1.-3.05.1995.
Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Akcija je počela u 5.30 sati, da bi već oko 13.00 bez ikakvog otpora bio oslobođen Jasenovac.
Karadžić: «Bilo je pitanje dana kada će Hrvatska napasti RSK. Mi ćemo se zajedno braniti, jer smo jedan narod i Krajinu smatramo svojom zemljom»
02.05.1995.
U nastavku akcije hrvatske snage su zauzele Okučane i opkolile Pakrac. Avionima su bombardovali most na Savi kod Gradiške. Tom prilikom oboren je jedan hrvatski avion Mig-21.
10.30 sati Srbi su raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove, pri čemu su ubili i ranili više osoba.
Srpski vojni izvori javljaju o žestokim borbama u rejonu Brčkog i na Majevici.
03.05.1995.
U novom raketnom napadu na Zagreb šest raketa iz «Orkana» je palo na centar Zagreba, a sedam je pogodilo aerodrom Pleso.
07.05.1995.
Intenzivirane borbe na zapadnim prilazima Sarajevu.
Vojska pobunjenih Srba granatirala Butmir. Od eksplozije granate na ulazu u sarajevski tunel poginulo 11 ljudi (civila i vojnih lica) a ranjeno 40.
Komentar srpske televizije "Srna": "Muslimani su inscenirali masakr, donošenjem tijela muslimanskih vojnika na mjesto nesreće."
UN: "Zaključili smo da je ovo bila istinska tragedija, bez inscenacije."
Potparol UN u Zagrebu je saopštio da UN raspolaže izvještajima o namjernom gađanju srpskih civilnih izbjegličkih kolona iz Zapadne Slavonije.
08.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage intenzivno granatiraju civilne objekte u Sarajevu. Komandant UNPROFORA zatražio pokretanje zračnih udara na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva. Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši odbio ovaj zahtjev. Umjesto odobrenja intervencije NATO-a, Akaši je predložio drastično smanjenje mandata UNPROFOR-a.
10.05.1995.
Srpski izvori javljaju da je jedno lice poginulo, a dva ranjena kada je na Mali Zvornik pala granata ispaljena sa položaja ARBH. Tim povodom Vlada SRJ je uputila protest UN.
Karadžić: «Pozivam skupštinu RSK da na prvom narednom zasijedanju donese odluku o ujedinjenju na osnovu plebiscita koji je održan i kod njih i kod nas. Tada ćemo imati veću zemlju i veću vojsku…..Srbija se ne brani u Obrenovcu već u Obrovcu».
12.05.1995.
Komadant mirovnih snaga u BH Rupert Smit je izdao naredbu svojim trupama da uzvraćaju oružjem ukoliko ih bilo koja od zaraćenih strana napadne.
ARBiH u ofanzivi »Una 95« probija linije odbrane vojske pobunjenih Srba i napreduje prema Bosanskoj Krupi.
16.05.1995.
Predstavnici UN u Sarajevu su saopštili da su od ranog jutra u okolini grada vođene borbe.
U granatiranju grada ubijeno 5, a ranjeno 16 civila.
17.05.1995.
SB UN je nakon dvodnevne rasprave o nacrtu usvojio Rezoluciju 944 o situaciji u Hrvatskoj, po kojoj se od zaraćenih strana traži da se hitno puvuku iz zone razdvajanja i omoguće mirovnim snagama nesmetan rad.
21.05.1995.
Karadžić: « Zapad vrši pritisak na Slobodana Miloševića da prizna BiH, ali to se neće i ne smije dogoditi. Niko ne može da izdrži ono što mi možemo»
22.05.1995.
Vojska pobunejnih Srba povlači dio teškog oruđa (4 topa) iz punktova pod nadzorom UNPROFOR-a što je dovelo do eskalacije borbi u Sarajevu.
Karadžić : «Neću da izdam svoj narod i ne prihvatam plan Kontakt-grupe koji znači kapitulaciju Srba u bivšoj BiH. Ako predsjednik Srbije slobodan Milošević i prizna Bosnu situacija na terenu se neće promijeniti. Nju je i Zapad svojevremeno priznao ne pitajući Srbe, pa sad imamo rat»
23.05.1995.
Bil Klinton je izrazio nezadovoljstvo što komanda UN u BH odbija da odobri akcije zračnih snaga NATO na položaje vojske pobunjenih Srba oko Sarajeva.
UNPROFOR upozorava obje strane da obustave borbena djelovanja, prijeteći upotrebom sile.
24.05.1995.
Medlin Olbrajt se u SB UN ponovo založila za bombardovanje pobunjenih bosanskih Srba.
UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.578 detonacija.
U okolini Sarajeva se vode žestoke bitke. Srpski izvori javljaju da su granatirani rovovi na liniji fronta na Debelom brdu, južno od Sarajeva, kao i na ostalim frontovima. Četnički pobunjenici po poznatom scenariju, za gubitke na frontu vrše odmazdu granatiranjem grada i ubijanjem civila.
Radovan Karadžić u intervjuu njemačkom magazinu "Der Spiegel": "U slučaju intervencije, uzećemo 'plave šljemove' za taoce."
25.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala.
SB UN je podržao akciju NATO i pozvao pobunjene bosanske Srbe da se povinuju ultimatumu.
Pobunjeni Srbi nastavljaju sa granatiranjem Sarajeva i napadima na ostale sigurne zone.
U artiljerijskom napadu na Tuzlu, granatom ispaljenom s položaja vojske pobunjenih bosanskih Srba na Ozrenu, ubijena 71 osoba, većinom mladići i djevojke a ranjeno 150.
26.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a odobrio drugu rundu zračnih udara. Mete su bile još šest bunkera s municijom na Palama, u istom kompleksu koji je bio napadnut prethodnog dana.
Srbi uzimaju 400 pripadnika UN-a kao taoce, koji su potom korišteni kao živi štit. Srpska televizija sa Pala objavila je snimke trojice posmatrača UN zavezanih lisicama za stub, zgradu ili bunker, obavještavajući da oni predstavljaju „živi štit“ protiv bombardovanja aviona NATO.
Istočno-bosanski korpus vojske pobunjenih Srba, povodom vijesti o ubustvu 70 civila u Tuzli, demantuje da je sa srpskih položaja ispaljena makar i jedna granata. Riječ je o „scenariju Markale“, tvrdi se u izdatom saopštenju, jer je muslimansko rukovodstvo time isposlovalo akciju avijacije NATO.
28.05.1995.
Srpske pobunjeničke snage preobučene u uniforme francuskih pripadnika UN-a zauzele su kontrolnu tačku kod Vrbanja mosta u Sarajevu i tom prilikom zarobile 11 francuskih mirovnjaka. Francuske snage UNPROFORA izvršile su protivnapad i ponovo zauzele kontrolnu tačku. U borbama su poginula dva francuska i jedan srpski vojnik.
U blizini Goražda vojska pobunjenih Srba je zarobila 33 Britanca, pripadnika UN.
Načelnik GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštio da je prilikom bombardovanja avijacije NATO na području Pala poginulo 4, a ranjeno 17 osoba. Rekao je da su Srbi blokirali 168, a ne 250»plavih šljemova» kako je saopštila komanda UNPROFOR-a u Zagrebu.
29.05.1995.
Srpski izvori javljaju da na ozrensko-vozućkom ratištu «muslimanske» jedinice žestoko napadaju srpske položaje i naselja, usljed čega je više od 4.000 civila iz Vozuće i okolnih naselja u dolini Krivaje krenulo u izbjeglištvo put Doboja, sklanjajući se od žestoke muslimanske ofanzive koja na Ozren i Vozuću traje već peti dan.
30.05.1995.
Informativna služba GŠ vojske pobunjenih Srba je saopštila da pripadnici UNPROFOR-a, zarobljeni u vrijeme zračnih napada NATO imaju status ratnih zarobljenika, a ne talaca.
Vrhovna komanda samozvane RS, odlučila je da proglasi nevažećim sve rezolucije SB UN, sve ultimatume NATO i sve sporazume sa UN.
Radovan Karadžić: "Riješili smo da branimo svakog Srbina. Sada sam slobodan da ignorišem sve rezolucije, pogotovo prema UNPROFOR."
31.05.1995.
Srpski izvori javljaju da se vode žestoke borbe u okolini Sarajeva, na Ozrenu i u području Goražda.
Da su i pojedini predstavnici međunarodne zajednice vjerovatno u pregovorima sa Karadžićem i karadžičevcima, Miloševićem i miloševićevcima podlegli velikosrpskoj propagandi i ispiranju mozgova, najbolji je primjer izjava Torvalda Stoltenberga u Oslu, gdje debil kaže:
«Sve tri zaraćene strane u BiH zapravo su Srbi. Muslimani su, u stvari, Srbi koji su prešli na islam. Čak su i većina onih koji se predstavljaju kao Hrvati – zapravo Srbi.» Degen je dalje istakao da bi po njemu trebalo povući granice na osnovu realnosti, a realnost je da Srbi kontrolišu 70% teritorije.
01.06.1995.
Karadžić je uputio pismo UN u kojem traži demilitarizaciju svih zaštićenih zona, kao jedan od tri uslova za oslobađanje zarobljenih pripadnika UNPROFORA-a. Druga dva uslova su garancija da neće više biti zračnih napada i dalje pridržavanje embarga na uvoz oružja bosanskoj strani.
Generalni sekretar NATO-a Willy Claes povodom "krize talaca": "Taoci moraju biti bezuslovno oslobodjeni!"
Državni sekretar SAD Warren Christopher povodom "krize talaca": "Ponašanje vođa bosanskih Srba je anticivilizacijsko i barbarsko."
Radovan Karadžić: "Bilo kakav pokušaj da se taoci silom oslobode imaće katastrofalan završetak. Biće to pokolj. To treba riješiti na politički način. To je preventiva za udare. Moraju se s nama konsultovati, prije odluke o promjeni mandata UN. Mogu se povući, ali ne i ostaviti svoje oružje."
Desetine hiljada Grka u Atini je prisustvovalo protestnom mitingu na kojem su osuđeni napadi NATO avijacije na samozvanu RS. Bombardovanje Pala je označeno kao teroristički akt NATO protiv srpskog naroda i mira na Balkanu uopšte.
02.06.1995.
Na intervenciju Slobodana Miloševića, pobunjeni bosanski Srbi pustili 120 pripadnika UN. Jovica Stanišić, načelnik državne bezbjednosti Jugoslavije, preuzeo taoce od bosanskih Srba i uz dužno poštovanje prebacio ih u Srbiju.
Karadžić: "Puštanje talaca je pokazalo da RS ne želi da izazove rat s međunarodnom zajednicom.Očekujemo od međunarodne zajednice znak 'dobre volje' prije puštanja ostalih talaca."
Komandant vojske pobunjenih bosanskih Srba Ratko Mladić: "Neće biti pušteni ostali taoci dok Srbi ne dobiju garancije da NATO više neće bombardovati srpske položaje."
Šef generalštaba francuske vojske admiral Jacques Lancsad: "Ne može se govoriti o neprijateljima, treba govoriti o teroristima."
Protivzračna odbrana vojske pobunjenih Srba oborila je američki višenamjenski lovac F-16 koji je vršio rutinsku patrolu u zračnom prostoru BIH. Avion je pao na području Bosanske Krajine, a pilot je preživio i izvukao se s područja pod kontrolom bosanskih Srba.
Bosanski Srbi: "Mi smo gospodari vlastitog neba, što prije nestanu s našeg neba, manje će biti obarani."
Oko 14.00 uz jaku eksploziju srušen je most koji je spajao Staru i Bosansku Gradišku.
03.06.1995.
Ministri odbrane NATO-a na sastanku u Parizu dogovorili formiranje »Snaga za brzu reakciju« koje će sačinjavati dvije teško naoružane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije te dijelom iz Holandije. Zadaća ovih snaga bila bi da intervenišu na poziv UNPROFOR-a u smislu pružanja podrške mirovnoj misiji.
04.-11.06.1995.
Hrvatske jedince (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču (akcija Skok 2).Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te Velikim i Malim Šatorom; oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km - oko 420 km2. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih jedinica, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
Međunarodna zajednica pozitivno ocjenjuje oslobađanje 120 pripadnika UN, ali se ukazuje da mora biiti oslobođeno i preostalih 270 zarobljenih «plavih šljemova».
06.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 108 pripadnika mirovnih snaga koje su zarobili poslije bombardovanja okoline Pala i koji su krenuli ka graničnom prelazu na putu ka Srbiji.
Hrvatske snage su zauzele ključne kote na planini Šator, tako da sada artiljerijom pokrivaju Glamoč, Drvar i Grahovo.
08.06.1995.
Uspješno izvedena akcija izvlačenja američkog pilota oborenog aviona sa teritorije sa koje je slao signale.
Komanda HVO na Dinarskom ratištu je saopštila da su njihove snage došle na 12 km od Grahova i da se nastavlja ofanziva.
Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je sa 318 glasova za i 99 protiv rezoluciju kojom se od predsjednika Klintona traži da SAD jednostrano ukinu embargo na oružje bosanskoj Vladi.
12.06.1995.
Na sastanku ministara EU zvanično je imenovan Karl Bilt za kopresjednika Konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Lord Oven je podnio ostavku.
Lawrence Eagleburger: "U Zapadnoj alijansi niko ne misli strateški. Niko ne planira nijedan korak unaprijed. Masovan napad je bio neophodan, a ne pojedinačni udari, koji su neizbježno vodili hvatanju talaca. Ja preporučujem masovne zračne napade na čitav niz strateških ciljeva. Samo ta strategija će spasiti UN i NATO od potpunog debakla. Mi možemo, kao i do sada, tapkati u mjestu i pokušati da nekim obećanjima navedemo Srbe da puste taoce. To bi, naravno, bilo praćeno srpskim prijetnjama. To bi ohrabrilo 'Sadame' i 'Gadafije', ako samo jednom taocu usfali dlaka s glave. U ratu u Zalivu, mi smo od početka stavili do znanja da smo odlučili da pobijedimo. U Bosni, ni u jednom momentu nismo pokazali odlučnost. UN su bila uskraćena sredstva, što je vodilo porazu."
Žak Širak: "Ne govorite mi o vjerskom ratu. To su ljudi bez vjere i zakona, to su teroristi."
13.06.1995.
Samozvana RS je oslobodila još 130 pripadnika mirovnih snaga, tako da je ostalo zarobljeno još 15 vojnika UN. Karadžić je izjavio da je time «kriza okončana» i da se ona neće više ponoviti.
15.06.1995.
Reagujući na granatiranje grada, Armija RBIH počinje vojnu operaciju nazvanu “Operacija T” u cilju proboja iz Sarajeva. S druge strane obruča oko Sarajeva počinje napad i jedinica Armije BiH iz srednje Bosne. Nakon početnih uspjeha jedinice Armije BiH vraćene su na polazne položaje. - Srpske snage zaustavljaju skoro sva kretanja u i izvan grada uključujući i humanitarnu pomoć. Vojska pobunjenih Srba je otvarala vatru na konvoje humanitarne pomoći koji su, unatoč blokadi, pokušavali ući u grad.
Vojska pobunjenih Srba u sadejstvu sa srpskim snagama iz Hrvatske, te paravojnim formacijama Fikreta Abdića počinje novu ofanzivu na bihaćki okrug. Srspke pobunjeničke snage su napredovale u rejonu Plješevice. U toku su pripreme za provođenje operacije »Spržena zemlja« koja ima za cilj potpuno razbijanje Petog korpusa ARBiH.
Narodna skupština samozvane RS završila je dvodnevnu sjednicu jednoglasno usvojivši i Odluku i Ustavni zakon o ujedinjenju samozvanih RS i RSK. Skupština se odlučno usprotivila eventualnom priznavanju BH od strane Srbije i SRJ ocjenjujući da bi to bio «izdajnički čin».
Momčilo Krajišnik: "Priznanje BiH je neprihvatljivo, prihvatanje mirovnog plana ne dolazi u obzir."
16.06.1995.
U Sarajevu u Dositejevoj ulicu pala modifikovana aviobomba.
Savjet bezbjednosti UN izglasao rezoluciju 998 proširenju snaga UN i slanju naoružanih snaga za brze akcije (RRF) u BiH, za zaštitu UNPROFOR-a, sastavljenih od 12.500 vojnika.
Srpski izvori javljaju o žestokim borbama u Sarajevu, naročito oko naselja Nedžarići, te da je put Pale-Lukavica izložen neprekidnoj artiljerijskoj vatri.
18.06.1995.
Granatiran red za vodu na Dobrnji, 7 ubijenih i 12 ranjenih civila.
Samozvana RS je oslobodila i posljednju grupu zarobljenih pripadnika UN.
Milošević je izrazio «zabrinutost» zbog stvaranja snaga za brzu intervenciju, plašeći se da ne budu stavljene u službu «muslimanske» vlade. Po Miloševićevom mišljenju «strateški cilj muslimanskih vlasti jeste da isprovocira stranu vojnu intervenciju protiv Srba»
UNPROFOR je povukao sve svoje pripadnike koji su kontrolisali skladište teškog naoružanja u okolini Sarajeva. Time je praktično prestala kontrola UN nad teškim naoružanjem Srba oko Sarajeva.
20.06.1995.
Informativna služba Glavnog štaba vojske pobunjenih Srba se u svom saopštenju hvali da je «aktivnom odbranom i protivnapadom na pojedinim pravcima VRS zaustavila ofanzivna dejstva muslimanskih snaga na sarajevskom ratištu, koje su kod Hadžića i na Nišićkoj visoravni, potučene i netjerane u bjekstvo. Jače borbe su vođene tokom noći i jutra na pravcu Visoko-Čekrćići i prema Trnovu, dok su na drugim ratištima zabilježeni neuspješni napadi muslimansko-hrvatske koalicije»
21.06.1995.
Novi masakr u redu za vodu na Dobrnji, 6 ubijenih i 15 ranjenih građana. Klasični četnički scenario, kad god gube na ratištu svete se granatiranjem grada i ubijanjem civila.
22.06.1995.
Krajišnik je optužio Hrvatsku da diktira i dozira rat u BH i da otvoreno prijeti RSK. «Hrvatska je otvorila i sarajevskokiseljački front i primorala lokalno hrvatsko stanovništvo da sa Muslimanima učestvuje u agresiji na Srspko Sarajevo.» Hrvatskoj je skrenuta pažnja da ratnu, zamijeni političkom opcijom i obustavi napade na dinarskoglamočkom i grahovskom području. «U suprotnom, bićemo primorani da ih kaznimo zbog nepromišljenosti»
24.06.1995.
Karadžić u intervjuu francuskom «Figaro»-u upozorava da Muslimani posljednjom ofanzivom hoće da unište sve šanse za obnavljanje mirovnih pregovora.
25.06.1995.
U Sarajevu ubijeno dvoje, ranjeno osmero djece.
Dopisnik ljubljanskog «Dela» javlja o velikim gubicima ARBH u ofanzivi za deblokiraje Sarajeva i prenosi riječi jednog od komandanata koji je izjavio da je izgubio više vojnika nego cijele prethodne godine a da nije postignut nikakav napredak u vojnom pogledu.
28.06.1995.
Aviobombom pogođena zgrada RTVBiH
Karadžić odbio pozive EU za privremeno primirje: «Privremeni prekidi vatre su iskompromitovani i zloupotrijebljeni od naših neprijatelja za pregrupisavanje i donaoružavanje. Stoga mi tražimo da se okonča rat i da se rješenje traži kroz pregovore, odnosno konferenciju»
30.06.1995.
Vlada RBH bojkotuje specijalnog izasranika UN Jasušija Akašija. «Akaši je za nas mrtav, sa njime više ne razgovaramo» reako je Hasan Muratović, ministra za odnose sa UN.
Udruženje prognanih Srba iz Hrvatske koje djeluje u Banja Luci je saopštilo da su hrvatske vlasti polovinom maja spalile više od 500 ubijenih srpskih civila iz Zapadne Slavonije. «Pretežno se radilo o ubijenim civilima – ženama, djeci i starijim osobama, koje su Tuđmanove ustaše pobile dok su se, bježeći od majske agresije na Zapadnu Slavoniju, kretale prema RS. Na ovaj način hrvatske vlasti na najmonstruozniji način pokušavaju da pred domaćom i svjetskom javnošću prikriju strahovite zločine, koje su pripadnici hrvatske vojske počinili nad srpskim narodom i vojskom ovog dijela RSK»
01.07.1995.
U Sarajevu granatirani svi dijelovi grada, poginulo 12, a ranjeno 67 civila.
02.07.1995.
Pripadnici francuskih mirovnih jedinica upotrijebili su minobacače 120 mm protiv jedinica vojske pobunjenih Srba u okolini Sarajeva.
03.07.1995.
Pročetnički francuski «Figaro» piše da SAD podržavaju ratne poduhvate Hrvata i Bošnjaka u BiH i da su Evropljani sve više zabrinuti politkom Bijele kuće prema jugoslovenskom konfliktu.
05.07.1995.
SB UN donosi rezoluciju 1003 kojom se produžava suspenzija sankcija za SRJ za novih 75 dana.
06.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Počeli napadi i na osmatračnice mirovnih snaga UN-a (napad na osmatračnicu Fokstrot) i granatiranje Srebrenice. Komadanti Armije BIH (Ramiz Bećirović - vršilac dužnosti komdanta jedinica Armije BIH u Srebrenici) traže od UNPROFOR-a pristup oružju koje su stavili pod kontrolom UN-a nakon potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji. UNPROFOR odbija ovaj zahtjev. Holandski komandant usmeno zatražio zračnu intervenciju, no zahtjev je odbijen u štabu UNPROFOR-a u Sarajevu.
U Sarajevu unijeno 6, ranjeno 11 civila.
07.07.1995.
Privremeno obustavljena ofanziva vojske pobunjenih Srba na Srebrenicu.
U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Međutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.
08.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba nastavlja ofanzivu na Srebrenicu.
Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen.
Snage bosanskih Srba napadaju i osmatračnice UNPROFOR-a. Vojnici VRS razoružavaju pripadnike holandskog bataljona u osmatračnici Fokstrot, a potom i u još pet osmatračnica.
09.07.1995.
Oko 3000 civila povlači se iz južnog dijela enklave prema Srebrenici. Vojska pobunjenih Srba je s juga prodrla oko 4 kilometra u enklavu. Razoružano više od 30 pripadnika holandskog bataljona UN-a.
10.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba se ne obazire na prijetnje UN misije i nastavlja napredovanje prema Srebrenici. Ponovo odbijen zahtjev s terena za bliskom zračnom podrškom.
11.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ulaze u Srebrenicu. Domicilno stanovništvo i prognanici izbjegli su u Potočare i okolna brda sjeverno od grada. U Potočarima, u bazi holandskog bataljona i oko baze slilo se oko 20 hiljada izbjeglica, uglavnom žena, djece i starijih osoba.
Odobren je zahtjev za upotrebu zračnih snaga. Dva borbena aviona NATO-a izbacila su ukupno dvije bombe na položaje vojske pobunjenih Srba koja je zaprijetila da će granatirati bazu u Potočarima ukoliko se napadi nastave. Većina vojno sposobnih muškaraca Srebrenice odlučila se za pokret prema Tuzli.
Počinje napad vojske pobunjenih Srba na Žepu.
12.07.1995.
Počinje pokret oko 12 000 Srebreničana iz regiona Šušnjara prema Tuzli. Prema izvještaju generalnog sekretara UN-a Kofija Anana jedva je trećina bila naoružana.
Vojska pobunjenih Srba opkoljava bazu u Potočarima. Počinju deportacije izbjeglih srebreničana i odvajanje muškaraca u dobi od 16 do 65 godina starosti. Počinju pojedinačna ubistva civila.
Do 12 jula 1995 godine srpske pobunjeničke snage ubile su u Sarajevu 10 511 civila, od toga 1598 djece. Ranjeno je 60 378 civila od čega 14 919 djece. U gradu je evidentiran 1681 teški invalid, među kojima je 340 djece.
13.07.1995.
Otpočinje ubijanje na stotine nenaoružanih muškaraca i dječaka iz Srebrenice. U rejonima Kravica, Nove Kasabe, Zvornika i Kozluka vrše se masovna pogubljenja srebreničana. Do kraja 13 jula nije ostao ni jedan živi Bošnjak u bivšoj sigurnoj zoni Srebrenica. Većina Srebreničana iz grupe koja se opredjelila za pokret do Tuzle biva razbijena na nekoliko manjih grupa.
Snage vojske pobunjenih Srba napreduju prema Žepi.
14.07.1995.
Počinju masovna ubistva na hiljade Bošnjaka koji su, najvećim dijelom, bili zatvoreni u rejonu Bratunca, na specijalno pripremljenim lokacijama.
15.07.1995.
Masakr je nastavljen. Do 15 jula u Srebrenici je ubijeno nekoliko hiljada ljudi. Prema prvim izvještajima UN-a oko 20 hiljada ljudi smatra se nestalim. Od toga oko 3000 ljudi koji su se odlučili na pokret prema Tuzli ubijeno je, ili je poginulo od djelovanja protivpješadijskih mina.
Beogradski list „Politika“ donosi citate iz knjige „Godine odlaska“ posvećene posljednjeim godinama predsjedničkog mandata Miterana i navode ovog pročetnika sa sjednice francuske vlase 18.maja 1994. gdje je rekao: „Prije nekoliko godina gospodin Butros Gali mi je rekao da su granate koje su pale na pijacu u Sarajevu od početka bile muslimanska provokacija. Istina je da oni (Muslimani) traže od početka sukoba internacionalizaciju, ako je potrebno i putem provokacije“
(ništa čudno da su našli zajedničku dva četnika-degenerika Miteran i Gali)
16.07.1995.
Progoni i masovna te pojedinačna ubistva nastavljena su i tokom narednih nekoliko dana.
Prema podacima udruženja prognanih i izbjeglih iz Srebrenice, kao i prema podacima nadležnih institucija BIH, vojska pobunjenih Srba je od pada Srebrenice pa do 19. jula ubila oko 8000 ljudi, oko 2000 smatra se nestalim, a preostalo Bošnjačko stanovništvo, njih oko 40 hiljada je protjerano.
17.07.1995.
Oko 6000 muškaraca i dječaka iz kolone koja se probijala Iz Srebrenice prema Tuzli, prešlo je na teritoriju pod kontrolom Armije BIH kod Sapne.
19.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
Degenerik Jasuši Akaši je izjavio prije toga da je pad Žepe neminovan i da UN nemaju sredstava kojima bi to mogle da spriječe.»Tužan sam zbog pada Srebrenice i predstojećeg pada Žepe. Mi, međutim, nismo u poziciji da fizički zaštitimo enklave»
Počinje ofanziva vojske pob unjenih Srba na bihaćki okrug pod kodnim nazivom »Spržena zemlja« (posljednja ofanziva na jedinice Petog korpusa Armije RBiH). U ofanzivi na bihaćki okrug učestvovale su snage pobunjenih bosanskih Srba, pobunjenih Srba iz Republike Hrvatske i paravojne formacije Fikreta Abdića. Udružene srpske snage su munjevito napredovale prema Cazinu tako da je postojala opasnost presjecanja enklave na dva dijela. Svi ratni potencijali, ljudstvo i tehnika Petog korpusa Armije RBiH bili su angažovani na odbrani. Ofanziva je trajala sve do 4 avgusta 1995 godine kada je Hrvatska vojska počela oslobodilačku operaciju »Oluja«.
21.07.1995.
Ministri vanjskih poslova i odbrane 15 zemalja (Bangladeš, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Rusija, Španija, Švedska, Turska Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija) na sastanku u Londonu osudili masovne zločine koje je vojska pobunejnih Srba počinila u Srebrenici i zaprijetili zračnim udarima u slučaju napada na Goražde, i ostale sigurne zone. Specijalni izvjestitelj za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki na sastanku je konstatovao da je početna istraga u vezi sa zbivanjima u Srebrenici otkrila kršenje ljudskih prava »varvarske prirode«. Sedmicu dana nakon podnošenja izvještaja Mazovjecki je podnio ostavku, konstatujući da se »kršenje ljudskih prava nastavlja sa bezobraznom očiglednošću.« Izaslanik UN za ljudska prava Tadeuš Mazowiecki podnio je ostavku u znak protesta zbog neutralnosti i kukavičluka svijeta, pred padom bosanskih enklava u srpske ruke. Uputio je pismo Boutros Boutrosu-Galiu: "Pojedinac ne može vjerodostojno govoriti o ljudskim pravima, dok međunarodna zajednica i njeni lideri nemaju hrabrosti ni odlučnosti da štite ta prava."
Sarajevo: povodom tragedije u Srebrenici, oglasilo se Srpsko gradjansko vijeće: "Da bi očuvala minimum kredibiliteta, medjunarodna zajednica tragediju Srebrenice mora shvatiti kao posljednju opomenu, da se oklijevanjem i neodlučnošću ništa ne može učiniti za mir u Bosni i da prijeti zamah velikosrpske agresije i genocida."
"Liberation": "Pad Srebrenice je poraz, ravan Napoleonovom porazu u bitci kod Vaterloa 1815."
Pripadnici holandskog bataljona, njih 328 su napustili Potočare.
22.07.1995.
Snage pobunjenih bosanskih Srba ubile su dvojicu francuskih pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu. Komandant sarajevskog sektora UNPROFOR-a naredio da se na napade uzvrati. Na srpske položaje oko Sarajeva ispaljeno je 90 minobacačkih granata.
U Sarajevu 6 poginulih i 33 ranjena civila.
23.07.1995.
U Splitu (Splitska deklaracija) su predsjednik RH (Franjo Tuđman) i predsjednik Predsjedništva BiH (Alija Izetbegović) te predsjednik Federacije BiH (Krešimir Zubak) i predsjednik Vlade BiH (Haris Silajdžić) potpisali Deklaraciju o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice; osobit značaj imao je sporazum o vojnoj saradnji.
25.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u grad Žepu. 1000 do 2000 vojno sposobnih muškaraca Žepe povuklo se u okolna brda.
Komadant holandskog bataljona pukovnik Tomas Karamans je na konferenciji za štampu u Zagrebu pohvalio vojsku pobunjenih srba za veoma dobro isplaniranu i izvedenu akciju zauzimanja Srebrenice, rekavši da su srbi vješto nadmudrili muslimanske vojnike !!!
26.07.1995.
U velikoj Kladuši proglašena je Republika Zapadna Bosna, kvazi tvorevina ratnog zločinca Fikreta Abdića.
Predstavnik za štampu generalnog sekretara UN je saopštio da je Butros Gali predao tkzv. dupli ključ za zračen napade NATO i da će o njima ubuduće odlučivati komadant UNPROFOR-a u BH bez prethodne saglasnosti UN, tj. bez Govneta Jasušija Akašija.
Američki Senat većinom glasova izglasao je zakon o jednostranom ukidanju embarga na uvoz oružja za bosansku Vladu.
Odmah se javlja pročetničko govno francuski premijer Alen Žipe koji «upozorava» da ta odluka može dovesti do povlačenja UN iz BH:
27.07.1995.
Završena evakuacija civila iz Žepe. Vojno sposobni muškarci u narednih nekoliko dana probili su se prema SRJ i nakon prelaska granice predali su se tamošnjim vlastima.
28.07.1995.
HVO zauzima Glamoč i Grahovo. 10 hiljada srpskih civila krenulo u izbjeglištvo.
Hrvatske jedinice su oslobodile od 25. oko 1600 km2 teritorija BiH (operacija Ljeto '95.).
Cilj hrvatskih jedinica bio je povećati sigurnost Livna i Kupresa, stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Oslobađanjem Bosanskog Grahova
(28.VII.) i Glamoča (29.VII.), hrvatske postrojbe dovele su pobunjene Srbe u sjevernoj Dalmaciji u poluokruženje, a stvoreni su i preduslovi za napredovanje prema Banja Luci.
Snage lojalne Fikretu Abdiću, pojačane hrvatskim Srbima napadaju zonu odgovornosti Petog korpusa Armije BIH i zauzimaju dio teritorije na sjeveru enklave napredujući prema Cazinu. Vojska pobunjenih bosanskih Srba je napadala Bihać s južnog pravca, dok su snage vojske pobunjenih Srba iz samozvane RSK enklavu napadale sa zapada. Težište borbenih djelovanja prebačeno je na zapadnu Bosnu.
1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događaja
Moderators: _BataZiv_0809, anex
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
#27 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
01.08.1995.
Predstavnički dom američkog Kongresa izglasao je Rezoluciju o ukidanju embarga na isporuke oružja bosanskoj vladi.
Karadžić u Banja Luci: «Nadamo se da ratno stanje neće dugo trajati, ali dok traje – karakter civilne vlasti mora ostati neokrnjen s ciljem jačanja države i njenih organa vlasti, kako ničim ne bismo dali povoda međunaroDnoj zajednici da naš pRostor smatra nekakvom teritorijom, a naš narod POBUNJENIM»
«Smatramo da međunarodna zajednica mora da osudi i sankcioniše hrvatsko ponašanje. Jugoslavija treba da nas pomogne na sve načine na koje ona može da nas pomogne, jer ovo zaista više nije građanski rat. Ovo je klasična agresija Hrvatske. Ovo nije ništa drugo nego nastavak drugog svjetskog rata stvaranjem velike hrvatske» ( plače i cvili ratni zločinac Rašo pošto vidi da gubi na svim frontovima )
Na Brijunima su održani razgovori između hrvatskoga predsjednika F. Tuđmana i stranih ambasadora u Hrvatskoj, o načinu rješavanja krize; zbog nekooperativnosti pobunjenih Srba, hrvatski predsjednik najavio je mogućnost vojne akcije, a američki ambasador Peter Galbraith savjetovao je da se dobro razmisli o tom potezu.
" Ako to učinite, ali ja ne kažem da to morate učiniti, budite oprezni. U toj ćete stvari biti potpuno sami. Vodite računa o vojnicima UN-a i zaštitite civilno stanovništvo hrvatskih Srba. " (američki ambasador P. Galbraith)
02.08.1995.
Ratko Mladić vezano za stanje na ratištu Dinare: «Ovaj dio fronta je aktuelan od novembra prošle godine, kada su snage HVO i regularne hrvatske snage sa silnim jedinicama iz Imotskog, Metkovića, Splita, Dubrovnika, Trogira, Sinja, Bjelovara, Križevaca, Zagreba, Vinkovaca i drugih mjesta Hrvatske. Te jedinice angažovane su, kakou «Oraškom džepu» tako i ovdje. Naše zablude da je rat sa Hrvatskom gotov i da će biti završen za nekoliko dana, pokazale su se pogrešnim, Nakon svih dobrih stvari koje smo učinili za hrvatski narod u centralnoj Bosni i u cjelini ih evakuisali iz ugroženih područja Vareša, Žepča i Bugojna, pokazalo se da je očigledno cilj njihovih dejstava prvo napada na Kupres, a zatim na Glamoč i Grahovo. Sada se čitava naša javnost, a pogotovo narod na ovim prostorima uvjerio da Hrvatima ne treba nikad vjerovati»
03.08.1995.
Pregovori između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u Genthodu kod Ženeve nisu donijeli nikakav pomak; Srbi su odbili prijedlog "mirne reintegracije".
04.08.1995.
Hrvatska vojska započela operaciju »Oluja«. Za tri dana veći dio samozvane Republike Srpske Krajine bio je pregažen. Oko 150.000 Srba iz Hrvatske izbjeglo je u BiH i SRJ.
Vojno-policijskom operacijom Oluja '95. hrvatske jedinice oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (10.500 km2) te omogućile Armiji BiH da razbije srpsku opsadu Bihaća. Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori; prvoga dana operacije hrvatske jedinice oslobodile su Sveti Rok i Lovinac, Čistu Malu i Čistu Veliku, te Mali Alan. Hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom te Ljubovo, Žitnić, Gračac, Rakovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš, Obrovac, Benkovac, Saborsko, Lička Jasenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Željava, Medak ... oslobođeni su 5.8., a toga dana (ili 6. 8.???) kod Tržačkih Raštela susrele su se jedinice HV-a i Armije BiH.
Petrinja, Kistanje, Novi Lički Osik, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Korenica, Slunj, Cetingrad, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno ... oslobođeni su 6.8.
Dvor na Uni, Topusko, Vrgin Most, Vojnić, Tušilović, Turanj, Gornji i Donji Lapac, Srb oslobođeni su 7.8.;
do 8.8. hrvatske jedinice stale su na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i BiH. Premda su vojna djelovanja uglavnom završila 7.8. (do 18 sati), predaja komande srpske vojske u Viduševcu 8.8. (u 19 sati) značila je kraj operativnog dijela operacije Oluja '95., ali i kraj vojnoga djelovanja na teritoriju Republike Hrvatske u ratu za slobodu i nezavisnost Hrvatske 1991. - 1995. (Domovinski rat). Pod oružjem se u tom trenutku nalazilo oko 170.000 hrvatskih vojnika.
" Hrvatska vojska izvršila je zadaću! " (ministar obrane RH Gojko Šušak u povodu završetka vojno-oslobodilačke operacije Oluja '95.)
Najveći dio Srba iz samoproglašene "Krajine" u Hrvatskoj, na zahtjev svoga političkoga i vojnoga vodstva, napustio je Hrvatsku. Naredbu (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je (4.8.) Milan Martić, predsjednik "Krajine". Predstavnici UN-a i američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90.000 ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150.000 (izvori UN-a), pa čak i na 200.000 - 250.000 (srpski izvori).
Radovan Karadžić je donio odluku o preimenovanju Glavnog štaba vojske u Generalštab. Razrješio Ratka Mladića sa dužnosti komandanta vojske pobunjenih Srba i sebe imenovao vrhovnim komandantom oružanih snaga samozvane RS i generalštaba Vrhovne komande.
05.08.1995.
U 12.30 jedinice HV su ušle u Knin, a na kninskoj tvrđavi se zavijorila šahovnica duga 20 metara.
U rejonu Žirovica (Hrvatska) u operaciji gonjenja razbijenih srpskih snaga, poginuo Izet Nanić komandant 505. bužimske bigade Petog korpusa Armije RBiH. 15 avgusta postavljen je na mjesto komandanta brigade. 1994 godine odlikovan je Zlatnim ljiljanom, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
07.08.1995.
Armija RBiH oslobodila Veliku Kladušu. Prije oslobađanja Velike Kladuše, najveći dio teritorije tzv. Republike Srpske Krajine bio je vraćen pod kontrolu hrvatske vlasti, tako da su paravojne formacije Fikreta Abdića, odnosno snage tzv. Narodne odbrane ostale uskraćene za pomoć u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima koju im je do tada pružala vojska pobunjenih hrvatskih Srba, ali i vojska pobunejnih bosanskih Srba. Završne operacije za oslobađanje Velike Kladuše počele su 6. avgusta i već tada je bilo vidljivo da je borbena sposobnost tzv. Narodne odbrane opala. Paravojne jedinice Fikreta Abdića počele su povlačenje prema Velikoj Kladuši, a veći broj vojnika tzv. Narodne odbrane predao se jedinicama Petog korpusa ili je prešao u njegove redove. Operacija je okončana ulaskom jedinica Armije RBiH u Veliku Kladušu i zarobljavanjem velikih količina oruđa i oružja. Tim je oruđem naoružan čitav artiljerijski puk koji je potom učestvovao u oslobodilačkim akcijama Petog korpusa.
08.08.1995.
Predsjednik opštine Vukovar, sretan zbog sporazuma koji je postigla vojska Jugoslavije i 11.slavonskobaranjski korpus vojske samozvaen RSK izjavljuje: «Srbija je time potvrdila da će u slučaju ustaške agresije stati uz nas i braniti prostor istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Svaki zločinački metak i ustaška granata koja od danas padne na Vukovar, kao da je pala na Beograd, Kruševac ili Kragujevac. Na svaki ustaški udarac bit će višestruko uzvraćeno. Ima nas 12 miliona, ima nas ako bude trebalo i 312 miliona. Shvatite ove brojke ozbiljno, urazumite se» završio je svoj delirij ovaj jadnik.
10.08.1995.
Predstavnik SAD u UN-u obavjestio je Vijeće sigurnosti da tajne satelitske fotografije koje je snimila Vlada SAD pokazuju prizore svježe iskopane zemlje pored nogometnog stadiona sjeverozapadno od Bratunca. Kombinacija fotografija i iskaza preživjelih svjedoka koji su nezavisno jedan od drugog opisali scene ubijanja u tom području, predstavlja neoborive fizičke dokaze da su u i oko Srebrenice izvršena zvjerstva i da su žrtve pokopane u masovne grobnice.
11.08.1995.
Predsjednik Klinton vetom je odbio jednostrano ukidanje embarga na naoružanje BiH i određuje Ričarda Holbruka da pokrene mirovnu inicijativu "endgame".
Margaret Thatcher: "Embargo je ne samo nemoralan, već sasvim moguće nelegalan, jer sprječava Bosance da se brane od genocida."
13.08.1995.
State Department je izdao saopštenje u kojem se kaže da SAD šalju delegaciju u BH, Hrvatsku i Srbiju na čelu s pomoćnikom državnog sekretara Ričardom Holbrukom.
16.08.1995.
Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapređenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH. Holbruk je zatražio da se, u okviru priprema za intervenciju NATO-a, skloni međunarodno osoblje koje bi vojska pobunjenih Srba mogla uzeti kao taoce.
19.08.1995.
U misiji mira na igmanskom »Putu spasa« kod Sarajeva, u saobraćajnoj nesreći poginula su trojica visokih američkih funkcionera i jedan francuski vojnik. UNPROFOR-ov transporter sletio u provaliju. Poginuli članovi američkog pregovaračkog tima Robert Fraser, Nelson Drew, Joseph Kruzel i jedan francuski vojnik.
20.08.1995.
Srpski izvori javljaju o žestokom granatiranju Drvara.
23.08.1995.
Karadžić je u razgovoru sa opštinskim rukovostvima istočne Hercegovine rekao da bi svaka podjela BH u kojoj bi Srbi dobili ispod 70 %, koliko sada drže ili ispod 64% koliko su vlasnici po katastru bila bolna, Granice samozvane RS moraju biti na Uni i Savi. «Drina mora biti naša, jer je oduvjek bila naša. Moramo imati dio Semberije, dio Neretve i izlaz na more»
(ludi ratni zločinac i dalje bulazni o nekih 64% «srpskih po katastru»)
24.08.1995.
Pošto je prethodnog dana 90 pripadnika UN napustilo Goražde, odgovornost za bezbjednost te enklave, u kojoj se nalazi oko 65.000 Bošnjaka, preuzeo je NATO, saglasno «Memorandumu o razumijevanju» koji je skoro potpisan.
25.08.1995.
Prilikom spuštanja u Lukama (opština Goražde) eksplodirao helikopter RZ ARBiH koji je u opkoljenu enklavu prenosio MTS i lijekove. Poginulo šest putnika i dva člana posade.
26.08.1995.
Generalni sekretar NATO-a Vili Klas iskazao razumjevanje za Holbrukovu kombinaciju politike i prisile u cilju postizanja konačnog mirovnog sporazuma.
Na osnovu zahtjeva NATO-a UNPROFOR je počeo svakodnevno izdavati mape vojne situacije u BiH Sjevernoatlanskom savezu.
28.08.1995.
Oko 11 sati na Sarajevo je ispaljeno pet minobacačkih granata sa položaja vojske pobunjenih Srba. Četiri su eksplodirale na krovovima, dok je jedna pala ispred gradske tržnice, nekih pedesetak metara od mjesta gdje je i 5. februara 1994. godine od eksplozije granate poginulo 68 ljudi.
Ispred same tržnice i u njenoj okolini poginulo je 35 civila, a ranjeno 90.
Kao i 1994, ponovo su se pojavile špekulacije o mjestu odakle su granate ispaljene, no svi izvještaji bosanskohercegovačkih i međunarodnih eksperata potvrdili su da su granate ispaljene iz Lukavice, prigradskog mjesta pod kontrolom vojske pobunjenih Srba na južnom dijelu grada.
Ministra informisanja samozvane RS Miroslav Toholj: “Po već ustaljenoj praksi, čim se ukaže mogućnost mirovnog sporazuma i okončanja rata u bivšoj BH, Izetbegovićeva vlada upotrijebi klasične ispade islamskog terorizma, šokirajući međunarodnu javnost novim masakrom i prebacujući odgovornost na Srbe”
Komandant mirovnih snaga na ratištu stacioniran u Zagrebu, koji je kontrolirao »okidač« za početak zračnih udara, na dan napada bio je odsutan iz privatnih razloga, pa je odluka o pozivu bombardera NATO-a prešla u ruke komandanta UNPROFOR-a u Sarajevu. On je odlučio da inicira intervenciju saveza. Prije toga, sa područja pod kontrolom vojske pobunjenih Srba povučene su mirovne snage UN-a. Da ne bi pobudio sumnju Ratka Mladića komandant UN-trupa odlučio je da mu ne kaže da su njegovi stručnjaci ustanovili da su Srbi ispalili minobacačke projektile na tržnicu. Mladić je dozvolio izmještanje trupa van teritorije koju je kontrolisao. Oko 20:00 sati komandant UNPROFOR-a pozvao je NATO da interveniše. Komanda južnog krila NATO-a, također je ustanovila da su se stekli uslovi za zračne udare.
29.08.1995.
Umjesto planiranog zadržavanja na Rodosu američki nosač aviona «Teodor Ruzvelt» krenuo je u Jadran.
Slobodan Milošević i Radovan Karadžić potpisali su dokument kojim je Miuloševiću dato pravo da u Dejtonu pregovara u ime svih Srba.
30.08.1995.
Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte VRS u BiH. Operacija je izvedena pod kodnim nazivom »Deliberate force« (razborita prisila). Tačno u 03:00 sati Snage za brzu reakciju, stacionirane na Igmanu, ispalile su 600 granata na položaje i objekte vojske pobunjenih Srba. Na udaru savezničke artiljerije našli su se objekti u Žunovnici (skladišta municije) i artiljerijsko-raketni položaji vojske pobunjenih Srba u Lukavici i na Poljinama. Snage za brzu reakciju tog su jutra gađale ukupno 19 ciljeva, pretežno artiljerijskih položaja vojske pobunjenih Srba.
Iz zrakoplovnih baza u Italiji i sa nosača aviona stacioniranih u Jadranu poletjeli su lovci-bombarderi NATO-a. Najžešće udare u prvoj fazi napada pretrpio je sistem protuzračne odbrane vojske pobunjenih Srba, kao i pojedinačni ciljevi, ukjljučujući i magacine za skladištenje municije. Avioni NATO-a gađali su ciljeve oko Sarajeva, na Jahorini, u regionu Banjaluke i na Plješevici, gdje su bili smješteni radarski sistemi i sistemi veze vojske pobunjenih Srba. Razrušen telekomunikacioni sistem Stolice na Majevici, te relejna stanica Kraljica na Ozrenu.
Rukovodstvo bosanskih Srba zaprijetilo je masovnom odmazdom protiv Sarajeva, no stvarni srpski vojni odgovor bio je zanemarljiv. Vojska pobunjenih Srba je uspjela da tokom intervencije NATO-a obori samo jedan avion, francuski Mirage 2000, koji je pao na lokalitetu Pala. Nekoliko granata ispaljeno je na položaje UNPROFOR-a u Sarajevu, ali nije bilo žrtava.
Istog dana Ratko Mladić je priznao da je učinjena znatna šteta resursima vojske pobunjenih Srba, te da je samozvana Republika Srpska postala znatno ranjivija na napade. Mladić je naznačio da je, »uprkos strašnom bombardovanju NATO pakta došlo vrijeme da se pregovara o miru«.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši uputio pismo Mladiću u kojem, između ostalog, navodi da su tekuće operacije protiv vojske pobunjenih Srba pod kontrolom NATO-a i da ih zvaničnici UN-a ne mogu zaustaviti.
Klinton: „Snažno podržavam ovu operaciju. Mislim da je to primjeran odgovor na bombardovanje Sarajeva. To je dosljedno stavu koji su azuzele UN; NATO i SAD.
31.08.1995.
Radovan Karadžić uputio pismo Akašiju tvrdeći da ne prihvata to »što se NATO umješao u građanski rat«. Karadžić je tom prilikom naglasio da zračni udari imaju za cilj slabljenje vojne moći samozvae RS i smekšavanje njenih predstavnika pred nastavak političkih pregovora.
Usljed loših vremenskih prilika 31. avgusta napadi su privremeno obustavljeni, unatoč tvrdnji zvaničnika NATO-a da njihove letjelice mogu djelovati u svim vremenskim uslovima. Time se pokušala izbjeći eventualna popratna šteta prilikom bombardovanja.
Francuski i britanski vojnici iz sastava snaga za brzo regovanje artiljerijom su tokom dana ga|ali vojne ciljeve u svim dijelovima Sarajeva koji su bili okupirani od strane pobunjenih Srba, naročito Lukavica i Vogošća.
01.09.1995.
NATO je napravio pauzu u bombardovanju obezbjedivši uslove za susret Ratka Mladića i komandanta UNPPROFOR-a. Na sastanku u Zvorniku, ni nakon 13 sati rasprave, Mladić nije prihvatio sve uslove koji su se odnosili na prestanak napada vojske pobunjenih Srba na sigurne zone, povlačenje artiljerije 20 km od Sarajeva i potpuni prekid neprijateljstava.
Predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović iskazao optimizam prema operaciji NATO-a i njenom uticaju na mirovni proces. Izetbegović je također naznačio da je bosanska vlada, nakon pada Srebrenice i Žepe, povoljno gledala na mogućnost »razmjene« ovih područja za dijelove teritorije koje oko Sarajeva kontrolišu bosanski Srbi (Izvještaj Kofija Anana o Srebrenici).
02.09.1995.
Komandant UNPROFOR-a inicirao otvaranje kopnenih puteva za Sarajevo. U pismu Vladi samozvane RS, komandant UNPROFOR-a je naglasio da će cesta preko sarajevskog aerodroma biti otvorena za lokalni civilni saobraćaj bez ikakve kontrole. Predsjednik Skupštine samozvane RS Momčilo Krajišnik, koji je kasnije na osnovu tajne optužnice Međunarodnog suda za ratne zločine, uhapšen i deportovan u Hag, upozorio je na teške posljedice ako se ceste otvore bez saglasnosti pobunjenih Srba. UN misija u BiH zaprijetila da će svaki pokušaj mješanja u saobraćaj prema gradu biti osujećen upotrebom »nesrazmjerne sile«.
03.09.1995.
Otvorene ceste preko aerodroma. Srpske pobunjeničke snage nisu ni pokušale otvarati vatru na vozila koja su tog dana saobraćala na relaciji Sarajevo-Hrasnica. Tim činom je uspostavljena direktna kopnena veza Sarajeva i ostalog dijela BiH čime je prekinuta troipogodišnja opsada glavnog grada.
04.09.1995.
Rok koji je Ratku Mladiću dao komandant mirovnih snaga za obustavu vatre i povlačenje artiljerije istekao je u 23:00 sata. NATO i UN misija konstatovali da nema pokazatelja o povlačenju artiljerije pobunjenh Srba. S toga je donesena odluka da se zračni udari nastave.
05.09.1995.
90 lovačko-bombarderskih aviona NATO-a ponovo je napalo ciljeve u samozvanoj Republici Srpskoj. Na udaru su se našla sva oružja vojske pobunjenih Srba iz kojih je otvarana vatra i oružja koja su po ma kom osnovu predstavljala prijetnju.
Visoki oficir američke vojske izjavio: "Operacija će se odvijati 24 sata, dok nam ne kažu drugačije. NATO neće opozvati najveću operaciju u svojoj istoriji dok se ne podigne opsada Sarajeva. Ne govorimo o tome da se omča popusti, omča se mora odstraniti, a ne samo olabaviti oko žrtvinog vrata. Radi se o uklanjanju teškog naoružanja,otvaranju aerodroma, puteva za ulaz i izlaz iz grada, puštanje struje, vode, plina. Opsada mora biti podignuta, operacija neće biti prekinuta dok se ne postignu ti ciljevi."
06.09.1995.
NATO avijacija proširila je zonu djelovanja bombardujući ciljeve vojske pobunjenih Srba i objekte infrastrukture od južnih do sjevernih granica BiH uključujući i ciljeve u Bosanskom Brodu na krajnjem sjeveru BiH. Operacija je tako prerasla u akciju proširenog djelovanja van neposrednog područja opsade, što je u određenim krugovima u UN-u izazvalo izvjesnu dozu zabrinutosti. Sekretarijat UN-a tražio od trupa na terenu da ispitaju može li NATO opravdati bombardovanje zračne luke u Banjaluci.
08.09.1995.
U Ženevi, pod okriljem Kontakt-grupe, ministri vanjskih poslova Hrvatske, BiH i SRJ potpisale Zajedničku izjavu o dogovorenim osnovnim principima za rješenje konflikta. Principi su podrazumjevali nastavak državno-pravnog kontinuiteta BiH u međunarodno priznatim granicama, te da će se sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Prihvaćen je i omjer unutarnjeg teritorijalnog ustrojstva u odnosu 51% naprema 49%, kako je to predvidjela Kontakt grupa za BiH.
U Beogradu, kod Miloševića, delegacija pobunjenih bosanskih Srba s Pala, u cilju formiranja zajedničke delegacije u daljim mirovnim pregovorima. Došli su u Beograd, prvi put poslije godinu dana. Milošević će zastupati interese pobunjenih bosanskih Srba.
Započela vojna operacija Maestral. Cilj hrvatskih jedinica (HV i HVO) bio je dubljim prodorom prema Šipovu i Jajcu te Drvaru i Oštrelju potisnuti neprijatelja od Kupresa, Glamoča i Bosanskog Grahova, i osigurati Livno od dometa dalekometnoga topništva i raketa, kako bi se stvorili uvjeti za povratak prognanika, a istodobno snagama Armije BiH (5. i 7. korpus) stvoriti uslove za napredovanje prema rijeci Sani i dolinom rijeke Ugar.
10.09.1995.
Dostignut vrhunac NATO intervencije. Tokom sastanka Mladića i komandanta UNPROFOR-a ispaljeno je 13 krstarećih projektila Tomahawk na sisteme PVO pobunjenih bosanskih Srba u blizini Banjaluke (vojni aerodrom Mahovljani). Ovaj napad izazvao protest Stalne misije Ruske Federacije u UN-u.
11.09.1995.
Udružene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište - Vozuću. Ne samo da je oslobođena velika teritorija zemljišta i spajanje ova dva korpusa, nego je to bio i jedan veliki preokret dotadašnjeg toka agresije i borbe. Radovan Karadžić je svojevremeno poručivao da se u Vozući ne brani Beograd i Srbija, nego Moskva i čast Rusije. Od tada dolazi do sloma vojske pobunjenih srba na ozrenu, gdje su iz dana gubili selo za selom, a jedinice ARBh bile sve bliže Doboju u kome je zavladala panika, spremljene bile torbe za novu „traktorijadu“. Na njihovu sreću spasio ih je Holbruk sa nepravednim dejtonskim sporazumom kojim su agresori „nagrađeni“ sa 48% teritorije BH.
Hrvatske jedinice ovladale su Vitorogom i Demirovcem.
12.09.1995.
HVO je zauzeo Šipovo ( kasnije Daytonskim sporazumom prepušten Srbima).
13.09.1995.
HVO je oslobodio Jajce, a ARBH Donji Vakuf.
Počela operacija »Sana 95«. Ovom je operacijom ARBiH oslobodila četiri velika grada, oko 1100 sela, odnosno oko 2920 km2 teritorije. Zaplijenjene su velike količine oružja i opreme: 17 tenkova, 46 oklopnih vozila i transportera, 79 PA topova, 95 topova veće razorne moći, 20 haubica, 205 minobacača.
Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča. Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
Ričard Holbruk u Beogradu isposlovao »Okvir za prekid neprijateljstava unutar Sarajeva i cijele zone isključenja«. Okvir ispunjava sve uslove postavljene pred pobunjene bosanske Srbe. Komanda UNPROFOR-a procjenila da je postignuti okvir dovoljan povod za privremeno obustavljanje zračnih udara.
14.09.1995.
HVO/HV zauzeo Drvar i prijevojem Oštrelj.
U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ. Istovremeno, zapadno od Bihaća vode se grčevite borbe za Bosansku Krupu.
17.09.1995.
ARBiH ulazi u Bosansku Krupu. Uslijedio je snažan kontranapad vojske pobunjenih Srba s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija, tako da je napredovanje Petog korpusa usporeno. Jedinice vojske pobunjenih Srba bilježe privremene uspjehe kod Ključa. U kontranapadima učestvuju i paravojne formacije ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no »Srpska dobrovoljačka garda« kod Ključa je potpuno razbijena. Peti korpus odolijeva napadima. Armija RBiH u zonu odgovornosti Petog korpusa uvodi i jedinice s drugih bosanskohercegovačkih područja, pa je inicijativa vraćena na stranu ARBiH.
Združene jedinice ARBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića razbijaju snage pobunjenih bosanskih Srba i oslobađaju Sanski Most . Vojska pobunjenih Srba nalazi se pred slomom. Nakon oslobađanja Sanskog Mosta glavnina udarnih snaga Armije RBiH kreće na sjever, prema Prijedoru. Ovaj grad nalazi se u poluokruženju ARBiH. Jedinice Armije RBiH i HVO-a napreduju prema Banjaluci i stigli su južno na 25 km od Banja Luke. Vojska pobunjenih Srba je u rasulu, a cjelokupno stanovništvo samozvane RS zapadno od koridora pokreće u zbijeg prema Srbiji.
Državni sekretar SAD Warren Christopher: "Ofanziva na Banja Luku će biti zaustavljena. Mi smo Muslimane i Hrvate poticali da se radije zaustave do tačke koju trenutno fokusira mirovni proces, nego da osvajaju nove teritorije."
18.-19.09.1995.
HV je prešao rijeku Unu na nekoliko mjesta od Dvora do Dubice (akcija Una), ali je nakon početnoga napredovanja pretrpio znatne gubitke i povukao se na polazne položaje.
19.09.1995.
Na pritisak zapadnih sila, posebno SAD, ofanziva se zaustavlja, jer je napredovanje ARBiH i HVO/HV premašilo ranije zadani teritorijalni odnos među "entitetima" s odnosom 51:49.
21.09.1995.
Operacija NATO-a »Razborita prisila« zvanično je završena. Od 30. avgusta do 2.1 septembra obavljeno je oko 3000 borbenih letova, a pogođeno je ukupno 60 vojnih ciljeva na teritoriji samozvane RS.
26.09.1995.
Kontakt grupa objavljuje principe za sporazum: zajedničke institucije, slobodni izbori, sloboda kretanja i zaštita ljudskih prava. Klinton i Izetbegović postižu dogovor da se ukidanje embarga na uvoz oružja odgodi za 4 do 6 mjeseci.
08.-15.10.1995.
Hrvatske jedinice (HV i HVO) oslobodile su 800 km2 teritorija BiH (operacija Južni potez); pod nadzorom srpskih jedinica, koje su se nalazile pred potpunim slomom, ostalo je 46 % teritorija BiH. Cilj hrvatskih vojnika u akciji bio je poraziti neprijatelja na širem području Mrkonjić Grada, Podrašničkog polja i HE Jajce-3 (Bočac), doseći položaje s kojih se može gađati Banja Luka i poduzeti napadajno djelovanje za njezino oslobađanje, staviti pod nadzor putove prema Banjoj Luci te oslabiti pritisak neprijatelja na 5. i 7. korpus Armije BiH, koja je počela gubiti područje oko gradova Bosanski Novi i Ključ.
Hrvatske jedinice prodrle su 40 km u širinu i 20 km u dubinu neprijateljskoga teritorija te ovladale Mrkonjić Gradom (10.10.) i HE Bočac (kasnije Daytonskim sporazumom prepušteni Srbima). Time su preuzele nadzor nad cijelim elektroenergetskim sustavom na rijeci Vrbas i stvorile preduslove za ulazak u Banju Luku (udaljena 23 km od hrvatskih položaja), u kojoj je zavladala panika i za čiju obranu nije bilo dovoljno snaga; jedinicama Armije BiH omogućeno je napredovanje prema Skender Vakufu i učvršćenje u Sanskom Mostu (opet oslobođen 12.10.). Vojska pobunjenh Srba bila je pred potpunim porazom.
10.10.1995.
ARBiH se učvršćuje u Sanskom Mostu, a HV/HVO ulazi u Mrkonjić grad.
12.10.1995.
Pošto je UNPROFOR potvrdio da su prekinuta vojna djelovanja, Holbruk izjavljuje da će pregovori početi 31. oktobra i trajati dok se ne postigne sporazum. Savjet NATO donosi odluku da će, čim se potpiše sporazum, u BiH poslati svoje snage radi njegov implementacije.
29.10.1995.
Na trećim višestranačkim izborima za Zastupnički dom Sabora, opet je pobijedio HDZ.
HDZ je dobio 1.093.403 glasova (45,2 %), a Koalicija HSS-IDS-HNS-HKDU-SBHS 441.390 (18,3 %), HSLS 279.245 (11,6 %), SDP 215.839 (8,9 %), HSP 121.095 (5 %) glasova itd. Na izborima u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji većinu mandata dobila je udruga oporbenih stranaka (33 od 50), no njezine kandidate predsjednik Republike Hrvatske F. Tuđman nije želio prihvatiti (Zagrebačka kriza).
01.11.1995.
Počinju pregovori u vazduhoplovnoj bazi u Dejtonu (Ohio, SAD)
Delegacija BiH: Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, Muhamed Šaćirbegović, Krešimir Zubak, Jadranko Prlić, Ivo Komšić, Miro Lazović.
Delegacija Hrvatske: Franjo Tudjman, Hrvoje Šarinić, Mate Granić,Gojko Šušak.
Delegacija SR Jugoslavije i RS: Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Aleksa Buha, Milan Milutinović.
Savjet bezbjednosti UN usvojio Rezoluciju 1019, u kojoj se zahtijeva od pobunjenih bosanskih Srba da odmah omoguće UNHCR-u, ICRC-u i drugim međunarodnim organizacijama, prilaz Srebrenici, Žepi i Banja Luci, da bi se ispitalo šta je s licima koja se vode kao nestali; takodje se zahtijeva da se osoblju Međunarodnog komiteta Crvenog krsta omogući pristup svim zatočenim licima i da ih sve registruju; Savjet bezbjednosti zahtijeva od svih država da u potpunosti saradjuju sa istražiteljima Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu.
12.11.1995.
Republika Hrvatska je s pobunjenim Srbima iz Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema (UN sektor Istok, oko 4,5 % od ukupnog teritorija Hrvatske) u Erdutu potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (Erdutski sporazum).
16.11.1995.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (sjedište u Hagu) podigao je optužnicu protiv Radovana Karadžića predsjednika samozvane Republike Srpske i Ratka Mladića komandanta Vojske pobunjenih Srba za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
21.11.1995.
U Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i teških pregovora (1.-21.XI.) delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvođene predsjednicima F. Tuđmanom, A. Izetbegovićem i S. Miloševićem, prisiljene su na sporazum o miru u BiH (Daytonski sporazum).
S američke strane pregovore je vodio Richard Holbrooke, a povremeno i državni sekretar Warren Christopher. BiH je podijeljena po principu: 1 država - 2 entiteta - 3 naroda. Srpskom entitetu pripalo je čak 49 % teritorija BiH (Federaciji BiH samo 51 %), usprkos tome što je samozvana Republika Srpska stvorena genocidom nad nesrpskim stanovništvom i što su srpske vođe (S. Milošević, R. Karadžić i drugi) i srpska politika proglašeni glavnim krivcima za izbijanje sukoba i strašno krvoproliće na teritoriju bivše SFRJ te usprkos činjenici da je udio Srba u nacionalnoj strukturi BiH prema popisu iz 1991. bio znatno manji od 49 %;
u BiH je 1991. živjelo 4.364.574 stanovnika:
1.905.829 (43,7 %) Muslimana,
1.369.258 (31,1 %) Srba,
755.895 (17,3 %) Hrvata te
Jugoslavena (5,5 %) i ostalih (2,4 %).
Daytonskim sporazumom zajamčeno je pravo svih izbjeglica i prognanika na povratak u svoje domove, a nadgledanje primirja povjereno je međunarodnim snagama; time je ispunjen glavni cilj - zaustavljanje rata u BiH, no u javnosti je prevladalo mišljenje da sporazum nije pravedan i da su agresori (Srbi) nagrađeni.
Postignut sporazum za BiH: utvrdjene "entitetske" granice, izborni sistem, instrumenti za poštovanje ljudskih prava, pitanja povratka izbeglica i raseljenih lica. BiH odnosno FbiH i RS imaće zajedničke institucije, dvodomni parlament, tročlano Predsedništvo, Vijeće ministara, Ustavni sud i Centralnu banku. Sarajevo ostaje nepodijeljeno.
Povodom Dejtonskog sporazuma izjavili su:
Slobodan Milošević, predsjednik Srbije: "Zahvaljujući uspešnom završetku pregovora u Dejtonu, ovaj dan ući će u istoriju kao dan završetka rata na prostoru prethodne Jugoslavije. U građanskom ratu poput ovog u Bosni, nema pobednika, niti može biti pobednika. Svi su gubitnici, samo je mir - pobeda. Rešenja koja su obvde postignuta, podrazumevala su bolne ustupke svih strana, ali bez takvih ustupaka, ne bi bilo moguće uspeti ovde, i mir ne bi bio moguć. Zato ni jedna strana ne treba da žali zbog ustupaka koje je dala. (Večernje novosti, 22. novembar 1995) .
Alija Izetbegović, predsjednik BiH: "Mir dogovoren u Dejtonu možda nije pravedan, ali je pravedniji od rata". (Večernje novosti, 22. novembar 1995)
Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske: "Ovaj sporazum će doprineti jačanju muslimansko-hrvatske federacije i kompletnoj normalizaciji odnosa svih zemalja bivše Jugoslavije na osnovu medjusobnog priznavanja". (Večernje novosti, 22. novembar 1995)
Momčilo Krajišnik, lider SDS: "Paraf jugoslovenskog šefa delegacije ne znači ništa, ako ga u Parizu ne overe legalni predstavnici RS, a oni to neće učiniti ako ne bude zadovoljen minimum srpskih interesa". (Politika, 24. novembra 1995)
Glavni odbor SDS: "Podržavajući zaključke mira, a ističući da je rešenje iz Dejtona nametnuto političkim i vojnim pritiscima medjunarodne zajednice na RS, Glavni odbor SDS podržava stav ovlašćene delegacije RS na pregovorima u Dejtopnu i traži da se ulože svi napori da se do konferencija u Londonu i Parizu učine moguća poboljšanja, naročito u pogledu i8mplementacije, te u pogledu iznalaženja pravdenog rešenja za deo Podrinja, Srpsko Sarajevo, Vukosavlje (Odžak), izlaska RS na more, te definisanje koridorra kod Brčkog. RS zadržava pravo da mirnim putem i političkim sredstvima pod svoj suverenitet vrati srpske prostore definisane u strateškim ciljevima. Pariski ugovor biće validan samo ako ga potpiše predsednik RS koji po Ustavu predstavlja Republiku".(Politika, 2. decembar 1995)
Vlada Republike Srbije: Vlada Republike Srbije pozdravlja uspešan završetak mirovnih pregovora i ocenjuje da mirovni sporazum potpisan u dejtonu, SAD, predstavlja dokument od istorijske važnosti za Republiku Srbiju odnosno SR Jugoslaviju, i srpski narod u celini. Ovaj mirovni sporazum označava veliku pobedu mira na prostorima prethodne Jugoslavije. Sporazum je potvrda miroljubive politike Jugoslavije za koju se ona zalagala od poičetka sukoba na teritoriji prethodne SFRJ, nastalih posle secesije nekih republika.(...) Vlada Repuiblike Srbije ocenjuje da je u postizanju mirovnog sporazuma predsednik Republike Srbije Slobodan Milošević odigrao presudnu ulogu, koja je uvažena i potvrdjena od strane svih medjunarodnih subjekata, kao i učesnika u sporazumu. U proteklim pregovorima, predsedmnik Milošević je u celini odbranio nacionalni, državni, politički i ekonomski interes države i celokupnog srpskog naroda. Priznavanjem Republike Srpske kao konstitutivnog subjekta BiH, Medjunarodna zajednica je na sebe preuzela i odgovornost za ravnopravnost i bezbednost srpskog naroda i očuvanje njegovog nacionalnog identiteta". (Borba, 22. novembar1995)
Vojislav Koštunica, predsjednik DS: "Ne verujem da će Dejtonski sporazum, takav kakav jeste, voditi u dalje ratove i nestabilnsti. Ali siguran sam, da posle Miloševićevog raza iz 1991. i posle Miloševićevog mira iz 1995. položaj Srba nikada nije bio gori u dva veka, od kako su počeli da stvaraju svoju državu. (... ) Predesdnik Srbije je iz svoje dejtonske sobe poručio bosanskim Srbima da im čestita Republiku Srpsku i želi mir i saradnju sa Muslimansko-hrvatskom Federacijom. Uočite, dakle, ne saradnju sa SRJ, što znači da ih je još jednom otpisao i ovom čestitkom potvrdio da će živeti u drugoj državi. (... ) Ako je RS bila ozvaničena u Ženevi, onda je u Dejtonu ozvaničena granica RS i SRJ. (... ) Ovo je trenutak da se razmišlja o učvršćivanju veza RS sa SRJ i to ih treba jačati na svim planovima. (Naša borba, 23. novembar 1995)
[/u]Vojislav Šešelj, predsjednik SRS: On je rekao da tzv. miropvni sporazum potpisan u Dejtonu predstavlja ozvaničeno srpskog potaza koji je rezultat katastrofalne nacionalne politike predsednika Srbije, potpomognute zvaničnom politikom upravo SAD.
"Srpski narod rezultate ovako histerične antisrpske politike Miloševića i međunarodne zajednice nikada neće moći da prihvati kao konačne, a neka buduća demokratska i nacionalno opredeljena vlast će sigurno umeti da ostvari težnje našeg naroda da uživa u ujedinjenoj i jakoj srpskoj državi" (Naša borba, 23. novembra 1995)
Zoran Đinđić, predsjednik DS: [/u]Sa olakšanjem smo dočekali vest o potpisivanju sporazuma i sa nadom da je time završen poslednji rat na Balknau. Nadamo se da će svi budući sukobi i sporovi u ovom regionu biti rešavani političkim, a to znači mirnim sredstvima. Zato je, naravno, neophodnoi i više od mirovnom sporazuma. Neophodne su demokratske institucije koje omogućavaju postizanje kompromisa. Do takvih institucija put nije ni lak ni kratak, ali je potpisivanje mirovbnog sporazuma prvi veliki korak na tom putu".( Borba, 22. novembra 1995)
11.12.1995.
List Naša Borba objavluje intervu Vuka Draškovića, lidera SPO:
" Da zalaganjem velikih sila rat nije prekinut cela Republika Srpska bi pala za nekoliko sedmica. Ne usudjujem se ni da zamislim koje bi to posledice imalo za sav srpski narod.(... ) Srbija treba da postane velesila na Balkanu. Jer, Srbija je na takvom geopolitičkom položaju da predstavlja most izmedju Evrope i Azije i Zapada sa Rusijom. Uz to ona ima Vojvodinu, Pomoiravlje i Kosovo najplodniju zemlju u Evropi. (Naša Borba, 11. decembra 1995)
23.11.1995.
VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ.
14.12.1995.
U Parizu Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević, na temelju rezultata pregovora u Daytonu, u prisustvu predstavnika zemalja Kontakt grupe potpisuju Dejtonski sporazum.
Supotpisnici i "jamci" za njegovo provođenje su: SAD (predsjednik Bill Clinton), Rusija (premijer Viktor Černomirdin), Francuska (predsjednik Jacques Chirac), Njemačka (kancelar Helmut Kohl) i Velika Britanija (premijer John Major) te španjolski premijer Felipe Gonzales u funkciji predsjedatelja Europske unije.
UN završavaju svoj mandat u Bosni 31. januara 1995. godine. Bosanski Srbi demontiraju fabrike, prilikom povlačenja. Bosanski Srbi pale kuće na Grbavici.
Raspored trupa IFOR-a u Bosni.
Predstavnički dom američkog Kongresa izglasao je Rezoluciju o ukidanju embarga na isporuke oružja bosanskoj vladi.
Karadžić u Banja Luci: «Nadamo se da ratno stanje neće dugo trajati, ali dok traje – karakter civilne vlasti mora ostati neokrnjen s ciljem jačanja države i njenih organa vlasti, kako ničim ne bismo dali povoda međunaroDnoj zajednici da naš pRostor smatra nekakvom teritorijom, a naš narod POBUNJENIM»
«Smatramo da međunarodna zajednica mora da osudi i sankcioniše hrvatsko ponašanje. Jugoslavija treba da nas pomogne na sve načine na koje ona može da nas pomogne, jer ovo zaista više nije građanski rat. Ovo je klasična agresija Hrvatske. Ovo nije ništa drugo nego nastavak drugog svjetskog rata stvaranjem velike hrvatske» ( plače i cvili ratni zločinac Rašo pošto vidi da gubi na svim frontovima )
Na Brijunima su održani razgovori između hrvatskoga predsjednika F. Tuđmana i stranih ambasadora u Hrvatskoj, o načinu rješavanja krize; zbog nekooperativnosti pobunjenih Srba, hrvatski predsjednik najavio je mogućnost vojne akcije, a američki ambasador Peter Galbraith savjetovao je da se dobro razmisli o tom potezu.
" Ako to učinite, ali ja ne kažem da to morate učiniti, budite oprezni. U toj ćete stvari biti potpuno sami. Vodite računa o vojnicima UN-a i zaštitite civilno stanovništvo hrvatskih Srba. " (američki ambasador P. Galbraith)
02.08.1995.
Ratko Mladić vezano za stanje na ratištu Dinare: «Ovaj dio fronta je aktuelan od novembra prošle godine, kada su snage HVO i regularne hrvatske snage sa silnim jedinicama iz Imotskog, Metkovića, Splita, Dubrovnika, Trogira, Sinja, Bjelovara, Križevaca, Zagreba, Vinkovaca i drugih mjesta Hrvatske. Te jedinice angažovane su, kakou «Oraškom džepu» tako i ovdje. Naše zablude da je rat sa Hrvatskom gotov i da će biti završen za nekoliko dana, pokazale su se pogrešnim, Nakon svih dobrih stvari koje smo učinili za hrvatski narod u centralnoj Bosni i u cjelini ih evakuisali iz ugroženih područja Vareša, Žepča i Bugojna, pokazalo se da je očigledno cilj njihovih dejstava prvo napada na Kupres, a zatim na Glamoč i Grahovo. Sada se čitava naša javnost, a pogotovo narod na ovim prostorima uvjerio da Hrvatima ne treba nikad vjerovati»
03.08.1995.
Pregovori između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u Genthodu kod Ženeve nisu donijeli nikakav pomak; Srbi su odbili prijedlog "mirne reintegracije".
04.08.1995.
Hrvatska vojska započela operaciju »Oluja«. Za tri dana veći dio samozvane Republike Srpske Krajine bio je pregažen. Oko 150.000 Srba iz Hrvatske izbjeglo je u BiH i SRJ.
Vojno-policijskom operacijom Oluja '95. hrvatske jedinice oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (10.500 km2) te omogućile Armiji BiH da razbije srpsku opsadu Bihaća. Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori; prvoga dana operacije hrvatske jedinice oslobodile su Sveti Rok i Lovinac, Čistu Malu i Čistu Veliku, te Mali Alan. Hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom te Ljubovo, Žitnić, Gračac, Rakovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš, Obrovac, Benkovac, Saborsko, Lička Jasenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Željava, Medak ... oslobođeni su 5.8., a toga dana (ili 6. 8.???) kod Tržačkih Raštela susrele su se jedinice HV-a i Armije BiH.
Petrinja, Kistanje, Novi Lički Osik, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Korenica, Slunj, Cetingrad, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno ... oslobođeni su 6.8.
Dvor na Uni, Topusko, Vrgin Most, Vojnić, Tušilović, Turanj, Gornji i Donji Lapac, Srb oslobođeni su 7.8.;
do 8.8. hrvatske jedinice stale su na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i BiH. Premda su vojna djelovanja uglavnom završila 7.8. (do 18 sati), predaja komande srpske vojske u Viduševcu 8.8. (u 19 sati) značila je kraj operativnog dijela operacije Oluja '95., ali i kraj vojnoga djelovanja na teritoriju Republike Hrvatske u ratu za slobodu i nezavisnost Hrvatske 1991. - 1995. (Domovinski rat). Pod oružjem se u tom trenutku nalazilo oko 170.000 hrvatskih vojnika.
" Hrvatska vojska izvršila je zadaću! " (ministar obrane RH Gojko Šušak u povodu završetka vojno-oslobodilačke operacije Oluja '95.)
Najveći dio Srba iz samoproglašene "Krajine" u Hrvatskoj, na zahtjev svoga političkoga i vojnoga vodstva, napustio je Hrvatsku. Naredbu (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je (4.8.) Milan Martić, predsjednik "Krajine". Predstavnici UN-a i američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili područje tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90.000 ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150.000 (izvori UN-a), pa čak i na 200.000 - 250.000 (srpski izvori).
Radovan Karadžić je donio odluku o preimenovanju Glavnog štaba vojske u Generalštab. Razrješio Ratka Mladića sa dužnosti komandanta vojske pobunjenih Srba i sebe imenovao vrhovnim komandantom oružanih snaga samozvane RS i generalštaba Vrhovne komande.
05.08.1995.
U 12.30 jedinice HV su ušle u Knin, a na kninskoj tvrđavi se zavijorila šahovnica duga 20 metara.
U rejonu Žirovica (Hrvatska) u operaciji gonjenja razbijenih srpskih snaga, poginuo Izet Nanić komandant 505. bužimske bigade Petog korpusa Armije RBiH. 15 avgusta postavljen je na mjesto komandanta brigade. 1994 godine odlikovan je Zlatnim ljiljanom, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
07.08.1995.
Armija RBiH oslobodila Veliku Kladušu. Prije oslobađanja Velike Kladuše, najveći dio teritorije tzv. Republike Srpske Krajine bio je vraćen pod kontrolu hrvatske vlasti, tako da su paravojne formacije Fikreta Abdića, odnosno snage tzv. Narodne odbrane ostale uskraćene za pomoć u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima koju im je do tada pružala vojska pobunjenih hrvatskih Srba, ali i vojska pobunejnih bosanskih Srba. Završne operacije za oslobađanje Velike Kladuše počele su 6. avgusta i već tada je bilo vidljivo da je borbena sposobnost tzv. Narodne odbrane opala. Paravojne jedinice Fikreta Abdića počele su povlačenje prema Velikoj Kladuši, a veći broj vojnika tzv. Narodne odbrane predao se jedinicama Petog korpusa ili je prešao u njegove redove. Operacija je okončana ulaskom jedinica Armije RBiH u Veliku Kladušu i zarobljavanjem velikih količina oruđa i oružja. Tim je oruđem naoružan čitav artiljerijski puk koji je potom učestvovao u oslobodilačkim akcijama Petog korpusa.
08.08.1995.
Predsjednik opštine Vukovar, sretan zbog sporazuma koji je postigla vojska Jugoslavije i 11.slavonskobaranjski korpus vojske samozvaen RSK izjavljuje: «Srbija je time potvrdila da će u slučaju ustaške agresije stati uz nas i braniti prostor istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Svaki zločinački metak i ustaška granata koja od danas padne na Vukovar, kao da je pala na Beograd, Kruševac ili Kragujevac. Na svaki ustaški udarac bit će višestruko uzvraćeno. Ima nas 12 miliona, ima nas ako bude trebalo i 312 miliona. Shvatite ove brojke ozbiljno, urazumite se» završio je svoj delirij ovaj jadnik.
10.08.1995.
Predstavnik SAD u UN-u obavjestio je Vijeće sigurnosti da tajne satelitske fotografije koje je snimila Vlada SAD pokazuju prizore svježe iskopane zemlje pored nogometnog stadiona sjeverozapadno od Bratunca. Kombinacija fotografija i iskaza preživjelih svjedoka koji su nezavisno jedan od drugog opisali scene ubijanja u tom području, predstavlja neoborive fizičke dokaze da su u i oko Srebrenice izvršena zvjerstva i da su žrtve pokopane u masovne grobnice.
11.08.1995.
Predsjednik Klinton vetom je odbio jednostrano ukidanje embarga na naoružanje BiH i određuje Ričarda Holbruka da pokrene mirovnu inicijativu "endgame".
Margaret Thatcher: "Embargo je ne samo nemoralan, već sasvim moguće nelegalan, jer sprječava Bosance da se brane od genocida."
13.08.1995.
State Department je izdao saopštenje u kojem se kaže da SAD šalju delegaciju u BH, Hrvatsku i Srbiju na čelu s pomoćnikom državnog sekretara Ričardom Holbrukom.
16.08.1995.
Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapređenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH. Holbruk je zatražio da se, u okviru priprema za intervenciju NATO-a, skloni međunarodno osoblje koje bi vojska pobunjenih Srba mogla uzeti kao taoce.
19.08.1995.
U misiji mira na igmanskom »Putu spasa« kod Sarajeva, u saobraćajnoj nesreći poginula su trojica visokih američkih funkcionera i jedan francuski vojnik. UNPROFOR-ov transporter sletio u provaliju. Poginuli članovi američkog pregovaračkog tima Robert Fraser, Nelson Drew, Joseph Kruzel i jedan francuski vojnik.
20.08.1995.
Srpski izvori javljaju o žestokom granatiranju Drvara.
23.08.1995.
Karadžić je u razgovoru sa opštinskim rukovostvima istočne Hercegovine rekao da bi svaka podjela BH u kojoj bi Srbi dobili ispod 70 %, koliko sada drže ili ispod 64% koliko su vlasnici po katastru bila bolna, Granice samozvane RS moraju biti na Uni i Savi. «Drina mora biti naša, jer je oduvjek bila naša. Moramo imati dio Semberije, dio Neretve i izlaz na more»
(ludi ratni zločinac i dalje bulazni o nekih 64% «srpskih po katastru»)
24.08.1995.
Pošto je prethodnog dana 90 pripadnika UN napustilo Goražde, odgovornost za bezbjednost te enklave, u kojoj se nalazi oko 65.000 Bošnjaka, preuzeo je NATO, saglasno «Memorandumu o razumijevanju» koji je skoro potpisan.
25.08.1995.
Prilikom spuštanja u Lukama (opština Goražde) eksplodirao helikopter RZ ARBiH koji je u opkoljenu enklavu prenosio MTS i lijekove. Poginulo šest putnika i dva člana posade.
26.08.1995.
Generalni sekretar NATO-a Vili Klas iskazao razumjevanje za Holbrukovu kombinaciju politike i prisile u cilju postizanja konačnog mirovnog sporazuma.
Na osnovu zahtjeva NATO-a UNPROFOR je počeo svakodnevno izdavati mape vojne situacije u BiH Sjevernoatlanskom savezu.
28.08.1995.
Oko 11 sati na Sarajevo je ispaljeno pet minobacačkih granata sa položaja vojske pobunjenih Srba. Četiri su eksplodirale na krovovima, dok je jedna pala ispred gradske tržnice, nekih pedesetak metara od mjesta gdje je i 5. februara 1994. godine od eksplozije granate poginulo 68 ljudi.
Ispred same tržnice i u njenoj okolini poginulo je 35 civila, a ranjeno 90.
Kao i 1994, ponovo su se pojavile špekulacije o mjestu odakle su granate ispaljene, no svi izvještaji bosanskohercegovačkih i međunarodnih eksperata potvrdili su da su granate ispaljene iz Lukavice, prigradskog mjesta pod kontrolom vojske pobunjenih Srba na južnom dijelu grada.
Ministra informisanja samozvane RS Miroslav Toholj: “Po već ustaljenoj praksi, čim se ukaže mogućnost mirovnog sporazuma i okončanja rata u bivšoj BH, Izetbegovićeva vlada upotrijebi klasične ispade islamskog terorizma, šokirajući međunarodnu javnost novim masakrom i prebacujući odgovornost na Srbe”
Komandant mirovnih snaga na ratištu stacioniran u Zagrebu, koji je kontrolirao »okidač« za početak zračnih udara, na dan napada bio je odsutan iz privatnih razloga, pa je odluka o pozivu bombardera NATO-a prešla u ruke komandanta UNPROFOR-a u Sarajevu. On je odlučio da inicira intervenciju saveza. Prije toga, sa područja pod kontrolom vojske pobunjenih Srba povučene su mirovne snage UN-a. Da ne bi pobudio sumnju Ratka Mladića komandant UN-trupa odlučio je da mu ne kaže da su njegovi stručnjaci ustanovili da su Srbi ispalili minobacačke projektile na tržnicu. Mladić je dozvolio izmještanje trupa van teritorije koju je kontrolisao. Oko 20:00 sati komandant UNPROFOR-a pozvao je NATO da interveniše. Komanda južnog krila NATO-a, također je ustanovila da su se stekli uslovi za zračne udare.
29.08.1995.
Umjesto planiranog zadržavanja na Rodosu američki nosač aviona «Teodor Ruzvelt» krenuo je u Jadran.
Slobodan Milošević i Radovan Karadžić potpisali su dokument kojim je Miuloševiću dato pravo da u Dejtonu pregovara u ime svih Srba.
30.08.1995.
Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte VRS u BiH. Operacija je izvedena pod kodnim nazivom »Deliberate force« (razborita prisila). Tačno u 03:00 sati Snage za brzu reakciju, stacionirane na Igmanu, ispalile su 600 granata na položaje i objekte vojske pobunjenih Srba. Na udaru savezničke artiljerije našli su se objekti u Žunovnici (skladišta municije) i artiljerijsko-raketni položaji vojske pobunjenih Srba u Lukavici i na Poljinama. Snage za brzu reakciju tog su jutra gađale ukupno 19 ciljeva, pretežno artiljerijskih položaja vojske pobunjenih Srba.
Iz zrakoplovnih baza u Italiji i sa nosača aviona stacioniranih u Jadranu poletjeli su lovci-bombarderi NATO-a. Najžešće udare u prvoj fazi napada pretrpio je sistem protuzračne odbrane vojske pobunjenih Srba, kao i pojedinačni ciljevi, ukjljučujući i magacine za skladištenje municije. Avioni NATO-a gađali su ciljeve oko Sarajeva, na Jahorini, u regionu Banjaluke i na Plješevici, gdje su bili smješteni radarski sistemi i sistemi veze vojske pobunjenih Srba. Razrušen telekomunikacioni sistem Stolice na Majevici, te relejna stanica Kraljica na Ozrenu.
Rukovodstvo bosanskih Srba zaprijetilo je masovnom odmazdom protiv Sarajeva, no stvarni srpski vojni odgovor bio je zanemarljiv. Vojska pobunjenih Srba je uspjela da tokom intervencije NATO-a obori samo jedan avion, francuski Mirage 2000, koji je pao na lokalitetu Pala. Nekoliko granata ispaljeno je na položaje UNPROFOR-a u Sarajevu, ali nije bilo žrtava.
Istog dana Ratko Mladić je priznao da je učinjena znatna šteta resursima vojske pobunjenih Srba, te da je samozvana Republika Srpska postala znatno ranjivija na napade. Mladić je naznačio da je, »uprkos strašnom bombardovanju NATO pakta došlo vrijeme da se pregovara o miru«.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši uputio pismo Mladiću u kojem, između ostalog, navodi da su tekuće operacije protiv vojske pobunjenih Srba pod kontrolom NATO-a i da ih zvaničnici UN-a ne mogu zaustaviti.
Klinton: „Snažno podržavam ovu operaciju. Mislim da je to primjeran odgovor na bombardovanje Sarajeva. To je dosljedno stavu koji su azuzele UN; NATO i SAD.
31.08.1995.
Radovan Karadžić uputio pismo Akašiju tvrdeći da ne prihvata to »što se NATO umješao u građanski rat«. Karadžić je tom prilikom naglasio da zračni udari imaju za cilj slabljenje vojne moći samozvae RS i smekšavanje njenih predstavnika pred nastavak političkih pregovora.
Usljed loših vremenskih prilika 31. avgusta napadi su privremeno obustavljeni, unatoč tvrdnji zvaničnika NATO-a da njihove letjelice mogu djelovati u svim vremenskim uslovima. Time se pokušala izbjeći eventualna popratna šteta prilikom bombardovanja.
Francuski i britanski vojnici iz sastava snaga za brzo regovanje artiljerijom su tokom dana ga|ali vojne ciljeve u svim dijelovima Sarajeva koji su bili okupirani od strane pobunjenih Srba, naročito Lukavica i Vogošća.
01.09.1995.
NATO je napravio pauzu u bombardovanju obezbjedivši uslove za susret Ratka Mladića i komandanta UNPPROFOR-a. Na sastanku u Zvorniku, ni nakon 13 sati rasprave, Mladić nije prihvatio sve uslove koji su se odnosili na prestanak napada vojske pobunjenih Srba na sigurne zone, povlačenje artiljerije 20 km od Sarajeva i potpuni prekid neprijateljstava.
Predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović iskazao optimizam prema operaciji NATO-a i njenom uticaju na mirovni proces. Izetbegović je također naznačio da je bosanska vlada, nakon pada Srebrenice i Žepe, povoljno gledala na mogućnost »razmjene« ovih područja za dijelove teritorije koje oko Sarajeva kontrolišu bosanski Srbi (Izvještaj Kofija Anana o Srebrenici).
02.09.1995.
Komandant UNPROFOR-a inicirao otvaranje kopnenih puteva za Sarajevo. U pismu Vladi samozvane RS, komandant UNPROFOR-a je naglasio da će cesta preko sarajevskog aerodroma biti otvorena za lokalni civilni saobraćaj bez ikakve kontrole. Predsjednik Skupštine samozvane RS Momčilo Krajišnik, koji je kasnije na osnovu tajne optužnice Međunarodnog suda za ratne zločine, uhapšen i deportovan u Hag, upozorio je na teške posljedice ako se ceste otvore bez saglasnosti pobunjenih Srba. UN misija u BiH zaprijetila da će svaki pokušaj mješanja u saobraćaj prema gradu biti osujećen upotrebom »nesrazmjerne sile«.
03.09.1995.
Otvorene ceste preko aerodroma. Srpske pobunjeničke snage nisu ni pokušale otvarati vatru na vozila koja su tog dana saobraćala na relaciji Sarajevo-Hrasnica. Tim činom je uspostavljena direktna kopnena veza Sarajeva i ostalog dijela BiH čime je prekinuta troipogodišnja opsada glavnog grada.
04.09.1995.
Rok koji je Ratku Mladiću dao komandant mirovnih snaga za obustavu vatre i povlačenje artiljerije istekao je u 23:00 sata. NATO i UN misija konstatovali da nema pokazatelja o povlačenju artiljerije pobunjenh Srba. S toga je donesena odluka da se zračni udari nastave.
05.09.1995.
90 lovačko-bombarderskih aviona NATO-a ponovo je napalo ciljeve u samozvanoj Republici Srpskoj. Na udaru su se našla sva oružja vojske pobunjenih Srba iz kojih je otvarana vatra i oružja koja su po ma kom osnovu predstavljala prijetnju.
Visoki oficir američke vojske izjavio: "Operacija će se odvijati 24 sata, dok nam ne kažu drugačije. NATO neće opozvati najveću operaciju u svojoj istoriji dok se ne podigne opsada Sarajeva. Ne govorimo o tome da se omča popusti, omča se mora odstraniti, a ne samo olabaviti oko žrtvinog vrata. Radi se o uklanjanju teškog naoružanja,otvaranju aerodroma, puteva za ulaz i izlaz iz grada, puštanje struje, vode, plina. Opsada mora biti podignuta, operacija neće biti prekinuta dok se ne postignu ti ciljevi."
06.09.1995.
NATO avijacija proširila je zonu djelovanja bombardujući ciljeve vojske pobunjenih Srba i objekte infrastrukture od južnih do sjevernih granica BiH uključujući i ciljeve u Bosanskom Brodu na krajnjem sjeveru BiH. Operacija je tako prerasla u akciju proširenog djelovanja van neposrednog područja opsade, što je u određenim krugovima u UN-u izazvalo izvjesnu dozu zabrinutosti. Sekretarijat UN-a tražio od trupa na terenu da ispitaju može li NATO opravdati bombardovanje zračne luke u Banjaluci.
08.09.1995.
U Ženevi, pod okriljem Kontakt-grupe, ministri vanjskih poslova Hrvatske, BiH i SRJ potpisale Zajedničku izjavu o dogovorenim osnovnim principima za rješenje konflikta. Principi su podrazumjevali nastavak državno-pravnog kontinuiteta BiH u međunarodno priznatim granicama, te da će se sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Prihvaćen je i omjer unutarnjeg teritorijalnog ustrojstva u odnosu 51% naprema 49%, kako je to predvidjela Kontakt grupa za BiH.
U Beogradu, kod Miloševića, delegacija pobunjenih bosanskih Srba s Pala, u cilju formiranja zajedničke delegacije u daljim mirovnim pregovorima. Došli su u Beograd, prvi put poslije godinu dana. Milošević će zastupati interese pobunjenih bosanskih Srba.
Započela vojna operacija Maestral. Cilj hrvatskih jedinica (HV i HVO) bio je dubljim prodorom prema Šipovu i Jajcu te Drvaru i Oštrelju potisnuti neprijatelja od Kupresa, Glamoča i Bosanskog Grahova, i osigurati Livno od dometa dalekometnoga topništva i raketa, kako bi se stvorili uvjeti za povratak prognanika, a istodobno snagama Armije BiH (5. i 7. korpus) stvoriti uslove za napredovanje prema rijeci Sani i dolinom rijeke Ugar.
10.09.1995.
Dostignut vrhunac NATO intervencije. Tokom sastanka Mladića i komandanta UNPROFOR-a ispaljeno je 13 krstarećih projektila Tomahawk na sisteme PVO pobunjenih bosanskih Srba u blizini Banjaluke (vojni aerodrom Mahovljani). Ovaj napad izazvao protest Stalne misije Ruske Federacije u UN-u.
11.09.1995.
Udružene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište - Vozuću. Ne samo da je oslobođena velika teritorija zemljišta i spajanje ova dva korpusa, nego je to bio i jedan veliki preokret dotadašnjeg toka agresije i borbe. Radovan Karadžić je svojevremeno poručivao da se u Vozući ne brani Beograd i Srbija, nego Moskva i čast Rusije. Od tada dolazi do sloma vojske pobunjenih srba na ozrenu, gdje su iz dana gubili selo za selom, a jedinice ARBh bile sve bliže Doboju u kome je zavladala panika, spremljene bile torbe za novu „traktorijadu“. Na njihovu sreću spasio ih je Holbruk sa nepravednim dejtonskim sporazumom kojim su agresori „nagrađeni“ sa 48% teritorije BH.
Hrvatske jedinice ovladale su Vitorogom i Demirovcem.
12.09.1995.
HVO je zauzeo Šipovo ( kasnije Daytonskim sporazumom prepušten Srbima).
13.09.1995.
HVO je oslobodio Jajce, a ARBH Donji Vakuf.
Počela operacija »Sana 95«. Ovom je operacijom ARBiH oslobodila četiri velika grada, oko 1100 sela, odnosno oko 2920 km2 teritorije. Zaplijenjene su velike količine oružja i opreme: 17 tenkova, 46 oklopnih vozila i transportera, 79 PA topova, 95 topova veće razorne moći, 20 haubica, 205 minobacača.
Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča. Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
Ričard Holbruk u Beogradu isposlovao »Okvir za prekid neprijateljstava unutar Sarajeva i cijele zone isključenja«. Okvir ispunjava sve uslove postavljene pred pobunjene bosanske Srbe. Komanda UNPROFOR-a procjenila da je postignuti okvir dovoljan povod za privremeno obustavljanje zračnih udara.
14.09.1995.
HVO/HV zauzeo Drvar i prijevojem Oštrelj.
U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ. Istovremeno, zapadno od Bihaća vode se grčevite borbe za Bosansku Krupu.
17.09.1995.
ARBiH ulazi u Bosansku Krupu. Uslijedio je snažan kontranapad vojske pobunjenih Srba s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija, tako da je napredovanje Petog korpusa usporeno. Jedinice vojske pobunjenih Srba bilježe privremene uspjehe kod Ključa. U kontranapadima učestvuju i paravojne formacije ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no »Srpska dobrovoljačka garda« kod Ključa je potpuno razbijena. Peti korpus odolijeva napadima. Armija RBiH u zonu odgovornosti Petog korpusa uvodi i jedinice s drugih bosanskohercegovačkih područja, pa je inicijativa vraćena na stranu ARBiH.
Združene jedinice ARBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića razbijaju snage pobunjenih bosanskih Srba i oslobađaju Sanski Most . Vojska pobunjenih Srba nalazi se pred slomom. Nakon oslobađanja Sanskog Mosta glavnina udarnih snaga Armije RBiH kreće na sjever, prema Prijedoru. Ovaj grad nalazi se u poluokruženju ARBiH. Jedinice Armije RBiH i HVO-a napreduju prema Banjaluci i stigli su južno na 25 km od Banja Luke. Vojska pobunjenih Srba je u rasulu, a cjelokupno stanovništvo samozvane RS zapadno od koridora pokreće u zbijeg prema Srbiji.
Državni sekretar SAD Warren Christopher: "Ofanziva na Banja Luku će biti zaustavljena. Mi smo Muslimane i Hrvate poticali da se radije zaustave do tačke koju trenutno fokusira mirovni proces, nego da osvajaju nove teritorije."
18.-19.09.1995.
HV je prešao rijeku Unu na nekoliko mjesta od Dvora do Dubice (akcija Una), ali je nakon početnoga napredovanja pretrpio znatne gubitke i povukao se na polazne položaje.
19.09.1995.
Na pritisak zapadnih sila, posebno SAD, ofanziva se zaustavlja, jer je napredovanje ARBiH i HVO/HV premašilo ranije zadani teritorijalni odnos među "entitetima" s odnosom 51:49.
21.09.1995.
Operacija NATO-a »Razborita prisila« zvanično je završena. Od 30. avgusta do 2.1 septembra obavljeno je oko 3000 borbenih letova, a pogođeno je ukupno 60 vojnih ciljeva na teritoriji samozvane RS.
26.09.1995.
Kontakt grupa objavljuje principe za sporazum: zajedničke institucije, slobodni izbori, sloboda kretanja i zaštita ljudskih prava. Klinton i Izetbegović postižu dogovor da se ukidanje embarga na uvoz oružja odgodi za 4 do 6 mjeseci.
08.-15.10.1995.
Hrvatske jedinice (HV i HVO) oslobodile su 800 km2 teritorija BiH (operacija Južni potez); pod nadzorom srpskih jedinica, koje su se nalazile pred potpunim slomom, ostalo je 46 % teritorija BiH. Cilj hrvatskih vojnika u akciji bio je poraziti neprijatelja na širem području Mrkonjić Grada, Podrašničkog polja i HE Jajce-3 (Bočac), doseći položaje s kojih se može gađati Banja Luka i poduzeti napadajno djelovanje za njezino oslobađanje, staviti pod nadzor putove prema Banjoj Luci te oslabiti pritisak neprijatelja na 5. i 7. korpus Armije BiH, koja je počela gubiti područje oko gradova Bosanski Novi i Ključ.
Hrvatske jedinice prodrle su 40 km u širinu i 20 km u dubinu neprijateljskoga teritorija te ovladale Mrkonjić Gradom (10.10.) i HE Bočac (kasnije Daytonskim sporazumom prepušteni Srbima). Time su preuzele nadzor nad cijelim elektroenergetskim sustavom na rijeci Vrbas i stvorile preduslove za ulazak u Banju Luku (udaljena 23 km od hrvatskih položaja), u kojoj je zavladala panika i za čiju obranu nije bilo dovoljno snaga; jedinicama Armije BiH omogućeno je napredovanje prema Skender Vakufu i učvršćenje u Sanskom Mostu (opet oslobođen 12.10.). Vojska pobunjenh Srba bila je pred potpunim porazom.
10.10.1995.
ARBiH se učvršćuje u Sanskom Mostu, a HV/HVO ulazi u Mrkonjić grad.
12.10.1995.
Pošto je UNPROFOR potvrdio da su prekinuta vojna djelovanja, Holbruk izjavljuje da će pregovori početi 31. oktobra i trajati dok se ne postigne sporazum. Savjet NATO donosi odluku da će, čim se potpiše sporazum, u BiH poslati svoje snage radi njegov implementacije.
29.10.1995.
Na trećim višestranačkim izborima za Zastupnički dom Sabora, opet je pobijedio HDZ.
HDZ je dobio 1.093.403 glasova (45,2 %), a Koalicija HSS-IDS-HNS-HKDU-SBHS 441.390 (18,3 %), HSLS 279.245 (11,6 %), SDP 215.839 (8,9 %), HSP 121.095 (5 %) glasova itd. Na izborima u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji većinu mandata dobila je udruga oporbenih stranaka (33 od 50), no njezine kandidate predsjednik Republike Hrvatske F. Tuđman nije želio prihvatiti (Zagrebačka kriza).
01.11.1995.
Počinju pregovori u vazduhoplovnoj bazi u Dejtonu (Ohio, SAD)
Delegacija BiH: Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, Muhamed Šaćirbegović, Krešimir Zubak, Jadranko Prlić, Ivo Komšić, Miro Lazović.
Delegacija Hrvatske: Franjo Tudjman, Hrvoje Šarinić, Mate Granić,Gojko Šušak.
Delegacija SR Jugoslavije i RS: Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik, Aleksa Buha, Milan Milutinović.
Savjet bezbjednosti UN usvojio Rezoluciju 1019, u kojoj se zahtijeva od pobunjenih bosanskih Srba da odmah omoguće UNHCR-u, ICRC-u i drugim međunarodnim organizacijama, prilaz Srebrenici, Žepi i Banja Luci, da bi se ispitalo šta je s licima koja se vode kao nestali; takodje se zahtijeva da se osoblju Međunarodnog komiteta Crvenog krsta omogući pristup svim zatočenim licima i da ih sve registruju; Savjet bezbjednosti zahtijeva od svih država da u potpunosti saradjuju sa istražiteljima Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu.
12.11.1995.
Republika Hrvatska je s pobunjenim Srbima iz Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema (UN sektor Istok, oko 4,5 % od ukupnog teritorija Hrvatske) u Erdutu potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (Erdutski sporazum).
16.11.1995.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (sjedište u Hagu) podigao je optužnicu protiv Radovana Karadžića predsjednika samozvane Republike Srpske i Ratka Mladića komandanta Vojske pobunjenih Srba za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
21.11.1995.
U Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i teških pregovora (1.-21.XI.) delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvođene predsjednicima F. Tuđmanom, A. Izetbegovićem i S. Miloševićem, prisiljene su na sporazum o miru u BiH (Daytonski sporazum).
S američke strane pregovore je vodio Richard Holbrooke, a povremeno i državni sekretar Warren Christopher. BiH je podijeljena po principu: 1 država - 2 entiteta - 3 naroda. Srpskom entitetu pripalo je čak 49 % teritorija BiH (Federaciji BiH samo 51 %), usprkos tome što je samozvana Republika Srpska stvorena genocidom nad nesrpskim stanovništvom i što su srpske vođe (S. Milošević, R. Karadžić i drugi) i srpska politika proglašeni glavnim krivcima za izbijanje sukoba i strašno krvoproliće na teritoriju bivše SFRJ te usprkos činjenici da je udio Srba u nacionalnoj strukturi BiH prema popisu iz 1991. bio znatno manji od 49 %;
u BiH je 1991. živjelo 4.364.574 stanovnika:
1.905.829 (43,7 %) Muslimana,
1.369.258 (31,1 %) Srba,
755.895 (17,3 %) Hrvata te
Jugoslavena (5,5 %) i ostalih (2,4 %).
Daytonskim sporazumom zajamčeno je pravo svih izbjeglica i prognanika na povratak u svoje domove, a nadgledanje primirja povjereno je međunarodnim snagama; time je ispunjen glavni cilj - zaustavljanje rata u BiH, no u javnosti je prevladalo mišljenje da sporazum nije pravedan i da su agresori (Srbi) nagrađeni.
Postignut sporazum za BiH: utvrdjene "entitetske" granice, izborni sistem, instrumenti za poštovanje ljudskih prava, pitanja povratka izbeglica i raseljenih lica. BiH odnosno FbiH i RS imaće zajedničke institucije, dvodomni parlament, tročlano Predsedništvo, Vijeće ministara, Ustavni sud i Centralnu banku. Sarajevo ostaje nepodijeljeno.
Povodom Dejtonskog sporazuma izjavili su:
Slobodan Milošević, predsjednik Srbije: "Zahvaljujući uspešnom završetku pregovora u Dejtonu, ovaj dan ući će u istoriju kao dan završetka rata na prostoru prethodne Jugoslavije. U građanskom ratu poput ovog u Bosni, nema pobednika, niti može biti pobednika. Svi su gubitnici, samo je mir - pobeda. Rešenja koja su obvde postignuta, podrazumevala su bolne ustupke svih strana, ali bez takvih ustupaka, ne bi bilo moguće uspeti ovde, i mir ne bi bio moguć. Zato ni jedna strana ne treba da žali zbog ustupaka koje je dala. (Večernje novosti, 22. novembar 1995) .
Alija Izetbegović, predsjednik BiH: "Mir dogovoren u Dejtonu možda nije pravedan, ali je pravedniji od rata". (Večernje novosti, 22. novembar 1995)
Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske: "Ovaj sporazum će doprineti jačanju muslimansko-hrvatske federacije i kompletnoj normalizaciji odnosa svih zemalja bivše Jugoslavije na osnovu medjusobnog priznavanja". (Večernje novosti, 22. novembar 1995)
Momčilo Krajišnik, lider SDS: "Paraf jugoslovenskog šefa delegacije ne znači ništa, ako ga u Parizu ne overe legalni predstavnici RS, a oni to neće učiniti ako ne bude zadovoljen minimum srpskih interesa". (Politika, 24. novembra 1995)
Glavni odbor SDS: "Podržavajući zaključke mira, a ističući da je rešenje iz Dejtona nametnuto političkim i vojnim pritiscima medjunarodne zajednice na RS, Glavni odbor SDS podržava stav ovlašćene delegacije RS na pregovorima u Dejtopnu i traži da se ulože svi napori da se do konferencija u Londonu i Parizu učine moguća poboljšanja, naročito u pogledu i8mplementacije, te u pogledu iznalaženja pravdenog rešenja za deo Podrinja, Srpsko Sarajevo, Vukosavlje (Odžak), izlaska RS na more, te definisanje koridorra kod Brčkog. RS zadržava pravo da mirnim putem i političkim sredstvima pod svoj suverenitet vrati srpske prostore definisane u strateškim ciljevima. Pariski ugovor biće validan samo ako ga potpiše predsednik RS koji po Ustavu predstavlja Republiku".(Politika, 2. decembar 1995)
Vlada Republike Srbije: Vlada Republike Srbije pozdravlja uspešan završetak mirovnih pregovora i ocenjuje da mirovni sporazum potpisan u dejtonu, SAD, predstavlja dokument od istorijske važnosti za Republiku Srbiju odnosno SR Jugoslaviju, i srpski narod u celini. Ovaj mirovni sporazum označava veliku pobedu mira na prostorima prethodne Jugoslavije. Sporazum je potvrda miroljubive politike Jugoslavije za koju se ona zalagala od poičetka sukoba na teritoriji prethodne SFRJ, nastalih posle secesije nekih republika.(...) Vlada Repuiblike Srbije ocenjuje da je u postizanju mirovnog sporazuma predsednik Republike Srbije Slobodan Milošević odigrao presudnu ulogu, koja je uvažena i potvrdjena od strane svih medjunarodnih subjekata, kao i učesnika u sporazumu. U proteklim pregovorima, predsedmnik Milošević je u celini odbranio nacionalni, državni, politički i ekonomski interes države i celokupnog srpskog naroda. Priznavanjem Republike Srpske kao konstitutivnog subjekta BiH, Medjunarodna zajednica je na sebe preuzela i odgovornost za ravnopravnost i bezbednost srpskog naroda i očuvanje njegovog nacionalnog identiteta". (Borba, 22. novembar1995)
Vojislav Koštunica, predsjednik DS: "Ne verujem da će Dejtonski sporazum, takav kakav jeste, voditi u dalje ratove i nestabilnsti. Ali siguran sam, da posle Miloševićevog raza iz 1991. i posle Miloševićevog mira iz 1995. položaj Srba nikada nije bio gori u dva veka, od kako su počeli da stvaraju svoju državu. (... ) Predesdnik Srbije je iz svoje dejtonske sobe poručio bosanskim Srbima da im čestita Republiku Srpsku i želi mir i saradnju sa Muslimansko-hrvatskom Federacijom. Uočite, dakle, ne saradnju sa SRJ, što znači da ih je još jednom otpisao i ovom čestitkom potvrdio da će živeti u drugoj državi. (... ) Ako je RS bila ozvaničena u Ženevi, onda je u Dejtonu ozvaničena granica RS i SRJ. (... ) Ovo je trenutak da se razmišlja o učvršćivanju veza RS sa SRJ i to ih treba jačati na svim planovima. (Naša borba, 23. novembar 1995)
[/u]Vojislav Šešelj, predsjednik SRS: On je rekao da tzv. miropvni sporazum potpisan u Dejtonu predstavlja ozvaničeno srpskog potaza koji je rezultat katastrofalne nacionalne politike predsednika Srbije, potpomognute zvaničnom politikom upravo SAD.
"Srpski narod rezultate ovako histerične antisrpske politike Miloševića i međunarodne zajednice nikada neće moći da prihvati kao konačne, a neka buduća demokratska i nacionalno opredeljena vlast će sigurno umeti da ostvari težnje našeg naroda da uživa u ujedinjenoj i jakoj srpskoj državi" (Naša borba, 23. novembra 1995)
Zoran Đinđić, predsjednik DS: [/u]Sa olakšanjem smo dočekali vest o potpisivanju sporazuma i sa nadom da je time završen poslednji rat na Balknau. Nadamo se da će svi budući sukobi i sporovi u ovom regionu biti rešavani političkim, a to znači mirnim sredstvima. Zato je, naravno, neophodnoi i više od mirovnom sporazuma. Neophodne su demokratske institucije koje omogućavaju postizanje kompromisa. Do takvih institucija put nije ni lak ni kratak, ali je potpisivanje mirovbnog sporazuma prvi veliki korak na tom putu".( Borba, 22. novembra 1995)
11.12.1995.
List Naša Borba objavluje intervu Vuka Draškovića, lidera SPO:
" Da zalaganjem velikih sila rat nije prekinut cela Republika Srpska bi pala za nekoliko sedmica. Ne usudjujem se ni da zamislim koje bi to posledice imalo za sav srpski narod.(... ) Srbija treba da postane velesila na Balkanu. Jer, Srbija je na takvom geopolitičkom položaju da predstavlja most izmedju Evrope i Azije i Zapada sa Rusijom. Uz to ona ima Vojvodinu, Pomoiravlje i Kosovo najplodniju zemlju u Evropi. (Naša Borba, 11. decembra 1995)
23.11.1995.
VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ.
14.12.1995.
U Parizu Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević, na temelju rezultata pregovora u Daytonu, u prisustvu predstavnika zemalja Kontakt grupe potpisuju Dejtonski sporazum.
Supotpisnici i "jamci" za njegovo provođenje su: SAD (predsjednik Bill Clinton), Rusija (premijer Viktor Černomirdin), Francuska (predsjednik Jacques Chirac), Njemačka (kancelar Helmut Kohl) i Velika Britanija (premijer John Major) te španjolski premijer Felipe Gonzales u funkciji predsjedatelja Europske unije.
UN završavaju svoj mandat u Bosni 31. januara 1995. godine. Bosanski Srbi demontiraju fabrike, prilikom povlačenja. Bosanski Srbi pale kuće na Grbavici.
Raspored trupa IFOR-a u Bosni.
-
nemoguce vruce
- Posts: 748
- Joined: 13/03/2012 15:41
#28 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Kompliment za hronologiju 
Ne obaziri se na onu dvojicu "delegata" ciji je opravdanje cetnicke i ustaseke agresije na BiH...
Ne obaziri se na onu dvojicu "delegata" ciji je opravdanje cetnicke i ustaseke agresije na BiH...
-
penkalaa
- Posts: 150
- Joined: 27/09/2012 23:44
#29 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
jeli balijo ( zovem te tako dok god ti nas zoveš škutorima )Pickoo wrote:svijetu se pomutio razum od GLADI kojom je bio izložen mjesecima zbog škutorske blokade
a sarajlijama posebno još zbog stalnog bombardovanja četnika divljaka brđana
da bi mogli trezveno razmislit ko je imao kakvu ulogu u TEK proteklim događajima
pitaj sada nekog o tome, kada se, što kažu sve sleglo, ima da pljune i njofru i njegove škutore
by the way tako je dočekan i ČETNIK Miteran, obična raja ne može na prvu skontat kakve se sve prljave igre vode
nego u sovjoj naivnosti, što je "vrlina" inače "dobrih" Bošnjaka, povjeruju svakome, pa i okorjelim DUŠMANIMA poput govana miterana ili njofre
kakva god hrana i oružje dolazila, a dolazila je
to je došlo preko Hrvatske i preko tvojih škutora
gdje god da su muslimani civili bježali, a bježali su
bježali su preko tvojih škutora u Hrvatsku
kakav god Tuđman bio, a bio je svakakav
ima da mu spomenik dignete jer je Hv i prisilio Srbe na Deyton i stime spasio nebrojeno mnogo vaših života
jer bi rat trajao još par godina, Bihać možda pao
jadan si u svojoj mržnji, predlažem dobrog psihijatra
-
joijo
- Posts: 90
- Joined: 05/10/2012 15:43
#30 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Eh vidis ta podmukla dvolicna igra Tudjmana koja je odnijela toliko Bosnjackih zivota dok je vasa telivizja stvarala sliku o Hrvatima koju pomazu Bosnjacima ce vas skutore skupo kostati jer vas mi unistavamo danas svakim danom a uz to govorimo kako smo za multietnicku BiH i vi ama bas nista necete tu moci promijeniti. Jedino sto mozete je da sutite i da se svake godine iseljavate i dozivljavate prirodni prirastaj od -3000 godisnje.penkalaa wrote: jeli balijo ( zovem te tako dok god ti nas zoveš škutorima )
kakva god hrana i oružje dolazila, a dolazila je
to je došlo preko Hrvatske i preko tvojih škutora
gdje god da su muslimani civili bježali, a bježali su
bježali su preko tvojih škutora u Hrvatsku
kakav god Tuđman bio, a bio je svakakav
ima da mu spomenik dignete jer je Hv i prisilio Srbe na Deyton i stime spasio nebrojeno mnogo vaših života
jer bi rat trajao još par godina, Bihać možda pao
jadan si u svojoj mržnji, predlažem dobrog psihijatra
Skutori su se sa 750.000 u 1991. godini smanjili na 400.000 za 20 godina sa trendom naglog opadanja. A sada se malo vratite u realnost i odmaknite se malo od HRT-a i vidite kako je BBC vasu dovilicnu igru prikazivao u ratu kao ägresiju na BiH" (a to je na kraju krajeva vas predsjednik Mesic i priznao a i Josipovic je dosao da se izvine u Sarajeuvu radi toga.) Ali to izvinjavanje je doslo prekasno jer mislim da 99% Bosnjaka vama nevjeruje.
Ovako je Tudjman stvarao politiku podjele:
A ovo je pisao Blaz kraljevic i HOS protic te politike:
Last edited by joijo on 06/10/2012 18:40, edited 1 time in total.
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
#31 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
kao prvo te gluposti o odbrani Maglaja od strane HVO ostavi za škutorski forum i njima dole prosipaj šupljuskonto wrote:Stvarno si zabavanPickoo wrote:kome pokušavaš prodati te škutorske šuplje priče ??
haloo presaberi se
ako ste s početka rata i bili saveznici, sve ste usrali kada ste se okrenuli ratovati protiv ARBH a po nalogu njofre i po sporazumu ratnih zločinaca karadžića-bobana u Gracu, tj, udruživši se s četnicima a sa krajnjim ciljem prigrabiti što veći dio BH. oni za četnitet vi za kvazi šlutorsku paradžavu,
]
Boban Karadžić se dogovorili u maju 1992 u Grazu i onda mjesec dana poslje HVO brani Maglaj od Srba.Još jedna tvoja teza nezabilježena u historiji.
Također usprkos tvom dogovoru traju žestoke borbe između Srba i Hrvata u Posavini,Livnu,Tomislavgradu,Mostaru
Da li si dobar u demografiji kao u historiji?
drugo, ako je i bilo na pojedinim ratištima savezništva to je ili što još direktive škutora nisu stigle do svih jedinica, ili što su jednostavno pojedine jedinice na svoju ruku radile, i nisu bendale naredbe škutora, nego i dalje sarađivale sa ARBH, kao u Usori i na brčanskom ratištu
treće, borbe se naravno nisu odmah mogle okončati, poslije dogovora, nego je potrebno bilo još neko vrijeme da se jedinice postave na zamišljenje i planirane granice, u kojima NISU bile u vrijeme dogovora
-
joijo
- Posts: 90
- Joined: 05/10/2012 15:43
#32 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Tudjman prisilio Srbe na dejton? A zasto onda Richard Holbroooke u ovom dokumentarcu i u svojoj knjizi tvrdi ovo:penkalaa wrote:
kakav god Tuđman bio, a bio je svakakav
ima da mu spomenik dignete jer je Hv i prisilio Srbe na Deyton i stime spasio nebrojeno mnogo vaših života
jer bi rat trajao još par godina, Bihać možda pao
jadan si u svojoj mržnji, predlažem dobrog psihijatra
"Mi (Amerikanci) smo odlucili da prisilimo Tudjmana da prestane sa svojim pretenzijama prema BiH i da sklopi mir sa Bosancima kako bi skupa dijelovali protiv Srba. Bilo je doslo vrijeme za kratak i jasan razgovor sa Tudjmanom gdje smo mu pokazali misice."
Tudjman je svo vrijeme sa Milosevicem dijelio BiH i ubijao Bosnjake sve dok SAD nije zaprijetila. Tada je vec Njemacka rekla da ce prekinuti sve odnose sa Tudjmanom ukoliko ne prestane sa svojom politikom prema BiH.
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
#33 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
samo zato škutorčino što je njofru pritisla MZ i amerikanci posebno, što je trebao da popuši sankcije kao i srbija, i da se HVO dokusuri u srednjoj Bosni, pa je poletio da potpiše vašingtonski sporazum, inače cijelo vrijeme on je sprema da što više osovji za škutorbosnu, samo što ste kao vojska obična govna, i pored tih brojnih jedinica HV, niste ništa upsjeli napravit, a bez njih bi vas davno pobacali u more negdje kod Neumapenkalaa wrote:jeli balijo ( zovem te tako dok god ti nas zoveš škutorima )Pickoo wrote:svijetu se pomutio razum od GLADI kojom je bio izložen mjesecima zbog škutorske blokade
a sarajlijama posebno još zbog stalnog bombardovanja četnika divljaka brđana
da bi mogli trezveno razmislit ko je imao kakvu ulogu u TEK proteklim događajima
pitaj sada nekog o tome, kada se, što kažu sve sleglo, ima da pljune i njofru i njegove škutore
by the way tako je dočekan i ČETNIK Miteran, obična raja ne može na prvu skontat kakve se sve prljave igre vode
nego u sovjoj naivnosti, što je "vrlina" inače "dobrih" Bošnjaka, povjeruju svakome, pa i okorjelim DUŠMANIMA poput govana miterana ili njofre
kakva god hrana i oružje dolazila, a dolazila je
to je došlo preko Hrvatske i preko tvojih škutora
gdje god da su muslimani civili bježali, a bježali su
bježali su preko tvojih škutora u Hrvatsku
kakav god Tuđman bio, a bio je svakakav
ima da mu spomenik dignete jer je Hv i prisilio Srbe na Deyton i stime spasio nebrojeno mnogo vaših života
jer bi rat trajao još par godina, Bihać možda pao
jadan si u svojoj mržnji, predlažem dobrog psihijatra
jado, dok smo mi ratovali sa četnicima a onda i protiv HVO i HV 93/94, u hrvatskoj su se ušutili i pune tri godine naoružavali i spremali, jado što Oluju niste izveli 93. ili 94. umjsto što ste napali ARBH, zašto tek 95
a sve govore cifre, jado, cifre koje niko ne može pobiti, jado, o broju poginulih
u BH je ZALIJEPILO 21.000 četnika, od čega je zasigurno protiv ARBH 19.000
koliko je jado, četnika poginulu u hrvatskoj i protiv HVO u Bosni
pa ti vidi, jado, ko je stvsrno ratovao
da sumiramo
1. HVO nigdje nije ratovao 3 pune godine protiv četnika, tačnije od dogovora o zamjeni Posavine za Hercegovinu ljeta 92. pa sve do ljeta 95. dakle 3 pune godine se drže "po strani" jednako kao i hravtska vojska u Hrvatskoj, odnosno svo to vrijeme oni se naoružavaju i jačaju, razrađujući planove za napad kad se ukaže povoljan momenat
2. u isto vrijeme te pune 3 godine sav teret rata sa četnicima je na ARBH koja praktički jedina i ratuje protiv četnika, a od ljeta 93. mora i protiv HVO koji se, u skladu s dogovorom krmak Milošević-Njofra, okreću protiv ARBH, indirektno tako pomažući četnike, jer sada, ne samo da protiv njih ne ratuju, nego čak i odvlače značajne snage ARBH koje moraju ratovati protiv HVO, prave blokadu cijelog bošnjačkog etničkog prostora izgladnjujući i vojsku i stanovništvo, dakle dupla korist za četnike,
3.u tom ratu od 3 pune godine jedino sa ARBH, četnici imaju znatne gubitke, kako u vojnoj opremi tako i u ljudstvu, ukupno je poginulo 21.000 četnika, dakle najvećim dijelom u sukobu sa ARBH, dok je npr. poginulih vojnika HVO tek 5.600, dobar broj u samom sukobu sa ARBH
4. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA su uvedene sankcije srbiji, koje su indirektno uticale na slabljenje ekonomske i vojne moći te agresorske države koja je stajala za leđima pobunjenim srbima u BiH, a onda je značajno oslabila vojna i logistička podrška tim pobunjenicima, što sve rezultira sve veće njihovo slabljenje, naročito u najznačajnijem vojnom pogledu
5. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA je NATO bombardovao 95 srpske položaje, uništivši im značajnu vojnu infrastrukturu, čime im je vojna moć još više umanjena, te su tako praktički bili na koljenima
6. e TEK TADA, nastupa Oluja u Hrvatskoj i HVO akcije u BiH, kad su dakle četničke snage iscrpljene 3-godišnjim ratovanjem JEDINO sa ARBH, sankcijama prema Srbiji, i konačno dokusureni NATO udarima, bile na koljenima, te su se uglavnom na svim ratištima koja im nisu bila značajna povlačili BEZ OTPORA, a na njih NA GOTOVO, bez ikakvih borbi, dolazila HV i HVO vojska...dakle dolazili su NA GOTOVO
zašto nisu, kad su tako "opasni" HVO bojovnici krenuli u oslobađanje Jajca ili Mrknjić Grada, Kupresa npr. 1993
-
PipiDugaDevetka
- Posts: 19071
- Joined: 25/12/2003 00:00
- Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.
#34 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
jado, dok smo mi ratovali sa četnicima a onda i protiv HVO i HV 93/94, u hrvatskoj su se ušutili i pune tri godine naoružavali i spremali, jado što Oluju niste izveli 93. ili 94. umjsto što ste napali ARBH, zašto tek 95
a sve govore cifre, jado, cifre koje niko ne može pobiti, jado, o broju poginulih
u BH je ZALIJEPILO 21.000 četnika, od čega je zasigurno protiv ARBH 19.000
koliko je jado, četnika poginulu u hrvatskoj i protiv HVO u Bosni
pa ti vidi, jado, ko je stvsrno ratovao
da sumiramo
1. HVO nigdje nije ratovao 3 pune godine protiv četnika, tačnije od dogovora o zamjeni Posavine za Hercegovinu ljeta 92. pa sve do ljeta 95. dakle 3 pune godine se drže "po strani" jednako kao i hravtska vojska u Hrvatskoj, odnosno svo to vrijeme oni se naoružavaju i jačaju, razrađujući planove za napad kad se ukaže povoljan momenat
2. u isto vrijeme te pune 3 godine sav teret rata sa četnicima je na ARBH koja praktički jedina i ratuje protiv četnika, a od ljeta 93. mora i protiv HVO koji se, u skladu s dogovorom krmak Milošević-Njofra, okreću protiv ARBH, indirektno tako pomažući četnike, jer sada, ne samo da protiv njih ne ratuju, nego čak i odvlače značajne snage ARBH koje moraju ratovati protiv HVO, prave blokadu cijelog bošnjačkog etničkog prostora izgladnjujući i vojsku i stanovništvo, dakle dupla korist za četnike,
3.u tom ratu od 3 pune godine jedino sa ARBH, četnici imaju znatne gubitke, kako u vojnoj opremi tako i u ljudstvu, ukupno je poginulo 21.000 četnika, dakle najvećim dijelom u sukobu sa ARBH, dok je npr. poginulih vojnika HVO tek 5.600, dobar broj u samom sukobu sa ARBH
4. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA su uvedene sankcije srbiji, koje su indirektno uticale na slabljenje ekonomske i vojne moći te agresorske države koja je stajala za leđima pobunjenim srbima u BiH, a onda je značajno oslabila vojna i logistička podrška tim pobunjenicima, što sve rezultira sve veće njihovo slabljenje, naročito u najznačajnijem vojnom pogledu
5. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA je NATO bombardovao 95 srpske položaje, uništivši im značajnu vojnu infrastrukturu, čime im je vojna moć još više umanjena, te su tako praktički bili na koljenima
6. e TEK TADA, nastupa Oluja u Hrvatskoj i HVO akcije u BiH, kad su dakle četničke snage iscrpljene 3-godišnjim ratovanjem JEDINO sa ARBH, sankcijama prema Srbiji, i konačno dokusureni NATO udarima, bile na koljenima, te su se uglavnom na svim ratištima koja im nisu bila značajna povlačili BEZ OTPORA, a na njih NA GOTOVO, bez ikakvih borbi, dolazila HV i HVO vojska...dakle dolazili su NA GOTOVO
zašto nisu, kad su tako "opasni" HVO bojovnici krenuli u oslobađanje Jajca ili Mrknjić Grada, Kupresa npr. 1993.
-
PipiDugaDevetka
- Posts: 19071
- Joined: 25/12/2003 00:00
- Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.
-
penkalaa
- Posts: 150
- Joined: 27/09/2012 23:44
#36 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Hvo je jedva Armiju zadržavao a ne da još napada SrbePickoo wrote:
da sumiramo
1. HVO nigdje nije ratovao 3 pune godine protiv četnika, tačnije od dogovora o zamjeni Posavine za Hercegovinu ljeta 92. pa sve do ljeta 95. dakle 3 pune godine se drže "po strani" jednako kao i hravtska vojska u Hrvatskoj, odnosno svo to vrijeme oni se naoružavaju i jačaju, razrađujući planove za napad kad se ukaže povoljan momenat
tj Srpska politika je bila mirovanje, tako da ne smetaju dok se međusobno tamanimo, i sa osmjehom gledaju iz daljine
zašto niste vi ratovali sa Srbima u područjima u kojim ste se borili sa HVO-om?
Mostar,Vakuf,Bugojno,Travnik i kakve borbe sa Srbima su tamo bile u to vrijeme?
pa i vi odvlačite snage HVO-u, koji se umjesto sa Srbima mora se sa vama boritiPickoo wrote: 2. u isto vrijeme te pune 3 godine sav teret rata sa četnicima je na ARBH koja praktički jedina i ratuje protiv četnika, a od ljeta 93. mora i protiv HVO koji se, u skladu s dogovorom krmak Milošević-Njofra, okreću protiv ARBH, indirektno tako pomažući četnike, jer sada, ne samo da protiv njih ne ratuju, nego čak i odvlače značajne snage ARBH koje moraju ratovati protiv HVO, prave blokadu cijelog bošnjačkog etničkog prostora izgladnjujući i vojsku i stanovništvo, dakle dupla korist za četnike,
itekako su konvoji oružja i dalje išli, što mi dan danas nije jasno zašto su naši dozvolili jer ratujemo
da tako nije bilo, kako to da je armija snažnija i bolje naoružana 94 u odnosu na 93?
a hrana je išla sa plavcima u konvojima zato ne seruckaj
poginuli Srbi vojnici 20.830Pickoo wrote: 3.u tom ratu od 3 pune godine jedino sa ARBH, četnici imaju znatne gubitke, kako u vojnoj opremi tako i u ljudstvu, ukupno je poginulo 21.000 četnika, dakle najvećim dijelom u sukobu sa ARBH, dok je npr. poginulih vojnika HVO tek 5.600, dobar broj u samom sukobu sa ARBH
u borbi sa Hrvatima oko 7.500
u borbi sa Bosnjacima 13.300
to su vaši podaci iz Sarajeva, vidim sa obzirom na broj vojnika HV-a i HVO-a da su itekako mlatili Srbe
ako znamo da je armije bilo 3-4 puta više nego Hv i HV-a u Bosni, ispada da su se Hrvati žešće borili od armije
siguran sam da si vidio te brojke, ali svjesno gore navodiš lažne podatke, baš si pickoo
ma jeli isključivo radi vas?Pickoo wrote: 4. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA su uvedene sankcije srbiji, koje su indirektno uticale na slabljenje ekonomske i vojne moći te agresorske države koja je stajala za leđima pobunjenim srbima u BiH, a onda je značajno oslabila vojna i logistička podrška tim pobunjenicima, što sve rezultira sve veće njihovo slabljenje, naročito u najznačajnijem vojnom pogledu
napade na Hrvatsku i tamošnja pustošenje i zločine su i te kako uzeti u obzir, a Bosna je kap koja je prelila čašu
ma šta ih je bombardirao?Pickoo wrote: 5. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA je NATO bombardovao 95 srpske položaje, uništivši im značajnu vojnu infrastrukturu, čime im je vojna moć još više umanjena, te su tako praktički bili na koljenima
bombardirao ih je isključivo radi Srba samih i njihova ponašanja u ratu a ne radi Bošnjaka
ne fantaziraj
na gotovo dolazili?Pickoo wrote: 6. e TEK TADA, nastupa Oluja u Hrvatskoj i HVO akcije u BiH, kad su dakle četničke snage iscrpljene 3-godišnjim ratovanjem JEDINO sa ARBH, sankcijama prema Srbiji, i konačno dokusureni NATO udarima, bile na koljenima, te su se uglavnom na svim ratištima koja im nisu bila značajna povlačili BEZ OTPORA, a na njih NA GOTOVO, bez ikakvih borbi, dolazila HV i HVO vojska...dakle dolazili su NA GOTOVO
zašto nisu, kad su tako "opasni" HVO bojovnici krenuli u oslobađanje Jajca ili Mrknjić Grada, Kupresa npr. 1993
par dana prije oluje teška situacija Bihaća i prijeti pad grada, Srebrenica pala
Bošnjaci uz teške borbe uspiju jedva osvojiti dva brda i ništa više
onda dođe HV u Bosnu i oluja
i dolaze na gotovo?
koji si ti lik
zašto vi niste krenuli pomoći Srebrenici kada su Srbi tako jadni bili i iscrpljeni?
-
Plivac
- Posts: 88
- Joined: 07/10/2012 08:52
#37 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Ne znam jesu li ovi postovi nekakvi isjeci iz ratnih izvjestavanja (izgleda mi kao da jesu)...
Recimo, kaze ARBiH "oslobodila" Smolucu...
Koja smijurija, pa oni su nas poderali "ko makadam askonu" tu...nismo znali gdje smo...izvukli se kroz koridor koji su sami probili, Smoluca ostala netaknuta...i onda je nasi ljiljani "malo" palili poslije...sramota....
Kad se ovako pise, onda se umanjuje znacaj onih akcija gdje smo stvarno nesto uradili...de malo manje propagande, proslo je kamaru vremena....
Recimo, kaze ARBiH "oslobodila" Smolucu...
Koja smijurija, pa oni su nas poderali "ko makadam askonu" tu...nismo znali gdje smo...izvukli se kroz koridor koji su sami probili, Smoluca ostala netaknuta...i onda je nasi ljiljani "malo" palili poslije...sramota....
Kad se ovako pise, onda se umanjuje znacaj onih akcija gdje smo stvarno nesto uradili...de malo manje propagande, proslo je kamaru vremena....
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
#38 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
poslije dogovora po kojem ste vi četnicima predali Posavinu a oni vama Hercegovinu sa dubrovački zaleđem, vi nigdje više niste s njima ratovali, dok je svo ostalo ratište pokrivala ARBH, naročito intezivno bilo sarajevsko i podrinjsko, PONAVLJAM ko je pobio 21.000 četnikapenkalaa wrote:Hvo je jedva Armiju zadržavao a ne da još napada SrbePickoo wrote:
da sumiramo
1. HVO nigdje nije ratovao 3 pune godine protiv četnika, tačnije od dogovora o zamjeni Posavine za Hercegovinu ljeta 92. pa sve do ljeta 95. dakle 3 pune godine se drže "po strani" jednako kao i hravtska vojska u Hrvatskoj, odnosno svo to vrijeme oni se naoružavaju i jačaju, razrađujući planove za napad kad se ukaže povoljan momenat
tj Srpska politika je bila mirovanje, tako da ne smetaju dok se međusobno tamanimo, i sa osmjehom gledaju iz daljine
zašto niste vi ratovali sa Srbima u područjima u kojim ste se borili sa HVO-om?
Mostar,Vakuf,Bugojno,Travnik i kakve borbe sa Srbima su tamo bile u to vrijeme?
pa i vi odvlačite snage HVO-u, koji se umjesto sa Srbima mora se sa vama boritiPickoo wrote: 2. u isto vrijeme te pune 3 godine sav teret rata sa četnicima je na ARBH koja praktički jedina i ratuje protiv četnika, a od ljeta 93. mora i protiv HVO koji se, u skladu s dogovorom krmak Milošević-Njofra, okreću protiv ARBH, indirektno tako pomažući četnike, jer sada, ne samo da protiv njih ne ratuju, nego čak i odvlače značajne snage ARBH koje moraju ratovati protiv HVO, prave blokadu cijelog bošnjačkog etničkog prostora izgladnjujući i vojsku i stanovništvo, dakle dupla korist za četnike,
itekako su konvoji oružja i dalje išli, što mi dan danas nije jasno zašto su naši dozvolili jer ratujemo
da tako nije bilo, kako to da je armija snažnija i bolje naoružana 94 u odnosu na 93?
a hrana je išla sa plavcima u konvojima zato ne seruckaj
obrno si teze, nismo mi odvlačili snage HVO, nego su ONI DOVUKLI da bi ratovali u srednjoj Bosni, s ciljem stvaranja škutor Bosne koja je zacrtana u tim granicama, u tome i jeste kvaka, što TADA umjesto na ARBh niste krenuli (kao kasnije, '95) na Kupres, pa onda Jajce itd. ista ona linija kao '95, ZAŠTO NISTE '93 !?!?!?!!?!?!?!!?!?o prolasku konvoja i boljoj naoružanosti su tvoje čiste nebuloze, minicija se brojala na metke, brojali se metci, jadan bio
odakle ti te LAŽNE cifre ??????????????? neke tvoje,falsifirkatoru, lažeš samog sebepoginuli Srbi vojnici 20.830Pickoo wrote: 3.u tom ratu od 3 pune godine jedino sa ARBH, četnici imaju znatne gubitke, kako u vojnoj opremi tako i u ljudstvu, ukupno je poginulo 21.000 četnika, dakle najvećim dijelom u sukobu sa ARBH, dok je npr. poginulih vojnika HVO tek 5.600, dobar broj u samom sukobu sa ARBH
u borbi sa Hrvatima oko 7.500
u borbi sa Bosnjacima 13.300
to su vaši podaci iz Sarajeva, vidim sa obzirom na broj vojnika HV-a i HVO-a da su itekako mlatili Srbe
ako znamo da je armije bilo 3-4 puta više nego Hv i HV-a u Bosni, ispada da su se Hrvati žešće borili od armije
siguran sam da si vidio te brojke, ali svjesno gore navodiš lažne podatke, baš si pickoo
po tim ciframa ispada da su JADAN BIO, 5.700 poginulih HVo vojnika (od kojih je pola zalijepilo u sukobu sa ARBH) dakle sa četnicima ostaje 2.800 poginulih bojovnika HVO, bili neki supermeni, superratnici da su pobili TRI PUTA više četnika 7.500
jesil svjestan svojih gluposti ?!?!?!?!!? odnos može biti 1:1 dakle maximalno je 3.000 četnika moglo stradat protiv HVO
jado sjebani 2 dana nakon MASAKRA NA MARKALAMA u SA počeli su masovni NATO napadi na četnikema jeli isključivo radi vas?Pickoo wrote: 4. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA su uvedene sankcije srbiji, koje su indirektno uticale na slabljenje ekonomske i vojne moći te agresorske države koja je stajala za leđima pobunjenim srbima u BiH, a onda je značajno oslabila vojna i logistička podrška tim pobunjenicima, što sve rezultira sve veće njihovo slabljenje, naročito u najznačajnijem vojnom pogledu
napade na Hrvatsku i tamošnja pustošenje i zločine su i te kako uzeti u obzir, a Bosna je kap koja je prelila čašuma nemoj zajebavatPickoo wrote:
ma šta ih je bombardirao?5. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA je NATO bombardovao 95 srpske položaje, uništivši im značajnu vojnu infrastrukturu, čime im je vojna moć još više umanjena, te su tako praktički bili na koljenima
bombardirao ih je isključivo radi Srba samih i njihova ponašanja u ratu a ne radi Bošnjaka
ne fantaziraj
jado, pa dat ti je hronološki pregled, mogao si pročitat
kad nije pao Bihać za 3 godine do tada, ne bi ni 95, a upravo zato što su srbi bili skoncentrisani sve snage oko Bihaća, vama je dobro došlo, nisu imali vojske da pokriju ratiše u krajinama, što vam je došlo ko kec na deset, pa jadan bio za 3-4 osvojit sve, bez skoro ikakvog otpora, zar to ne govori SVEna gotovo dolazili?Pickoo wrote: 6. e TEK TADA, nastupa Oluja u Hrvatskoj i HVO akcije u BiH, kad su dakle četničke snage iscrpljene 3-godišnjim ratovanjem JEDINO sa ARBH, sankcijama prema Srbiji, i konačno dokusureni NATO udarima, bile na koljenima, te su se uglavnom na svim ratištima koja im nisu bila značajna povlačili BEZ OTPORA, a na njih NA GOTOVO, bez ikakvih borbi, dolazila HV i HVO vojska...dakle dolazili su NA GOTOVO
zašto nisu, kad su tako "opasni" HVO bojovnici krenuli u oslobađanje Jajca ili Mrknjić Grada, Kupresa npr. 1993
par dana prije oluje teška situacija Bihaća i prijeti pad grada, Srebrenica pala
Bošnjaci uz teške borbe uspiju jedva osvojiti dva brda i ništa više
onda dođe HV u Bosnu i oluja
i dolaze na gotovo?
koji si ti lik
zašto vi niste krenuli pomoći Srebrenici kada su Srbi tako jadni bili i iscrpljeni?
Srebrenica je bila izolovana enklava uz granicu sa srbijom !!! 100 km o najbliže linije ARBH
zašto jado niste krenuli VI osvojit Vukovar i istočnu Slavoniju kad ste tako "opasni" bili, ha, jado, ŠTO TAMO NISTE napravili Oluju ??????????
jebali bi vam nanu naninu
-
penkalaa
- Posts: 150
- Joined: 27/09/2012 23:44
#39 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
odakle ti ta slika tj tablica?Pickoo wrote: odakle ti te LAŽNE cifre ??????????????? neke tvoje,falsifirkatoru, lažeš samog sebe
po tim ciframa ispada da su JADAN BIO, 5.700 poginulih HVo vojnika (od kojih je pola zalijepilo u sukobu sa ARBH) dakle sa četnicima ostaje 2.800 poginulih bojovnika HVO, bili neki supermeni, superratnici da su pobili TRI PUTA više četnika 7.500
jesil svjestan svojih gluposti ?!?!?!?!!? odnos može biti 1:1 dakle maximalno je 3.000 četnika moglo stradat protiv HVO
na istom mjestu češ naći istu takvu tablicu, tko je koga prema vama potamanio
neznam sa kojom su se metodologijom služili, vjerovatno su računali i gubitke Bosanskih Srba u Hrvatskoj
a i po gubicima od 250 vojnika u 95 vidim, da su sigurno računali samo HVO ali ne i HV
ali to su VAŠI iz Sarajeva plasirali i dokumentirali, onda vi iz Sarajeva lažete i plasirate lažne cifre
šta mene napadaš za vaše brojke?
Last edited by penkalaa on 07/10/2012 13:54, edited 3 times in total.
-
penkalaa
- Posts: 150
- Joined: 27/09/2012 23:44
#40 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
ostale tvoje nebuloze mi se nedaju komentirat
-
emillio estevez
- Posts: 2016
- Joined: 27/05/2009 20:06
- Location: http://www.klix.ba/vijesti/bih/rasema-h ... /120430110
#41 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Zahvaljujuci Bihacu ,, je Hrvatska uspjela odraditi Oluju i ujedno imala izgovor za nju ..Pickoo wrote:poslije dogovora po kojem ste vi četnicima predali Posavinu a oni vama Hercegovinu sa dubrovački zaleđem, vi nigdje više niste s njima ratovali, dok je svo ostalo ratište pokrivala ARBH, naročito intezivno bilo sarajevsko i podrinjsko, PONAVLJAM ko je pobio 21.000 četnikapenkalaa wrote:Hvo je jedva Armiju zadržavao a ne da još napada SrbePickoo wrote:
da sumiramo
1. HVO nigdje nije ratovao 3 pune godine protiv četnika, tačnije od dogovora o zamjeni Posavine za Hercegovinu ljeta 92. pa sve do ljeta 95. dakle 3 pune godine se drže "po strani" jednako kao i hravtska vojska u Hrvatskoj, odnosno svo to vrijeme oni se naoružavaju i jačaju, razrađujući planove za napad kad se ukaže povoljan momenat
tj Srpska politika je bila mirovanje, tako da ne smetaju dok se međusobno tamanimo, i sa osmjehom gledaju iz daljine
zašto niste vi ratovali sa Srbima u područjima u kojim ste se borili sa HVO-om?
Mostar,Vakuf,Bugojno,Travnik i kakve borbe sa Srbima su tamo bile u to vrijeme?
pa i vi odvlačite snage HVO-u, koji se umjesto sa Srbima mora se sa vama boritiPickoo wrote: 2. u isto vrijeme te pune 3 godine sav teret rata sa četnicima je na ARBH koja praktički jedina i ratuje protiv četnika, a od ljeta 93. mora i protiv HVO koji se, u skladu s dogovorom krmak Milošević-Njofra, okreću protiv ARBH, indirektno tako pomažući četnike, jer sada, ne samo da protiv njih ne ratuju, nego čak i odvlače značajne snage ARBH koje moraju ratovati protiv HVO, prave blokadu cijelog bošnjačkog etničkog prostora izgladnjujući i vojsku i stanovništvo, dakle dupla korist za četnike,
itekako su konvoji oružja i dalje išli, što mi dan danas nije jasno zašto su naši dozvolili jer ratujemo
da tako nije bilo, kako to da je armija snažnija i bolje naoružana 94 u odnosu na 93?
a hrana je išla sa plavcima u konvojima zato ne seruckaj
o prolasku konvoja i boljoj naoružanosti su tvoje čiste nebuloze, minicija se brojala na metke, brojali se metci, jadan bioodakle ti te LAŽNE cifre ??????????????? neke tvoje,falsifirkatoru, lažeš samog sebepoginuli Srbi vojnici 20.830Pickoo wrote: 3.u tom ratu od 3 pune godine jedino sa ARBH, četnici imaju znatne gubitke, kako u vojnoj opremi tako i u ljudstvu, ukupno je poginulo 21.000 četnika, dakle najvećim dijelom u sukobu sa ARBH, dok je npr. poginulih vojnika HVO tek 5.600, dobar broj u samom sukobu sa ARBH
u borbi sa Hrvatima oko 7.500
u borbi sa Bosnjacima 13.300
to su vaši podaci iz Sarajeva, vidim sa obzirom na broj vojnika HV-a i HVO-a da su itekako mlatili Srbe
ako znamo da je armije bilo 3-4 puta više nego Hv i HV-a u Bosni, ispada da su se Hrvati žešće borili od armije
siguran sam da si vidio te brojke, ali svjesno gore navodiš lažne podatke, baš si pickoo
po tim ciframa ispada da su JADAN BIO, 5.700 poginulih HVo vojnika (od kojih je pola zalijepilo u sukobu sa ARBH) dakle sa četnicima ostaje 2.800 poginulih bojovnika HVO, bili neki supermeni, superratnici da su pobili TRI PUTA više četnika 7.500
jesil svjestan svojih gluposti ?!?!?!?!!? odnos može biti 1:1 dakle maximalno je 3.000 četnika moglo stradat protiv HVO
jado sjebani 2 dana nakon MASAKRA NA MARKALAMA u SA počeli su masovni NATO napadi na četnikema jeli isključivo radi vas?Pickoo wrote: 4. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA su uvedene sankcije srbiji, koje su indirektno uticale na slabljenje ekonomske i vojne moći te agresorske države koja je stajala za leđima pobunjenim srbima u BiH, a onda je značajno oslabila vojna i logistička podrška tim pobunjenicima, što sve rezultira sve veće njihovo slabljenje, naročito u najznačajnijem vojnom pogledu
napade na Hrvatsku i tamošnja pustošenje i zločine su i te kako uzeti u obzir, a Bosna je kap koja je prelila čašuma nemoj zajebavatPickoo wrote:
ma šta ih je bombardirao?5. ISKLJUČIVO I JEDINO ZBOG BOŠNJAKA je NATO bombardovao 95 srpske položaje, uništivši im značajnu vojnu infrastrukturu, čime im je vojna moć još više umanjena, te su tako praktički bili na koljenima
bombardirao ih je isključivo radi Srba samih i njihova ponašanja u ratu a ne radi Bošnjaka
ne fantaziraj
jado, pa dat ti je hronološki pregled, mogao si pročitat
kad nije pao Bihać za 3 godine do tada, ne bi ni 95, a upravo zato što su srbi bili skoncentrisani sve snage oko Bihaća, vama je dobro došlo, nisu imali vojske da pokriju ratiše u krajinama, što vam je došlo ko kec na deset, pa jadan bio za 3-4 osvojit sve, bez skoro ikakvog otpora, zar to ne govori SVEna gotovo dolazili?Pickoo wrote: 6. e TEK TADA, nastupa Oluja u Hrvatskoj i HVO akcije u BiH, kad su dakle četničke snage iscrpljene 3-godišnjim ratovanjem JEDINO sa ARBH, sankcijama prema Srbiji, i konačno dokusureni NATO udarima, bile na koljenima, te su se uglavnom na svim ratištima koja im nisu bila značajna povlačili BEZ OTPORA, a na njih NA GOTOVO, bez ikakvih borbi, dolazila HV i HVO vojska...dakle dolazili su NA GOTOVO
zašto nisu, kad su tako "opasni" HVO bojovnici krenuli u oslobađanje Jajca ili Mrknjić Grada, Kupresa npr. 1993
par dana prije oluje teška situacija Bihaća i prijeti pad grada, Srebrenica pala
Bošnjaci uz teške borbe uspiju jedva osvojiti dva brda i ništa više
onda dođe HV u Bosnu i oluja
i dolaze na gotovo?
koji si ti lik
zašto vi niste krenuli pomoći Srebrenici kada su Srbi tako jadni bili i iscrpljeni?
Srebrenica je bila izolovana enklava uz granicu sa srbijom !!! 100 km o najbliže linije ARBH
zašto jado niste krenuli VI osvojit Vukovar i istočnu Slavoniju kad ste tako "opasni" bili, ha, jado, ŠTO TAMO NISTE napravili Oluju ??????????
jebali bi vam nanu naninu
Ist. Slavoniju bi vojna akcija jos lakse i brze slomila , ako se ni umijesala JA kao 91
pobunjenici su bez njihovog angazmana bili ravni 0
-
Woody
- Posts: 1690
- Joined: 17/12/2003 00:00
- Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine
#42 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
Auuuu, brate... Ej, moderator, haj ba zaključaj temu. Ovdje čojek ne može ništa pametno pročitati. Počelo je fino s hronologijom, svidjelo mi se, al onda... Te škutori, te balije (haj na četnike smo navikli, jelte?) Ode ova rasprava u 3PM...
A, i ovaj Pickoo me nervira zesce. Eki mu teme u Ljubav&Sex. Cuj prijavljen od 22 sep 2012? Ma to je neki lik što je promijenio nick, garant....
A, i ovaj Pickoo me nervira zesce. Eki mu teme u Ljubav&Sex. Cuj prijavljen od 22 sep 2012? Ma to je neki lik što je promijenio nick, garant....
-
penkalaa
- Posts: 150
- Joined: 27/09/2012 23:44
#43 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
http://www.idc.org.ba/Pickoo wrote: idi se ti malo umij, jadniče
nepovezano pišeš, sad se pozivaš na brojke IDC a onda pljuješ po njima
ova tablica je od IDC, jadniče, a tvoje brojke si izmislio navodeći da je HVO pobio 7.500 četnika, ja ti kažeš KAKO I GDJE ?? i da pokažeš tu tablicu
plus jado, veliki broj HVO su bili Bošnjaci naročito u Posavini,
kad proradi stranica nađi si sam
izmislili su tvoji Bošnjaci, ja ne ne pljujem po idc-u nego ti, jer negiraš njihove podatke
tvoje uvrede govore o tvojoj kulturi i nivou obrazovanosti
a oni su na vrlo niskoj grani
-
Pickoo
- Posts: 199
- Joined: 22/09/2012 12:55
#44 Re: 1986-1995 DETALJNA hronologija politčkih i ratnih događa
sve što ti nije jasno obrati se na e-mail IDC-uskonto wrote:Zar rat u BiH nije počeo 1992,valjda su ovi nastradali u prometu?Pickoo wrote:u Bosni jadniče