11.juli Potocari (slike sa dzenaze 2005,06,07,08, 09,10)

[fukara_tz]

11.07.2008 Srebrenica / Potocaro - Srebrenicki inferno

[fukara_tz]

[fukara_tz]

dva sina...

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

I jos jedan video i mislim da je enough

[atmel]

[shuriken]

I jos jedan video i mislim da je enough

i jedna slika je enough
a ni sve slike na svijetu nisu enough

nadam se da si ti dobro

[IBM]

Fukara hvala ti!
pozvao bih sve koji imaju slike Srebrenice da ih postave na Srebrenica Genocide Group (http://flickr.com/groups/821265@N22/) kako bi na jednom mjestu skupili sve slike.

[MPC]

Neka im Allah podari Dzenet i Vjecni Rahmet. Ovim slikama ne treba nikakav komentar.
Hvala fukara na trudu

[Guento]

[fukara_tz]

11.07.2008 Prilog Al jezeera na engleskom jeziku

Srebrenica Remembers_July 11 2008mpg




11.07.2008 prilog na CNN-u





11.07.2008 prilog BBC-a

[blow_up]

evo moj mali doprinos temi, ispracaj zrtava genocida u Srebernici, Visoko 09.07.2008


vise fotografija na http://mahirvara.wordpress.com/

[fukara_tz]

Srebrenica 2008 - No comment (Euro news)

[fukara_tz]

Priča Kade Hotić šokirala turskog voditelja

Program pratilo 75 miliona ljudi. Ersin Kučuk Barak pokazao mi je da ne može nastaviti voditi emisiju, kaže Marić...
14.07.2008. 11:07

Turska nacionalna i satelitska radio-televizija TRT, emitiranjem specijalnog programa povodom 11. jula, omogućila je da 75 miliona ljudi na pet kontinenata vidi dženazu 308 žrtava genocida u Srebrenici.

Srebrenička tragedija ostavila je snažan utisak na gledaoce jer, kako kaže glavni i odgovorni urednik TRT-a na bosanskom jeziku Bekim Muftarević, u Turskoj se sinonim bosanskog genocida, kao i svugdje u svijetu, oslikava preko Srebrenice.

Prema njegovim riječima, tokom 24-satnog emitiranja programa, telefoni TRT-a bili su blokirani pozivima iz svih dijelova svijeta.

- Jednostavno, reakcije su bile nevjerovatne. Bili smo iznenađeni. Imali smo program od 24 sata posvećen BiH. Angažirani su bili i ostali turski kanali i svaki sat su se uključivali uživo. Prikazali smo veliki broj dokumentarnih filmova i materijala. Obnovili smo sjećanja na sve ono što se dogodilo u Srebrenici i BiH - kazao je za "Dnevni avaz" Muftarević.

Cjelodnevnom programu o Srebrenici prethodili su prilozi tokom cijele sedmice.

Program je tehnički bio realiziran u saradnji s TVSA. Direktor programa TVSA Zvonko Marić kazao nam je da je tokom emitiranja specijalnog programa posebno potresno bilo kazivanje Srebreničanke Kade Hotić.

- Kada Hotić je svojim potresnim kazivanjem u jednom trenutku dovela emisiju u krizu. Turski voditelj Ersin Kučuk Barak bio je šokiran i pokazao mi je da ne može nastaviti emisiju. I ja sam bio šokiran. Poznajem je više od deset godina, ali nikada kao tada nije govorila - kazao je Marić.


Autor: E. B.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktu ... -voditelja

[fukara_tz]

Srebrenica 11.07.2008 Kao da me nema
Datum : vječnost . Mjesto : Potočari, dom planetarne tuge jednih i sramote drugih. Tamo su bili svi: diplomati, eminencije, majke , braća, sestre , hiljade, desetci hiljada , stotine hiljada, milioni kraj ekrana od Njujorka do Tokija, od Tokija do Pariza, od Mašrika do Magreba , samo nije bilo njih, onih drugih , osramoćenih. «Ovdje je počinjen zločin protiv čovječnosti» s kojim se ne mogu suočiti ! Pa im ambasador Igliš poručuje : «dođite, vidite, osjetite, žalite i djelujte». Uzalud ! Za one koji se u ogledalo ne smiju pogledati, sve je završeno s početka jula tragične 1995.godine. Oni su u samo dvanaest dana industrije smrti po «Direktivi 7» pisanoj rukom Karadžića ubili osam hiljada i sedamsto ljudskih bića životne dobi od bešike do duboke starosti. Junaci Mladića su nevine, bez oružja, goloruke, gladne i uplašene pokosili kao proljetnu travu. «Ubijeni su ne zbog onog što su uradili , već što jesu».



A, jesu nevini i nedužni. «A mi nismo ničiji , uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo , uskoro nećemo znati ni ko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa». Sjećam se Uzeira Biće koji je četnicima, u Foči 1941.godine rekao: «nemate nam što uzeti, sem života!». Dragi ga je Bog sačuvao pa se posle pola godine našao tamo daleko , preko Save , u Gunji gdje je dugo živio i lahko umro. A Halilovići, otac i četiri sina, pet sokolova nisu imali sreće , ili je bog na njih zaboravio i kobnog jula prije trinaest godina su pobijeni . Sestra im Ramiza , u Potočarima, tek sada smirenih na tabutima veli: «osjećam se kao da me nema».

Nemam dovoljno riječi veli rječiti Igliš pred poljem zelenih tabuta. Ali , kaže da je dovoljna jedna riječ : genocid.
Ni misao niti pero moje ne mogu dalje. U pomoć pozivam velikog Mešu da u Potočarima kaže koju svoju mudru:

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše,
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć, i sve što ona oživi,
Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra, i zoru kad zabjeli,
Pozivam za svjedoka Sudnji dan, i dušu što sama sebe kori,
Pozivam za svjedoka vrijeme, Početak i Svršetak svega,
Da je svaki čovjek uvjek na gubitku!

Tako mi vremena, čovjek diosta gubi,
Samo ne oni, koji vjeruju i dobra djela čine,
I samo ne oni koji jedni drugima preporučuju istinu,
I samo ne oni koji jedni drugima preporučuju strpljenje.



Draga braćo i sestre,
Sinovi i kćeri Ademovi,
Došli ste i htjeli ste da ostanemo zajedno, da se pogledamo oči u oči, tužni zbog smrti nedužnih, uznemireni zbog zločina, jer znate ko ubije nedužnog čovjeka, kao da je sve ljude pobio.
Sve su nas ubili nebrojeno puta, braćo moja ubijena, a užasnuti smo kad nam pogodi nekog ko nam je najdraži.
Šefkija, brate, probudi se!
Harune gdje si?
Gdje ste sva moja braćo izgubljena i pobijena?!
Zašto nas razdvajaju, kad smo razdvojeni svakako. Da li zato da saznamo, ili da zamrzimo, kad nismo znali voljeti?
Možda bih trebao da ih mrzim, ali ne mogu.
Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za ljubav.
Ovo što imam, sad zna samo za tugu.
Moja molitva, moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu, Stvoritelju svijeta.
Ali moja žalost pripada samo meni.
Moje braće više nema, i hoću samo to da kažem: Moj Bože, ojačaj njima mrtvima snagu moju, njima mrtvima i nesahranjenima po zakonima Božijim, neviđenim i ne cjelivanim od svojih najbližih pred veliki put sa kog povratka nema.
Moj Bože, daj mi snage da ne klonem od bratske i ljudske žalosti, i da se ne otrujem mržnjom.
Rastavi mene i njih, i sudi nam, a meni, Bože daj snage da oprostim. Jer ko oprosti, on je najveći.
A znam, znam, zaboraviti ne mogu!
Jedna jedina stvar koja mi je ostala od kuće, od majke, to je mahrama sa četiri izvezene zlatne ptice. Znače sreću. Čuvam je u sehari.
Još kao dijete sam shvatio ono najvažnije, a to je Ljubav, Prijateljstvo, Ljubav prema drugome.
A vas, braćo i sestre molim, ne zamjerajte zbog ovih riječi, ako su vas zaboljele i rastužile.
A sad idite kući i ostavite me sama sa mojom nesrećom.
Lakše mi je sad, podjelio sam je sa vama. Amin Bože!

Piše: Ekrem Avdić (Tuzlanski list)

[fukara_tz]

Srebrenica genocide 13th anniversary July 11.2008

[fukara_tz]

11.07.2009

14.godišnjica genocida u Srebrenici

Ukopano 534 zrtava genocida

Slike će reći više od riječi, ja nemam snage, danas mi je nekako bilo najteže. Danas je ukopano i 44 maloljetne djece i tri zene. Kisa je padala skoro citavo vrijeme, hitna pomoć je imala pune ruke posla dosta svijeta padalo u nesvjest, pozlije im i sl...


Ukopom 534 identificirane žrtve u subotu je u Memorijalnom centru u Potočarima završena komemoracija i zajednička dženaza za Bošnjake ubijene u genocidu 11. jula 1995. godine u Srebrenici, "zaštićenoj zoni" Ujedinjenih naroda. Dženaza-namaz klanjana je u 13.05 sati

Komemoraciji i zajedničkoj dženazi prisustvovalo je oko 30.000 članova njihovih porodica, prijatelja i komšija, te visoke delegacije iz oba bh. entiteta, kao i međunarodni zvaničnici.

Program obilježavanja 14. godišnjice genocida u Potočarima počeo je u podne dizanjem zastave na pola koplja, jer je danas u FBiH dan žalosti, te intoniranjem državne himne i recitalom "Poema o Srebrenici" Abdulaha Sidrana.

Hor djevojaka iz Zenice izveo je "Srebrenički inferno", a zatim su se obratili načelnik općine Srebrenica Osman Suljić, američki ambasador u BiH Charles English, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko te član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

"Srebrenica je trajna mrlja čovječanstva", riječi su načelnika Osmana Suljića, koji je ovom prilikom naglasio očekivanja da se zločin genocida zove pravim imenom i da se ne negira.

"Očekujemo da se ekshumiraju, identificiraju i u Memorijalnom centru nađu svoje mjesto sve nevine žrtve genocida, počinioci monstrouznih zločina brže procesuiraju i adekvatno kazne kako bi pravda bila zadovoljena, a istina se spoznala i time otvorila vrata intenzivnijem procesu pomirenja na ovim prostorima i šire", kazao je Suljić.


Bratunac



Prema Potočarima

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]