rika wrote:30te..
Opjevane i "odsvirane",predsoblje 40tih,za neke mozhda i kraj prvog poluvremena..
U svojim 20tim sam 30te smatrao dobom kada ce se na mome hardware-u vec poceti kvariti neke stvari,da kucnem u drvo
sve radi bez problema,cak mi je i opca kondicija bolja nego u 20tim..
Sa ostatkom sam i vise nego zadovoljan (ako je to nekakvo mjerilo uspjeha),poslovi dobro idu,a
cak i volim ono sto radim,mada opet u 20tim sam mislio da cu "spashavati svijet" u 30tim..
Da ne zvucim sada patetichno,ali da bi se sve bilo potpuno nedostaje osoba "B" (mada kontam, da mozhda postoji osoba 'B',nesto bi drugo sigurno nedostajalo,mozhda bi nam djeca navijala za F.K "Torpedo" )
Kazhu da problem uvijek treba trazhiti u ili pri sebi i daleko od toga da sam savrshen..jako sam direktan,nisam
laskavac (niti uopce znam kako se to "radi" ) ,pa cak sam i u nekim "udvaranjima" daleko od suptilnog (ali nikad
bezobrazan) i ako prvi napravim korak prema djevojci,ocekujem u skorasnje vrijeme neki oblik reciprociteta..
I last but not least,posto sam odrastao vani (i to prije "desavanja" naroda u SFRJ),imam nemali problem sa konkretno
sarajevskim mentalitetom,mada sam igrom sluchaja (i prijevremenog pucanja maminog mjehura) u ovom gradu i rodjen..
---cinjenica koja obraduje svakog immigration agent-a po bjelosvjetskim aerodromima (Tel-Aviv mi je omiljeni)
Znaci pretjerana posvecenost fizickom izgledu i garderobi ce me mozhda privuci na prvu (jer svi mi muski slicno kucamo)
ali i nakon upoznavanja sa nekom djevojkom ,problemi pocinju uvijek sa drugim utiskom..
Nalazim se u drugoj polovici 30tih ,znaci djevojke sa kojima sam izlazio su "tu negdje",vecinom par godina mladje,
koliko toliko (mislim) formirane licnosti,ne izgledaju lose ali problem je "pricha",karizma,energija..
One su jednostavno UMORNE,SLOMLJENE ne znam kako to vise ni opisati..Sva se pricha nekako svede na
"Sefica joj popi krv"," raja se razishla kako su se prijateljice poudale" ," joj vidi nam drzhave gdje zhivimo"..
Sve se svodi na nekakvo "lamentiranje",kukanje ,nigdje tu neke mladalacke svjezhine,nekih mozhda i luckastih snova
(koji se mozhda nece nikada ni ostvariti ali covjek dok je zhiv treba da ima planove i snove) ,nego iz tih
djevojaka izbija tolika tezhina da je poslije tih nekih kvazi sastanaka bukvalno na ramenima osjecam..
I kako se zagrijati za tako nekoga
?
Popricham i (pozhalim se) nekim jaranima i haverima i oni koji su single imaju slichne probleme,oni koji nisu
"a sto bi tebi bilo bolje nego nama?"
Pa me interesuje,kakva je situacija kod vas
?