shalaedin wrote:
Jebes istoriju ako je citas jednostrano... Koji su to gradovi postojali u Bosni i Hercegovini prije Turaka? Haj mi nabroj njih deset... Kolijevka srpske kulture je bila na sjevernom dijelu Kosova gdje su Srbi zivjeli izmjesano sa svojim susjedima Albancima sve do Vidovdana, vecina gradova u Srbiji, BiH-a i Hrvatskoj su bile prcvare obicne. Grad kao grad bio je jedino Dubrovnik, on je bio i drzava i grad. U Bosni to je bio Bobovac. Sto se tice Srbije i Crne gore jer tadasnja drzava se najvise prostirala dijelovima sadasnjih drzava, svoj centar moci imala je u Zeti, potom u Milesevu, pa Peci. Tako da su ti gradovi imali veliki znacaj u istoriji Srbije od mnogih velikih gradova danas. Svi ti veliki gradovi su se od zaseoka afirmisale u kasabe za vrijeme.Turske okupacije. Za vrijeme Turaka je bio mali broj gradova u pravom smislu te rijeci. Po BiH-i to su bili Sarajevo, Mostar, Travnik, Bihac,Banja luka i jos koji drugi. U Srbiji su to bili Beograd, Nis, Novi pazar, S. Mitrovica, K.Mitrovica i jos neki. U Crnoj Gori su to bili primorski gradovi kao sto su Kotor, Herceg Novi, Cetinje, Bar, Obod... Malo je tih gradova zaista bilo. Oni su tek poslje postajali gradovima i samo pojedini gradovi od ovih navedenih i imaju mjesta u istoriji Balkana. Zato sto ih je zaista tada malo bilo. Izgled samih gradova tada nije bio bitan vec ono sto ih je cinilo gradovima. Tada je karakteristika gradova bila njegova utvrdjenost, tvrdjave kule, zidine, carsija i sakralni objekti, broj kuca pa tek onda broj stanovnika. Koga zanima srednjovjekovni balkan nek uzme putopis Evlije Celebije i nek cita. Tu su opisi svih vecih gradova toga doba, kasaba, zaseoka i jos mnogo cega.
Evo da ti nabrojim nekoliko gradova na tlu danasnje BiH koji su postojali prije turskih osvajanja, jer izgleda da mislis da su bosanski vladari vladali jednom velikom njivom zvana Bosna i Hum i zivjeli u kolibama:
Bobovac (zar ga treba stalno spominjati?)
Jajce (podigao ga Hrvoje Vukcic Hrvatinic, jedan od najvaznijih gradova srednjovjekovne Bosne)
Soli (danasnja Tuzla, inace jedno od najstarijih naselja u Evropi)
Bihac (nekada i stolni grad hrvatskih kraljeva)
Olovo (veoma bitan trgovacki centar u koji su dolazili Dubrovcani)
Srebrenik
Gradacac (podigli ga Madjari)
Dobor
Usora
Rama (Prozor)
Banja Luka (kao naselje ga spominje ugarsko-hrvatski kralj Vladislav)
Zenica
Visoki (Visoko)
Vrhbosna
Hodidjed
Srebrenica
Zvonik (Zvornik)
Bileca
Ljubuski
Trebinje (u famoznom "De Administrando Imperio" ga car Konstantin Profirogenet spominje kao glavnog grada vojvodstva Travunija pod imenom Tervunia)
Eto samo nekoliko primjera. Osmanlije su vec postojece gradove dogradjivali, a neke zapostavljali pa su isti otisli u zaborav kao npr. srednjovjekovni grad Novi kod Brckog dok se Brcko razvijalo, iako je i ono prije postojalo pod imenom Brcki u posjedstvu slavonskih plemica Gorjanskih. Jednostavno mi je neshvatljivo ovo omalovazavanje bosanske proslosti i njenih temelja. Neo-Bosnjacima je srednjovjekovna Bosna samo puka politicka potreba.
Npr. na tlu danasnje Turske postoji rijetko grad koji su Turci podigli. Fakt je da su naselili drevne grcke gradove, pa i tada najveci evropski grad Konstantinopel u kojem su jednostavno porusili vecinu crkava iz kasnog antickog perioda ili ih pretvorili u dzamije kao Hagiju Sofiju (koja je danas muzej) i dali mu novo ime Istanbul. Ne zaboravi da je Konstantinopel bio centar ortodoksnog krscanstva i kao sto sam vec spomenuo najveci grad u Evropi, pa zamisli koliko je crkava imao. Otidji u Istanbul i reci mi koliko ih je ostalo iz predosmanskog doba. Konstantinopel je bio drugi Rim gospodine. Sokiralo me je tvoje vidjenje urbanizma u Hrvatskoj. Split, Dubrovnik, Pula, Sibenik, Zadar su naprimjer stari anticki gradovi s dubokim rimskim korijenima. Rimski imperator Dioklecijan je bio iz danasnjeg Splita i ne trebam ti valjda pominjati koliko je doticni ulagao u rodni grad. Dubrovnik je bio centar kulture i gospodarstva, kasnije jos dozivio renesansu i bio balkanski centar humanizma. Dok se tamo negdje u Dubrovniku razvijala citava knjizevnost i nauka, u bosanskim gradovima je vladala nepotizam, nepismenost i mahalska filozofija iskorumpiranih begova. Austrijanci, takodjer okupatori, su bili zaprepasceni sa stopom nepismenosti u BiH i istu pokusali vratiti tamo gdje joj je mjesto - u Evropi. Zato se mnogo i gradilo. Ima ona poslovica "sto su Turci napravili za 400 godine, Austrijanci su za 40".
Nesvidja mi se ovaj dio teksta koji govori o progonu muslimana i potrebi da se srusi 217 dzamija u Beogradu... Istu takvu potrebu su mogli imati imperijalisti tj. Turci prema drugome i drugacijem. Danas nebi imali nijedan trag srpske, bosanske ili bilo cije kulture na Balkanu. Balkan bi izgledao homogenije. Hladno i jednolicno. Isto tako smo svi mi koji smo trpijeli jade Miloseviceve politike i njegovih sljedbenika trebali da rusimo ono sto je promovisalo zlo i sijalo smrt po Bosni i Hercegovini. Trebali smo poistovijetiti pravoslavlje i zlu politiku i svoju mrznju okrenuti prema sugradjanima koji su djelili istu muku sa nama u opkoljenom Sarajevu i njihovim sakralnim objektima. Izroditi mitove i mrziti druge i drugacije. Ljudi se necijene po tome koje su religije vec kakva su im djela. Popisam se ja na svakoga ko sije nepravdu a kiti se i dici nekom religijom. Meni smeta kada neko opravdava takvo sto poredeci nanu Fatu Orlovic i one koji su losom politikom ubili 250 000 samo u BiH-a. Nikakva istorija Srbije i Bosne prije 1000 godina i vise se netice nas, to nije nase doba mi nezivimo od proslosti da bi se njoj vracali. Istoriju je lijepo znati, ali je lose davati istoriji danasnje subjekte mrznje i neznanja. Istorija se gleda cinjenicno a ne srcem i onim sto je tebi bitno. Mozda meni kao muslimanu crkva jeste nebitna jer u zivotu cu u nju uci jednom ili dvaput, kako bi se zapitao kakvi su religijski obicaji mojih susjeda, kakva je arhitektura i kakav je smisao onoga sto oni propagiraju, ali znam da je bitna nekome drugom i zato mi ne smeta njena vaznost u tudjeme zivotu jer znam kako je ruzno kada neko omalovazava, vrijedja i unistava tudje vrijednosti. Ne vezem je za nekoga nasilnika ako pripada nekoj od konfesija, jer nju posjecuju obicno dobri ljudi i samo takvi poznaju pravu smisao vjere. Zato mi u Bosni rado kazemo "branim svoje tudje nediram" i zato mi pored mnogih nepravdi i dalje imamo snage da se nasmijemo nekome koje drugaciji od nas bez da ga vrijedjamo i omalovazavamo.
Slusaj, nisam nigdje rekao da je to rusenje sakralnih objekata bilo potrebno kao tada u Beogradu. To je domaca populacija ucinila i ja tu nemam sto pricati, jer nisam iz Beograda niti su mi preci iz Beograda. No, to je jednostavno mentalitet ljudi iz tog vremena. Mozda ti nesto govori 30-godisnji rat gdje su se Svabe medjusobno klale kao protestanti i katolici. Naivan si ako mislis da Turci nisu nista palili i rusili. Ne znam odakle ljudima predstava o Turcima koji nisu osvajali sabljama nego cvijecem i cokoladom. Rusenje krscanskih objekata je bilo praksa kroz cijeli period osmanske vladavine. U Olovu je na kraju 18. stoljecu naprimjer spaljena olovska crkva Sv. Katarina. Domaci muslimani su platiti nekog Roma da to ucini. Obnovljena je 1936. godine na inicijativu Ljudevita Zlousica, a ostaci stare crkve koju je dao izgraditi bosanski kralj Stjepan Tomas u cast svoje supruge Katarine Kosaca danas dan stoje u dvoristu danasnje crkve. Ja ovdje spominjem samo povijesne cinjenice i svjedoke u formi gradjevina. Vjera me uopce ne interesuje i u njoj vidim svako zlo, a tvoja izreka "branim svoje, tudje ne diram" nazalost nije efikasna i dokazana. Radi ovih stvari o kojima ovdje pisemo se upravo desavalo i desava svo sranje u BiH.