A da si ost'o "brate"...

[shana_majka]

[

[mIRCerka]

Tema ociscena.
Shana, javilo se dosta raje kojima je potrebna ovakva diskusija, ako se ponovo bude potezala logicnost ili gramatika il sta li vec, javi se nekome od dezurnih admina (nickovi smedje boje) da temu opet zatvore i halale.

Nema problema,shto se mene tice.Ako raja hoce, nek komentarishe.
Ja sam off.(Naveo sam Ti razloge na pp.)
Pozdrav.

Cijenim.
Meni vec stizu PPovi dje me titulishu kao drugaricu komesarku jer uklonih chat sa teme...


Drugovi, zdravo!

[shana_majka]

[

[_BosanaC]

@shana_majka, imao sam slicnu tragediju u vlastitoj porodici, s tim sto bi se moja mozda mogla prije nazvati perverzijom a tek onda tragedijom, ali nejse. Bilo pa proslo. I dugo mi je trebalo da skontam kojeg to 'brata' da od*ebem iz zivota, iako po tvom opisu imas godina vjerovatno kao moj stari, te da skontam zasto je moj stari od*ebao neku 'bracu'... S tim sto je on od*ebao svu 'bracu' koja su ledja okrenula... Bez obzira zvao se taj brat Mujo, Pero, i Marko. I to je od mene stvorilo covjeka koji kaze da da je svaki muskarac koji je protjeran sa svog ognjista tokom rata vratio se na slobodnu teritoriju i borio se za to isto svoje ognjiste, a ne cekao tamo daleko da mu se neko drugi izbori za to, da bi rat mozda imao sasvim drugi tok.

S druge strane - krivo mi je sto i mi ostadosmo 'na svom'. Danas smo manje na svom nego ikad... A svi ti koji su se sklonili ne pate od PTSP-a, nemaju djecu s tikovima, ne spavaju ko zecevi... I da se ponovo desi onako nesto, vjerujem da bih ja prvi, cim bi prva puska pukla, spakovao stvari i otisao da se nikada ne vratim, a ne ko moj otac stao skoro godinu u naprijed u nekakvu nazovi odbranu, bio prodan od istih za koje se borio, da bi danas bio ni na nebu ni na zemlji s 400KM plate...

[kujundzija]

Kod mene je sreca sto nisam imao priliku da se sretnem s tim bratom .Jer ipak neznam kako bih to sve mogao da svarim u sebi posle svega sto mi je taj brat zdekovao u vihoru ratnih godina.Sigurno nebih bio ravnodusan nit bih mogao mirno da stanem i da se gledamo oci u oci kad bih se sreli jer ipak kad znas da ti je taj brat ubio Babu rahmetli ito nije ga kao covjeka izveo pa ubio nego ga je zaklao gdjei danas danile tragam za Babinim istruhlim kostima,zatim je posle tog usao u kucu gdje mi je majka inace secerni bolesnik nemocno plakala pa je zatim i nju matletirao i sto je najgore na kraju je znate vec sta biva ,kad se nemocna zenska osoba nadje sa poganom krvi znate sta vec biva jer tu rijec nemogu da izustim.i zatim jos mi jednog Buraza ubi I sad kad bih ga sreo kako bih mogao biti smiren posle sveg tog ma nema teorije .Jos jednom kazem sreca je pa se do sad nesretosmo ,a ako bude prilike pa se sretnemo e onda bogami ja znam samo kako ce to susretanje da bude.Mogu jos ovo da dodam barem s moje strane KO IM OPROSTIO I ZABORAVIO PROKLET BIO kod mene je postojao i merhamet i sabur dok nije pocela agresija na nasu zemlju,a sad bogme nema u meni vise tog merhameta i sabura gotovo je .

[bonsai]

Upravo to,shana, razocarenje je preveliko i u stvari to je ono sto boli.Objasnjenje,za objasnjenje je prekasno ,zato i ne zelim da ga cujem.

[basta sljezove boje]

@shana_majka, imao sam slicnu tragediju u vlastitoj porodici, s tim sto bi se moja mozda mogla prije nazvati perverzijom a tek onda tragedijom, ali nejse. Bilo pa proslo. I dugo mi je trebalo da skontam kojeg to 'brata' da od*ebem iz zivota, iako po tvom opisu imas godina vjerovatno kao moj stari, te da skontam zasto je moj stari od*ebao neku 'bracu'... S tim sto je on od*ebao svu 'bracu' koja su ledja okrenula... Bez obzira zvao se taj brat Mujo, Pero, i Marko. I to je od mene stvorilo covjeka koji kaze da da je svaki muskarac koji je protjeran sa svog ognjista tokom rata vratio se na slobodnu teritoriju i borio se za to isto svoje ognjiste, a ne cekao tamo daleko da mu se neko drugi izbori za to, da bi rat mozda imao sasvim drugi tok.

neke stvari si lijepo rekao, medjutim vecine onih koji su se borili danas nema. Mali supak koji je u ratu svercao lijevo-desno i kojem smo se smijali kao zadnjem papku danas ima svoju firmu i fol je uspjesan poslovni covjek. Juka je bio neko vrijeme gospodar grada, a da samo vidite kako njegova Zaklina danas zivi

[bengin]

Priznaćeš, da sad kad o tome razmisliš...da te najviše začudi osjećaj praznine u momentu susreta. Dok je sranje trajalo, i čovjek onako u dugim noćima i pomisli na te ljude, u glavi počne čovjek nabrajati, pa ovo ću mu, pa ono ću mu....i kad dođe do tog momenta....prazno. Fakat si dobro opisao "osjećaja nemam, ni da ga mrzim"...Znam iz vlastitog iskustva....Jednostavno, daleko mu kuća od moje, oprostit i zaboravit NEĆU, a u amanet svojoj djeci, ću ostavit da ispričaju svojim unucima, šta se desilo. Da se nebi ponovilo.

Svako ima svoju priču ... ovakvu ili sličnu.
Prazno jeste, sasvim prazno.
Oprostiti - da, zaboraviti - ne, pričati djeci ili bilo kome - ne, ništa.
Tako ja na to gledam .

Oprostiti!!!!! Trebao si to reći svim onim majkama u Srebrenici 11.07. ove godine. Ženama bez igdje ikoga.

[_BosanaC]

@shana_majka, imao sam slicnu tragediju u vlastitoj porodici, s tim sto bi se moja mozda mogla prije nazvati perverzijom a tek onda tragedijom, ali nejse. Bilo pa proslo. I dugo mi je trebalo da skontam kojeg to 'brata' da od*ebem iz zivota, iako po tvom opisu imas godina vjerovatno kao moj stari, te da skontam zasto je moj stari od*ebao neku 'bracu'... S tim sto je on od*ebao svu 'bracu' koja su ledja okrenula... Bez obzira zvao se taj brat Mujo, Pero, i Marko. I to je od mene stvorilo covjeka koji kaze da da je svaki muskarac koji je protjeran sa svog ognjista tokom rata vratio se na slobodnu teritoriju i borio se za to isto svoje ognjiste, a ne cekao tamo daleko da mu se neko drugi izbori za to, da bi rat mozda imao sasvim drugi tok.

neke stvari si lijepo rekao, medjutim vecine onih koji su se borili danas nema. Mali supak koji je u ratu svercao lijevo-desno i kojem smo se smijali kao zadnjem papku danas ima svoju firmu i fol je uspjesan poslovni covjek. Juka je bio neko vrijeme gospodar grada, a da samo vidite kako njegova Zaklina danas zivi

E upravo i to je jedan od razloga zbog kojih me nista ne bi vezalo za ovo podneblje u slucaju novog rata. Jedan sam dozivio (i prezivio), drugi zaista ne mislim.

[Vingo]

Moze li se kako cenzurisati sintagma majke srebrenice, jer se sve vise koristi kao floskula u rukama/ustima svakakvih budala, koje u sustini za njih zabole.....al dobre su kao argument....
stid me bude...svaki put!

[Nancy Drew]

...

[sure_alma]

tesko je osudjivati sviju i generalizirati...ali...jednostavno ima nesto u covijeku sto mu ne da da se opusti i da vjeruje do kraja...uvijek ima neka doza ili nesto (sto se zove rat i genocid) sto je prisutno sa mnom barem...

oprostiti definitvno treba...zaboraviti definitivno ne treba...pricati svojoj djeci sta se desilo je nasa obaveza jer bilo bi poltronski samo sutiti i pustiti nek uce na svojoj kozi...sto bi kad mogu uciti od nas...

druziti se treba al vise nikad ne dozvoliti onakvu torturu i onakve jade kroz koje smo prosli...

hvala...

[patrius]

Izvini ali ova tvoja prica je puna nelogicnosti koje se daju utvrditi i povrsnim citanjem.

Poshtedi me svoje logike,a ako neshto nije jasno pitaj.

Sa zadovoljstvom.

Prvo, kazes da je brat vec 7 godina tu. A i ti si tu vec 7 godina. Pitanje je, gdje je to tu? Pretpostavljam da se brat nije vratio u Sarajevo i da taj susret nije bio u Sarajevu, jer, kako kazes, "pati za Sarajevom i lista sve moguce sto je vezano za SA". Drugo pitanje je, ako obojica zivite vani, zasto si ti otisao i zasto njemu zamjeras sto je otisao a i ti si to isto uradio, ocigledno kad ti se pruzila prilika? Trece kazes da ste bili "braca" a onda izgovoris jednu recenicu iz koje je jasno da je ljubavi medju vama bilo jako malo, bratske ponajmanje: "Kao i uvijek "u rukavicama" radish i nisi pomogao radi mene, nego radi sebe i opravdanja.Stara "fora" i prica vec ispricana." Iz ovog se vidi da si UVIJEK znao da je brat, sto bi se narodski reklo, smrad. Cemu onda patetika tipa "brat" i slicno? I na kraju, kad si ispravan i uvjeren u svoju dobrotu, postenje, hrabrost ....Zasto mu to sve ne rece u lice?

vidis,njemu bi tvoj nick pravo leg'o...

[artzy]

tesko je osudjivati sviju i generalizirati...ali...jednostavno ima nesto u covijeku sto mu ne da da se opusti i da vjeruje do kraja...uvijek ima neka doza ili nesto (sto se zove rat i genocid) sto je prisutno sa mnom barem...

oprostiti definitvno treba...zaboraviti definitivno ne treba...pricati svojoj djeci sta se desilo je nasa obaveza jer bilo bi poltronski samo sutiti i pustiti nek uce na svojoj kozi...sto bi kad mogu uciti od nas...

druziti se treba al vise nikad ne dozvoliti onakvu torturu i onakve jade kroz koje smo prosli...

hvala...

Nasa prijateljstva su bila velika stvar i tesko je kada nekoga tako izgubis. Veliko razocarenje. Ne mozes vjerovati da je to bio tvoj "brat".

Mi govorimo o oprastanju. Problem je intimno sto, cini mi se, oprostiti treba ali onaj kome se oprasta mora oprostaj da trazi. Mora pokazati da razumije. Nema smisla oprostaj ako "brat" ne razumije ili nece da razumije, ako on ne misli da mu imas sta oprostiti.

Nasa "braca" ne misle da im imamo ista oprostiti i kada i osjecaju "da tu ima nesto" traze izgovore i prave se "normalni". To je takodjer razumljivo jer da preispitas sebe i svoje postupke i grijehe moras biti covjek, karakter i jaka osoba jer suocavati se sa tako groznim stvarima u nama je jako tesko i bolno. Moras biti covjek a ne pizda.

[danas]

ma ja... jebo mater, ko nas to zavadi...

[patrius]

oprostiti samo onima koji to krvavo zasluze s tim da nisu okrvavili ruke...

[kujundzija]

Svako ima svoju priču ... ovakvu ili sličnu.
Prazno jeste, sasvim prazno.
Oprostiti - da, zaboraviti - ne, pričati djeci ili bilo kome - ne, ništa.
Tako ja na to gledam .

Oprostiti!!!!! Trebao si to reći svim onim majkama u Srebrenici 11.07. ove godine. Ženama bez igdje ikoga.

Svi postovi u kojima sam objasnila ovo gore su mi, iz nepoznatog razloga - jer se govorilo o temi, izbrisani ... duga je priča pa neću ponovo pisati.
Moja poruka je bila ne učiti djecu da mrze. A svako ima svoje priče ... i svoje tragedije. Neko ih dijeli sa drugima, neko ne. Ne znam šta drugo da ti kažem.

Ma sta ba uciti djecu da nemrze ,naprotiv djecu treba ono sto se kaze u besici poceti uciti da ih mrze i te kako ih treba uciti mrznji prema tim gadovima i monstrumima.Jel treba da ih ucimo da legnu pod njihov noz kao janjci i da him treba vjerovati jel to treba djecu da ucimo ma daj majke ti kako ih uciti da nemrze kad za nemrznju nepostoji opravdanje a za mrznju da postoji i te kako eto to je moja poruka

[kujundzija]

OPROSTITI (HALALITI) NE
ZABORAVITI NE ,NE NIKADA

[Šandor]

Oprostiti - da, zaboraviti - ne, pričati djeci ili bilo kome - ne, ništa.
Tako ja na to gledam .

Svi postovi u kojima sam objasnila ovo gore su mi, iz nepoznatog razloga - jer se govorilo o temi, izbrisani ... duga je priča pa neću ponovo pisati.
Moja poruka je bila ne učiti djecu da mrze. A svako ima svoje priče ... i svoje tragedije. Neko ih dijeli sa drugima, neko ne. Ne znam šta drugo da ti kažem.

Ne razumijem. Bio sam mali u ratu. Starci me nisu indoktrinirali. Znači, nisu me učili da su svi Srbi i Hrvati isti....uključujući i one u i iz nacionalno mješovitih brakova (sve u istu kacu kako to obično biva). Nisu mi stavili do znanja da ih trebam posmatrati kao drugačije pa ih tako nisam ni posmatrao. Nikad nisam pomislio nešto loše. Ali mi nisu ni naglašavali da smo svi isti....ili da ljude ne smijem dijeliti na takav način. O toj temi nikada nisam razgovarao sa svojim roditeljima.

Međutim, bilo je dovoljno da BiH doživljavam kao svoju domovinu....da shvatim šta se desilo.....šta su učinile prije svega Srbija, Crna Gora i Hrvatska....pa tek onda braća..... da jednog dana kroz komunikaciju s ljudima primijetim da nešto ne štima. Da se nešto ne uklapa u viziju koju sam imao.

Nije mi jasno šta ćeš dobiti prikrivanjem činjenica. Izaći će i tvoje dijete iz ljuske. Spoznat će svijet oko sebe. Naučit će samo u kakvoj zemlji živi. Mada moram priznati da ni sam ne znam šta ću sutra reći svojoj djeci. A ne želim da bude onako kako obično bude.

[oOmirzaOo]

mislim da se ne treba oprostiti takvima

[basta sljezove boje]

Nancy, mirci je obrisala tzv. chat

meni je tema jako zanimljiva, jer mi se desavalo da mi se ti nekadasnji prijatelji javljaju i da meni bude neugodno, a oni mrtvi-hladni, "kao da smo se juce vidjeli zadnji put". I fakat me bole sve te godine patnje i ne mogu ih nikako zaboraviti. Sa nacijom stvar nema nikakve veze, jer je na svim stranama bilo svih. Mrznje nema, vec razocarenja da su ljudi za koje vezes vazne stvari u svom zivotu ispali stoka, a da su ljudine ispali potpuno nepoznati ljudi

[kujundzija]

A sta to oprostiti ,i sta to zaboraviti ne nikad za nikad,oprostiti i zaboraviti mogu samo oni cast izuzecima ,koji su se uvlacili njima da izvinete u supak pa bez njih izgleda jos uvijek nemogu,pa bi him ko sad oprastali i zaboravljali jer izgleda nisu se dobro uvukli u njihove supcine pogane.Izvinjavam se ako sam kog uvrijedio ali to je tako.

[barby02]

Prvo,drago mi je sto je tema opet otvorena!
Ova tema je usaglasavanje u cinjenicama iz licnog ugla. Pridruzujem se jer sam cijeli rat bila ovdje i prezivjela. . . Naravno,ovo je ispoljavanje i kroz emocije,jer koliko god sada realno posmatrali stvari,kada samo zamislimo sliku tragedije u kojoj smo bili,navru emocije. . naravno kod svakog razlicito.
Recimo da je u ratu(ili agresiji-kako ko hoce i govori i kako je) bilo perioda totalne indolentnosti i neemotivnosti za ono sto se desavalo tad , jer mi znamo, da nije vise moglo pod kozu stati.
E sad,ja vjerujem da je pokretac teme ovako dozivio svoj slucaj.A nase reakcije naravno,zavise i od momenta i situacije u kojoj se nadjemo.To gledam kao dobro spremljen ispit za fax,a npr. padnes.
Ja sam misljenja da to treba ostaviti iza sebe,pamticemo mi koji smo ostali zivi,ko ce oprastati,ko nece, ko ce svoju djecu uciti mrznji. . . njegova stvar.. . Psiha je neistrazena ipak i jos uvijek.
Ja samo znam jednu stvar,ja o tome vise ne pricam.Em se iznerviram,em tu nema prave slike stvari.Onaj ko nije bio,njegovo pravo ,ali nema sanse to objasniti. Uvijek je malo. . . Ne kazem,pokusavala sam nekad ali isto tako sebi rekla-dosta!
Sto se tice "brace i sestara" i ostalih oblika "ljubljenja bliznjeg", to je isto gradacija vezana sa godinama.Onima koji su sa 13 godina usli u 92. i onima od 23 ili 33 godine stav se mora razlikovati , sto je normalno.
Ja jesam imala jednu familijarnu tragediju i puno drugih tragedija oko mene. Zbog skrnavljenja casti,onih sto su izginuli,stojim da ne treba nista objasnjavati,jer to vodi u diskusiju,koja se moze jedino lose zavrsiti. Hajde,objasni nacin i kroz dogadjaj jedne zrtve-naglas i glasno! Slusaj rijeci. I? Jeli to uspjesan pokusaj prenosenja istine i emocija-nije. Zasto? Zato,sto kada se razidjete,odlazite u cistu postelju sa daljinskim. Dakle politika(valjala-nevaljala) politicarima, a nama smrtnicima je ovo jedini nacin,htjeli to ili ne.

[pinkzelena]

[Bumbar]