Intervju Dana
Uđe li SBiH u koaliciju sa SDA, prelazim u nezavisne poslanike!
Dr. Nijaz Duraković, profesor međunarodnih odnosa i uporednih političkih sistema na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, obilježio je predizbornu kampanju neočekivanim političkim dealom sa Strankom za BiH. Predvodeći izbornu listu ove stranke za državni parlament, Duraković je, najvjerovatnije, ušao u novi saziv Parlamentarne skupštine BiH. Za Dane govori o uzrocima SDP-ovog poraza, poukama koje ta stranka mora izvući iz oktobarskog debakla, mogućim postizbornim koalicijama, neočekivanom, mada još uvijek ne i izvjesnom porazu Harisa Silajdžića u srazu sa Sulejmanom Tihićem, analizira učinak Alijanse za promjene i svoje simpatizere uvjerava da neće otklizati udesno
--------------------------------------------------------------------------------
DANI: Gospodine Durakoviću, zašto se bošnjačko izborno tijelo dominantno opredijelilo za SDA?
DURAKOVIĆ: Razloga ima više. Ovo su bili izbori, kako podaci kažu, gdje je izašlo najmanje biračkog tijela. Nešto iznad 53 posto, što je iznenađujuća apstinencija. Po svim ovim pokazateljima, uglavnom je glasao ruralni ili prigradski element. Nažalost, čisto urbane sredine su gotovo 70 posto apstinirale. Naravno, znano je da SDA ima najviše uticaja u tim područjima, a onda, odradila je i džamija svoje. Kažu neki, ovako, malo u šali, nije džuma u petak, nego je džuma svaki dan. I svaki dan se vazilo u korist SDA. Sa druge strane, Izetbegović je u ključnom momentu povukao lukav potez, pozvavši Bošnjake da glasaju za SDA, sa obrazloženjem da je u pitanju i Bosna i bošnjački nacionalni interes, te da su SDP, prije svega, a dijelom i Stranka za BiH, izdali taj interes itd. Razlog je i katastrofalno loša politika koju je vodio SDP, prije svega, Zlatko Lagumdžija.
DANI: U čemu vidite uzroke te, kako kažete, katastrofalno loše politike?
DURAKOVIĆ: Sve je krenulo nizbrdo kada je Lagumdžija izašao pred demobilizirane borce i invalide i izjednačio ih sa četnicima iz Banje Luke. Oni su se osjetili jako pogođenim. Ja sam već tada sa rezignacijom konstatirao da SDP nema šansu, jer je tamo bilo 10 hiljada ljudi, a priča se širi. Od maltene 200 hiljada ljudi koji su učestvovali u ratu, manje-više ogroman dio se osjetio pogođenim, prevarenim i iznevjerenim tom Lagumdžijinom uporedbom. Drugi razlog jeste tako olako izručivanje tzv. "alžirske grupe". Mimo odluke Suda učinjena je jedna bezvezna koncesija. Time se zapravo Bosna, odnosno bošnjački dio te BiH, na neki način htio predstaviti kao leglo terorizma, što apsolutno ne odgovara istini, niti činjeničnom stanju.
DANI: Možda je Lagumdžija na to bio primoran ultimativnom prirodom američkog zahtjeva za izručenjem "alžirske grupe".
DURAKOVIĆ: Moguće. Lagumdžija je o tome govorio. Ja u to baš puno ne vjerujem. Na kraju krajeva, Bushove ultimatume ne bi trebao niko, ko je realan demokrata, bolje - patriota, da prihvati. Ne može se tolerirati ta vrsta ultimatuma zasnovana na nevjerovatno različitim aršinima.
DANI: Nedavno mi je jedan političar blizak SDP-u kazao da je medijsko forsiranje Lagumdžijinog susreta sa Bushom imalo kontraefekat. Slažete li se sa tom ocjenom?
DURAKOVIĆ: Svi bosanskohercegovački patrioti Ameriku doživljavaju kao istinskog prijatelja. Ona to jeste i ona je, uz zemlje Evropske unije, učinila puno za obnovu BiH, na uspostavi mira i na svemu onome što se danas radi. Ovdje su ipak suptilnije stvari u pitanju. Nasilu se insistiralo na nekakvom terorizmu i na nekakvom islamskom fundamentalizmu. Više je napisano o maloj Bočinji radi tri-četiri kuće koje nisu iseljene nego o tome što se ne hapse Karadžić, Mladić i ostali silni teroristi i zločinci koji i dalje špartaju diljem BiH. Tome su doprinijeli određeni mediji koji su bili naklonjeni Lagumdžijinoj politici. Nesporno su doprinijeli padu ugleda i političkoj diskreditaciji samog SDP-a.
DANI: Da li je, ustvari, rukovodstvo SDP-a potpuno pogrešno procijenilo izborno tijelo, odnosno da u najvažnijem trenutku nije razumjelo pretpostavljajuće glasače SDP-a?
DURAKOVIĆ: To je samo dio istine. SDP je imao relativno dobro osmišljenu kampanju. Po prvi put su išli od kuće do kuće da malo porazgovaraju sa ljudima, u svakom zaseoku, u svakom mjestu. Ali to je već bilo malo kasno. Problem je u osionosti i samoubjeđenju da si pobjednik. Nikada nije dobro u politici misliti da si siguran pobjednik. Lagumdžija je pomislio u datom momentu da će trijumfovati, te da će to sve biti lakše uz podršku međunarodne zajednice…
DANI: Koja se baš i nije pretrgla u podršci Alijansi za promjene?
DURAKOVIĆ: Ali nije ni smetala. Nikome međunarodna zajednica nije baš posebno ni pomogla.
DANI: Dnevni avaz, kao najmoćniji printani medij u zemlji, mjesecima je objavljivao negativno intonirane tekstove o predsjedniku SDP-a i ne bih kazao da je međunarodna zajednica uopće intervenirala kod Radončića da poštedi svog "prirodnog favorita"?
DURAKOVIĆ: Ja nisam sud niti bih želio išta prejudicirati, ali mnogo prljavog veša izneseno je na Lagumdžijin račun. Od uzurpiranja tuđih stanova do banalne krađe tuđeg namještaja, velikih afera, preko Stroma, BH Telecoma i ostalih, gdje se optužbe, koje su bile u medijima, nisu baš argumentirano demantirale. To je ipak mnoge pokolebalo. Radi li se o kriminalu ili ne, o tome, naravno, treba riječ da da sud. Nisam taj koji bi nešto prejudicirao, ali u svakom slučaju, medijska eksploatacija tih afera nešto je značila biračima.
DANI: Evo jedno hipotetičko pitanje: Da li biste Vi, kao predsjednik SDP-a, ikada došli u bilo koju vrstu interesnog konflikta sa vodećim medijem u zemlji?
DURAKOVIĆ: To je teško pitanje. Zavisi oko čega bi bio predmet spora. Ako bi predmet spora bio oko nekih neistina, ordinarnih laži itd., ja bih se zavadio i sa dragim Bogom. Začuđujuće je da Lagumdžija ništa nije valjano kontraargumentirao. To, naravno, ima strahovit uticaj na javno mnijenje.
DANI: Kakve pouke SDP treba izvući iz izbornog poraza?
DURAKOVIĆ: Prva je da Lagumdžija, ukoliko iole ima političkog obraza i dostojanstva, podnese ostavku. Ukoliko to on ne želi, a vjerovatno je neće podnijeti, jer odveć je željan vlasti i ambicija, onda ima taj vanredan lijek. A to je vanredan, odnosno redovan kongres, jer poslije svakih izbora treba da uslijedi kongres. Pa neka delegati kongresa odluče. Druga je da ne treba nikada više vjerovati u nekakvu vrhunaravnu moć međunarodne zajednice, jer kad osjeti da neko gubi, ona mu okreće leđa. Treće, treba se stvarno više okrenuti običnom čovjeku. Ono gdje je ne samo SDP nego i cijela Alijansa najviše izgubila jeste da sva glavna obećanja koja su dali uoči prošlih izbora uglavnom nisu izvršena.
DANI: Koja su to obećanja?
DURAKOVIĆ: To je da će zaposliti desetine hiljada ljudi. A otpušteno je u obrnutoj proporciji toliko ljudi. Obećanja su bila da će se izbjeglice vratiti tamo odakle su protjerani, a rezultati su minorni; da će se pokrenuti ekonomija, i, kao glavno obećanje, da će se izvršiti radikalan obračun sa svim lopovima, mešetarima, korupcionašima. Na tom polju rezultati su katastrofalni. Nešto je malo zatvarano, uglavnom svelo se na montiran politički proces za nekoliko ljudi, za koje ja, naravno, ne tvrdim ni ovo ni ono. Glavne zvjerke, ratni i poratni profiteri i oni koji su stekli silna bogatstva i imaju svoje vile, jahte, inozemne račune i zlatne kartice, ostali su nedodirnuti. Ja nisam državni tužilac. To je stvar sudova i policije. Ne bih nikoga imenovao, ali narod to prepoznaje. Na kraju krajeva, svaka budala na ovom lijepom svijetu zna da neko ko je do jučer bio pandur, piljar ili nakupac stoke, odjednom preko noći ne može imati ta silna bogatstva, banke i poslovne prostore, imati pola kvarta u svojim rukama itd.
DANI: Zar među takvima nema onih sa, uslovno kazano, "potjernice FOSS-a"?
DURAKOVIĆ: Naravno da ima.
DANI: Zar to ne govori da je Alijansa za promjene ipak radila ono što je obećala?
DURAKOVIĆ: Prvo, zakašnjelo i iskonstruirano. To nije stvar FOSS-a, to je stvar legalnih državnih organa, dakle tužilaštva, suda, policije i istražnih organa. Ne može FOSS preuzeti sve institucije pravne države. Drugo, ta je reakcija došla vrlo zakašnjelo, u najgore vrijeme, i čak je bila kontraproduktivna. Ona je uticala na loše rezultate, uslovno kažem, demokratskog bloka, jer na principima policijske države, staljinističkih metoda, olakih optužbi, podmetanja istražnih radnji i dosjea, ne može se praviti demokracija, niti će ova Bosna stati na zelenu granu.
DANI: Od trenutka razlaza sa Lagumdžijom, da li je između vas bilo ikakvog kontakta i da li je Vaš nesporazum političke ili personalne naravi?
DURAKOVIĆ: Rekao sam da je meni Lagumdžija simpatičan dečko. Izmislio sam ga. Možda sam uzeo nesretan izraz da je on moj pobačaj. Neke moje kolege se šprdaju, kažu da nije možda vanmaterična trudnoća. Nikakvih personalnih sukoba nemamo, niti bi trebalo da ih bude. Njemu želim dobru karijeru, ličnu i porodičnu sreću. Ali razlaz je idejne i političke naravi. Nisam shvatio socijaldemokraciju na onaj način kako je on shvata. To je borba za fotelje, za vlast i za ostalo. Socijaldemokracija, prije svega, podrazumijeva razvijanje institucija socijalne države, onda pravne države, pa i socijalne pravde itd. On to, očito, nije shvatao. I, zapravo, nisam siguran da li je on ikada bio ubijeđeni socijaldemokrata.
DANI: Da li je proces reformi, koje je započela Alijansa za promjene na čelu sa SDP-om, dobar ili loš?
DURAKOVIĆ: On je u osnovi dobar. Moram priznati, stoje argumenti da su puno lošeg naslijedili, a vrlo malo vremena su imali. To je 18 ili 20 mjeseci, sada ne znam tačno, gdje se ne može ništa ozbiljno uraditi. Pogotovo u ovako đavolski složenim prilikama i okolnostima u kojima se BiH nalazi. To je bio hendikep na početku. Drugi hendikep je da je to ipak jedan gemišt od alijanse, sa strankama ili strančicama različite idejne i programske orijentacije, tako da je to teško ugajguliti. Teško je doći do jednog političkog konsenzusa. Ono što je objektivno i što stoji jeste da su mnogi potezi učinjeni vrlo dobro. Neki pomaci su napravljeni na planu privatizacije, na uspostavi jedinstvene granične službe, na nešto boljem funkcioniranju tih ukupnih komunikacija i međuentitetskih veza i jačanju institucija države BiH, prije svega Vijeća ministara. Penzije su redovnije isplaćivane. Država je više prikupljala sredstava nego što je to bilo do sada.
DANI: Narod to opet nije prepoznao kao progres.
DURAKOVIĆ: Narod k'o narod, teško je to prepoznati. Narod vidi politiku, prije svega, kao borbu za vlast, fotelje, lični probitak, javnu promociju, ministarska mjesta itd. Zato ću, ako budem izabran, a vjerovatno hoću, na prvoj sjednici Parlamenta predložiti nešto novo. Molim vas da mi date prostor za obrazloženje prijedloga.
DANI: Izvolite.
DURAKOVIĆ: Ovo je najskuplja i najneefikasnija država na svijetu, sa 14 parlamenata, stotinama ministara, njihovim zamjenicima, mamutskim birokratskim aparatom, prepoznatljivim diletantizmom, sporošću, nesposobnošću. Dugo sam u politici i nikako ne mogu da shvatim otkuda ta trka za funkcijama od strane najeminentnijih akademika, profesora, doktora i drugih ljudi koji bi mogli mnogo više da daju u svojoj profesiji. Znači da je ipak politika u ovoj jadnoj, osiromašenoj Bosni, koja grca u dugovima i u ekonomskoj katastrofi, izgleda, najprofitabilnija profesija. Jer valjda ta funkcija nosi i neke dodatne beneficije. Predložit ću da se na nivou svih parlamenata, dakle na nivou zakonodavne vlasti, svi poslanici, to je 14 parlamenata plus Distrikt Brčko, odreknu te tzv. apanaže. Da jednostavno ne dobijaju naknadu za rad u parlamentu. Neka svako živi od svog rada tamo gdje mu je i radno mjesto. Da ja živim od svoje plaće na fakultetu, ljekar od plaće u bolnici itd. Bilo bi to pošteno. To se, naravno, ne odnosi na izvršnu vlast. Normalno, to se mora platiti, ali zašto za dva ili tri dolaska na sjednicu parlamenta, parlamentarcu dati dvije-tri hiljade maraka? Grubo sam sračunao da bismo time mjesečno mogli da uštedimo najmanje sedam-osam miliona maraka. To je otprilike trećina ili četvrtina penzionog fonda.
DANI: Za usvajanje takvog prijedloga nikada nećete imati parlamentarni kvorum.
DURAKOVIĆ: Pozvat ću poslanike na njihov moral. Ako tvrde da su patriote i da hoće boljitak BiH, ako hoće napredak, zalažu se za reforme, onda neka se odreknu. Sračunao sam da ću ja za četiri godine budućeg mandata izgubiti, recimo, 75 hiljada maraka. Ako ću ih ja izgubiti, zašto to ne bi i oni izgubili? Neka žive od svoga rada. Vidjet ćete, neće biti više trke od općine preko kantona pa do Federacije i države BiH. Odmah će splasnuti ta trka za foteljama. Jer, Bože moj, haj'mo pomoći sada BiH i haj'mo se svi sada odreći te nekakve apanaže. Pozivam kolege na jednu solidarnost. To je, prije svega, za mene moralni čin. Znam da će neki reći on je demagog. Bože moj, budimo svi demagozi na ovaj način.
DANI: Da bi to prošlo i da ne bi bilo shvaćeno kao Vaša demagogija, morate to izlobirati kod parlamentarnih stranaka.
DURAKOVIĆ: Mogu to jedino izlobirati ako budem imao priliku da se susretnem sa Ashdownom. Iznijet ću mu taj prijedlog, jer u njega vjerujem kao u istinskog demokratu i čovjeka koji hoće da učini neko dobro BiH. Sve ovo što on u zadnje vrijeme govori, to je više pravde, posla i demokracije. Onda Bosna ide dalje. Inače, svega Bosna ima, izuzev što nema vremena. Podržavam ga zdušno i svaka mu čast.
DANI: Da li ćete Vi, imajući u vidu da ste nosilac liste SBiH za državni parlament, podržati eventualnu koaliciju SDA i SBiH?
"SDP je imao relativno dobro osmišljenu kampanju. Po prvi put su išli od kuće do kuće da malo porazgovaraju sa ljudima, u svakom zaseoku, u svakom mjestu. Ali to je već bilo malo kasno"
DURAKOVIĆ: U delikatnoj sam poziciji, ali tu poziciju je prihvatila Stranka za BiH. Dakle, kad sam prihvatio da budem na listi te stranke, rekao sam da ostajem član SDP-a i njegovog rukovodstva, dok me, naravno, ne istjeraju. Probali su i nisu me uspjeli istjerati, jer to je statutarno moguće samo kongresom. Mene je kongres birao, a nije me birao Lagumdžija. Mi sada razgovaramo kada još nisu do kraja jasni svi rezultati. Ali, uglavnom, neće biti nekih velikih promjena. Za sada su samo četiri stranke u Federaciji prešle prag iznad tri posto. Ako bi sada koalirali SDP i Stranka za BiH, to je malo. Nažalost, malo smo dobili. Bio bih najsretniji da je SDP dobio puno više nego što jeste, jer sam cijelu svoju političku energiju i usmjerio na to. Ako ste primijetili, nisam niti jednu ružnu riječ rekao protiv SDP-a, naprotiv. Naravno da navijam i za Stranku za BiH, jer sam nosilac njihove liste, i mislio sam da uspostavim jedan demokratski blok. Ali ono što je najveće razočarenje u ovim izborima jeste da su tzv. male stranke tako loše prošle. To je loše i za demokraciju, za BiH. Sa njima bi bio opet jedan izlaz. Da se sa njima napravi jedan novi demokratski blok. Ovo nije američki izborni sistem da se samo dva giganta takmiče: republikanci i demokrate. Ovdje je drugačiji izborni sistem, gdje upravo male stranke postaju jedan demokratski korektiv, pa postaju možda i savjest cijeloga društva, demokratska savjest, kritička savjest. I to je najgore što se desilo. Ponovo imate tri velike nacionalne stranke i dva polutara kao SDP i Stranka za BiH u Federaciji i SNSD i PDP u RS-u.
DANI: Niste mi odgovorili na pitanje kako ćete reagirati na moguću koaliciju SDA i SBiH. Hoće li Nijaz Duraković otići udesno?
DURAKOVIĆ: Ne daj Bože. U tom slučaju mogu samo biti nezavisni kandidat i probosanski orijentiran čovjek, koji će se u parlamentu boriti zdušno koliko zna i umije za interese države BiH. Dakle, znam sigurno da ja neću koalirati sa desnim snagama. To sigurno mogu obećati.
DANI: Ako Stranka za BiH ipak koalira sa SDA, zar nije prirodno da se vratite u SDP?
DURAKOVIĆ: Prvo, nisam nikad ni otišao. Ja sam uz SDP zdušno, ali ne sa Lagumdžijom. Kratko i jasno.
DANI: Kratko i jasno: ko Vam odgovara, koga vidite na mjestu predsjednika SDP-a?
DURAKOVIĆ: Ne znam. Ima dosta dobrih, pametnih ljudi.
DANI: Vidite li sebe?
DURAKOVIĆ: Ne, poručio sam i Lagumdžiji i svim ostalim da se ne mislim vraćati nigdje gdje sam već bio, a dugo sam bio na čelu SDP-a. Formirao sam ga i gradio, ali ne mislim se na kongresu kandidirati za predsjednika stranke. Prema tome, neka se ne boje. Nemam ambicije da se ponovo vraćam. Nemam ambicija uopće u političkom pogledu, izuzev toga što ću biti poslanik. Dakle, moja je i građanska, moralna dužnost da se borim za one ideje koje sam producirao, prije svega, preko programa SDP-a. SDP smatram i dalje, dok sam živ, svojom partijom i ja ne mislim mijenjati dres.
DANI: A zašto je Sejfudin Tokić netom pred izbore gotovo svakodnevno "derao" SDP, maltene sve do izborne šutnje? Kako to tumačite?
DURAKOVIĆ: Nije "derao" SDP, nego Lagumdžiju i njegovu katastrofalnu politiku. I bio je u pravu. Evo, sada se to vidi.
DANI: Možda je i to "unutrašnje razvaljivanje" SDP-a doprinijelo izbornom porazu?
DURAKOVIĆ: To je priča da su nam mangupi iz vlastitih redova došli glave. Ne bih rekao.
DANI: Da ste kojim slučajem predsjednik SDP-a, da li biste pokrenuli inicijativu da Stranka za BiH i SDP naprave jednu partiju?
DURAKOVIĆ: Sada još nije sazrelo vrijeme, ali u budućnosti da, jer se oni programski puno ne razlikuju. Ukoliko nije ono naše da jedno pišemo, drugo govorimo, a treće mislimo.
DANI: Kako tumačite da Silajdžić, za razliku od predizbornih prognoza, ne samo da nije glatko pobijedio, nego nije uopće pobijedio?
DURAKOVIĆ: Moram priznati da sam se tu najviše prešao. Interno među nama, naša raja, da tako kažem, pravili smo kladionicu. Skoro sve u dva procenta sam pogodio, izuzev što nisam ni sanjao da bi Silajdžić mogao izgubiti. To je već druga priča. Zašto i kako, trebalo bi praviti jednu posebnu analizu. Možda vezano za ono što sam na početku rekao, da je glasao ruralni element, da je glasala džamija i plus Alijina inicijativa i direktiva.
DANI: Kakve će to posljedice imati za politički život u BiH?
DURAKOVIĆ: Još se ništa ne zna, ali ako je izgubio, to nije dobro za BiH. Nemam ništa protiv Tihića, on je jedan razuman čovjek, pametan, mnogo štošta što je govorio ja bih mu potpisao. U biti je demokrata. Ali on ne može mimo onoga što mu Izetbegović oktroira. To je njegov problem, ali ne radi se samo o tome. Bilo bi bolje da interese BiH brani i zastupa Silajdžić nego on. Svaka mu čast, ali mislim da Haris ima veće diplomatsko iskustvo, međunarodne veze, poznanstva, koja su na dobrobit države BiH. Dok Tihić uđe u te međunarodne vode, bojim se da će mnogo vode proteći.
DANI: Da li će nova vlast koja će se konstituirati nakon saopćavanja zvaničnih rezultata uspjeti da se održi ili će se brzo raspasti?
DURAKOVIĆ: Mislim da će doći do vanrednih izbora.
Arhiva Dani
278