šarf wrote:DA LI JE JIFTAH DOSLOVNO ŽRTVOVAO SVOJU KĆER? NE!
JVC je to lijepo objasnio
„Najjednostavniji zaključak s obzirom na sve činjenice i ono što Biblija kaže je da Jifta nije žrtvovao svoju kćer, njegovo jedino dijete, kao žrtvu paljenicu. Umjesto toga, posvetio ju je kao trajnu djevicu u službi Gospodina. Zato nije oplakivala kraj njezina života, već gubitak mogucnosti udaje. Ono što se u konačnici dogodilo, ispunilo je zavjet da tko izađe iz kuće "pripada" ili bude posvećen služenju Bogu.“
Da bi nam ovo bilo jasnije navest ću još jedan primjer.
U nekoliko navrata Pavle sebe naziva i poredi se sa „žrtvom ljevanicom“.Što je ta žrtva?
Ta žrtva se pominje na mnogo mjesta u bibliji:
2.Mojsijeva 29:40-S prvim ovnom prinesi desetinu efe finoga brašna zamiješena s četvrtinom hina ulja od gnječenih maslina i ŽRTVU LJEVANICU od četvrtine hina vina
3.Mojsijeva 23:12,13-Onoga dana kad budete dali snop da ga se zanjiše, prinesite Jehovi janje bez mane, staro do godine dana, kao žrtvu paljenicu; kao njezinu žitnu žrtvu dvije desetine efe finoga brašna zamiješene s uljem kao žrtvu Jehovi paljenu na umirujući miris; a kao njezinu ŽRTVU LJEVANICU prinesite četvrtinu hina vina.
Dakle ,na ono što se žrtvovalo sipalo se malo vina i sve se spaljivalo.
Filipljanima 2:17-„No ako se i izlijevam kao ŽRTVA LJEVANICA na vašu žrtvu i službu koju vršite potaknuti vjerom, veselim se i radujem sa svima vama.“
Ovdje Pavle sebe poredi sa žrtvom ljevanicom i sigurno nije mislio da ga se treba spaliti.
Na što se odnosi žrtva ljevanica,što je njena simbolika?Pavle je to već rekao,“veselim se radujem se sa vama“,odnosno služba Bogu treba da bude radosna.Pavle je bio misionar i tu službu je obavljao sa radošću.
Vino u Bibliji često predočava radost ,na primjer u Zaharija 10:7-„srce će se njihovo radovati kao od vina“
Psalam 104:15-„i vino što veseli srce čovjeku smrtnom“
Propovjednik 10:19-„vino uveseljava život“
Žrtva paljenica je kao i žrtva ljevanica bila dobrovoljna žrtva.
Pavle je sebe dobrovoljno „žrtvovao“ u službi Bogu.Usput da kažem i Pavle je ostao neoženjen,i to je bila žrtva,bio je visoko obrazovan i umjesto da to znanje unovči on je to „žrtvovao“ za službu Bogu.
On je sebe uporedio sa žrtvom ljevanicom jer je njegova služba bila dobrovoljna,neplaćena,i obavljao ju je radosno.
Jiftahova kći je upoređena sa žrtvom paljenicom jer je njena žrtva bila dobrovoljna i dala je cijelu sebe u službi Bogu.Obzirom da se tu žrtvu,kada su u pitanju životinje,tu se žrtvu u cijelosti spaljivalo,cijela je posvećena Bogu,ne samo jedan njen dio,kao na primjer salo,a ostalo se bacalo.Ova žrtva se dakle cijela spaljivala.Kada je u pitanju čovjek to u simboličnom smislu znači da osoba sebe cijelu daje na služenje Bogu.Ne dan,mjesec već cijeli život. Cijeli svoj život je služila u službi oko Zavjetnog šatora .Zbog toga je Jiftahu bilo tako bolno kada je vidio ko mu izlazi u susret iz kuće.Iz ovoga možemo i naučiti,da Bog od nas traži da održimo svoju riječ koju smo dali.Da budemo dosljedni onome što smo izgovorili.To nas ujedno i uči da pazimo što obećavamo,naravno ne samo Bogu već i ljudima.
Što se tiče ulomka iz Sudaca, najprije treba imati na umu da se radi o kasnijem razdoblju Izraelske povijesti koje slijedi nakon Izlaska iz Egipta, sklapanja Saveza i osvajanja Obećane zemlje. U to vrijeme već postoji eksplicitno zakonodavstvo protiv pronosa ljudskih žrtava:
Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! (Lev 18, 21)
Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima. (Pnz 12,31)
Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. (Pnz 18, 10-11)
Prema tome, možemo odmah ustvrditi ustvrditi da Bog zasigurno od Jiftaha nije zatražio ubijanje i žrtvovanje kćeri. Osim vrlo jednoznačne zapovijedi „Ne ubij!“, Levitski i Ponovljeni zakon vrlo jasno osuđuju ljudske žrtve i opisuje ih kao nešto što je Bogu odvratno. Stoga i sama situacija s Jiftahom postaje još više zbunjujuća. Biblijski komentari generalno navode nekoliko načina objašnjenja ulomka o Jiftahovom zavjetu.
Prvo i najizravnije je da se doista radilo o ljudskoj žrtvi. Vidjet ćemo kasnije da se iz teksta to ne može posve nedvojbeno zaključiti. No, ukoliko se kojim slučajem radilo o tome, možemo biti sigurni da takvo djelo nije rezultat ni Božjeg zahtjeva niti nadahnuća, već ozbiljan prekršaj zapovijedi očuvanja života. Židovska rabinska tradicija smatra da se doista radilo o ljudskoj žrtvi, ali da je taj tekst ilustracija odvratnosti žrtvovanja ljudi. Josip Flavije, pisac iz prvog stoljeća, također govori kako takvo djelo nije bilo u skladu niti sa Zakonom niti s Božjom voljom.
U isto vrijeme, neobično je da Jiftah u vrijeme važne bitke Bogu želi ugoditi činom koji se označava kao odvratnost u Božjim očima. Jedan dio bibličara stoga smatra da Zakon u vrijeme Sudaca još nije postojao u svojem razvijenom obliku te da je se još uvijek. Pri tome je Jeftahov slučaj sam još jedan od primjera postupnog progresa prema sve razvijenijem shvaćanju morala.
· U novije vrijeme dosta je prošireno mišljenje je da se u tekstu ne radi o ubijanju i spaljivanju kćeri, već o nekom obliku duhovne žrtve, tj. trajnog celibata. E.W. Bullinger je još prije više od 100 godina iznio tezu da se hebrejski prefix "ו־(v'-)" koji se najčešće prevodi s „i“ (sastavnim veznikom), može prevesti i rastavnim veznikom „ili“. Prema Bullingeru, pravilan prijevod hebrejskog teksta bi glasio: „tkogod se prvi pojavi na vratima moje kuće i krene mi u susret kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Gospodinov ILI ću prinijeti žrtvu paljenicu.“ Kako Jeftahova kćerka nije mogla biti prinijeta kao žrtva paljenica, Bullinger smatra da se na nju odnosio dio rečenice „bit će Gospodinov.“
Razlozi koji se navode u prilog ovog posljednjeg stajališta su tekstualni indikatori koji bi u slučaju da se radi o stvarnoj ljudskoj žrtvi paljenici bili neobični. Prije svega tu je dvomjesečni period oplakivanja, a posebice inzistiranje na spominjanju djevičanstva:
„Onda [Jiftahova kći] zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.""Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka.” (Suci 11, 37-39)
Dakle, u samo nekoliko redaka djevičanstvo se spominje puno puta, što sugerira da Biblijski pisac želi staviti osobit naglasak na tu riječ. Jednako tako, zadnja rečenica „I nikada nije upoznala čovjeka” bila bi nepotrebna u slučaju da se radilo o ubojstvu jer je samorazumljivo da netko tko je ubijen nikada nije upoznao čovjeka nakon toga. Može se javiti pitanje zašto se ističe tako velika tuga ako se radi samo o trajnom djevičanstvu. Treba imati na umu da takav način života nije bio cijenjen u Židovstvu. Ostati neoženjen/neudata značilo je da ta osoba samome sebi ukida mogućnosti da se iz njegove ili njezine porodice rodi Mesija. U ovom ulomku stvar je dodatno otežana činjenicom da Jiftah osim svoje kćeri nije imao nijednu drugu kćer ili sina.
Kao što sam već napomenuo, rasprava oko ovoga teksta vodi se već tisućljećima. Teško je sada ulaziti u sve aspekte tekstualne kritike i u detalje svega onoga što je o ovome već napisano. Ipak, ono što je važno zapamtiti je činjenica da tekst nigdje ne sugerira da je čin žrtvovanja osobe, u slučaju da je bio izvršen, nešto pozitivno. Čak i u najtamnijoj varijanti događaja vidi se jasno žaljenje i kajanje zbog lakomislene pogreške koja je mogla biti zaobiđena.
BTB,
Don Damir
http://studentski-pastoral.com/index.ph ... pelana/222
