferino pa nije da znaju malo vec premalo ili nista. za one koji bi trebali i morali znati za neke poremecaje ili neke bolesti je vrijeme stalo, i ne mozes im dokazati da nije, onog dana kad su iz tude knjige prepisali da ADHD uzrokovan tim i tim i manifestuje se tako i tako. i zavrsena prica. covjece u knjizi je lidija pehar napisala takvo djete ne stoji u redu vec se gura i ma joj povraca mi se od nasih strucnjaka

upravo prije par godina na jednom informativnom programu na FTVu je gostovala jedna gospodja navodni strucnjak u svojoj oblasti....koja je eto sjedila tu da bi ona sa stanovnistvom BiH podjelila svoje znanje iz oblasti i problematike pedofilije....ono sto je uslijedilo me natjeralo da sjedim tu noc do 3 ujutru kuckajuci pismo FTVu zbog emitiranja takvog programa gospodja je sa jako puno strpljenja i u velike detalje s gledaocima podjelila informacije koje su dokazane kao netacne jos prije nekih 20 godina o tome kako su pedofili obicno osobe koje vrebaju djecu iz prikrajka (hodi ciko da cokoladu), kako su to osobe niskog stepena obrazovanja i niskog nivoa inteligencije itd itd a ona je ko biva neki strucnjak....i doktor nauka

[vjesticanametli]

najgore je to sto ukoliko student pokaze da zna i mrvicu vise, da se trudi naci literaturu, pa prevesti pa podjeliti to s njima na faksu, pa odradis dobru prezentaciju i napises esej itd. e jadna li mu majka onda jer igra protiv njih i naravno donji je. zato sam ja fino bubala napamet smece koje je bilo potrebno za ispit a vala za svoju dusu, i ne za index, sam trazila novije literature i friskih informacija. pa covjece htjela sam da radim diplomski na temu touret sindrom i kaze meni ass cuj to sta je to nemoj to to ovde nema ja nisam nikad cula. gurajte pod tepih i sakrivajte sramota je pricat

[anais_nin]

najgore je to sto ukoliko student pokaze da zna i mrvicu vise, da se trudi naci literaturu, pa prevesti pa podjeliti to s njima na faksu, pa odradis dobru prezentaciju i napises esej itd. e jadna li mu majka onda jer igra protiv njih i naravno donji je. zato sam ja fino bubala napamet smece koje je bilo potrebno za ispit a vala za svoju dusu, i ne za index, sam trazila novije literature i friskih informacija. pa covjece htjela sam da radim diplomski na temu touret sindrom i kaze meni ass cuj to sta je to nemoj to to ovde nema ja nisam nikad cula. gurajte pod tepih i sakrivajte sramota je pricat

da, na zalost cula sam za puno takvih slucajeva znam par studenata psihologije koji su bili stavljeni na teske muke zato sto su za diplomski htjeli nesto istrazivati ili pisati neke svoje ideje mislim cuj to bila sam prisutna kad je djevojci receno da se od nje ocekuje samo da svojim rijecima prezentira informacije vec dostupne u knjigama "nije njeno da se bakce razmisljanjem"

[luciferino]

Temu sam i postavila jer vidim ogroman jaz između trenda u svijetu i nas. Cilj mi je pronaći objektivan razlog, ali priznajem da subjektivno vidim i dosta pretjerivanja. Već sam na početku rekla da postojanje ADHD ne isključujem, ali da je objektivnost dijagnostike više nego upitna jer je poremećaj takav po svojoj prirodi, a mnogi sebi daju za pravo upirati prstom i onda kada stvarnog razloga za to nema. S druge strane, više nego dobro mi je poznato kako radi farmaceutska industrija i koji su njeni prioriteti tako da je propisivanje ritalina u nekim gigantskim razmjerama (statistika sama govori) više nego upitno.

[anais_nin]

Temu sam i postavila jer vidim ogroman jaz između trenda u svijetu i nas. Cilj mi je pronaći objektivan razlog, ali priznajem da subjektivno vidim i dosta pretjerivanja. Već sam na početku rekla da postojanje ADHD ne isključujem, ali da je objektivnost dijagnostike više nego upitna jer je poremećaj takav po svojoj prirodi, a mnogi sebi daju za pravo upirati prstom i onda kada stvarnog razloga za to nema. S druge strane, više nego dobro mi je poznato kako radi farmaceutska industrija i koji su njeni prioriteti tako da je propisivanje ritalina u nekim gigantskim razmjerama (statistika sama govori) više nego upitno.

pa mislim da smo se uglavnom slozili na ovoj temi da sjeverna amerika ima problem po ovom pitanju....ali jaz izmedju nas i amerike je utoliko veci sto se kod nas o tome jednostavno ne poklanja skoro nikakva paznja tako da mislim da taj problem prevelikog dijagnosticiranja i prevelikog koristenja ritalina u sjevernoj americi nije adekvatno objasnjenje tih razlika....

jedna kanada koja isto tako ima problema sa prevelikim koristenjem ritalina takodje je zadnjih 15tak godina osjetila znacajan porast u incidenciji samoubistva medju tinejdzerima (ne sugerisem da su 2 trenda povezana)...pa se taj problem iznosi na vidjelo, pa se sprema nacionalna strategija suocavanja s istim itd itd....hocu reci da svaki sistem ima i svojih pozitivnih i svojih negativnih crta...u sjevernoj americi se u nekim stvarim pretjeruje...ljudi ponekad prelako pribjegavaju terapiji ili se kriju iza lijekova, dijagnoza itd itd...ADHD je specifican problem po nekim stvarima, u nekim se uklapa u sliku drustva....neki dijelovi sistema ipak funkcionisu....mnoge stigme vezane za probleme sa mentalnim zdravljem blijede...postizu se nova otkrica na polju mentalnog zdravlja....jer se ulaze puno u ispitivanja, istrazivanja...

U Bosni je osjetan i izuzetno znacajan porast samoubistava kao i koristenja teskih droga medju mladjom populacijom u ovom poslijeratnom periodu....pa nit se suocava s tim, nit se diskutuje o tome, niti se spremaju bilo kakve strategije niti planovi da bi se nesto uradilo po tom pitanju i imamo jako puno problema po pitanju prihvatanja cinjenice da problem postoji i na nacionalnom i na individualnom nivou....tako da cinjenica da se kod nas nesto posebno ne obraca paznja na ADHD meni nije nimalo iznenadjujuca....

[luciferino]

Kako posvetiti pažnju nečemu što u našoj kulturi ima potpuno drugačiji naziv? Možemo reći da je Bosna konzervativna, možemo reći da smo i pomalo zaostali, da nam sistem ne valja, što i nije daleko od istine, ali činjenica je da je ovaj "poremećaj" mnogo kontraverzniji od šizofrenije ili autizma. Zašto?
Čini mi se da je osnovni problem što je prihvatanje ADHD (ili odbijanje) kao poremećaja uveliko kulturno određeno. Drugi problem jeste upitna subjektivna dijagnostika, a treći problem je opravdanost liječenja ovakvom vrstom lijekova i ranjivost pacijenata jer se radi oglavnom o djeci koja ne mogu odbiti terapiju. Mislim da će u budućnosti biti potrebno još puno naučnih studija na svim kontinentima kako bi vidjeli da li se radi isključivo o američkom fenomenu (znam da se tvrdi da nije tako). Strana zagovornica ADHD kaže kako je utvrđen biološki uzrok koji se prenosi genetski, dok će protivnici opet reći da nema validnih naučnih studija koje su ovo pokazale i da je dijagnoza doslovno izglasana dizanjem ruku. I hajde budi pametan, a radi se o djetetu.

[anais_nin]

ne mislim da je dijagnostika uopste toliko subjektivna barem nista subjektivnija od bilo kojeg drugog skupa dijagnostickih kriterija sadrzanih u DSM IV...vec spomenuh i to vise puta kao i bilo koju drugu medicinsku dijagnozu i ovu dijagnozu postavljaju ljudi, moguca su nastupanja "trendova", odredjena kolicina varijacija....ali te varijacije onda budu primjecene....kao sto su primjecene u sjevernoj americi i o tome se sada raspravlja na svakom koraku...iz moje perspektive razlog zasto je nasem podneblju to "kontraverzna" dijagnoza (mada u primjeni nisam nasla da je nesto posebno kontraverzna, samo sam primjetila razliku izmedju zdravstvenih radnika koji su imali neki dodir sa dodatnim obrazovanjem van okvira BiH - u bilo kojem obliku - i onih koji se jos uvijek drze uveliko zastarijelih metoda) lezi u vrlo dominantnim i prosirenim stavovima prema mentalnom zdravlju prema kojima sizofrenija, autizam, Downov sindrom itd itd jesu oboljenja zato sto je njihova manifestacija ocigledna i vrlo agresivno odudara od ponasanja "norme" dok je recimo za depresiju, manicnu depresiju i eto recimo ADHD puno teze nacrtati te granice....
Ritalin nije efektivno rijesenje za ovaj problem, ali postoje oblici terapije koji pokazuju jako dobre rezultate...

Takodje mnogo toga je pitanje stava....nije bilo bas tako davno kad su doktori tvrdili da za autizam nema lijeka tj da postoje samo olaksavajuce okolnosti i da se od te djece ne moze ocekivati napredak koji bi im znacajno unaprijedio stanje, umanjio "stepen" autizma ili ih cak doveo u stanje potpuno samostalnog funkcionisanja....pa je danas eto i to sasvim moguce....
dok je po meni autizam puno ozbiljnije stanje, znaci smatram da su djeca koja imaju ADHD jednostavno djeca sa malo "posebnijim potrebama" koje i te kako mogu biti zadovoljene da bi im se omogucio normalan rast i razvoj, ne vidim zasto bi ovaj problem bio toliko sporan za Bosnu s obzirom da nisam primjetila da neko kod nas masovno etiketira djecu ADHDom ili im udara terapije ritalinom.....prihvatanje postojanja dijagnoze ne podrazumjeva odlazak u ovaj ekstrem.... ali zaista ne vidim nista lose u adekvatnom obrazovanju zdravstvenih i pedagoskih radnika koje bi omogucilo da se ovoj djeci jednostavno olaksa odrastanje takodje ne vidim nista lose u samim dijagnostickim kriterijima....

a sto se ovog tice "dok će protivnici opet reći da nema validnih naučnih studija koje su ovo pokazale i da je dijagnoza doslovno izglasana dizanjem ruku" sve dijagnoze koje budu uvrstene ili izbacene iz DSM IV podlezu nekom vidu glasanja, tj to je dijagnosticki prirucnik americkog udruzenja psihijatara (koji se ipak jako puno koristi i u ostatku svijeta) i koji sastavljaju ti isti psihijatri....nije nepogrijesiv, tj nije sveta rijec nesto samo zato sto je uvrsteno u DSM IV ali jeste najcesce koristen prirucnik ove vrste...ICD (International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems) je alternativa DSM IVu ali ipak koristi iste dijagnosticke kodove...znaci bitno je znati da sve upise i ispise u ove prirucnike rade ljudi koji se bave tim poslom....a koliko je istrazivanja potrebno tj gdje je crta koja pokazuje da je dovoljno istrazivanja uradjeno o nekoj problematici nije bas jednostavno za procjeniti....

mozda ce opet izgledati kao da izvlacim kartu profesionalnosti....naravno da svak ima pravo da iskaze svoje misljenje...ili da zatrazi dodatne informacije o nekim stvarima....ali tanak je led kad se raspravlja o problemu koji ipak zahtjeva odredjenu kolicinu poznavanja materije i teoretski i prakticno kao i poznavanje dinamike profesije o kojoj se radi...vrlo cesto problemi mentalnog zdravlja prelaze u druge profesionalne sfere i potrebno je informisanje i obrazovanje i u tim profesijama....ne vidim kakve veze ima posvecivanje paznje ovoj dijagnozi od strane strucnjaka sa drugacijim nazivom u nasoj kulturi? postoji razlog zasto dijagnoze ne odredjuje narod tj kultura, jer gledajuci tako kao sto vec rekoh kod nas se depresija vecinom smatra "neraspolozenjem", "zutom minutom", "necim iz cega se treba trznuti" itd itd pa ne vidim da bi to trebalo imati nekog znacaja niti tezine u profesionalnim krugovima pri razmatranju problema depresije

[luciferino]

Dobro, igramo opet na kartu profesionalnosti.
Anais, vjerovatno si čula za Freda Baughmana koji doslovno naziva ovaj poremećaj prevarom. Ja ne znam koliko je on kompetentan (mrzim diskusije tipa moj-stručnjak-je-jači-od-tvog-stručnjaka), ali mislim da nije jedina osoba koja kritikuje ovaj trend, a zdravstveni je radnik. Misliš li da je u potpunoj zabludi ili ipak ima i pomalo istine u onome o čemu govori?

Upravo sam iščeprkala nešto što je nalik zborniku radova (NIH Consensus ADHD) i ponovo vidim kontradiktornosti. Sada je samo pitanje koji doktor/psihijatar predstavlja veći autoritet.