VJ je svakako bila upetljana, od samog pocetka.
Gosp. Informisani
15.maj (da se ne zaboravi)
-
okin
- Posts: 51
- Joined: 15/05/2005 11:32
#27
Eto do cega vodi propaganda u rep. Srpskoj, sve vjeruju sta prikazu na cetnickoj TV.mario-s wrote:A pogledaj omjer snaga, HV, HVO i ABiH protiv VRS, a sta bi bilo da se kojim slucajem upetljala VJ?okin wrote:Izgleda cetnici nemogu opet mirom.
Da se podsjetimo:
Zasto su Srbi potpisali Dayton i stime priznali BiH?
Zato sto je samo malo falilo da zavrse kao Krajina.
CNN pise:
Bosnian and Croat forces push northwestward
September 18, 1995
The combined offensive of Bosnian government and Croat forces, supported by regular Croatian army units, is pushing the Serbs back along a broad front, and causing significant casualties.
The battle lines are drawn along the Sana River that passes through two key towns: Sanski Most and Prijedor. Serb civilians are already fleeing both areas, but the Bosnian Serb military destroyed bridges across the Sana River and is trying to slow the offensive with tank and artillery fire
http://www.cnn.com/WORLD/Bosnia/updates/sep95/9-18/pm/
VJ je davno bilo umesana. Dokaz:
Tajno snimljeni tel. razgovori izmedju MIlosevica i Karadzica i ostale bande:
http://www.danas.org/programi/haaska/20 ... 180203.ram
EKSKLUZIVNO: ALO, RADOVANE, NE ČUJEM TE DOBRO
U razgovoru Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića od 8. jula 1991. godine prvi put se spominje plan RAM:
MILOŠEVIĆ
Radovane...
KARADŽIĆ
Da.
MILOŠEVIĆ
Ja sam razgovarao sa najvišim mestom.
KARADŽIĆ
Dobro.
MILOŠEVIĆ
Molim te, ovo treba da razumeš, jer što se kaže, nemogu da ti sve objašnjavam.
KARADŽIĆ
Dobro.
MILOŠEVIĆ
Od strateškog značaja je za budući RAM, znaš šta je RAM...
KARADŽIĆ
Znam, sve znam.
MILOŠEVIĆ
...da banjalučka grupacija bude sposobna i mobilna.
KARADŽIĆ
Dobro.
MILOŠEVIĆ
Zato moraš, pod jedan, obezbedi da ona bude sposobna i mobilna i da nema nikakvih problema. I dva, za jedan sat se javi Uzelcu sa pozivom na dogovor na najvišem mestu. Sve koliko ti daš ljudi dodatnih, koji treba da ostanu da čuvaju kuće i teritoriju i blokiraju te HDZ-ove centre itd., sve ću ih naoružati i sve ću im uzeti, helikoptere ćemo doterati i sve to.
KARADŽIĆ
Odlično. Molim vas...
MILOŠEVIĆ
Prema tome, ja te molim, broj jedan i broj dva lično moraš regulisati, a ovo drugo, Kupres, jako je važno. Ono treće što sam ti rekao mislim zbog međunarodne javnosti je izuzetno važno.
KARADŽIĆ
Ide, ide to. Nego ovo mi recite. Možemo li situ stvar udesiti da mi vrate oružje TO u Šipovu i u Mrkonjiću?
MILOŠEVIĆ
To je sitnica, bre.
KARADŽIĆ
Pa, dobro, nek mi naoružaju tamo. Evo, mi smo spremni, 170 u Mrkonjiću i 150 u Šipovu i oni su spremni da idu na Kupres.
MILOŠEVIĆ
Je li to isto zadužen taj Uzelac?
KARADŽIĆ
Ne, ne, ovo je...ja mislim da jeste on, jeste.
MILOŠEVIĆ
Kaži mi i to, brate, nema problema. ne možemo svaku sitnicu da raspravljamo ovako.
KARADŽIĆ
Dobro. Ovih 150 i 170 ići će na Kupres. A na Kupresu imamo 750 ljudi.
MILOŠEVIĆ
Nama je bitno da taj bataljon koji je digla vojska na Kupresu bude tamo i da bude kako treba.
KARADŽIĆ
Biće, ali ako dobiju ovi, nek se stave pod njihovu komandu, ovi koji ostaju, jer je Kupres užasno... Tu je 50:50. Tu su stradali tokom rata užasno Srbi.
MILOŠEVIĆ
Da ti kažem nešto. Čak i ovaj ludi Šešelj jebo je mater juče opoziciji.
KARADŽIĆ
Vidio sam. Čuo sam.
MILOŠEVIĆ
Znaš šta im je rekao? Kaže: ‘Pa zar ste sad kad JNA treba da brani srpski narod rešili da napadate JNA?’
KARADŽIĆ
Da, da, to je...
MILOŠEVIĆ
I onaj, kaže, što ima kravatu Cimermanovog kelnera, jebo te bog. Čak je i njemu jasno, a ovim izdajnicima nije jasno.
KARADŽIĆ
Vidio sam to, vidio.
MILOŠEVIĆ
On je u direktnom kontaktu sa Mesićem.
KARADŽIĆ
Imate li slučajno Uzelčev telefon?
MILOŠEVIĆ
Nemam ja to, ali naćeš to. Nek ti nađu ovi tvoji.
KARADŽIĆ
Dobro.
MILOŠEVIĆ
Nek ti nađu i molim te za sat, sad je jedan, u dva mu se javi. Reci, molim vas ja želim da obezbedim maksimalnu političku podršku.
KARADŽIĆ
Hoće li on primiti još naših mladića ako mu treba, ili samo ono što je već...
MILOŠEVIĆ
Primiće ako treba, ali dajte vi koliko god da odredite da vam treba tu da ostane, biće helikopterima prebačeno za njih sve da imaju, da ostanu to da čuvaju.
KARADŽIĆ
Dobro, dogovoreno.
MILOŠEVIĆ
...imaš sve, ali ovo je sad biti ili ne biti prema Krajini, jer oni hoće da odseku Krajinu. Neće da idu na Knin, jer bi ih mnogo izginulo, ali hoće okolo da prođu.
KARADŽIĆ
Da, da. Dobro, šta ćemo mi...
MILOŠEVIĆ
...u JNA to njih tamo da ne zaustavi. Kako će da ih zaustavi samo oklopom, ako nema tu brigade?
KARADŽIĆ
Dobro, dogovoreno. Sve će biti u redu.
* * * * *
RFE
Trideset i prvog jula Milošević i Karadžić razgovaraju o ratu koji se upravo zahuktava u Hrvatskoj, ali i o pregovorima sa Adilom Zulfikarpašićem o tzv. srpsko-bošnjačkom historijskom sporazumu.
MILOŠEVIĆ
’Alo.
KARADŽIĆ
Dobar dan, predsjedniče.
MILOŠEVIĆ
Zdravo, dragi moj Radovane, kako si?
KARADŽIĆ
Evo, hvala Bogu, dobro. A vi?
MILOŠEVIĆ
I ja sam dobro. Imam od jutros... silne neke ljude sa ispoprimao, pravo da ti kažem, pa sam bio u jednom priličnom vremenskom škripcu. sad mi se malo razbistrilo, pa mi nailazi slijedeći talas.
KARADŽIĆ
Aha. Vidim i ... bio kod vas. Šta ‘oće on?
MILOŠEVIĆ
Jeste, pa oni su mnogo za nas.
KARADŽIĆ
Jel’ da?
MILOŠEVIĆ
Jeste, oni su mnogo za nas. I oni nam mnogo stvari pomažu.
KARADŽIĆ
Odlično, odlično. Vrlo je važno imati jednog, dvojicu koji imaju pravo veta, to bi jedna velika stvar bila.
MILOŠEVIĆ
Pa, jeste, to je za nas jako važno.
KARADŽIĆ
Ovi su stavili na naslovnu stranu Zulfikara i mene, Zulfikarpašića.
MILOŠEVIĆ
Da, “Politika”, pa da.
KARADŽIĆ
Odlično su to...
MILOŠEVIĆ
Naslovnu stranu i to je vrlo lepo plasirano. Ja sam vrlo zadovoljan kako su to plasirali. I rekao sam čak prvi da sam vrlo zadovoljan kako su to plasirali. I to polako, znaš kako, to će malo da uđe u narod. Neće moći da se batrga mnogo oko toga, tim pre što mi zaista imamo poštene namere, do kraja poštene namere.
KARADŽIĆ
Evo, šta je bilo. Sinoć smo mi pripremili Zulfikarpašiću emisiju na televiziji od sat i po. Klub 21, koji je živa emisija. On je tu izvanredno govorio o tome da on to radi u interesu muslimanskog naroda, a ne zato što iracionalno voli Srbe, već zato što se poklapa interes srpskog i mulimanskog naroda. Međutim, tokom emisije mu je stigao telegram od Izvršnog odbora SDA u kome piše da oni odbacuju sporazum sa Srbima, što je odjeknulo strahovito. I danas na konferenciji za štampu ne znam šta su rekli, ali u svakom slučaju se sada dijele krotaofilni – ustaše – Muslimani od ovih. Inače, tokom emisije Muslimani su mu se javljali i pitanjima i rekli da istraje u tome i da svakako potpiše sporazum sa Srbima. A onda je ove poludio Ivo Komšić, Durakovićev član Predsjedništva, koji je napisao jedan ustaški tekst u “Oslobođenju” protiv srpsko-muslimanskog sporazuma. Onda je Kljuić rekao da ako Bosna ostane u krnjoj Jugoslaviji, da će oni dići oružani ustanak, tako da se strahovito, ha,ha,ha, to zaljuljalo, u svakom slučaju. Ja sutra idem u Rogaticu na građansku tribinu između Srba i Muslimana. Možda će ići sa mnom i potpredsjednik Zulfikarpašićev. A ako ne ide, ja idem sam.
MILOŠEVIĆ
Znaš šta, napravite na mnogo mesta sad te susrete Srba i Muslimana. jer pazi, narodu je da odahne i narod ne želi rat.
KARADŽIĆ
Ne želi. Narod, ne.
MILOŠEVIĆ
Stvarno mislim da je najpametnija stvar da se to pusti da k’o lavina sada ide. Oni će samo da ... i ovi ekstremisti će pravo u šanac pored puta.
KARADŽIĆ
Izetbegović - ja to s ovog telefona koji se sluša mogu da vam kažem – on preko MUP-a, preko svojih ljudi u MUPU priprema građanski rat. Mi imamo potpuno sklopljenu sliku i on mora narodu muslimanskom da kaže u šta ga gura, u šta ga vodi. Mi ćemo sad pokazati da može i drugačije. Idemo na građanske tribine, idemo na kontakte na terenu i ima već ogromnih znakova da je nastupilo olakšanje kod Muslimana koji ne žele da krvare za njihove budalaštine. Tako da je osnovna politika djelovanja u ovom trenutku da izbacimo na površinu, neka se slika svako za šta je. Ko nije za sporazum sa Srbima, on znači planira nesporazum sa Srbima, jer nema druge.
MILOŠEVIĆ
A šta mi nudimo nego integralnu Bosnu i ravnopravnu u Jugoslaviji. To što Kljuić kaže da Bosna ostane u krnoj Jugoslaviji, ko tera Hrvate da izlaze.
KARADŽIĆ
Da izlaze. Neka on sa Tuđmanom to završi.
MILOŠEVIĆ
Molim?
KARADŽIĆ
Neka on sa Tuđmanom to završi.
MILOŠEVIĆ
Nego on ‘oće da se prihvati da Tuđman izlazi, ali znači da i oni treba da izlaze s Tuđmanom. U čije ime?
KARADŽIĆ
To je odjeknulo žestoko. Hoće oružani ustanak. Znači, sad će da se vidi ko je agresivan u BiH. Jedino što ćemo mi ići sutra na potpisivanje, federalisti će nam pristupiti, Demokratska stranka federalista, u kojoj ima i Muslimana.
MILOŠEVIĆ
I reformske snage, je li?
KARADŽIĆ
Još nismo njima ni ponudili, nemamo njihov...
MILOŠEVIĆ
Nemojte njima ni nuditi, to je peta kolona.
KARADŽIĆ
Da, da. Pa, ovdje se malo drugačije ponašaju. Ovdje nama pomažu ponekad.
MILOŠEVIĆ
A, je li?
KARADŽIĆ
Sad ću vam reći –Kalinić. Ne pretjerano, ali pomažu u nekim ključnim stvarima i traže neko mjesto kod nas da se obezbijede. Oni ‘oće da napuste Markovića.
MILOŠEVIĆ
E, to bi dobro bilo, neka ga napuste pa nek pristupe tom sporazumu.
KARADŽIĆ
Da, da. Nešto na tome radimo.
MILOŠEVIĆ
Da, da. Jesi video našeg velikog pisca Vuka Draškovića kako on sa Dobricom Ćosićem...
KARADŽIĆ
Dopola sam pročitao to.
MILOŠEVIĆ
Piše... Kaže on: ‘Dragi Dobrice, naše knjige nam sude.’ Znači njegove knjige i Dobricine knjige...
KARADŽIĆ
Ha,ha,ha, njegove knjige i Dobricine knjige su dvije knjige, ha,ha,ha...
MILOŠEVIĆ
Da, da. To je strašno. Toliko čovjek da izgubi smisao za skromnost.
KARADŽIĆ
I orjentire sve moguće prema realnosti.
MILOŠEVIĆ
A najgora je stvar taj jedan u suštini strašni antipatriotski postupak u svakom pogledu, jebo te bog. Mi smo u ratu, a on bi sve da poruši i da zajebe. Neverovatno. Napao mene, kaže, što se Slovenija otcepila.
KARADŽIĆ
Da, da, to ću malo da pročitam, da iščitam.
MILOŠEVIĆ
Organizuje srpsku gardu, a u pismu piše kako bi srpska vojska bila agresor u Jugoslaviji.
KARAŽIĆ
Kompletno je to nekonzistentan čovjek. Ludak je on, nema tu razgovora, to je šizofrenija, to je...
MILOŠEVIĆ
Dobro je što su mu objavili, jer njega što više objavljuješ...
KARAŽIĆ
To više pada.
MILOŠEVIĆ
Tim više pada.
KARADŽIĆ
Trebalo ga je. Sjećate li se prije izbora šta sam ja govorio. Pet sati na televiziju, pet sati. On može deset minuta da izdrži da zvuči konzistentno. Već nakon petnaeset minuta se oda.
MILOŠEVIĆ
Odma’ pukne.
KARADŽIĆ
Ne može da ukriva dugo. Dobro. Ima li u Hrvatskoj šta? Vidim da je vojska ove tamo mitraljirala, ove što su pucali na nju.
MILOŠEVIĆ
Da, da. Nema tu, tu će stvar zaoštrava. A drugo, iz ovih informacija kojima ja raspolažem, tamo je prilično rasulo.
KARADŽIĆ
Kod njih?
MILOŠEVIĆ
Da, prilično rasulo. Beže im masovno autobusima. Ta mlađarija beži u inostranstvo da bi izbegla. Ima ih dosta koji su ovde došli. A ima dosta majki hrvatskih i govore deci koja služe vojni rok u Srbiji: ‘Samo nemojte da tražite da idete, ovde ste bezbedni. Ako dođete tamo, mobilisaće vas’.
KARADŽIĆ
Ha, ha, ha, dobro je. Odlično. Kaže da ostanu u vojsci.
MILOŠEVIĆ
Da slučajno ne mrdaju iz vojske. Kaže, tu ste sigurni, a ovamo vas mobilišu. Ovamo ste najebali. Dobio sam informaciju, neki odred koji je dobio naredbu da napadne Borovo Selo pola su dezertirali kad su primili naređenje.
KARADŽIĆ
Da, da, odlično. Sada je konfuzija i u političkim redovima tamo, i sad je samo pitanje da li je dobro da on padne, ili je dobro da se održava kao takav. To je veliko pitanje.
MILOŠEVIĆ
Pa, dobro, sad. Treba razmotriti i to pitanje.
* * * * *
RFE
Radovan Karadžić je 7. septembra 1991. godine telefonirao tadašnjem načelniku generalštaba JNA Blagoju Adžiću sa očitom namjerom da se armija podstakne da se aktivnije uključi u odbranu pobunjenih hrvatskih Srba.
ADŽIĆ
Dobro jutro, gospodine predsedniče.
KARADŽIĆ
Kako ste?
ADŽIĆ
Dobro je. Jeste li poranili?
KARADŽIĆ
Pa, evo, moji Krajišnici su žestoko uznemireni. Ja sam sinoć odložio svaka uzbuđenja. Oni su skupili nekoj petsto ljudi, ja sam rekao da ne idu nikud. Međutim, oni bi danas skupili pet hiljada i išli bi tamo u pomoć. Ja nisam siguran da su njihove procjene tačne, ali oni kažu da se tamo autobusima dovlače svježe snage MUP-ovaca i da su po selima nekim zaklali tri žene, troje ljudi su zaklali i tuku narod žestoko. A i ove branioce koji, vjerovatno ne mogu dugo izdržati, pa sam hti da čujem imate li vi boljih vijesti.
ADŽIĆ
Moram da vam kažem, nažalost nemam neke konkretnije podatke, ali iz dosadašnje prakse i iskustva, više puta ta euforična situacija, najavljivana, kasnije su zbivanja potvrđivala da je ona značajno preuveličavana. To se može i predstaviti. Da ima terora i napad, sigurno ima. To se jednostavno... to nije samo tamo, nego na celom prostoru Hrvatske. Gde nije ta organizacija naročito dobra, gde nije narod spreman i organizovan sasvim na samoodbranu, toga ima mnogo.
KARADŽIĆ
Da, da.
ADŽIĆ
E sad, tamo u tim rejonima gde se nalaze jedinice toga nema, naravno. Pobiju se, ovi ih rastave itd. Ali, u područjima i mestima gde mi nemamo pristupa i gde ne znamo, nemoguće je proveriti. Tamo su kretanja jako ograničena, ograničena sa više strana. Prvo, tim zakrečavanjima komunikacija i ostalo. A drugo, naravno i našim obavezam i zadacima koje su postavljene od Predsedništva, tako da mi uglavnom idemo tamo gde dođe do jačih sukoba. Ovo je vrlo teško proveriti, a moram da kažem da nije dovoljno ni organizovano to izveštavanje, poznavanje stvari, tako da se to ne može baš uvek ni prihvatiti, ali sigurno ne može ni odbaciti. Tog terora ima, jer to je skupljena vojska, u prvom redu plaćenićka, dobrovoljačka, onda vojska koja je indoktrinirana. Jednostavno, među njima ima jako veliki broj onih koji su željni krvi. Ima čak, po nekim pretpostavkama i saznanjima i drogiranih, a pijanih pogotovu. No, suština je jedna druga. tamo gde je otpor stvarno dobar i gde je organizovan, bilo ko da ga organizuje, oni se vrlo brzo rasprše u tom napadu... ni čvrsta ni stabilna vojska. Nažalost, i kod ovih drugih, teritorijalaca, ima vrlo sličnih pojava. Pre svega, prisutne su jako pojave pijanstva na tim dugim, iscrpljivajućim odbrambenim zadacima. Ima slučajeva da se ponapijaju, pa ih onda zateknu pijane, pa ih onda tamo pomlate itd. Tamo gde je odbrana dobro organizovana i gde su se ljudi stvarno organizovali na samoodbranu i gde ima neko ko to pametno brani, ko čuva svoje selo itd., retke su mogućnosti da do tako nečega dođe.
Sad situacija je nešta mirnija danas. Nekih velikih sukoba, naravno tamo gde smo prisutni, nema. I svakako bi bilo dobro da, kako smo se sinoć dogovorili, učinimo sve, svak u svojoj mogućnosti, i po cenu nekih, naravno, nepovoljnih tokova da se ne daju materijali i argumenti da armija, a pogotovo srpsko stanovništvo bude optuženo na tako visokom nivou za kršenje primirja. Ja mislim da ste to jako dobro učinili, bez razlike na jednu dosta euforičnu situaciju, da se to obustavilo. Bilo je tamo preko isto tako velikih aktivnosti, čak i nekih međusobnih dogovaranja, što bi moglo danas imate negativne posledice za politčko-bezbednosnu situaciju, odnosno za političku situaciju u svetu, jer o bezbednosti se ne može govoriti posebno. I ja mislim da je to stvarno dobro. Na kraju-krajeva, sudbina ovog naroda se mora rešavati i to vi dobro znate, bolje od mene, jer vi se više bavite politikom nego ja, po mogućnosti na miran način, po mogućnosti...pobit se ovom narodu nikad nije kasno
KARADŽIĆ
Da,da.
ADŽIĆ
... jer nekome nije stalo i svakako mu nije stalo da dođe do mirnog rešenja ili to mirno rešenje uslovljava jedno neprihvatljivo ponižavanje, što svakako narod tih ...krajeva neće prihvatiti.
KARADŽIĆ
Da, da. Recite mi ovo: da li su Okučani na neki način žrtvovani? Da li će se braniti Okučani? Branioci ako ne uspiju da izdrže, oni će ući u Okučane, osvojiti ih i pobiti tamo sve živo.
ADŽIĆ
Da vam kažem jednu stvar: ona jedinica koja je u Okučanima, ona neće napustiti Okučane. A da li objektivno može ona ceo prostor braniti i odbraniti, to je vrlo relativna stvar, jer to je ogroman prostor, jer nije samo pitanje mesta kao Okučana. To je jedna velika jedinica, koja je tamo izišla. Naravno, većih snaga tamo objektivno teško da može doći, ali i ove snage će, ako dođe do tih žešćih sukoba, pokušati da izvrše razdvajanje...
KARADŽIĆ
Oni sada ne uzvraćaju, je li tako?
ADŽIĆ
Sada ne. Sada je mirno. Oni obično tu urade u zoru, pa onda negde oko podne, onda se to primiri noću. Manje. Idu samo tamo gde mogu naći žrtve, tamo gde nema otpora. Inače, to je kukavičluk u suštini. Nema tu velike hrabrosti. Čim se dobro pokaže otpor, i zubi...nisu nijedan zadatak izvršili napadom.
KARADŽIĆ
Da.
ADŽIĆ
Oni tako...minobacačkom vatrom i ostalim stvarima, tamo, naravno, gde je stanovništvo bespomoćno.
* * * * *
RFE
Čelnik srbijanske Službe državne bezbjednosti, Jovica Stanišić, 8. septembra razgovara sa Radovanom Karadžićem o hapđenju Milana Martića na teritoriji BiH – Karadžić u tom momentu još uvijek vjerovatno ne zna da je Martić zaista uhapšen.
STANIŠIĆ
Imam jednu informaciju, ne znam da li je tačna. Da je negdje u Bosanskoj Krupi Martić uhapšen.
KARADŽIĆ
Ne, ne, nije Martić, nego su to navodno martićevci uhapsili trojicu martićevaca. Onda je došao kamion martićevaca i oslobodio tu trojicu martićevaca. A onda neki novinar na TV Beograd ili neko...
STANIŠIĆ
...na Tv Beograd. Nije Martić to bio? Nije?
KARADŽIĆ
Ne, ne, Martić tu nije bio. Ali ja sam sad zvao ovog Babića. On kaže da on nema nikakvo saznanje da je ijedan njihov bio. Ja mislim da je to provokacija, da su oni... Mi ćemo to odfbiti rezolutno sutra. Mi možemo dokazati da ima mnoštvo MUP-ovaca Hrvatske u Čapljini, Mostaru koji slobodno šetaju, a da niko ne može dokazati da su ovo martićevci tamo, jer nema podatka da su išli, niti imaju potrebe da idu u Bosansku Krupu, nego neko hoće da zatvori puteve prema SAO Krajini.
STANIŠIĆ
Da, da, da zatvore puteve...
KARADŽIĆ
Koriste ove provokacije i hoće da zatvore puteve. Mislim da njima inače kriza treba i mislim da su to sve inscenirali.
STANIŠIĆ
Sve inscenirano, da.
KARADŽIĆ
Da. I dolazak toga kamiona i sve to, koji u oteli njih, ne bi se moglo oteti. Mislim da su to sve laži i da je to sve inscenacija. Sve je to inscenacija, jer nema Babić nijednog podatka, sve je ispitao, da li je igdje ikakva grupa igdje otišla, nema nikakvih problema. Niti su imali potrebe, niti idu inače. Treba im reći da ne idu nigdje u Bosnu, jer mi u našim opštinama držimo stvar u svojim rukama, nema razloga da igdje iko dolazi.
STANIŠIĆ
Da, da. neće, neće. Ne idu, niti imaju potrebe.
KARADŽIĆ
Nemaju uopšte potrebu da dolaze. To sigurno nisu martićevci, nego njima treba kriza i drama i tako. On hoće da internacionalizuje, Alija Izetbegović hoće da internacionalizuje Bosnu. Zato ne treba da mu se u tome pomaže. Ja sam rekao Babiću, dole treba uvesti najstrožiju disciplinu da nema mrdanja, da niko ne smije da mrdne. Sav vojni faktor mora da bude pod jednom komandom, a ukupno vojni faktor mora da bude u saglasnosti s političkim faktorom. Jer, mi imamo informacije, znamo šta oni hoće.
* * * * *
RFE
Milan Babić i Radovan Karadžić 8. septembra razgovaraju o krizi koja je nastala nakon što je Milana Martića u Bosanskoj Otoci uhapsila policija BiH.
KARADŽIĆ
Zdravo, Radovan je. Evo, ovako, ja sam obavijestio Miloševića, a on će obavijestiti Kadijevića. Tamo se komplikuje. Naroda ima previše. Sve je to organizovano sa traktorima i koješta. Demolirali su auto vojno.
BABIĆ
Jeste, i bacili njih u vodu.
KARADŽIĆ
Da, ali oni su još u stanici, je li tako?
BABIĆ
Jeste, evo ja...rekli su mi da će mi ga dati za desetak minuta da razgovaram, da su pustili dvojicu civila, građana, da s njima razgovara. Stiglo je pojačanje iz Bihaća. Oni čekaju sad specijalnu jedinicu, kao po...
KARADŽIĆ
Ima tu negdje 30 njih u blizini, ali ja te molim da ti Dvor na Uni, svoje, pripremiš da oni sa bosansko-brodske strane slobodno uđu i da se pripreme. Jednostavno da ga oni eventualno preuzmu tu, ili bilo gdje.
BABIĆ
...Novi ne siđe odozgo?
KARADŽIĆ
Da, pa s Novicom, sa novske strane, tačno. S bosansko-novske strane da se primaknu tamo, slobodno neka priđu, nek se jave komandiru, ovome načelniku u Bosanskom Novom, nek kažu da sam ja rekao da se s t strane oni puste da priđu da bi mogli da ga eventualno preuzmu, a ti i ostale drži u punoj pripravnosti.
BABIĆ
Da, da, jasno.
KARADŽIĆ
Milošević će obavijestiti Kadijevaća i vojska će se u punoj mjeri uključiti. Mi ćemo završiti s našim partnerima oko ove pizdarije. Neće im se to zaboraviti. I ovo će ih koštati države, ovo što su uradili večeras.
BABIĆ
Pa, naravno.
KARADŽIĆ
Nikad više oni to neće raditi. Mi ćemo završiti s njima posao, pička im materina. Mi ćemo posao završiti s njima. nama su oni pokazali ko su oni i šta oni mogu. A de ti, molim te, u punu pripravnost stavi sve u pograničnim, i prema Titovoj Korjenici, da mogu da tamo se prime. I mislim da može i prema Petrovcu da ih odvezu, a Petrovac, Drvar, Knin...
BABIĆ
Pa dovoljno je iz Otoke da ih vrate nazad, sljedeće naše selo prema Novome.
KARADŽIĆ
A, prema Novome. ‘Ajde ti u to selo slobodno iz Dvora na Uni...
BABIĆ
... pozvati ove da oni jave gore.
KARADŽIĆ
Jest. Iz Dvora na Uni i reći načelniku, predsjedniku opštine i načelniku u Bosanskom Novom da je to sa mnom dogovoreno, da se...
BABIĆ
Da ovi preuzmu gore, jer ne daju...
KARADŽIĆ
Vidi, molim te, MUP Hrvatske se panično interesuje za to. već dva sata telefoni zvone stalno. Oni će probati da ga oni otmu. Pa zato je vrlo važno da se, jer ovi mogu da kažu da izvrše svoju obavezu, ali da namjeste da ga MUP Hrvatske uzme. Zato ti jake snage pripremi na svim ovim pravcima.
BABIĆ
Dobro.
KARADŽIĆ
Postavi jake snage na svim pravcima, a sa strane bosansko-novske neka priđu jake snage, uvježbane, da mogu da preuzmu, da ga ne preuzme MUP Hrvatske.
BABIĆ
Dobro.
* * * * *
RFE
U razgovoru Radovana Karadžića i zamjenika ministra policije BiH, Vitomira Žepinića, 9. septembra 1991., nakon što je u Bosanskoj Otoci policija BiH uhapsila Milana Martića, prvi put se spominje mogućnost da bosanski Srbi blokiraju Sarajevo.
ŽEPINIĆ
Razmatra se i ova kombinacija da iz Bihaća dođe jedan oklopni transporter da ih, onaj, odveze.
KARADŽIĆ
Aha...
ŽEPINIĆ
Pa, Avdo će mi se javiti za petn’estak minuta, ako procijeni da ima problema, pa da odletim ja tamo, a u međuvremenu je Zelenbaba zvao i Jureta.
KARADŽIĆ
Da.
ŽEPINIĆ
I, evo imamo i na Romaniji okupljanje...
KARADŽIĆ
A, evo sada zovu sa Romanije. Oni će blokirati Sarajevo, ako treba.
ŽEPINIĆ
Da, da...
KARADŽIĆ
Doći će Romanija i doći će Ilijaš, i blokirati će Sarajevo. Neće, neće se moći iz Sarajeva, napraviće barikade...
ŽEPINIĆ
To je to.
KARADŽIĆ
Na svim putevima oko Sarajeva. I nemojte da se zajebavaju. U pičku ćemo ih materinu poslati zbog ovoga!
ŽEPINIĆ
Znam. Sad sam ja to rek’o njima.
KARADŽIĆ
Njima ne gine MUP, naš MUP u Krajini, i ne samo u Krajini nego svuda, u čitavoj Bosni i Hercegovini, zbog ovoga šta oni rade. Mi ćemo uspostaviti svoju vlast, nek' i oni idu u tri pičke materine zbog ovoga šta rade.
ŽEPINIĆ
Rek’o sam ja Mići neka, nek' narod se okuplja. To je reakcija jedna, koju bi bila glupost...
KARADŽIĆ
Mi ne smijemo, nit' je možemo spriječiti. Okuplja se Prijedor, okuplja se Banja Luka, okuplja se Kozara. Pa šta oni misle, jeb’o im pas mater? Oni su... , oni nemaju pojma kol'ko su sebi otežali položaj...
ŽEPINIĆ
Ne, ne, njima je sad stalo da, onaj, da ovo raščiste. Njima je stalo.
KARADŽIĆ
Pička im materina bezobrazna, ovo će ih koštati. I to nemaju pojma kol'ko su pomogli četnicima, i kol'ko su dali za pravo četnicima u ovoj situaciji.
ŽEPINIĆ
To je to.
KARADŽIĆ
Sad mi moramo da pred četnicima igramo, da ih umirujemo. Neka se...
ŽEPINIĆ
Da.
KARADŽIĆ
Neka se dobro, dobro smisle šta dalje. Danas ja imam u tri sa Izetbegovićem i neke ćemo stvari definitivno raščistiti za sva vremena. Znači, zbog toga se nije letjelo, jel'?
ŽEPINIĆ
Da. Evo, ja očekujem Avdo će mi se javiti. On kaže da će da razgovara. Sad je, onaj, sa tim uglednijim ljudima iz te Otoke. S njima vrši razgovore, a razmatraju mogućnost oklopnim nekim vozilom da se izvuče.
KARADŽIĆ
Aha, dobro.
ŽEPINIĆ
Dobro.
KARADŽIĆ
Dobro, ‘ajd' molim vas obavještavajte me, jer je narod užasno...
ŽEPINIĆ
Da, da.
KARADŽIĆ
Ovaj, naoštren i bojim se da ne dođe...širom...širom...
ŽEPINIĆ
Znam, ja sam rek’o i...
KARADŽIĆ
Evo, zvali su me, ovaj, odozdo iz Hercegovine. Hoće Hercegovci da se okupe.
ŽEPINIĆ
Znam to.
KARADŽIĆ
Mislim, to je, to je strašno.To sad moraju da
završe što prije.
ŽEPINIĆ
Svjesni su oni toga. Zato je njima stalo da se to razriješi bez ikakvih problema.
KARADŽIĆ
Dobro.
ŽEPINIĆ
Eto.
KARADŽIĆ
Dobro. 'Ajde, mi ćemo gledat' da još se ne diže, da ukol’ko možemo, ne diže se narod.
ŽEPINIĆ
Da, da.
KARADŽIĆ
Ako se digne narod, narod će i krenuti.
ŽEPINIĆ
Gotovo je, ne može ga, ne može ga niko...
KARADŽIĆ
I krenuće, blokiraće Sarajevo i onda će da vide kako to izgleda kad Srbi blokiraju Sarajevo.
* * * * *
RFE
Mogućnost srpske blokade Sarajeva zbog hapšenja Milana Martića u Bosanskoj Otoci spominje se i u razgovoru Radovana Karadžića i načelnika policije iz Sokoca, 9. septembra 1991. godine.
KARADŽIĆ
...s Izetbegovićem se čuo, on je rekao da će se za sat-dva to riješiti, da će riješiti na miran način. Ja sam rekao da nikako ne smije da zapadne hrvatskom MUP-u i da se to nije smjelo desiti i da je to okupljanje itd., da smo mi zaustavili Romanijce i Hercegovce i sve, da ne vrše blokade, da će biti džumbus ako se to na vrijeme ne uradi.
NAČELNIK POLICIJE
Iskreno da vam kažem, ja sam se sad čuo s načelnikom centra iz Banje Luke, Stojanom. On otprilike kaže...najviše problema ima oko suzdržavanja naroda. Istovremeno da budemo kompaktni, jedinstveni i da čekamo šta će se dalje raditi.
KARADŽIĆ
Nek bude se kompaktno, jedinstveno. Ja znam da će Romanijci blokirati Sarajevo, ako se bude zajebavalo.
NAČELNIK POLICIJE
Po ocjenama slobodno možeš svakome reći mi smo...
KARADŽIĆ
Prema tome, neće se moći nikud izaći iz Sarajeva. I tamo će Ilijaš blokirati sa svoje strane, i nek se ne zajebavaju. Ja ću to da ovome saopštim. Ništa se njemu ne smije desiti. Kaže on savezna potjernica. Nije to savezna potjernica, to je hrvatska potjernica. Jest objavljena u glasniku saveznom...
NAČELNIK POLICIJE
Potjernica SDA, njihova...
KARADŽIĆ
To je potjernica HDZ-a, ali on ima da se uvažava kao normalan čovjek. On je došao tamo da nešto razjasni, a oni su ga tamo zadržali i skupili narod i prave cirkus po Jugoslaviji. Ali to će nam platiti. To će njih koštati sigurno. Mi smo još jedanput uvjereni da života u takvoj državi kakvu oni zamišljaju nema.
* * * * *
RFE
U razgovoru od 19. septembra Slobodan Milošević i Radovan Karadžić, dakle predsjednik Srbije i predsjednik jedne od bh. političkih stranaka, vode ovakav razgovor o vojnoj situaciji u Hrvatskoj.
MILOŠEVIĆ
Ne čujem te dobro pošto sam...na ovaj telefon. Čuj, molim te, ništa ti nisu tačne te informacije.
KARADŽIĆ
Nisu tačne? Pitajte Acu, molim vas, ovo što sam ja dobio morao je i on dobiti.
MILOŠEVIĆ
Kog Acu?
KARADŽIĆ
Vasiljevića.
MILOŠEVIĆ
Ne. Prvo, što se tiče...stvari, da je to tako dalekometno, to ne bi ni išlo iz Banje Luke kod Petrinje. Jer to je prebačeno iz Banje Luke prema Petrinji i to je otišlo samo da se proveri da li tamo da se instalira. I već je došlo. A ustvari, da je to toga dometa, ne bi ni slali iz Banje Luke u Petrinju, nego bi iz Banje Luke terali taj domet.
KARADŽIĆ
Aha.
MILOŠEVIĆ
Prema tome, i to je samo bilo da se...išla jedna grupa koja je morala da ustanovi da li tu može da se instalira. Ništa oni to nisu uzeli.
KARADŽIĆ
Aha. A kako u Slavoniji i u Splitu?
MILOŠEVIĆ
...pazi. tačno je da su uzeli Viroviticu, ali to je jedan vrlo mali deo, krajnje mali. I uzeli su deo onog u Osijeku, što nam je davno poznato... I to nije sigurno jesu li ga uzeli.
KARADŽIĆ
Dobro. Ako su to tačne, mislim ponovo Acu pitati, jer Aco mora znati informacije koje...
MILOŠEVIĆ
Vodi računa odakle govoriš.
KARADŽIĆ
Ma slušaju ... nema tu ništa, to je...
MILOŠEVIĆ
Sve slušaju?
KARADŽIĆ
Sve slušaju.
MILOŠEVIĆ
Eh, svaka im čast...
* * * * *
RFE
Dvadeset i trećeg septembra Milošević i Karadžić razgovaraju, između ostalog, o tzv. srpsko-bošnjačkom historijskom sporazumu i jednoj usluzi koju bi u kontekstu tog sporazuma Adilu Zulfikarpašiću trebao napraviti šef vojne obavještajne službe - KOS-a, Aleksandar Vasiljević.
MILOŠEVIĆ
‘Alo.
KARADŽIĆ
Evo mene.
MILOŠEVIĆ
Bio mi je Zulfikar sad. On kaže da će dati za TV Sarajevo, ako budu hteli da mu emituju. Ovaj Kadić, bre, izjavljuje kako dobrovoljci iz Bosne siluju Muslimanke, pale kuće itd. To sve kaže preko televizije i govori. On ‘oće da izazove rat u BiH.
KARADŽIĆ
Gotovo je. On je krenuo u rat. Evo, ja imam sada ovdje pred sobom telekse koje šalje dokon po njegovom ovlaštenju. Oni prevode sve neraspoređene vojne obvzenike - ustvari, ko će znati da li raspoređene ili neraspoređene, jer nisu dali evidenciju vojsci - prevode u rezervni sastav milicije. Oni prave, danas je počeo 23. 9., republičku armiju. Ja sam to javio generalštabu, nije bilo Adžića nego onom dežurnom sam tamo to saopštio. MI sad moramo, ne znam da li da savjetujemo ovim našima da se odazivaju ili da se ne odazivaju.
MILOŠEVIĆ
Nek se odazivaju svakako, jer oni će doći u sukob sa armijom. I onda ćeš imati armiju na jednoj strani, a ove na drugoj strani. Nek se odazivaju svakako, jer nema tu ko nego armija...
KARADŽIĆ
Ne, ne da se odazivaju u rezervni sastav milicije, to pitam.
MILOŠEVIĆ
Ko? Naši?
KARADŽIĆ
Da.
MILOŠEVIĆ
Jok, brate.
KARADŽIĆ
Pa, ne, ako se odazovu. oni će dobiti oružje i neće moći njima da...
MILOŠEVIĆ
Znam, ali ovi treba da se odazivaju u armiju da...
KARADŽIĆ
Dobro, odazivaju se u armiju. I nije odziv tako loš ovdje.
MILOŠEVIĆ
Znam, ali vidi šta rade. Ima svakojakih hukača i čuda. Jesi video šta je Martić rekao juče ovamo za Draškovića?
KARADŽIĆ
Da, vidio sam.
MILOŠEVIĆ
To bi trebalo od vas isto da ide sliččno. Evo, SPS je nešto rek’o, ne o Draškoviću, ali o tome...
KARADŽIĆ
Pa i mi smo imali neki dan, pročit’o sam ja. Vidim da su se oni malo korigovali u politici...
MILOŠEVIĆ
Dobro je, ali dajte opet danas na liniji ovog što je rekao Martić i da se maksimalno da podrška armiji.
KARADŽIĆ
Jeste vidjeli ovo što je Biljana i Nikola?
MILOŠEVIĆ
Nisam još video.
KARADŽIĆ
Pa, to je poslano Miri, dajte neka...
MILOŠEVIĆ
Mira mi je dosad... sin mi je bio, pa bio ovaj Adil, svrati da kaže nekoliko...
KARADŽIĆ
Je li može Aco da mu učini ono?
MILOŠEVIĆ
Ja se nadam da može. Evo sad ćemo da vidimo. To je taj dosije koji se odnosi na njega?
KARADŽIĆ
Da. Na onoga tamo.
MILOŠEVIĆ
Na Aliju?
KARADŽIĆ
Ne, ne. Na Šabića.
MILOŠEVIĆ
Na Šabića, da. Ja se nadam da može.
KARADŽIĆ
Nek oni dvojica stupe. Nek Aco odmah stupi s njim direktno u kontakt. To će najbolje biti.
* * * * *
RFE
Nezadovoljstvo kooperativnošću Alije Izetbegovića krajem septembra 1991. godine Slobodan Milošević i Radovan Karadžić namjeravaju riješiti snagom i silom.
MILOŠEVIĆ
I ja mislim da sad mi malo više još zaoštrimo na našoj federalnoj varijanti.
KARADŽIĆ
Da, da.
MILOŠEVIĆ
I da ne popuste Izetbegoviću.
KARADŽIĆ
Nikako, molim...
MILOŠEVIĆ
Jer to je potpuna pogreška ako mi mislimo da ćemo ga privući.
KARADŽIĆ
Ma ništa, mašta vam kažem, ako date pet on traži deset, ako date deset on traži petn’est.
MILOŠEVIĆ
Prema tome, mi treba to da držimo apsolutno na našoj liniji i neka usvoje skupštine Srbije i skupština Crne Gore, a onda ćete i vi reći: ‘I mi pristupamo.’
KARADŽIĆ
Jeste
MILOŠEVIĆ
A u pičku materinu. On neće, nek ne pristupa, nek se nosi u pičku materinu, nek se izjasnne pštine...
KARADŽIĆ
Evo, sad ste...to volim da čujem, jer ono je vlada tamo napravila glupost, previše je popustio taj...
MILOŠEVIĆ
Ne, ne... ja sam sve to izbacio, ali i ovo je naše interno to da gledamo. Ja ću... šta misliš da pozovemo i njega ipak za petak?
KARADŽIĆ
Ma da. I članove Predsjedništva poimenice. Znate li vi imena članova Predsjedništva?
MILOŠEVIĆ
A misliš članove Predsjedništva sve da zovemo?
KARADŽIĆ
Ma, sve zovite.
MILOŠEVIĆ
Aha.
KARADŽIĆ
Ovde je predsjedništvo kolektivno.
MILOŠEVIĆ
Da, da. Pa, tačno.
KARADŽIĆ
I u Crnoj Gori je predsjednik...
MILOŠEVIĆ
I da se zajebavamo na toj varijanti da je predsedništvo kolektivno, pa mi pošto znamo da on nije ovlašten, zovemo sve troje...
KARADŽIĆ
Jasno. Prema tome, moramo to da načnemo...
MILOŠEVIĆ
Doći će Nikola i Biljana, i ako ubedimo Fikreta i on će da dođe.
KARADŽIĆ
Da. Ko god hoće. Nek dođe Boras, pa nek te neko odbije. I Kljuić. Nek dođu pa nek odbiju. Nije problem. Ali neki su bili i prihvatili, je li.
MILOŠEVIĆ
Jes’, jes’. Tako ćemo da radimo i to da napravimo. To ću ja danas da uradim. Ovo što treba da obavestim, ja sam rek’o da te obaveste. Ne znam jesu li te obavestili oko Martića?
KARADŽIĆ
Jeste. A to je Aca uradio uglavnom?
MILOŠEVIĆ
Aco Vasiljević? To je Veljko i Ažić.
KARADŽIĆ
Da. Ovdje je meni sada vrlo jasan Alija i vrlo sam se razočarao. Moraću to da mu kažem. On je tu zadržavao: ‘Inače se konsultujem s pravnicima, ja ovo ne radim.’ Šta s pravnicima? Kaže: ‘Postoji potjernica.’ To nije savezna potjernica, mi tu je vlast ne priznajemo. Neću da se miješamo u te stvari, nije to švercer drogom nego je to...
MILOŠEVIĆ
On je sad tu prdn’o u čabar, s oproštenjem, jer on je mislio da ovoga izdamo njima. Sad je ovaj spašen. Ovaj Alija ne zna šta će da radi.
KARDŽIĆ
Da. da. To je mislim... ovo stavlja nama do znanja u kavoj bi’ mi državi živjeli kad bi’ mi napustili Jugoslaviju.
MILOŠEVIĆ
Apsolutno.
KARADŽIĆ
I ja sam njima zahvlan što oni nas zajebavaju na sitno i na krupno, jer nam tačno se...
MILOŠEVIĆ
Molim te, mi sad idemo. Više nikome nikakav popust. Ako ‘oće da se biju, tu smo. Ako’oće, u pičku lepu materinu, ko god hoće da se bije tu smo i jači smo.
KARADŽIĆ
A ko hoće da živi mirno, ne mora... Tu smo. Nikome neće biti ni bolje ni gore nego nama. Mi nemamo šta drugo već dobiti.
MILOŠEVIĆ
Ko ‘oće za Alijom da se s nama bije, neka izvoli – izgubiće.
* * * * *
RFE
Radovan Karadzic i šef Trebinjskog SDS-a, živopisni Božidar Vučurević, razgovaraju 7. oktobra o akciji koju su JNA i srbijansko-crnogorski rezervisti pokrenuli protiv Dubrovnika.
KARADŽIĆ
Kako idu stvari?
VUČUROVIĆ
Pa, da vam kažem, stvari idu dobro na frontu.
KARADŽIĆ
Aha.
VUČUREVIĆ
Uz svo žaljenje za poginulim, stvari su na frontu dobro. Mi smo, onaj, već u pola Kupara. Mi smo u Platu. Aerodrom je davno zauzet. Ja sam prekjuče išao i pješice malo do ovih, do aerodroma. I ovamo ovaj osojnik, ovo uporište je blokirano dobro. Prišlo mu se na jedno 800 metara. Snage su u Slanom, snage su Komolcu, spustili smo se ispod Ivanjice dole, Dubrovnik je, ja mislim, sutra veče prikliješten. nego ne valja ovo što Sovjeti rade. Šta ovo pričaju?
KARADŽIĆ
Ništa to, lupetaju.
VUČUREVIĆ
Pa, ja.
KARADŽIĆ
Dole nek završi se dobro, na terenu, a ovo što oni lupetaju, ništa.
VUČUREVIĆ
Ovo ide dobro. Ja ne znam, nijesam... Bio sam juče malo u Foči, i Vojo Maksimović. Ovo sedam mjesnih zajednica se uključilo u...
KARADŽIĆ
Da, da, vidim, sigurno.
VUČUREVIĆ
Au bre, u Foču im’o sam, pa nije mi mnogo smetalo, provokacije od milicije čak. Poznaju...
KARADŽIĆ
Od milicije?
VUČUREVIĆ
Da, da. Šta više i kaže: ‘A Vučureviću, zakov’o si hercegovinu pa ćeš Bosnu. Ne može.’ Reko’: ‘Radite vi svoj posao, vi se u to ništa ne razumijete. Vi znate tu da pokažete kud ko i ako je što ne gori neka lampa, to je vaš pos’o.
KARADŽIĆ
Vidi kako ste dobro...
VUČUREVIĆ
Da. Ovaj, što se tiče snaga, ja sam išao prekjuče u Konavlje. Doš’o mi Vojo Šešelj. Ma da sam htio da budu vukovi siti i ovce na broju, da ne poremetim ovde, a da i njemu baš ne napravim krivo, jer ja sam ga zvao da ne dolazi na Korita kad smo bili ono gore na otkrivanju biste. Kad je bilo u Popovu, odma’ je rek’o: ‘Znam zašto me ne zoveš. Je li da ne dolazim? Pa reko’: ‘Ne, niko te ne zabranjuje, ali biće tu, šta ja znam, aludiranja i tako.’ I pristao je. Zove neki dan: ‘Hoću li ja malo svratiti? Ima li meni mjesta tamo?’ ‘Dođi, ali se moraš povinjivati režimu kako da se ponašamo.’ ‘Ma hoći, vala’, kaže, ‘kako god kažeš.’ E, onda sam malo otiš’o sa njim do Konavala, tamo je jedna crnogorska jedinica, reko’ nije to više nacionalno, neće to smetati. Ali smo išli pješice u Konavle. To je veliki prostor. To je grupa sela, deset sela...
KARADŽIĆ
Da, da.
VUČUREVIĆ
Prošli Crnogorci, očistili. Mi smo našli jednoga staroga pijana, sam od svega. Ima stoke puno, ono onako ide nekontrolisano. Nema nekih ruševina.
KARADŽIĆ
A stanovništvo gdje je?
VUČUREVIĆ
Pobjeglo u Dubrovnik.
KARADŽIĆ
A je li?
VUČUREVIĆ
I dalje. Jeste. U Kroaciji, stavili su ih ovaj na spratu, a krizni štab u prizemlje kao da i’ štiti.
* * * * *
Osim ovih, u Real Audio fajlu na dnu stranice možete čuti sljedeće razgovore:
- Slobodan Milošević i Radovan Karadžić u razgovoru 26. oktobra 1991. godine razgovaraju o situaciji do koje je došlo nakon što je predsjednik Crne Gore Momir Bulatović na jednoj međunarodnoj konferenciji izjavio da bi i Crna Gora, kao i Slovenija, Hrvatska i BiH, mogla zatražiti nezavisnost;
- Radovan Karadžić, šef jedne od bh. političkih stranaka, i Tomislav Simović, ministar odbrane Srbije, u razgovoru 2. novembra 1991. razmatraju teme o kojima formalno-pravno nijedan ni drugi nemaju nadležnosti;
- Dvojica književnika – Radovan Karadžić i Dobrica Ćosić – razgovaraju u novembru 1991. – razumije se – o politici;
- Radovan Karadžić i Božidar Vučurević, predsjednici bh. i trebinjskog SDS-a, razgovaraju 14. novembra o napadu JNA i srbijansko-crnogorskih rezervista protiv Dubrovnika;
- Slobodan Milošević i Radovan Karadžić 23. novembra 1991. godine razgovaraju o vojno-političkoj situaciji u jeku rata u Hrvatskoj;
- U telefonskom razgovoru 26. novembra, član jugoslovenskog predsjedništva Branko Kostić i Radovan Karadžić planiraju buduće akcije JNA na potezu Ploče-Dubrovnik;
- U razgovoru 14. decembra 1991. godine sa Radovanom Karadžićem, Jovica Stanišić, načelnik SDB Srbije, govori o sudjelovanju tzv. šešeljevaca u borbama u Hrvatskoj;
- Nakon što su na međunarodnoj konferenciji u Haagu u jesen 1991. Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i BiH najavile svoju nezavisnost od tadašnje Jugoslavije, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića najviše zabrinjava slučaj BiH. Razgovor vođen 24. oktobra 1991;
- U novembru 1991. u Hrvatskoj se vode teške borbe. Radovan Karadžić koristi partijsku infrastrukturu kako bi mobilizirao što više bosanskih Srba za borbe u susjednoj republici. Slijedi njegov razgovor sa jednim od banjalučkih šefova SDS-a Vukićem;
- Radovan Karadžić i jedan od lokalnih šefova SDS-a, Miladin Nedić, 4. novembra 1991. godine, razgovaraju o nedovoljnoj spremnosti bosanskih da idu u rat koji tada bjesni u Hrvatskoj;
- U jednom usputom razgovoru sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva Jugoslavije Borisavom Jovićem, Radovan Karadžić sugerira neka kadrovska rješenja rukovodstvu Srbije;
- Početkom januara 1992. godine američka administracija je predstavila svoj stav u narastajućim bosanskim napetostima. Nikola Koljević o tome razgovara 16. januara sa Dobricom Ćosićem;
- Dio razgovora Nikole Koljevića i jednog od tadašnjih srbijanskih dužnosnika Budimira Košutića, koji je vođen 22. januara 1992. godine, odnosi se i na – seks;
- Početkom januara 1992. u razgovor Radovana Karadžića i jednog od srbijanskih dužnosnika Mihalja Kertesa, uključuje se i Franko Simatović-Frenki, visoki službenik SDB-a Srbije, koji je u Erdutu organizirao obuku za one koji se tada bore u Hrvatskoj, a za nekoliko mjeseci će to isto raditi i u BiH;
- Generalna proba višegodišnje srpske blokade Sarajeva izvedena je 1. marta 1992. godine, kada je obavljen i razgovor Radovana Karadžića i operativnog šefa blokade Rajka Dukića;
- Rat u Sarajevu, obično se smatra, počeo je 6. aprila 1992. godine, kada je Radovan Karadžić razgovarao sa osobom nepoznatog identiteta;
- U jednoj od velikih bitaka na samom početku rata u Sarajevu, 21. aprila 1992. godine, Vojislav Šešelj je telefonom razgovarao sa jednim od šefova sarajevskih radikala Branislavom Gavrilovićem;
- Nakon što je u borbama 21. aprila 1992. godine u jednom dijelu Sarajeva ostala o okruženju grupa šešeljevaca i nakon što je Vojsilav Šešelj zaprijetio da će sve svoje jedinice povući sa svih ratišta u BiH ukoliko se oni ne oslobode, telefonom su razgovarali Momčilo Mandić, šef tih dana formirane srpske policije, i jedan srpski policajac na terenu;
- Početkom maja, kada je na sarajevskom aerodromu uhapsila Aliju Izetbegovića, JNA je zahtijevala da se za uhapšenog predsjednika bosanskog predsjedništva zamijeni Milutin Kukanjac, koji je sa svojim štabom bio blokiran u starom dijelu Sarajeva. Radovan Karadžić i Mićo Stanišić, ministar srpske policije, telefonom su razgovarali 3. maja o toj krizi;
- U borbama oko Sarajeva učestvovali su i pripadnici Arkanove Srpske dobrovoljačke garde, među kojima je tada bio i Milorad Luković-Legija, koji će 11 godina kasnije biti osumnjičen za organizaciju atentata na Zorana Đinđića;
- Željko Ražnatović-Arkan i Milorad Luković-Legija krajem maja 1992. godine nalazili su se na sarajevskom ratištu. Oni su na Ilidži 20. maja blokirali evakuaciju konvoja sa sedam hiljada izbjeglica iz Sarajeva;
- U maju mjesecu tajno je snimljen telefonski razgovor između ministra srbijanske policije Petra Gračanina i ministra policije bosnskih Srba Miće Stanišića, iz kojeg se može zaključiti da je rat u Sarajevu bio tijesno koordiniran sa zvaničnim Beogradom;
- Član bh. Predsjedništva Fikret Abdić razgovarao je 23. maja 1992. godine sa tih dana imenovanim komandantom vojske bosnskih Srba, Ratkom Mladićem;
- Član bh. Predsjedništva Fikret Abdić i komandant vojske bosnskih Srba, Ratko Mladić, često su na početku rata u BiH komunicirali, odnosno pregovarali o uspostavljanju primirja;
- Primirja u Sarajevu ipak nece biti u naredne gotovo četiri godine. Jedan od najžešćih srpskih napada bio je 28. maja 1992. godine, kojim je direktno komandovao Ratko Mladić;
- Sredinom 1995. godine Momčilo Krajišnik je telefonirao u Srbiju Miloradu Motiki, koji je direktor jedne od vojnih fabrika, kako bi nabavio tzv. aerosolne bombe kalibra 215 i 250 mm. U ovom razgovoru, koji je vođen 17. juna 1995, Motika predlaže Krajišniku da se ova vrlo ubitačna municija koristi direktno – po Sarajevu.
http://www.danas.org/programi/haaska/20 ... 180203.asp
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#29
Kome je bilo jasno davno ranije, jasno je i danas "okin"... ostalima tesko da ce biti ikad.
Pripreme JNA za rat protiv SFRJ pocele su onog momenta kad se je ukinula Sarajevka armijska oblast i kad je ingerencije za komandovanje vojskom (JNA) na tom prostoru (do Madjarske granice) preuzeo Beograd.
Izbijanje Afere Abdic kojom su se rusili Pozderci.
Zatim, raspisivanje "Zajma za brzi razvoj Srbije"...
Nekontrolisano stampanje novca (crna emisija bez pokrica) u vojnoj stampariji na Topcideru.
Dolazak emisara iz Srbije sa punim gepecima bezvrijednih dinara kojim su po BiH otkupljivali devize na ulici. (Cak je obavljan transport tih bezvrijednih dinara direktno iz stamparije vojnim helikopterima do "povjerenika"... Jos je na lovi bila svjeza neisusena boja.) Drzao sam u to vrijeme nekoliko novcanica sa identicnim serijskim brojem.
O tome svemu bi dosta znao da kaze pokojni Ivan Stambolic, ali ga ukokase lesinari.
Pripreme JNA za rat protiv SFRJ pocele su onog momenta kad se je ukinula Sarajevka armijska oblast i kad je ingerencije za komandovanje vojskom (JNA) na tom prostoru (do Madjarske granice) preuzeo Beograd.
Izbijanje Afere Abdic kojom su se rusili Pozderci.
Zatim, raspisivanje "Zajma za brzi razvoj Srbije"...
Nekontrolisano stampanje novca (crna emisija bez pokrica) u vojnoj stampariji na Topcideru.
Dolazak emisara iz Srbije sa punim gepecima bezvrijednih dinara kojim su po BiH otkupljivali devize na ulici. (Cak je obavljan transport tih bezvrijednih dinara direktno iz stamparije vojnim helikopterima do "povjerenika"... Jos je na lovi bila svjeza neisusena boja.) Drzao sam u to vrijeme nekoliko novcanica sa identicnim serijskim brojem.
O tome svemu bi dosta znao da kaze pokojni Ivan Stambolic, ali ga ukokase lesinari.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#30
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Položaj Tuzle uoči sukoba na Brčanskoj Malti
Odlucnost koju su gradjani Tuzle pokazali sa zeljom da brane grad, bila je tako masovna i snazna da se nije smjela oglasiti ni jedna petokolonaska grupa u gradu. Da je bivsa JNA naoruzala znatan broj gradjana srpske nacionalnosti u gradu znalo se od ranije i o tome su, u ostalom, u odredjenim sluzbama postojali odgovarajuci podaci. Što do njihovog oglašavanje nije došlo, zaslužni su pripadnici milicije koji su se tih dana mogli vidjeti kako u manjim ili vecim grupama krstare po gradu obezbjedjujuci zivote i imovinu njegovih stanovnika. U Tuzli se nije moglo dogoditi ono što se dogadjalo u Sarajevu i još nekim gradovima. O svemu što je bilo sumljivo u gradu, na ulici ili na radnom mjestu, gradjani su obavještavali odredjene sluzbe koje su to brzo i efikasno provjeravale
U kakvom je položaju bila Tuzla uoči sukoba na Brcanskoj Malti Sead Delic komadant opštinskog štaba TO Tuzla u to vrijeme kaže slijedece:
«Grad je bio prakticno okupiran. U Garnizonu je bila 92.brigada JNA, inzinjerski puk i više prištapskih jedinica 17.korpusa koji je ovdje imao sjedište. To je ukupno tri hiljade vojnika, vrhunski obučenih, do zuba naoružanih. Uoči samog sukoba iz Pirota je doveden bataljon mladih vojnika, koji su okončali obuku. Osim toga, pripadnici SDS-a u gradu i okolnim selima sa srpskim življem, bili su naoružani, sa magacinima oružja i municije za mobilisanje novih pripadnika u četničke jedinice. Mnogi bunkeri bili su potpuno pripremljeni, planovi za okupaciju Tuzle razradjeni....Praktično gradu je bila svezana omča oko vrata. Na Badrama (Skojevska) i Kozlovcu bili su ukopani minobacači, iz kojih su se bez po muke mogli gađati svi objekti po gradu. Građani nisu bili svjesni u kakvoj su se situaciju nalazili.
Položaj Tuzle uoči sukoba na Brčanskoj Malti
Odlucnost koju su gradjani Tuzle pokazali sa zeljom da brane grad, bila je tako masovna i snazna da se nije smjela oglasiti ni jedna petokolonaska grupa u gradu. Da je bivsa JNA naoruzala znatan broj gradjana srpske nacionalnosti u gradu znalo se od ranije i o tome su, u ostalom, u odredjenim sluzbama postojali odgovarajuci podaci. Što do njihovog oglašavanje nije došlo, zaslužni su pripadnici milicije koji su se tih dana mogli vidjeti kako u manjim ili vecim grupama krstare po gradu obezbjedjujuci zivote i imovinu njegovih stanovnika. U Tuzli se nije moglo dogoditi ono što se dogadjalo u Sarajevu i još nekim gradovima. O svemu što je bilo sumljivo u gradu, na ulici ili na radnom mjestu, gradjani su obavještavali odredjene sluzbe koje su to brzo i efikasno provjeravale
U kakvom je položaju bila Tuzla uoči sukoba na Brcanskoj Malti Sead Delic komadant opštinskog štaba TO Tuzla u to vrijeme kaže slijedece:
«Grad je bio prakticno okupiran. U Garnizonu je bila 92.brigada JNA, inzinjerski puk i više prištapskih jedinica 17.korpusa koji je ovdje imao sjedište. To je ukupno tri hiljade vojnika, vrhunski obučenih, do zuba naoružanih. Uoči samog sukoba iz Pirota je doveden bataljon mladih vojnika, koji su okončali obuku. Osim toga, pripadnici SDS-a u gradu i okolnim selima sa srpskim življem, bili su naoružani, sa magacinima oružja i municije za mobilisanje novih pripadnika u četničke jedinice. Mnogi bunkeri bili su potpuno pripremljeni, planovi za okupaciju Tuzle razradjeni....Praktično gradu je bila svezana omča oko vrata. Na Badrama (Skojevska) i Kozlovcu bili su ukopani minobacači, iz kojih su se bez po muke mogli gađati svi objekti po gradu. Građani nisu bili svjesni u kakvoj su se situaciju nalazili.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#31
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
15.maj u jutarnjim časovima
Preuzimanje oružja sa Kozlovca
Osvanuo je 15.maj 1992.godine. Bio je to dan koji se ni po čemu nije razlikovao od ostalih majskih dana. Sunčano vrijeme izmamilo je mnoge građane Tuzle da izađu iz svojih kuća i uživaju u proljetnom danu.
Međutim, toga dana dogodiće se sukob sa bivšom JNA koja je mnogo ranije po svom sastavu bila srpsko-crnogorska-vojska. To više nije bila Armija koje je uživala povjerenje nesrpskog stanovništva i kao takva ona je morala da ode sa teritorije čiji je stanovnici nisu željeli da gledaju u svojoj sredini. Kao strano tijelo na tuđoj zemlji, ona je od početka jugoslovenske krize gubila realno tlo pod nogama i sve više se pretvarala u vojsku zadojenu velikosrpskim nacionalizmom i šovinizmom. Opredjeljujući se na stranu fašističko-policijskog režima Slobodana Miloševića, bivša JNA postaje njegova udarna pesnica, pomoću koje on nastoji da stvori veliku Srbiju koja bi po njegovoj zamisli trebalo da bude najjača na Balkanskom poluostrvu. Takva Armija MORALA JE DA ODE IZ TUZLE kao dijela jedinstvene BOSANSKOHERCEGOVAČKE teritorije.
U jutarnjim časovima 15.maja 1992.godine u Kasarni «Husinska buna» događale su se čudne stvari. Prema svjedočenju Hamze Šarića kapetana bezbjednosti bivše JNA koji je ranije sa još nekim oficirima prešao na stranu TO BiH stanje je bilo slijedeće:
Tog petanestog u jutarnjim časovima dobio sam zadatak od Meše Bajrića da kao organ bezbjednosti snimim situaciju u Kasarni. Saznao sam da je kod onih 350 rezrevista koji su došli 13.maja 1992. godine sa Ozrena došlo do neke podjele i da je njih tridesetak bacilo oružje. Bilo mi je jasno da tog dana treba nešto da se desi. Izašao sam ispred kasarne i vidio dva kamiona kako se pale i kreću. Otišli su prema Brčanskoj Malti i dalje ka Šičkom Brodu. Primjetio sam da su to bili oni rezervisti koji su napustili jedinice i koji nisu htjeli da idu tamo gdje ih je Dubajić htio poslati.
Istog dana oko 10 sati dvojica stražara Okružnog zatvora Pero Lovrić i Izet Atić obavještavaju telefonom sa Kozlovca načelnika SJB Mešu Bajrića da su rezervisti bivše JNA provalili u magacine i da iz njih izvlače oružje i municiju i da ih tovare u kamione i picqauere. Nakon kraćeg vremena u SJB Tuzla došao je Pero Lovrić koji je u dvorištu SJB rekao Rasimu Hadžiću komandiru Specijalne jedinice da ima važnu informaciju da saopšti Meši Bajriću.
Rasim Hadžić o tome kaže slijedeće: Zajedno smo otišli načelniku i Lovrić je saopštio da četnici na Kozlovcu izvlače oružje iz skladišta. Pošto nije mogao da povjeruje u takvo nešto, Bajrić je mene poslao da provjerim dojavu. Došao sam na Kozlovac i stupio sam u vezu s Izetom Atićem, radnikom na prijavnici. Prošetali smo se dvorištem ugostiteljskog objekta i uvjerio sam se u istinitost dojave. Vratio sam se načelniku i potvrdio tu informaciju. Od njega sam dobio naređenje da odmah sa jedinicom krenem i spriječim iznošenje oružja iz skladišta što sam i uradio.
Polazeći od riješenosti da se ne dozvoli izvlačenje oružja iz magacina na Kozlovcu, kao i svaki drugi oblik djelovanja koji bi mogao ugroziti grad, svim manevarskim jedinicama i ratnim milicijskim stanicama izdato je oko 11 sati naređenje da se zaspojednu određene tačke i pravci na području grada i opštine. Tako je i učinjeno
Jedinica komandira Specijalne jedinice milicije je negdje oko 13h časova izvršila napad na skladište oružja na Kozlovcu. Uplašeni su se četnici nakon nekoliko rafala razbježali, a mi smo zaposjeli skladište oružja. Na prvom magacinu smo pucali u bravu i na taj način otvorili vrata i ugledali puno oružja i opreme, što je do sada bio naš san.
Pripadnici Specijalne jedinice su vatrom štitili građane koji su u naručju nosili iz magacina oružje i odlagali ga u obližnjem objektu i nakon toga u zgradu Mjesne zajednice u II krajiškoj ulici. To smo radili dok nam nije došlo pojačanje u ljudstvu i prevoznim sredstvima. Bilo je to veliko oduševljenje i zadovoljstvo za građane Tuzle, pripadnike MUP-a i TO.
Dok se ovo događalo na Kozlovcu Mile Dubajić komandant Kasarne «Husinska buna» nalazio se u komandi Tuzlanskog korpusa u Ugljeviku. Saznavši da su snage MUP-a zaposjele sve važnije tačke oko kasarne on se brzo vraća u Tuzlu i već oko 12, 30h zove Mešu Bajrića, načelnika SJB Tuzla, kojem preko telefona govori: «SRAVNIĆU TUZLU ZBOG OVOG ŠTO ČINITE» Bajrić mu odgovara: «Ne sikiraj se potpukovniče, neće biti nikakvih problema ako naše oružje bude vraćeno od rezervista koji su ga uzeli iz magacina na Kozlovcu»
Na ovo Dubajić odgovara:»nije istina da su rezervisti provalili u magacine s oružjem, pozivam te da dođeš na lice mesta i da se uveriš»
Sjećajući se toga Bajrić dalje nastavlja: «prihvatio sam poziv i odmah u pratnji člana Operativnog štaba SUP-a Milenka Miličevića i policajca Mirzeta Bukvara otišao u Kasarnu. Pri ulasku u zgradu gdje je bio Dubajić primjetio sam veliku kolonu vojnih vozila i vojnika kako navrat.nanos tovare naoružanje, opremu i druga tehnička sredstva. Pred samim ulazom u zgradu stojala je grupa vojnih policajca od kojih jedan kaže: «Bolje je sad ubiti kera nego sutra». Nisam se osvrtao na ovu provokaciju nego sam nastavio ka kancelariji Dubajića. U prijemnoj kancelariji puno oficira, koji su me mrko gledali, dok me je jedan od njih uvodio kod Dubajića. Dubajić je odmah počeo vikati i prijetiti da će uništiti Tuzlu. Smirivao sam ga a onda smo zajedno pošli prema magacinu na Kozlovcu. Nakon nepunih stotinjak metara sav usplahiren i skoro plačući prišao mi je Dubajićev bezbjednjak potporučnik Tešić i rekao: «nemoj ići gore, ubiće te»oteli su se rezervisti ne slušaju komandu»
Okrenuo sam se Dubajiću i saopštio: Potpukovniče predlažem da formiramo zajedničku komisiju koja će snimiti situaciju oko magacina na Kozlovcu, Pogledao me i rekao: Imaš rok od 15 minuta.
Odmah se vraćam u SUP zovem gradonačelnika Bešlagića i tražim da uputi naša tri člana. U komisiji su bili Jasmin Imamović, Enver Delibegović i Benjamin Fišeković koji će otići u kasarnu.
15.maj u jutarnjim časovima
Preuzimanje oružja sa Kozlovca
Osvanuo je 15.maj 1992.godine. Bio je to dan koji se ni po čemu nije razlikovao od ostalih majskih dana. Sunčano vrijeme izmamilo je mnoge građane Tuzle da izađu iz svojih kuća i uživaju u proljetnom danu.
Međutim, toga dana dogodiće se sukob sa bivšom JNA koja je mnogo ranije po svom sastavu bila srpsko-crnogorska-vojska. To više nije bila Armija koje je uživala povjerenje nesrpskog stanovništva i kao takva ona je morala da ode sa teritorije čiji je stanovnici nisu željeli da gledaju u svojoj sredini. Kao strano tijelo na tuđoj zemlji, ona je od početka jugoslovenske krize gubila realno tlo pod nogama i sve više se pretvarala u vojsku zadojenu velikosrpskim nacionalizmom i šovinizmom. Opredjeljujući se na stranu fašističko-policijskog režima Slobodana Miloševića, bivša JNA postaje njegova udarna pesnica, pomoću koje on nastoji da stvori veliku Srbiju koja bi po njegovoj zamisli trebalo da bude najjača na Balkanskom poluostrvu. Takva Armija MORALA JE DA ODE IZ TUZLE kao dijela jedinstvene BOSANSKOHERCEGOVAČKE teritorije.
U jutarnjim časovima 15.maja 1992.godine u Kasarni «Husinska buna» događale su se čudne stvari. Prema svjedočenju Hamze Šarića kapetana bezbjednosti bivše JNA koji je ranije sa još nekim oficirima prešao na stranu TO BiH stanje je bilo slijedeće:
Tog petanestog u jutarnjim časovima dobio sam zadatak od Meše Bajrića da kao organ bezbjednosti snimim situaciju u Kasarni. Saznao sam da je kod onih 350 rezrevista koji su došli 13.maja 1992. godine sa Ozrena došlo do neke podjele i da je njih tridesetak bacilo oružje. Bilo mi je jasno da tog dana treba nešto da se desi. Izašao sam ispred kasarne i vidio dva kamiona kako se pale i kreću. Otišli su prema Brčanskoj Malti i dalje ka Šičkom Brodu. Primjetio sam da su to bili oni rezervisti koji su napustili jedinice i koji nisu htjeli da idu tamo gdje ih je Dubajić htio poslati.
Istog dana oko 10 sati dvojica stražara Okružnog zatvora Pero Lovrić i Izet Atić obavještavaju telefonom sa Kozlovca načelnika SJB Mešu Bajrića da su rezervisti bivše JNA provalili u magacine i da iz njih izvlače oružje i municiju i da ih tovare u kamione i picqauere. Nakon kraćeg vremena u SJB Tuzla došao je Pero Lovrić koji je u dvorištu SJB rekao Rasimu Hadžiću komandiru Specijalne jedinice da ima važnu informaciju da saopšti Meši Bajriću.
Rasim Hadžić o tome kaže slijedeće: Zajedno smo otišli načelniku i Lovrić je saopštio da četnici na Kozlovcu izvlače oružje iz skladišta. Pošto nije mogao da povjeruje u takvo nešto, Bajrić je mene poslao da provjerim dojavu. Došao sam na Kozlovac i stupio sam u vezu s Izetom Atićem, radnikom na prijavnici. Prošetali smo se dvorištem ugostiteljskog objekta i uvjerio sam se u istinitost dojave. Vratio sam se načelniku i potvrdio tu informaciju. Od njega sam dobio naređenje da odmah sa jedinicom krenem i spriječim iznošenje oružja iz skladišta što sam i uradio.
Polazeći od riješenosti da se ne dozvoli izvlačenje oružja iz magacina na Kozlovcu, kao i svaki drugi oblik djelovanja koji bi mogao ugroziti grad, svim manevarskim jedinicama i ratnim milicijskim stanicama izdato je oko 11 sati naređenje da se zaspojednu određene tačke i pravci na području grada i opštine. Tako je i učinjeno
Jedinica komandira Specijalne jedinice milicije je negdje oko 13h časova izvršila napad na skladište oružja na Kozlovcu. Uplašeni su se četnici nakon nekoliko rafala razbježali, a mi smo zaposjeli skladište oružja. Na prvom magacinu smo pucali u bravu i na taj način otvorili vrata i ugledali puno oružja i opreme, što je do sada bio naš san.
Pripadnici Specijalne jedinice su vatrom štitili građane koji su u naručju nosili iz magacina oružje i odlagali ga u obližnjem objektu i nakon toga u zgradu Mjesne zajednice u II krajiškoj ulici. To smo radili dok nam nije došlo pojačanje u ljudstvu i prevoznim sredstvima. Bilo je to veliko oduševljenje i zadovoljstvo za građane Tuzle, pripadnike MUP-a i TO.
Dok se ovo događalo na Kozlovcu Mile Dubajić komandant Kasarne «Husinska buna» nalazio se u komandi Tuzlanskog korpusa u Ugljeviku. Saznavši da su snage MUP-a zaposjele sve važnije tačke oko kasarne on se brzo vraća u Tuzlu i već oko 12, 30h zove Mešu Bajrića, načelnika SJB Tuzla, kojem preko telefona govori: «SRAVNIĆU TUZLU ZBOG OVOG ŠTO ČINITE» Bajrić mu odgovara: «Ne sikiraj se potpukovniče, neće biti nikakvih problema ako naše oružje bude vraćeno od rezervista koji su ga uzeli iz magacina na Kozlovcu»
Na ovo Dubajić odgovara:»nije istina da su rezervisti provalili u magacine s oružjem, pozivam te da dođeš na lice mesta i da se uveriš»
Sjećajući se toga Bajrić dalje nastavlja: «prihvatio sam poziv i odmah u pratnji člana Operativnog štaba SUP-a Milenka Miličevića i policajca Mirzeta Bukvara otišao u Kasarnu. Pri ulasku u zgradu gdje je bio Dubajić primjetio sam veliku kolonu vojnih vozila i vojnika kako navrat.nanos tovare naoružanje, opremu i druga tehnička sredstva. Pred samim ulazom u zgradu stojala je grupa vojnih policajca od kojih jedan kaže: «Bolje je sad ubiti kera nego sutra». Nisam se osvrtao na ovu provokaciju nego sam nastavio ka kancelariji Dubajića. U prijemnoj kancelariji puno oficira, koji su me mrko gledali, dok me je jedan od njih uvodio kod Dubajića. Dubajić je odmah počeo vikati i prijetiti da će uništiti Tuzlu. Smirivao sam ga a onda smo zajedno pošli prema magacinu na Kozlovcu. Nakon nepunih stotinjak metara sav usplahiren i skoro plačući prišao mi je Dubajićev bezbjednjak potporučnik Tešić i rekao: «nemoj ići gore, ubiće te»oteli su se rezervisti ne slušaju komandu»
Okrenuo sam se Dubajiću i saopštio: Potpukovniče predlažem da formiramo zajedničku komisiju koja će snimiti situaciju oko magacina na Kozlovcu, Pogledao me i rekao: Imaš rok od 15 minuta.
Odmah se vraćam u SUP zovem gradonačelnika Bešlagića i tražim da uputi naša tri člana. U komisiji su bili Jasmin Imamović, Enver Delibegović i Benjamin Fišeković koji će otići u kasarnu.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#32
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Incident na punktu u Slavinovićima
Milena Dubajić se lažno predstavila
15. maja 1992.godine oko 14, 30 časova dogodio se na punktu u Slavinovićima jedan incident. Naime prilikom kontrole jednog putničkog vozila milicioner-dobrovoljci vidjeli su da se u njemu nalazi četiri oficira i jedna žena. Kada je Mustafa Hukić, pripadnik Ratne stanice milicije u Slavinovićima zatražio od njih dokumenta radi legitimisanja, žena koja je sjedila u zadnjem dijelu vozila rekla je da je ona supruga načelnika Meše Bajrića. Pošto je Hukić poznavao Bajrića i njegovu suprugu, uz saglasnot zamjenika komandiraAhmeta Taletovića, putnici iz ovog automobila privedeni su u prostorije Ratne stanice milicije u Slavinovićima. Nakon što su oficiri bili prethodno razoružani na osnovu legitimisanja ustanovljeno je pravo stanje: žena koja se lažno predstavila ustvari je bila supruga potpukovnika Mileta Dubajića, komandata Kasarne «Husinska buna». O svemu što se desilo i što je utvrđeno u vezi s identitetom privedenih lica, komandir Ratne stanice milicije Ekrem Selimović obavijestio je Operativni štab SJB Tuzla odakle mu je Meša Bajrić, komandant tog štaba naredio da oficire i ženu Dubajića pusti da odu tamo gdje su naumili. Oni su preko Simin Hana otišli u Požarnicu. Mada se u početku s ovom odlukom više pripadnika ove stanice nije složilo, Selimović je na insistiranje Bajrića, da se oko toga ne stvaraju nikakvi problemi, odlučio da izvrši naređenje koje mu je u vezi s putnicima izdato.
Činjenica je da se Milena Dubajić lažno predstavila kao supruga Meše Bajrića. Zašto je to učinila i da li je odluku o tome donjela sama donjela, pitanje je na koje se može jednostavno odgovoriti. Radi bezbjednosti njenog putovanja, njen suprug i organi KOS-a odlučili su da se time posluži kako bi u slučaju nekih komplikacija ta vijest odmah bila saopštena načelniku SJB Meši Bajriću. S obzirom na okolnosti da se iz Tuzle vojska još nije pokrenula, oni su računali da reakcija Bajrića i ljudi koji o tome odlučuju ne može biti drugačija od ranije pomenutog naređenja da se Dubajićka s pratnjom propusti i nastavi put. Odbacujući svako reagovanje koje nije vodilo računa o realnom stanju stvari, odluka Operativnog štaba bila je u tom trenutku ispravna.
Tog dana do 14h mnogi građani srpske nacionalnosti užurbano su napuštali grad. Bili su to članovi SDS-a i svi oni koji su podržavali njenu politiku i Miloševićev režim u Srbiji. Neki od tih članova SDS-a su i dalje ostali u gradu, ne zato što nisu htjeli da odu iz njega, nego zato što su ih KOS i ta Stranka za svaki slučaj ostavili da i dalje rade kao peta kolona u gradu. Prema svemu što se tada moglo vidjeti očigledno je bilo da će se nešto ubrzo dogoditi.
Incident na punktu u Slavinovićima
Milena Dubajić se lažno predstavila
15. maja 1992.godine oko 14, 30 časova dogodio se na punktu u Slavinovićima jedan incident. Naime prilikom kontrole jednog putničkog vozila milicioner-dobrovoljci vidjeli su da se u njemu nalazi četiri oficira i jedna žena. Kada je Mustafa Hukić, pripadnik Ratne stanice milicije u Slavinovićima zatražio od njih dokumenta radi legitimisanja, žena koja je sjedila u zadnjem dijelu vozila rekla je da je ona supruga načelnika Meše Bajrića. Pošto je Hukić poznavao Bajrića i njegovu suprugu, uz saglasnot zamjenika komandiraAhmeta Taletovića, putnici iz ovog automobila privedeni su u prostorije Ratne stanice milicije u Slavinovićima. Nakon što su oficiri bili prethodno razoružani na osnovu legitimisanja ustanovljeno je pravo stanje: žena koja se lažno predstavila ustvari je bila supruga potpukovnika Mileta Dubajića, komandata Kasarne «Husinska buna». O svemu što se desilo i što je utvrđeno u vezi s identitetom privedenih lica, komandir Ratne stanice milicije Ekrem Selimović obavijestio je Operativni štab SJB Tuzla odakle mu je Meša Bajrić, komandant tog štaba naredio da oficire i ženu Dubajića pusti da odu tamo gdje su naumili. Oni su preko Simin Hana otišli u Požarnicu. Mada se u početku s ovom odlukom više pripadnika ove stanice nije složilo, Selimović je na insistiranje Bajrića, da se oko toga ne stvaraju nikakvi problemi, odlučio da izvrši naređenje koje mu je u vezi s putnicima izdato.
Činjenica je da se Milena Dubajić lažno predstavila kao supruga Meše Bajrića. Zašto je to učinila i da li je odluku o tome donjela sama donjela, pitanje je na koje se može jednostavno odgovoriti. Radi bezbjednosti njenog putovanja, njen suprug i organi KOS-a odlučili su da se time posluži kako bi u slučaju nekih komplikacija ta vijest odmah bila saopštena načelniku SJB Meši Bajriću. S obzirom na okolnosti da se iz Tuzle vojska još nije pokrenula, oni su računali da reakcija Bajrića i ljudi koji o tome odlučuju ne može biti drugačija od ranije pomenutog naređenja da se Dubajićka s pratnjom propusti i nastavi put. Odbacujući svako reagovanje koje nije vodilo računa o realnom stanju stvari, odluka Operativnog štaba bila je u tom trenutku ispravna.
Tog dana do 14h mnogi građani srpske nacionalnosti užurbano su napuštali grad. Bili su to članovi SDS-a i svi oni koji su podržavali njenu politiku i Miloševićev režim u Srbiji. Neki od tih članova SDS-a su i dalje ostali u gradu, ne zato što nisu htjeli da odu iz njega, nego zato što su ih KOS i ta Stranka za svaki slučaj ostavili da i dalje rade kao peta kolona u gradu. Prema svemu što se tada moglo vidjeti očigledno je bilo da će se nešto ubrzo dogoditi.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#33
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Pokušaj izlaska prve vojne kolone u 14:30h
Poslije odlaska Milene Dubajić i oficira u pravcu Požarnice, kontakti sa potpukovnikom Dubajićem nisu prekinuti. O tome Meša Bajrić navodi slijedeće: «Samo nekoliko minuta kasnije telefonom razgovaram ponovo sa Dubajićem i predlažem mu da se odmah nađemo ispred Kasarne. Bio je nepovjerljiv ali je prihvatio moj prijedlog. Pred Kasarnom sam primjetio mlade vojnike pod punom borbenom opremom: zolje na leđima, a vojnički snajperi u rukama. Oznojeni su žurili prema vojnim lamelama – zgradam u Skojevskoj. Meni se tog trenutka digla kosa na glavi! Na kapiju Kasarne stiže Dubajić u pratnji tri vojnika, koji su na automatskim puškama imali noževe, a na glavi šljemove. Odmah me Dubajić upitao: «Šta hoćeš»? Prišao sam mu sasvim blizu u želji da niko ne čuje i rekao: Molim te Dubajiću imam na dva mjesta provjernu informaciju da ne ideš na Ozren jer će te četnici ubiti! Ništa nije prokomentarisao samo se okrenuo i vratio nazad u Kasarnu.
Oko 14, 30 časova naišla je prva kolona. Na čelu kolone bile su dvije prage. Na Brčanskoj Malti, na početku Skojevske ulice, u blizini semafora, pripadnici milicije zaustavili su kolonu da bi je pregledali. Nakon kraćeg pregleda ustanovljeno je da se u kamionima nalazi oprema i oružje koje je bilo vlasništvo Teritorijalne odbrane. Pošto je ovo oružje s opremom trebalo da ostane u Kasarni, koloni je naređeno da se vrati u bazu odakle je pošla. Poslije kraćeg objašnjavanja s milicionerima vozač prve prage, očigledno nezadovoljan s onim što je rečeno, baglo je svoje vozilo okrenuo i tom prilikom polomio dvije mlade breze i udario u dva putnička automobila koja su tu bila(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Ostala vozila polako su počela da se okreću i vraćaju. Međutim, iz tako okrenute kolone nekoliko kamiona je skrenulo na prostor na kome se nalazi objekat za tehnički pregled vozila, pokušavajući da se preko njega zaobilazno probije na glavni put koji vodi prema Simin Hanu i dalje(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Čim je ova namjera otkrivena oko tridesetak pripadnika milicije i manevarskih jedinica brzo su se uputili na to mjesto, a kada su oni iz kamiona vidjeli da im je put presječen, ponovo su se vratili i uklopili u kolonu koja je nastavila da se kreće prema Kasarni.
Poslije povratka ove kolone, pripreme za odlazak jedinica bivše JNA užurbano se nastavljaju. Grupa pripadnika Prve manevarske čete uspjela je nakon pretresa terena na Kozlovcu, da se približi Kasarni i da s jedne livade u blizini kafane «Makedonka», na udaljenosti od oko 70 metara, posmatra šta se u Kasarni događa. Osmatranjem prostora ispred izlaza zapazili su da se tu nalazi oko 350 pripadnika bivše JNA, od kojih su mnogi imali velike brade i na glavi šajkače s kokardama, dok su drugi na rukavima imali oznake «belih orlova». Ponašali su se nedisciplinovano i bahato. Mnogi su bili pijani i između njih često su kružile flaše sa pićem. Galamili su i pjevali. Na prostoru koji je posmatran bio je spreman dio kolone u kojem je bilo 5 do 6 vojnih kamiona, 5 do 6 pincgauera, 2-3 oklopna transportera i dvije prage. Prilikom ulaska u vozila, vojnici i četnici počeli su nekontrolisano da pucaju u vazduh, a 5-6 snajperista otvaralo je vatru prema bolnici na Gradini, vojnoj lameli u Skojevskoj ulici i drugim mjestima. To su činili i poslije ulaska u kamione, koji su bili spremni za pokret.
Pokušaj izlaska prve vojne kolone u 14:30h
Poslije odlaska Milene Dubajić i oficira u pravcu Požarnice, kontakti sa potpukovnikom Dubajićem nisu prekinuti. O tome Meša Bajrić navodi slijedeće: «Samo nekoliko minuta kasnije telefonom razgovaram ponovo sa Dubajićem i predlažem mu da se odmah nađemo ispred Kasarne. Bio je nepovjerljiv ali je prihvatio moj prijedlog. Pred Kasarnom sam primjetio mlade vojnike pod punom borbenom opremom: zolje na leđima, a vojnički snajperi u rukama. Oznojeni su žurili prema vojnim lamelama – zgradam u Skojevskoj. Meni se tog trenutka digla kosa na glavi! Na kapiju Kasarne stiže Dubajić u pratnji tri vojnika, koji su na automatskim puškama imali noževe, a na glavi šljemove. Odmah me Dubajić upitao: «Šta hoćeš»? Prišao sam mu sasvim blizu u želji da niko ne čuje i rekao: Molim te Dubajiću imam na dva mjesta provjernu informaciju da ne ideš na Ozren jer će te četnici ubiti! Ništa nije prokomentarisao samo se okrenuo i vratio nazad u Kasarnu.
Oko 14, 30 časova naišla je prva kolona. Na čelu kolone bile su dvije prage. Na Brčanskoj Malti, na početku Skojevske ulice, u blizini semafora, pripadnici milicije zaustavili su kolonu da bi je pregledali. Nakon kraćeg pregleda ustanovljeno je da se u kamionima nalazi oprema i oružje koje je bilo vlasništvo Teritorijalne odbrane. Pošto je ovo oružje s opremom trebalo da ostane u Kasarni, koloni je naređeno da se vrati u bazu odakle je pošla. Poslije kraćeg objašnjavanja s milicionerima vozač prve prage, očigledno nezadovoljan s onim što je rečeno, baglo je svoje vozilo okrenuo i tom prilikom polomio dvije mlade breze i udario u dva putnička automobila koja su tu bila(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Ostala vozila polako su počela da se okreću i vraćaju. Međutim, iz tako okrenute kolone nekoliko kamiona je skrenulo na prostor na kome se nalazi objekat za tehnički pregled vozila, pokušavajući da se preko njega zaobilazno probije na glavni put koji vodi prema Simin Hanu i dalje(VIDI SLIKU ISPOD TEXTA). Čim je ova namjera otkrivena oko tridesetak pripadnika milicije i manevarskih jedinica brzo su se uputili na to mjesto, a kada su oni iz kamiona vidjeli da im je put presječen, ponovo su se vratili i uklopili u kolonu koja je nastavila da se kreće prema Kasarni.
Poslije povratka ove kolone, pripreme za odlazak jedinica bivše JNA užurbano se nastavljaju. Grupa pripadnika Prve manevarske čete uspjela je nakon pretresa terena na Kozlovcu, da se približi Kasarni i da s jedne livade u blizini kafane «Makedonka», na udaljenosti od oko 70 metara, posmatra šta se u Kasarni događa. Osmatranjem prostora ispred izlaza zapazili su da se tu nalazi oko 350 pripadnika bivše JNA, od kojih su mnogi imali velike brade i na glavi šajkače s kokardama, dok su drugi na rukavima imali oznake «belih orlova». Ponašali su se nedisciplinovano i bahato. Mnogi su bili pijani i između njih često su kružile flaše sa pićem. Galamili su i pjevali. Na prostoru koji je posmatran bio je spreman dio kolone u kojem je bilo 5 do 6 vojnih kamiona, 5 do 6 pincgauera, 2-3 oklopna transportera i dvije prage. Prilikom ulaska u vozila, vojnici i četnici počeli su nekontrolisano da pucaju u vazduh, a 5-6 snajperista otvaralo je vatru prema bolnici na Gradini, vojnoj lameli u Skojevskoj ulici i drugim mjestima. To su činili i poslije ulaska u kamione, koji su bili spremni za pokret.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#34
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Sukob na raskrsnici Brčanska Malta
Nakon upozorenja Meše Bajrića da će biti ubijen ako ode na Ozren, Dubajić mijenja odluku i jedinice bivše JNA se povlače iz Tuzle prema Majevici. U kojoj mjeri je ovo upozorenje uticalo na promjenu odluke o izmjeni pravca kretanja to se za sada ne zna, ali se pouzdano može pretpostaviti da je Dubajić o tome konsultovao više vojne organe i da je od njih dobio odobrenje da tako postupi. Iako su izlazi na zapadnom i istočnom dijelu grada bili dobro osigurani, ova promjena tražila je od branilaca istočnog dijela grada da se brzo i efikasno prilagode novonastaloj situaciji.
Na području Slavinovića položaje su držali pripadnici Četvrte manevarske čete i Ratna stanica milicije Slavinovići. U blizini njih, idući prema gradu bili su pripadnici Ratne stanice milicije Sjenjak, čije je odjeljenje u Grabovici dio svog ljudtsva rasporedilo duž šume ispod Badri.
Kao pojačanje Stanici milicije na Sjenjaku, iz Ši Sela je oko 19 časova stigla veća grupa pripadnika tamošnje milicije, koji su zajedno sa jednim pridodatim vodom iz Ratne stanice milicije Kula zaposjeli liniju do benzinske pumpe u Slavinovićima.
Na Brčanskoj Malti i u Skojevskoj ulici pored pripadnika iz više manevarskih jedinica, na odgovorajućim položajima bili su raspoređeni svi pripadnici Ratne stanice milicije Brčanska Malta.
Dva odjeljenja iz čete Poštari Prvog tuzlanskog odreda, zauzela su položaj između kula G i G, dok su ostala dva to isto učinila od raskrsnice Hotela «Bristol» do Pošte.
Prije nego što je kolona krenula, iz Stanice «Brčanska Malta» upućeno je pet ljudi Muhamedu Brkiću, načelniku policije, koji se nalazio na prostoru prve vojne kapije. Nedaleko od raskrsnice Brčanska Malta, na putu koji vodi prema Ši Selu, bilo je postavljeno oklopno vozilo vlastite izrade tzv «mrgud», koji je u to vrijeme predstavljao značajno odbrambeno sredstvo.
Kada je u poslijepodnevnim časovima došla u Kasarnu Komisija SO Tuzla, njeni članovi su zaključili da među oficirima postoji velika nervoza i napetost. Posebno je bio arogantan i neprijateljski raspoložen potpukovnik Dubajić, koji je u više navrata prijetio da će sravniti Skojevsku ulicu. Prema jednima, Komisija je imala zadatak da snimi stanje u vezi sa provaljenim magacinima na Kozlovcu, dok Jasmin Imamović, sekretar SO Tuzla i predsjednik te Komsije, ističe da je ona imala zadatak da izvrši primopredaju Kasarne koju je vojska napuštala.
Da bi se objezbjedio miran prolaz kolone Jasmin Imamović, sekretar SO Tuzla i član njenog Kriznog štaba, nazvao je iz Kasarne Centar veze: «Uzmem radio i nazovem Halida Tabukčića u Centar veze. Kažem da prenese Meši da kolona u toliko i toliko sati izlazi, da izađe bezbjedno, da je sve dogovoreno, da sam ja ispred Kriznog štaba tu u Kasarni. Oni su se svi okupili oko mene da vide da li ja to nešto foliram ili govorim ozbiljno. Ja sam mislio da ću na kraj kolone, pa kad oni krenu negdje ću kliznuti, međutim, govorim im kako im garantujem bezbjednost. Kaže meni onaj Maks: Jel garantuješ, e sad ćeš ti u sredinu kolone. Sad sam ja vrebao da se uklopim u kolonu između nekih vozila koja vuku nešto što nije oružje, municija i vojska. Našao sam sebi jedno pogodno mjesto i rekao Blagoju (Blagoje Stankić-vozač): Iza ovog kamiona. Vidim Brko je tu (Muhamed Brkić), nema nikakvih problema, nema govora o nekom incidentu.
Po odobrenju Kriznog štaba Predsjedništva SO Tuzla, koloni je dozvoljeno da napusti Kasarnu. Na čelu kolone bio je oklopni transporter u kome je bio potpukovnik Mile Dubajić. Na njegovo insistiranje u ovaj transporter smješten je Enver Delibegović. Na transporteru su se nalazili snajperisti spremni da otvore paljbu. U ovoj koloni bio je i Jasmin Imamović sa vozačem Blagojem Stankićem. Ovaj dio kolone bezbjedno je prošao raskrsnicu i put prema Slavinovićima. Drugi veći dio kolone kreno je odmah iza prvog i na čelu ovog dijela bili su u milicijskim kolima Muhamed Brkić i Mato Divković. U nastojanju da stignu prvi dio kolone, njih dvojica krenuli su nešto brže i začelje te kolone stigli u Gospiću.
Nakon što je jedan dio ove kolone prošao u Slavinovićima zaposjednute položaje, oko 18:50 časova, radio-vezom dato je upozorenje da vojnici bivše JNA pucaju ispod cerada i da se o tome vodi računa. Pošto je uskoro došlo do prekida u ovoj koloni i otvaranja vatre sa jednog oklopnog vozila po benzinskoj pumpi u Slavinovićima o čemu Operativni štab SJB Tuzla prvi obavještava Rahman Šabanović, komandir Ratne stanice milicije Sjenjak, svima koji su to vidjeli bilo je jasno da će do sukoba doći. Da se puca po milicionerima, Operativni štab su iz Slavinovića obavijestili komandiri Ekrem Selimović i Kadro Pekarić, ali ni tada nije izdata nikakva naredba za dejstvo.
Tek kada je sa Brčanske Malte stigla obavijest da vojska puca po građanima i stambenim objektima, Meša Bajrić je, kao komandant Operativnog štaba SJB Tuzla, rekao Iliji Jurišiću, koji je pored radio-stanice, da prenese pripadnicima milicije i manevarskih jedinica njegovo naređenje: ODGOVORITI VATROM NA VATRU!. Sukob, koji je 15.maja 1992.godine počeo u 19, 02 časova na Brčanskoj Malti, bio je najbolji dokaz da građani Tuzle i njene okoline ne žele da svoju slobodu zamjene za neslobodu koju bi im donio srpski i svaki drugi hegemonizam.
Sekretar Imamović, koji je bio u prvom dijelu kolone, umjesto da ide do Požarnice, naredio je vozaču Blagoju Stankiću da vozi do Simin Hana, a kada tamo dođe da se okrene i vrati u Tuzlu. Međutim, kako je uskoro došlo u Simin Hanu do otvaranja vatre iz vojnih vozila, Imamović je uspio da se skloni i nakon više teškoća i opasnosti sutradan vrati u Tuzlu. Njegov vozač Blagoje Stankić ostao je u Simin Hanu, gdje se priključio koloni koja je odlazila iz Tuzle.
Negdje na ulazu u Kovačevo Selo, Dubajić je saznao za događaj na Brčanskoj Malti. Kolona je tada zaustvljena, a vozila koja su dovozila ranjenike sa Brčanske Malte bila su razlogom da je poručnik JNA Maksimović repetirao pištolj i prislonio ga Enveru Delibegoviću na čelo rekavši mu da je on kriv za sve. Na intervenciju Mileta Dubajića, Delibegović je ponovo vraćen u transporter a kolona je nastavila put do Kovačevog Sela. Indikativan je podatak da su pripadnici UNPROFOR-a već tada boravili u Kovačevom Selu i da su obavili razgovor sa Miletom Dubajićem i njegovim oficirima. Po riječima Envera Delibegovića, Dubajić je upozorio policajce JNA da će mu za život Delibegovića lično odgovarati. U kući izvjesnog Bojića, Enver Delibegović boravi zajedno sa grupom četnika koji su pričali o svojim «podvizima» u Vukovaru. Uskoro je uslijedilo granatiranje Tuzle. Ujutro oko 11 časova, Enveru Delibgoviću je dozvoljeno da uspostavi vezu sa Selimom Bešlagićem koji kako kaže Delibegović nije znao da sam ja u Požarnici. Do evakuacije Aerodroma Dubrave, Delibegović je ustvari bio taoc kojeg su držali dok kolona sa Aerodroma ne stigne na područje koje kontrolišu jedinice bivše JNA i četnici. Aerodrom je evakuisan 18.maja 1992.godine, Nakon prolaska kolone kroz Simin Han pojavili su se Nihad Mahmutović i Vukosav Ašanin. Tek tada je Delibegoviću dozvoljeno da se, zajedno sa njima, vrati u Tuzlu.
Prema izjavama očevidaca, do sukoba je došlo na slijedeći način: Kada je čelo drugog dijela kolone bilo u visini autobusne stanice na Brčanskoj Malti, iz Skojevske ulice je sa jednog vojnog vozila otvorena vatra. Smatrajući da je to uobičajna provokacija, na ovo nije odgovoreno. Međutim, kada je ustanovljeno da se djejstvuje po civilima i stanovima, kao i po braniocima, na vatru je odgovoreno vatrom. Sa obje strane strane Skojevske ulice i svih drugih zaposjednutih položaja, pripadnici milicije i manevraskih jedinica otvorili su takvu vatru da je kolona već u prvim minutama bila razbijena. Dva vojna kamiona, koja su se pokušala probiti prema Ši Selu, preciznom paljbom, spriječena su da to učine. Srednji dio kolone bio je blokiran u Skojevskoj ulici, dok je zadnji dio pokušao da se probije prema Kasarni.
Iz zgrada i drugih zaklona u pravcu kolone ispaljeno je hiljade kuršuma i iz prvog kamiona, koji je bio zaustavljen u blizini kafića «Papagaj», počeo je da se pojavljuje veliki plamen. U kamionima su se nalazile velike količine eksploziva, municije i granata. Zapaljeno je 13 kamiona iz kojih su potom čitava tri sata odjekivale detonacije i eksplozije. Projektili i druga eksplozivna sredstva letjeli su na sve strane, a požar koji je iz zapaljenih kamiona sukljao osvjetljavao je mnogo šire područje od onog na kome se dogodio sukob. Koliko su bile snažne eksplozije artiljerijske i druge municije vidjelo se kasnije kada je ustanavljeno da su geleri padali i u stanove na osmom spratu u Skojevskoj ulici. Te večeri, osim kamiona, zapaljeno je i devet stanova dok je broj razbijenih prozora, izloga i oštećenih fasada bio mnogo veći. Na strani branilaca Tuzle poginulo je pet pripadnika MUP-a, a ranjena su još 34 milicionera i 5 civila. Prema izvršenoj identifikaciji, u ovom sukobu poginulo je 34 pripadnika bivše JNA, a 39 ih je ranjeno i svi su liječeni u Kliničkom medicinskom centru na Gradini.
Na pravoslavnom grobulje ˝Pučile˝ u Bijeljini sahranjeno je 29 agresorskih vojnika.
Nikada još nije objavljen zvaničan spisak mrtvih.
Neka je rahmet i slava svim našim borcima koji svoje živote dadoše u odbrani Tuzle od agresora.
Sukob na raskrsnici Brčanska Malta
Nakon upozorenja Meše Bajrića da će biti ubijen ako ode na Ozren, Dubajić mijenja odluku i jedinice bivše JNA se povlače iz Tuzle prema Majevici. U kojoj mjeri je ovo upozorenje uticalo na promjenu odluke o izmjeni pravca kretanja to se za sada ne zna, ali se pouzdano može pretpostaviti da je Dubajić o tome konsultovao više vojne organe i da je od njih dobio odobrenje da tako postupi. Iako su izlazi na zapadnom i istočnom dijelu grada bili dobro osigurani, ova promjena tražila je od branilaca istočnog dijela grada da se brzo i efikasno prilagode novonastaloj situaciji.
Na području Slavinovića položaje su držali pripadnici Četvrte manevarske čete i Ratna stanica milicije Slavinovići. U blizini njih, idući prema gradu bili su pripadnici Ratne stanice milicije Sjenjak, čije je odjeljenje u Grabovici dio svog ljudtsva rasporedilo duž šume ispod Badri.
Kao pojačanje Stanici milicije na Sjenjaku, iz Ši Sela je oko 19 časova stigla veća grupa pripadnika tamošnje milicije, koji su zajedno sa jednim pridodatim vodom iz Ratne stanice milicije Kula zaposjeli liniju do benzinske pumpe u Slavinovićima.
Na Brčanskoj Malti i u Skojevskoj ulici pored pripadnika iz više manevarskih jedinica, na odgovorajućim položajima bili su raspoređeni svi pripadnici Ratne stanice milicije Brčanska Malta.
Dva odjeljenja iz čete Poštari Prvog tuzlanskog odreda, zauzela su položaj između kula G i G, dok su ostala dva to isto učinila od raskrsnice Hotela «Bristol» do Pošte.
Prije nego što je kolona krenula, iz Stanice «Brčanska Malta» upućeno je pet ljudi Muhamedu Brkiću, načelniku policije, koji se nalazio na prostoru prve vojne kapije. Nedaleko od raskrsnice Brčanska Malta, na putu koji vodi prema Ši Selu, bilo je postavljeno oklopno vozilo vlastite izrade tzv «mrgud», koji je u to vrijeme predstavljao značajno odbrambeno sredstvo.
Kada je u poslijepodnevnim časovima došla u Kasarnu Komisija SO Tuzla, njeni članovi su zaključili da među oficirima postoji velika nervoza i napetost. Posebno je bio arogantan i neprijateljski raspoložen potpukovnik Dubajić, koji je u više navrata prijetio da će sravniti Skojevsku ulicu. Prema jednima, Komisija je imala zadatak da snimi stanje u vezi sa provaljenim magacinima na Kozlovcu, dok Jasmin Imamović, sekretar SO Tuzla i predsjednik te Komsije, ističe da je ona imala zadatak da izvrši primopredaju Kasarne koju je vojska napuštala.
Da bi se objezbjedio miran prolaz kolone Jasmin Imamović, sekretar SO Tuzla i član njenog Kriznog štaba, nazvao je iz Kasarne Centar veze: «Uzmem radio i nazovem Halida Tabukčića u Centar veze. Kažem da prenese Meši da kolona u toliko i toliko sati izlazi, da izađe bezbjedno, da je sve dogovoreno, da sam ja ispred Kriznog štaba tu u Kasarni. Oni su se svi okupili oko mene da vide da li ja to nešto foliram ili govorim ozbiljno. Ja sam mislio da ću na kraj kolone, pa kad oni krenu negdje ću kliznuti, međutim, govorim im kako im garantujem bezbjednost. Kaže meni onaj Maks: Jel garantuješ, e sad ćeš ti u sredinu kolone. Sad sam ja vrebao da se uklopim u kolonu između nekih vozila koja vuku nešto što nije oružje, municija i vojska. Našao sam sebi jedno pogodno mjesto i rekao Blagoju (Blagoje Stankić-vozač): Iza ovog kamiona. Vidim Brko je tu (Muhamed Brkić), nema nikakvih problema, nema govora o nekom incidentu.
Po odobrenju Kriznog štaba Predsjedništva SO Tuzla, koloni je dozvoljeno da napusti Kasarnu. Na čelu kolone bio je oklopni transporter u kome je bio potpukovnik Mile Dubajić. Na njegovo insistiranje u ovaj transporter smješten je Enver Delibegović. Na transporteru su se nalazili snajperisti spremni da otvore paljbu. U ovoj koloni bio je i Jasmin Imamović sa vozačem Blagojem Stankićem. Ovaj dio kolone bezbjedno je prošao raskrsnicu i put prema Slavinovićima. Drugi veći dio kolone kreno je odmah iza prvog i na čelu ovog dijela bili su u milicijskim kolima Muhamed Brkić i Mato Divković. U nastojanju da stignu prvi dio kolone, njih dvojica krenuli su nešto brže i začelje te kolone stigli u Gospiću.
Nakon što je jedan dio ove kolone prošao u Slavinovićima zaposjednute položaje, oko 18:50 časova, radio-vezom dato je upozorenje da vojnici bivše JNA pucaju ispod cerada i da se o tome vodi računa. Pošto je uskoro došlo do prekida u ovoj koloni i otvaranja vatre sa jednog oklopnog vozila po benzinskoj pumpi u Slavinovićima o čemu Operativni štab SJB Tuzla prvi obavještava Rahman Šabanović, komandir Ratne stanice milicije Sjenjak, svima koji su to vidjeli bilo je jasno da će do sukoba doći. Da se puca po milicionerima, Operativni štab su iz Slavinovića obavijestili komandiri Ekrem Selimović i Kadro Pekarić, ali ni tada nije izdata nikakva naredba za dejstvo.
Tek kada je sa Brčanske Malte stigla obavijest da vojska puca po građanima i stambenim objektima, Meša Bajrić je, kao komandant Operativnog štaba SJB Tuzla, rekao Iliji Jurišiću, koji je pored radio-stanice, da prenese pripadnicima milicije i manevarskih jedinica njegovo naređenje: ODGOVORITI VATROM NA VATRU!. Sukob, koji je 15.maja 1992.godine počeo u 19, 02 časova na Brčanskoj Malti, bio je najbolji dokaz da građani Tuzle i njene okoline ne žele da svoju slobodu zamjene za neslobodu koju bi im donio srpski i svaki drugi hegemonizam.
Sekretar Imamović, koji je bio u prvom dijelu kolone, umjesto da ide do Požarnice, naredio je vozaču Blagoju Stankiću da vozi do Simin Hana, a kada tamo dođe da se okrene i vrati u Tuzlu. Međutim, kako je uskoro došlo u Simin Hanu do otvaranja vatre iz vojnih vozila, Imamović je uspio da se skloni i nakon više teškoća i opasnosti sutradan vrati u Tuzlu. Njegov vozač Blagoje Stankić ostao je u Simin Hanu, gdje se priključio koloni koja je odlazila iz Tuzle.
Negdje na ulazu u Kovačevo Selo, Dubajić je saznao za događaj na Brčanskoj Malti. Kolona je tada zaustvljena, a vozila koja su dovozila ranjenike sa Brčanske Malte bila su razlogom da je poručnik JNA Maksimović repetirao pištolj i prislonio ga Enveru Delibegoviću na čelo rekavši mu da je on kriv za sve. Na intervenciju Mileta Dubajića, Delibegović je ponovo vraćen u transporter a kolona je nastavila put do Kovačevog Sela. Indikativan je podatak da su pripadnici UNPROFOR-a već tada boravili u Kovačevom Selu i da su obavili razgovor sa Miletom Dubajićem i njegovim oficirima. Po riječima Envera Delibegovića, Dubajić je upozorio policajce JNA da će mu za život Delibegovića lično odgovarati. U kući izvjesnog Bojića, Enver Delibegović boravi zajedno sa grupom četnika koji su pričali o svojim «podvizima» u Vukovaru. Uskoro je uslijedilo granatiranje Tuzle. Ujutro oko 11 časova, Enveru Delibgoviću je dozvoljeno da uspostavi vezu sa Selimom Bešlagićem koji kako kaže Delibegović nije znao da sam ja u Požarnici. Do evakuacije Aerodroma Dubrave, Delibegović je ustvari bio taoc kojeg su držali dok kolona sa Aerodroma ne stigne na područje koje kontrolišu jedinice bivše JNA i četnici. Aerodrom je evakuisan 18.maja 1992.godine, Nakon prolaska kolone kroz Simin Han pojavili su se Nihad Mahmutović i Vukosav Ašanin. Tek tada je Delibegoviću dozvoljeno da se, zajedno sa njima, vrati u Tuzlu.
Prema izjavama očevidaca, do sukoba je došlo na slijedeći način: Kada je čelo drugog dijela kolone bilo u visini autobusne stanice na Brčanskoj Malti, iz Skojevske ulice je sa jednog vojnog vozila otvorena vatra. Smatrajući da je to uobičajna provokacija, na ovo nije odgovoreno. Međutim, kada je ustanovljeno da se djejstvuje po civilima i stanovima, kao i po braniocima, na vatru je odgovoreno vatrom. Sa obje strane strane Skojevske ulice i svih drugih zaposjednutih položaja, pripadnici milicije i manevraskih jedinica otvorili su takvu vatru da je kolona već u prvim minutama bila razbijena. Dva vojna kamiona, koja su se pokušala probiti prema Ši Selu, preciznom paljbom, spriječena su da to učine. Srednji dio kolone bio je blokiran u Skojevskoj ulici, dok je zadnji dio pokušao da se probije prema Kasarni.
Iz zgrada i drugih zaklona u pravcu kolone ispaljeno je hiljade kuršuma i iz prvog kamiona, koji je bio zaustavljen u blizini kafića «Papagaj», počeo je da se pojavljuje veliki plamen. U kamionima su se nalazile velike količine eksploziva, municije i granata. Zapaljeno je 13 kamiona iz kojih su potom čitava tri sata odjekivale detonacije i eksplozije. Projektili i druga eksplozivna sredstva letjeli su na sve strane, a požar koji je iz zapaljenih kamiona sukljao osvjetljavao je mnogo šire područje od onog na kome se dogodio sukob. Koliko su bile snažne eksplozije artiljerijske i druge municije vidjelo se kasnije kada je ustanavljeno da su geleri padali i u stanove na osmom spratu u Skojevskoj ulici. Te večeri, osim kamiona, zapaljeno je i devet stanova dok je broj razbijenih prozora, izloga i oštećenih fasada bio mnogo veći. Na strani branilaca Tuzle poginulo je pet pripadnika MUP-a, a ranjena su još 34 milicionera i 5 civila. Prema izvršenoj identifikaciji, u ovom sukobu poginulo je 34 pripadnika bivše JNA, a 39 ih je ranjeno i svi su liječeni u Kliničkom medicinskom centru na Gradini.
Na pravoslavnom grobulje ˝Pučile˝ u Bijeljini sahranjeno je 29 agresorskih vojnika.
Nikada još nije objavljen zvaničan spisak mrtvih.
Neka je rahmet i slava svim našim borcima koji svoje živote dadoše u odbrani Tuzle od agresora.
-
scimitar
- Posts: 79
- Joined: 12/12/2003 00:00
#35
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
Položaj Tuzle uoči sukoba na Brčanskoj Malti
Odlucnost koju su gradjani Tuzle pokazali sa zeljom da brane grad, bila je tako masovna i snazna da se nije smjela oglasiti ni jedna petokolonaska grupa u gradu. Da je bivsa JNA naoruzala znatan broj gradjana srpske nacionalnosti u gradu znalo se od ranije i o tome su, u ostalom, u odredjenim sluzbama postojali odgovarajuci podaci. Što do njihovog oglašavanje nije došlo, zaslužni su pripadnici milicije koji su se tih dana mogli vidjeti kako u manjim ili vecim grupama krstare po gradu obezbjedjujuci zivote i imovinu njegovih stanovnika. U Tuzli se nije moglo dogoditi ono što se dogadjalo u Sarajevu i još nekim gradovima. O svemu što je bilo sumljivo u gradu, na ulici ili na radnom mjestu, gradjani su obavještavali odredjene sluzbe koje su to brzo i efikasno provjeravale
U kakvom je položaju bila Tuzla uoči sukoba na Brcanskoj Malti Sead Delic komadant opštinskog štaba TO Tuzla u to vrijeme kaže slijedece:
«Grad je bio prakticno okupiran. U Garnizonu je bila 92.brigada JNA, inzinjerski puk i više prištapskih jedinica 17.korpusa koji je ovdje imao sjedište. To je ukupno tri hiljade vojnika, vrhunski obučenih, do zuba naoružanih. Uoči samog sukoba iz Pirota je doveden bataljon mladih vojnika, koji su okončali obuku. Osim toga, pripadnici SDS-a u gradu i okolnim selima sa srpskim življem, bili su naoružani, sa magacinima oružja i municije za mobilisanje novih pripadnika u četničke jedinice. Mnogi bunkeri bili su potpuno pripremljeni, planovi za okupaciju Tuzle razradjeni....Praktično gradu je bila svezana omča oko vrata. Na Badrama (Skojevska) i Kozlovcu bili su ukopani minobacači, iz kojih su se bez po muke mogli gađati svi objekti po gradu. Građani nisu bili svjesni u kakvoj su se situaciju nalazili.
"Istinu najbolje vide oni koji su joj najbliži."
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#36
Laži o liječenju ranjenika i položaju Srba u Tuzli
Poslije sukoba na Brčanskoj Malti svi ranjenici su bili, bez obzira na vojnu ili nacionalnu pripadnost, brzo i efikasno zbrinuti. Međutim, na zvaničnoj srbijanskoj televiziji emitovane su vijesti kako se u Tuzli bolesnici liječe ˝po imenu u prezimenu˝ i prema vojnoj formaciji kojoj su pripadali, a ne onako kako bi to trebalo da bude slučaj.
O tome kako su primani i tretirani ranjenici prof.dr Božina Radović, šef Hirurške klinke kaže slijedeće: Od petka 15.maja pa do 19.maja na Hiruršku klinku je primljen 31 povrijeđeni. Osim toga na Traumatološko ortopedsku kliniku primljeno je još 47 pacijenata. Svi pacijenti koji su uspjeli stići na operacioni sto za sada se osjećaju dobro, spašeni su. Dvojica ranjenika su podlegla i prije stizanja na operacioni sto. Ranjenici su pripadnici Armije, rezervisti i pripadnici Teritorijalne odbrane Tuza. Svi su zbrinjavani na isti način, veoma profesionalno i humano poštujući Hipokratovu zakletvu.
Odbijajući svaku pomisao o različitom tretmanu ranjenika dr Bono Marković šef Ortopedske klinke kaže slijedeće:
˝Nikakvih razdvajanja ovdje nije bilo. Apsolutno je isključena bilo kakva diskriminacija. Svi ranjenici koji su ovdje došli zbrinuti su munjevito i vrlo organizovano iako se uglavnom radilo o teškim povredama˝
Blagoje Lazarević iz Špionice jedan od ranjenih rezevrista kaže: Kada smo pošli u petak sjedio sam do vozača jednog kamiona s čela kolone. Siguran sam da je prvi zapucao jedan rezervista iz kolone. Skočio sam s kamiona i sklonio se iza nekih vreća sa pijeskom. Vozač je rekao da se vratimo u kamion i bježimo. Kad sam krenuo pogođen sam, a u bolnici je utvrđeno sa četiri metka. Izvukli su me civili, građani Tuzle i to nas četvoricu ranjenika. Hvala im, kao i ljekarima koji se mnogo trude oko našeg liječenja.
Pošto nisu postigli ono što su željeli, zvanični krugovi iz Srbije i Crne Gore i njihovi propagandisti nastavili su da šire razne laži i dezinformacije o Tuzli i njenim građanima. Nije prošlo nekoliko dana od sukoba na Brčanskoj Malti Televizija Novi Sad i Radio Semberija u Bijeljini objavili su vijest kako je navodno srpsko selo Crno Blato u tuzlanskoj opštini spaljeno od strane ˝hosavaca˝. Uznemireni ovom viješću stanovnici ovog sela došli su u studio FS-3 sa zahjevom da jedna ekipa TV FS-3 dođe u njihovo selo i da snimi i o tome napravi jednu reportažu iz koje bi se vidjelo da je to obična laž koju su ove dvije informativne kuće namjerno plasirale u javnost. Po običaju ovaj demant nije objavljen.
Tada i poslije širene su i druge laži, u namjeri da se ovaj kraj predstavi kao područje u kome se mimo organa legalne vlasti ili uz njegovu saglasnost, vrše razne represalije prema srpskom stanovništvu koje tu živi. Objavljena je vijest da je samo za Srbe zavedena radna obaveza u preduzećima i ustanovama, ali ne i za sve ostale stanovnike grada, što jasno govori šta je cilj takve informacije.
U dnevniku TV Beograd objavljena je 31.maja i 2. juna 1992 vijest da je u Tuzli na Stadionu Tušanj zatočeno 5 000 Srba.Da bi vijest uvjerljivo djelovala izrečene su tvrdnje kako se tim zatočenicima ne daju hrana i voda, da ih se maltretira i odvodi u grupama na likvidaciju.Ili šta reći na onu vijest koju je objavila srpska televizija da rječica Jala više potok nosi leševe ljudi srpske nacionalnosti.
Vijesti koje su tih dana objavljivane o Tuzli i ugroženosti Srba u njoj ogorčile su ogromnu većinu građana Tuzle. Bili su naručito ogorčeni dvjema vijestima onom o stadionu Tušanj i rječicom Jalom. Tvorcima takvih vijesti nuđeno je da dođu u Tuzlu. Nisu se pojavili ni tada ni kasnije.
A i dan danas pričaju se laži o Tuzli. Sjetimo se navodnih srpskih skeleta u tuzlanskoj solani informacija objavljena na BN TV, pa onda o ubijenim srpskim bebama sahranjenim na Trnovcu, pa provociranje građana Tuzle polaganjem cvijeća na Brčansku Maltu, pa još jedna odvratna laž objavljena nedavno kako i doaena sevdalinke našeg uvaženog sugrađanina Nedžada Salkovića terete za ratne zločine. Sve te optužnice naravno nisu istinite, a neke su i smiješne u Nedžadovoj optužnici navodi se da je pjevao sevdalinke na uho zarobljenim Srbima i time ih provocirao
))
Svaka čast za umijeće laganja. Nikada niti jedan demant nije upućen od Bijeljinske televizije.
A Tuzli našoj koja nam je svima na srcu i njenim građanima svaka čast na dostojanstvu, multietničnosti i što smo čitavoj Bosni i Hercegovini pokazali da se može živjeti zajedno.
(tuzlarije)
Poslije sukoba na Brčanskoj Malti svi ranjenici su bili, bez obzira na vojnu ili nacionalnu pripadnost, brzo i efikasno zbrinuti. Međutim, na zvaničnoj srbijanskoj televiziji emitovane su vijesti kako se u Tuzli bolesnici liječe ˝po imenu u prezimenu˝ i prema vojnoj formaciji kojoj su pripadali, a ne onako kako bi to trebalo da bude slučaj.
O tome kako su primani i tretirani ranjenici prof.dr Božina Radović, šef Hirurške klinke kaže slijedeće: Od petka 15.maja pa do 19.maja na Hiruršku klinku je primljen 31 povrijeđeni. Osim toga na Traumatološko ortopedsku kliniku primljeno je još 47 pacijenata. Svi pacijenti koji su uspjeli stići na operacioni sto za sada se osjećaju dobro, spašeni su. Dvojica ranjenika su podlegla i prije stizanja na operacioni sto. Ranjenici su pripadnici Armije, rezervisti i pripadnici Teritorijalne odbrane Tuza. Svi su zbrinjavani na isti način, veoma profesionalno i humano poštujući Hipokratovu zakletvu.
Odbijajući svaku pomisao o različitom tretmanu ranjenika dr Bono Marković šef Ortopedske klinke kaže slijedeće:
˝Nikakvih razdvajanja ovdje nije bilo. Apsolutno je isključena bilo kakva diskriminacija. Svi ranjenici koji su ovdje došli zbrinuti su munjevito i vrlo organizovano iako se uglavnom radilo o teškim povredama˝
Blagoje Lazarević iz Špionice jedan od ranjenih rezevrista kaže: Kada smo pošli u petak sjedio sam do vozača jednog kamiona s čela kolone. Siguran sam da je prvi zapucao jedan rezervista iz kolone. Skočio sam s kamiona i sklonio se iza nekih vreća sa pijeskom. Vozač je rekao da se vratimo u kamion i bježimo. Kad sam krenuo pogođen sam, a u bolnici je utvrđeno sa četiri metka. Izvukli su me civili, građani Tuzle i to nas četvoricu ranjenika. Hvala im, kao i ljekarima koji se mnogo trude oko našeg liječenja.
Pošto nisu postigli ono što su željeli, zvanični krugovi iz Srbije i Crne Gore i njihovi propagandisti nastavili su da šire razne laži i dezinformacije o Tuzli i njenim građanima. Nije prošlo nekoliko dana od sukoba na Brčanskoj Malti Televizija Novi Sad i Radio Semberija u Bijeljini objavili su vijest kako je navodno srpsko selo Crno Blato u tuzlanskoj opštini spaljeno od strane ˝hosavaca˝. Uznemireni ovom viješću stanovnici ovog sela došli su u studio FS-3 sa zahjevom da jedna ekipa TV FS-3 dođe u njihovo selo i da snimi i o tome napravi jednu reportažu iz koje bi se vidjelo da je to obična laž koju su ove dvije informativne kuće namjerno plasirale u javnost. Po običaju ovaj demant nije objavljen.
Tada i poslije širene su i druge laži, u namjeri da se ovaj kraj predstavi kao područje u kome se mimo organa legalne vlasti ili uz njegovu saglasnost, vrše razne represalije prema srpskom stanovništvu koje tu živi. Objavljena je vijest da je samo za Srbe zavedena radna obaveza u preduzećima i ustanovama, ali ne i za sve ostale stanovnike grada, što jasno govori šta je cilj takve informacije.
U dnevniku TV Beograd objavljena je 31.maja i 2. juna 1992 vijest da je u Tuzli na Stadionu Tušanj zatočeno 5 000 Srba.Da bi vijest uvjerljivo djelovala izrečene su tvrdnje kako se tim zatočenicima ne daju hrana i voda, da ih se maltretira i odvodi u grupama na likvidaciju.Ili šta reći na onu vijest koju je objavila srpska televizija da rječica Jala više potok nosi leševe ljudi srpske nacionalnosti.
Vijesti koje su tih dana objavljivane o Tuzli i ugroženosti Srba u njoj ogorčile su ogromnu većinu građana Tuzle. Bili su naručito ogorčeni dvjema vijestima onom o stadionu Tušanj i rječicom Jalom. Tvorcima takvih vijesti nuđeno je da dođu u Tuzlu. Nisu se pojavili ni tada ni kasnije.
A i dan danas pričaju se laži o Tuzli. Sjetimo se navodnih srpskih skeleta u tuzlanskoj solani informacija objavljena na BN TV, pa onda o ubijenim srpskim bebama sahranjenim na Trnovcu, pa provociranje građana Tuzle polaganjem cvijeća na Brčansku Maltu, pa još jedna odvratna laž objavljena nedavno kako i doaena sevdalinke našeg uvaženog sugrađanina Nedžada Salkovića terete za ratne zločine. Sve te optužnice naravno nisu istinite, a neke su i smiješne u Nedžadovoj optužnici navodi se da je pjevao sevdalinke na uho zarobljenim Srbima i time ih provocirao
))Svaka čast za umijeće laganja. Nikada niti jedan demant nije upućen od Bijeljinske televizije.
A Tuzli našoj koja nam je svima na srcu i njenim građanima svaka čast na dostojanstvu, multietničnosti i što smo čitavoj Bosni i Hercegovini pokazali da se može živjeti zajedno.
(tuzlarije)
-
scimitar
- Posts: 79
- Joined: 12/12/2003 00:00
#37
Sa svojim komentarom o tome kad bi se upetljala VJ sam mislio na to kad bi citava VJ krenula na bosnu kao sto je to cinila Hv kad je krenula na RS. Jos nesto, jedini koji su bili iz Srbije u ratu su dobrovaljacke jedinice poput arkanove, a oni su vecinu vremena proveli u Bijeljini i okolini a dosli su na poziv Mauzera.
A regularnih snaga VJ nije bilo tokom rata u BiH, oni su se svi povukli 92'.
AHA!!!
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#38
Ako koga zanima detaljnije sve ovo mozete procitati na http://www.tuzlarije.net. ljudi su se pobrinuli i da to slikovito prikazu i danas je na naslovnoj strani
Evo jos par linkova
Naoruzavanje stanovnista Pozarnice odakle je oficir
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=158
Razgovor majora bivše JNA Tomislava Pračera i Predsjednika SO Tuzla Selima Bešlagića
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=160
Slabljenje Stanice javne bezbjednosti Tuzla od strane SDS-a
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=161
Napuštanje grada od jednog dijela srpskog stanovništva Tuzle
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=162
i danas je na naslovnoj straniEvo jos par linkova
Naoruzavanje stanovnista Pozarnice odakle je oficir
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=158
Razgovor majora bivše JNA Tomislava Pračera i Predsjednika SO Tuzla Selima Bešlagića
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=160
Slabljenje Stanice javne bezbjednosti Tuzla od strane SDS-a
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=161
Napuštanje grada od jednog dijela srpskog stanovništva Tuzle
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... php?id=162
-
Aorta
- Posts: 389
- Joined: 08/04/2003 00:00
- Location: Right Here.
#39
Vala bash, nek' se ne zaboravi...
A picture is worth a thousand words. Pogledajte i proslijedite.
http://www.msnbc.com/modules/bloodandho ... .asp?cp1=1
Pozdrav.
A picture is worth a thousand words. Pogledajte i proslijedite.
http://www.msnbc.com/modules/bloodandho ... .asp?cp1=1
Pozdrav.
-
mario-s
- Posts: 9
- Joined: 15/05/2005 08:49
#41
A evo jos jedan zanimljiv tekst o temi:
tog dana je JNA trebalo definitivno da napusti kasarnu u tz.
Bilo je sve dogovoreno sa tz vlastima.
Noc pre su rezervisti napustili tuzlu, njih nekoliko hiljada.A 15 maja, su 3 velike kolone sa regrutima, znaci klincima od 18-19 godina krenule da napuste kasarnu.
Prve dve kolone su prosle preko velike raskrsnice i bilo je nekih carki ali bez vecih problema. Negde oko 14 casova je krenula treca,i u toj koloni su bili iskljucivo kamioni i jedna praga.
u kamionima su bili klinci skupa sa municijom.
U okolnim zgradama i ulicicama je bila tuzlanska teritorijalna odbrana, i zelene beretke.
I onda je na rskrsnici na brcanskoj malti (velika raskrsnica) jedan od prvih kamiona pogodila zolja.
Nastao je opsti haos, pucnjava na sve strane.
Izginulo je negde oko 170 mladih vojnika, ali gotov svi od municije koja se zapalila u kamionima.
Bukvalno su izgoreli.
Celu noc je trajala pucnjava i borbe, vojska je uspela da se ucvrsti u okolnim zgradama i toj ulici.
Prve dve kolone koje su izasle iz tuzle plus rezervisti koji su izasli noc su svi bili par kilometara od brcanske malte. U gornjoj tuzli i iznad slavinovica, to sela par km od te raskrsnice.
Celu noc su slusali sta se desava sa njihovim drugovima i nisu imali dozvolu da se vrate njima u pomoc.
To je bila neka mucka i sa strane tuzlanskih vlasti i sa strane JNA.
U te dve kolone i jos neke interventne jedinice koje su bile na periferiji tuzle, je bilo dovoljno ljudi i opreme ne da se zastite ti vojnici, nego da se zauzme cela tuzla.
Vojska je cele noci vrsila pritisak na oficire da se krene u pomoc koloni koja je samo par km dalje.
Pucalo se u zrak u znak protesta, neki su pretili otkazivanjem poslusnosti i samovoljom.
Neki vojnici su plakali.
Tek ujutro oko 9 sati je pocela avijacija da u niskom letu prelece brcansku maltu i tada je pucnjava utihnula.
Kolona je onda nastavila put prema slavinovicima i bijeljini.
Vise nije bilo ni pucnjave niti ista, sto najbolje govori da je svo vreme se desavalo nesto na rangu komandne vlasti i jna i njih.
Ja licno mislim da je to bio pokusaj da se isprovocira JNA kao i u sarajevu da krene da deluje po tuzli da bi se do tada miroljubivi gradjani tuzle radikovali i prihvatili rat koji je tada i poceo i kratko nakon toga usledio.
Par dana kasnije je zadnja JNA kolona sa tuzlanskog aerodroma krenula prema bijeljini, sa celokupnom opremom i razmontiranim avionima, i nisu bili ni provocirani niti ometani, opet znak da se nesto desavalo po dogovoru i mimo dogovora.
U toj koloni sa aerodroma su izgleda bile preskupe stvari (radarska oprema, delovi aviona, elektronika) da bi se provociralo ili dozvolilo provociranje, a u onoj koloni sa deckim od 18 god nije bilo nista skupo??!!!!
Sve sranje, sve bagra.
Kako god, izgorelo je oko 170 momaka, koji nisu bili u ratnom dejtsvu nikada i koji su bili regrutovani malo pre toga.
Iskusni rezervisti koji su ratovali u hrvatskoj su izasli noc pre.
Nista to nije slucajno.
-
Nenadv24
- Posts: 940
- Joined: 07/03/2005 14:07
#44
Vidiš meni to nimalo nije smiješno a to je istina. To se je stvarno desilo iako vi stalno mislite da sve patri(j)otska ARBiH nije bila u stanju učiniti to ili bilo kakav drugi zločin. Oni su se samo povlačili iz Sarajeva. Barem nije bila propaganda jer sam tada bio u neutralnoj državi čija je državna televizija objektivno prenosila događanja u BiH.aris_angelis wrote:Stvarno Nenade jes ova Armija Bih monstruozna cuj bacili el. kablo na kolonuNenadv24 wrote:Isto se desilo i u na izlasku iz Sarajeva samo po mnogo gorem scenariju kada je na vojsku u povlačenju bačen strujni vod pa ih je dosta sprženo. Niko o tome i ne govori.
Sjećam se kada su na makedonskoj televiziji to objavili kao veliku nesreću. Nije da mi je nešto bogzna ni JNA draga pored činjenice da sam uz pomoć njih uspio izaći iz grada ali ovo graniči sa monstruoznošću.mogu mislit koliko ih je bilo sprzenih
p.s. ima li ti havera muje sa istoka
Last edited by Nenadv24 on 15/05/2005 15:55, edited 3 times in total.
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#45
Interesatni su textovi ovog marija kako su samo Srbi tada bili ocajni a i danas su kad pisu ovakve neistine. U Tuzli kao sto je poznato je ostao veliki broj Srba i nisu se svi deklarisali ko cetnici ko ovih 6 000 sto je otislo. Sjecam se tog dana sjedi ti u kuci i onda tek tako ti okrene ledja. I nakon toliko godina normalno je da se kaje, jer da je osto u Tuzli zivio bi isto kosto i ostali zive. I ja sam sretan radi toga sto je Tuzla takva sredina gdje su i tokom agresije svi zivjeli zajedno, isli u skolu zajedno. A ovih 6 000 kolektivna psihoterapija.
I ovi brojevi mrtvih su smijesni zaista pa daj imena tih 400 vojnika ako tvrdis da ih je toliko bilo. Veliki broj vojnika je i zarobljen i odmah su sutradan upuceni autobusima u Bijeljinu. Gdje su majke te ubijene djece sto se nikad nisu oglasile? vjerovatno ih je stid i to je dobro, kad su skontale gdje su poslale svoju djecu.
Kako su samo htjeli da podijele Tuzlu na srpsku i muslimansku sto jasno mozete vidjeti na linkovima koje sam vam stavio. A da ne pricam sta je sve pronadjeno u tim srpskim stanovima.
I dobra je stvar sto je sve snimljeno svi razgovori, Pracer-Beslagic, ovi razgovori u policiji tako da od optuznice sigurno nema nista.
Dokle taj njihov bezobrazluk ide hejj Nedzad Salkovic ratni zlocinac moj Boze, lijepa pamet
kako su samo Srbi tada bili ocajni a i danas su kad pisu ovakve neistine. U Tuzli kao sto je poznato je ostao veliki broj Srba i nisu se svi deklarisali ko cetnici ko ovih 6 000 sto je otislo. Sjecam se tog dana sjedi ti u kuci i onda tek tako ti okrene ledja. I nakon toliko godina normalno je da se kaje, jer da je osto u Tuzli zivio bi isto kosto i ostali zive. I ja sam sretan radi toga sto je Tuzla takva sredina gdje su i tokom agresije svi zivjeli zajedno, isli u skolu zajedno. A ovih 6 000 kolektivna psihoterapija. I ovi brojevi mrtvih su smijesni zaista
pa daj imena tih 400 vojnika ako tvrdis da ih je toliko bilo. Veliki broj vojnika je i zarobljen i odmah su sutradan upuceni autobusima u Bijeljinu. Gdje su majke te ubijene djece sto se nikad nisu oglasile? vjerovatno ih je stid i to je dobro, kad su skontale gdje su poslale svoju djecu.Kako su samo htjeli da podijele Tuzlu na srpsku i muslimansku sto jasno mozete vidjeti na linkovima koje sam vam stavio. A da ne pricam sta je sve pronadjeno u tim srpskim stanovima.
I dobra je stvar sto je sve snimljeno svi razgovori, Pracer-Beslagic, ovi razgovori u policiji tako da od optuznice sigurno nema nista.
Dokle taj njihov bezobrazluk ide hejj Nedzad Salkovic ratni zlocinac
moj Boze, lijepa pamet-
Alfons Kauders
- Posts: 37199
- Joined: 24/09/2004 13:39
- Location: Glavni Stan NVZ
- Contact:
#48
E moj fuki, ne treba ludom covjeku dokaz da vjeruje u nesto...fukara_tz wrote:Interesatni su textovi ovog marija
I ovi brojevi mrtvih su smijesni zaista
Kako su samo htjeli da podijele Tuzlu na srpsku i muslimansku sto jasno mozete vidjeti na linkovima koje sam vam stavio. A da ne pricam sta je sve pronadjeno u tim srpskim stanovima.
I dobra je stvar sto je sve snimljeno svi razgovori, Pracer-Beslagic, ovi razgovori u policiji tako da od optuznice sigurno nema nista.
Dokle taj njihov bezobrazluk ide hejj Nedzad Salkovic ratni zlocinac
Kakvi su to bili vojnici ako ih je stalo 400 u desetak kamiona ?!
U koloni nisu bila "djeca" na odsluzenju vojnog roka, vec vecinom rezervisti...
Naravno, kad bi nam mario slucajno pronasao neki spisak lako bi se u to svi uvjerili, medjutim spiska naravno nema...
Nije mi samo jasno da li likovi poput njeg zaista vjeruju u ova sranja, ili su svjesni da lazu... Volio bi da lazu i da su svjesni... Ako vjeruju, nek im je Bog, i jos pokoji ljekar na pomoci...
-
Oficir s puzom
- Posts: 284
- Joined: 08/04/2005 20:59
#50
velez Poslano: 15/05/2005 14:30
E da smo bili svi pametni i spremni kao Tuzlaci, danas bi bilo vise parastosa po srbiji
Ovakvi kao ovaj kritikuju serbian cafe...
_________
Po cemu se to ja razlikujem od nekih ovdje...
mozda po tome sto mi je
zao zbog masakra u srebrenici, zao mi je sto se Sarajevo granatiralo
zao mi je sto su Bosnjaci ubijani samo zbog toga sto su Bosnjaci.,..
zao mi je zbog masakra na kapiji u Tuzli...
zao mi je i tih poginulih u koloni u Tuzli...
Dok je nekima od vas zao samo poginulih Bosnjaka... ...
Neki vidim trijumfuju poput ovog veleza i drugih...
Niko nema razloga za slavlje , niko... dragi moji tuzlaci...
ako smatrate 15 maj danom pobjede,...
Onda vam ja kazem da je to pirova pobjeda...
koja se na kraju pretvorila u poraz, poraz svih nas tuzlaka...
Posle tog datuma mnogi su Srbi napustili grad i nikada se vise nisu vratili!
E da smo bili svi pametni i spremni kao Tuzlaci, danas bi bilo vise parastosa po srbiji
Ovakvi kao ovaj kritikuju serbian cafe...
_________
Po cemu se to ja razlikujem od nekih ovdje...
mozda po tome sto mi je
zao zbog masakra u srebrenici, zao mi je sto se Sarajevo granatiralo
zao mi je sto su Bosnjaci ubijani samo zbog toga sto su Bosnjaci.,..
zao mi je zbog masakra na kapiji u Tuzli...
zao mi je i tih poginulih u koloni u Tuzli...
Dok je nekima od vas zao samo poginulih Bosnjaka...
...Neki vidim trijumfuju poput ovog veleza i drugih...
Niko nema razloga za slavlje , niko... dragi moji tuzlaci...
ako smatrate 15 maj danom pobjede,...
Onda vam ja kazem da je to pirova pobjeda...
koja se na kraju pretvorila u poraz, poraz svih nas tuzlaka...
Posle tog datuma mnogi su Srbi napustili grad i nikada se vise nisu vratili!