Citam ovu temu i kao neko ko je nedavno napustio BiH mogu vam napisati par svojih iskustava. Napustio sam zemlju prije tri godine, nakon zavrsenog fakulteta i 10-ak godina radnog iskustva u BiH. Znaci nisam otisao u ratu ni poslije rata, nego nedavno, prethodno iskusivši sve okolnosti poratne BiH.
Prva stvar koju je jako bitno napomenuti, a koja je kljucna za razumijevanje sustine ove cijele rasprave je PERSPEKTIVA, odnosno ugao gledanja na stvari. Iz Bosne su mi sve teze i postavke na ovu temu bile drugacije, a kad sam konacno otisao, promijenila se perspektiva gledanja na problematiku, pa samim tim i zaključci.
Mogu vam iz ličnog iskustva napisati neke konkretne stvari koje sam primjetio u promjeni načina i kvaliteta života.
Zapamtite jedno - ako ne znaš da ti nešto fali, onda ti to i ne fali, a kad dobiješ to što ti je falilo, onda shvatiš koliko ti je falilo
Evo konkretno nekoliko takvih stvari:
Izbor - Jedna od stvari koje na zapadu ucine covjeka da prodiše. Izbor u najširem smislu te riječi. Od izbora najrazličitijih proizvoda, do izbora najrazličitijih ljudi i prijatelja, preko najrazličitijih poslova i mogućnosti, izbora zabave i korištenja slobodnog vremena, izbora obrazovanja, izbora načina života, izbora kreiranja budućnosti za sebe i svoje potomke. Da bih vam to ilustrirao, zamislite onu ribu u onoj kadi u ribarnici s jedne, i ribu u atlanskom okeanu s druge strane. To vam je otprilike ta razlika. Ako želiš, ti i u atlanskom okeanu možeš sebi napraviti neku takvu 'kadu', negdje se zavući i živjeti takav život, ali od one kade u ribarnici ne možeš napraviti atlanski okean da si pita
Konkurencija - Zdrava konkurencija na tržištu. Kad sam bio u Bosni, nisam nikad ni pomislio da bi ovo mogla biti jedna od tačaka koja će mi se toliko sviđati. Zašto? Pa od zdrave konkurencije svi profitiraju, a posebno ja kao potrošač. Ovo pravilo je primjenjivo u svim segmentima života, od fakulteta, do automehaničara. Npr. u mom naselju ima nekoliko automehaničarskih radionica. Prvo su se borili kvalitetom urađenog posla. Kad su svi postigli isti nivo kvalitete urađenog posla, morali su naći neku drugu prednost zbog koje bi mušterije odabrale baš njihovu radnju. Nakon toga su počeli spuštati cijene usluga, jedan spusti, svi ga moraju pratiti. Nakon toga, jedan je ponudio zamjensko auto koje ti da za vrijeme dok tvoje popravlja. Uskoro su svi morali ponuditi tu uslugu, jer drugacije ne bi opstali. Ovo vrijedi za sve od bolnica, preko fakulteta, supermarketa, do zanatlija. To kod nas ne vrijedi jer kod nas se tacno dogovaraju evo na primjer cehovi i esnafi zanatlija da preko leđa potrošača šta ušićare. Veličina i dinamika tržišta ovdje te jednostavno uslovljavaju da kao poduzetnik nudiš najbolje potrošaču i to se itekako osjeti u zivotu.
Javno dobro - Nevjerovatno velika svjesnost o javnom dobru. Javno dobro - park, klupa, autobus, tramvaj, voz i sl. se postuju i paze od strane građana do te mjere, da je to za ne povjerovati. U tom smislu na jednak nacin se postuje i privatno dobro. Ovdje kad pitas covjeka: sto bolan segregiras otpad?, on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... a u bosni kad pitas covjeka sto si bacio taj papir na ulici?... on ce najvjerovatnije slegnuti ramenima i reci, pa ne znam svi to rade, pa i ja... Smatram da je velika glupost vjerovanje da ljudi na zapadu postuju javno dobro zbog restrikcija i kazni. To je jednostavno inercija. Kultura ponasanja se gradi i kad se jednom izgradi, ponasanje u tim okolnostima ide po inerciji.
Kako ćemo, lako ćemo... - zaboravite na ovaj izraz. Ne znam ni ja kako, ali ovakav pristup ovdje ne postoji. I priznajem, jako mi se sviđa.
Uslovi na poslu i trziste rada - Ovo je opet vezano za konkurenciju. Kao sto sam rekao trziste je puno dinamicnije, tako da se poslodavci bore za zaposlenike. Ne sviđaš mi se - odoh ti ja. Sjecam se prvih mjeseci i onog straha koji sam stekao u Bosni, straha od neizvjesnosti kako cu sad ovdje naci posao i straha prije nego sto sam nasao posao sta ako izgubim taj posao koji jos nisam ni nasao
Na prvom poslu sve nesto ko pognut pred direktorom, ko nesto sa strahopostovanjem (jbg naucio po bosanskim firmama, navikao na torturu i ponizavanja, diktaturu u firmama, nepotisticku hijerarhiju, kult licnosti itd.), dok jednom nismo imali grupni sastanak, svi mi posjedali po stolicama, ulazi diš, meni glupo, ustajem reko sjedite, kad lik me pogleda onako cudno i sjede na pod u cosak kancelarije sa laptopom u krilu.
Je li ga to cini manje direktorom? Ni slucajno! Tu kod mene stvar vec pocinje da se lomi i pocinjem da shvatam kako stvari funkcionisu. Do sad sam promijenio nekoliko poslova, svaki u struci i svaki put bolje radno mjesto. Apsolutno se ne bojim sutra dati otkaz ako mi se iz bilo kojeg razloga ne bude svidjalo i traziti novi posao, jer znam da cu ga naci.
Zdravlje - Nakon prvih popilično stresnih 6 mjeseci zbog promjene svega, moje psiho-fizičko zdravlje se znatno popravilo. Osjećam se zdraviji u glavi sto je najvaznije. Nemam nikakvih negativnih misli, oslobođen sam bosanske dnevne politike, uh, koliko ovo znači!!, zivim zivot i nemam nikakvih bespotrebnih šumova i interferencija sa strane, imam potpunu autonomiju nad svojim zivotom i sve je u MOJIM rukama. Ne ovisim o nikakvoj 'šteli', niko me ne zajebava zato što je imao 'štelu' a ja nisam, i što je najvažnije vidim ekspresne rezultate svoga rada i svih svojih aktivnosti. Taj osjecaj je motivirajuci i jako pozitivan.
Slobodno vrijeme - Nezamislive mogucnosti za provodjenje slobodnog vremena i neuporedive sa sarajevskim uslovima. Kad bih krenuo o tome pisati ne bih se zaustavio do veceras.
Ljudi - Postoji to neko pravilo da ces nesvjesno najcesce oko sebe okupljati ljude koji su tebi slicni. Potpuna je glupost generalizirati neko drustvo i stavljati mu etikete kako mi to u Bosni obozavamo. Vjerujte mi, ljudi se svugdje znaju saliti, ljudi svugdje mogu biti 'raja', ljudi su u principu kad ih ogolimo svugdje isti. Tako da....
Opsti dojam zivotne sigurnosti i mogucnosti licnog i profesionalnog razvoja - Potpuno drugi film i drugi trip. Istina je da je cijeli svijet otisao u helac u zadnje dvije tri godine, ali na nekom mikro planu, zivotnom planu, za sad sve izgleda odlicno i osjecaj je dobar.
I samo jos jedan zakljucak za kraj. Vidim na ovoj temi puno postova koji su nastali bez ikakve podloge, bez ikakvog iskustva, baziranih na predrasudama, rekla-kazala pricama i ogromnim generalizacijama. Zivot je jedan i svi biramo nacin na koji cemo ga potrositi. Svaki odlazak je razlicit, svaki odlazak ima svoje specificne okolnosti, svaki odlazak ima svoju pozadinu i generalnog pravila nema niti moze biti.
Sto se mene tice, ja nisam otisao iz Bosne zato sto ne volim Bosnu, nego zato sto Bosna ne voli mene, kao sto ne voli mnoge moje sugrađane i trudi se svaki dan to sve vise pokazati. Kad kažem 'Bosna', naravno da mislim na nakaradni sistem, a ne na zemlju i rodni kraj i ljude koje volim.
traume k'o ovdje.
Kad puhne drugaciji vjetar,ako ikad puhne,pa se mi kolektivno popravimo mentalno!!! rezultat toga vremenom ce biti i finansijsko poboljsanje...Al previse je esaaaaa 
