Do sada sam nebrojeno puta u raznim restoranima, kafićima i automobilima prisustvovao krajnjoj nekulturi i bezosječajnosti pušačica i pušača koji jednostavno rećeno - NEMAJU OSJEĆAJ za ljude koji "ne dime", a dijele isti prostor. Ne znam da li dugoročno otrov nikotin "kvrči" mozak i utiče na rasuđivanje i shvatanje, procjenu i smisao, ali izgleda da se pušenjem cigara karakter takvih osoba vremenom nagrdi u smislu neshvatanja ozbiljnosti problema kada se radi na primjer o nepažnji i nebrizi prema drugima u situaciji kada su pored njih ljudi koji jedu, kada su uz njih sopstvena ili druga djeca, male bebe, i svi ostali nepušači... Recimo, gledati buduću majku koja tokom cijele trudnoče dimi jednu za drugom i unosi otrov sebi i nevinom biću - ne da je nevjerovatno neodgovorno i maloumno, nego je krajnje neshvatljivo i žalosno do te mjere da čovjeku dođe da zaplače na takav prizor ili da prijavi policiji, pozove hitnu ili javi bilo kome ko bi mogao uticati da se takva osoba upozori i opameti. Naravno da su protiv zabrane pušenja svi koji imaju koristi od toga, kao što je slučaj npr. sa alkoholom, ali zar ne bi moralo biti dovoljno ukupne većinske snage da se stane u kraj daljnjem trovanju, a da budem do kraja iskren, uz sve to skupa, zajedno sa razbacanim opušcima po ulicama i parkovima, garavim pepeljarama i usmrđenim prostorijama - ne valja ni vidjeti...
samo se sjeti americke prohabicije nije islo pa je cak drzava morala priznati poraz