aleksa šantić-veliki čovjek

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...
regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

aleksa šantić-veliki čovjek

Post by regina » 22/07/2004 10:02

Sinoć sam gledala film o Aleksi Šantiću. Cijelo jutro ne prestajem misliti o njemu. Stvarno je bio Veliki Čovjek, veliki pjesnik....žao mi je što su nam se životi mimoišli...

evo jedne njegove

Sto te nema?...


Kad na mlado poljsko cv'jece
Biser niže ponoc nijema,
Kroz grudi mi želja l'jece:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u casu bujne srece
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu krece:
"Što te nema, što te nema"...


User avatar
horns&drums
Posts: 15722
Joined: 16/03/2004 16:24
Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die

Post by horns&drums » 22/07/2004 10:05

A legenda uglazbio i jos jedna legenda prezentirala javnosti

Image

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Re: aleksa šantić-veliki čovjek

Post by regina » 22/07/2004 10:05

i još jedna

ELEGIJA
Aleksa Šantić

Zašto se meni javljaš tajno
Kada mi duša tiho sniva?
I zašto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?

Zašto me kroz noć staneš zvati,
I šta ti jadno srce ište?
Ta ja ti nemam ništa dati,
O, ja sam pusto pepelište.

Sve što sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve što sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duše svoje.

Pa zašto meni stupaš snova,
Šta tražiš ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Što nekad na te ruže baca.

Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi duša ne izda'ne.

User avatar
horns&drums
Posts: 15722
Joined: 16/03/2004 16:24
Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die

Post by horns&drums » 22/07/2004 10:06

Image

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Post by regina » 22/07/2004 10:06

i još jedna

OSTAJTE OVDJE
Aleksa Šantić

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat' ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelin cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

User avatar
horns&drums
Posts: 15722
Joined: 16/03/2004 16:24
Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die

Post by horns&drums » 22/07/2004 10:11

Image



EMINA


Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

User avatar
horns&drums
Posts: 15722
Joined: 16/03/2004 16:24
Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die

Post by horns&drums » 22/07/2004 10:15

Sirotice moja,
Spava... spava majka: - tica, što ti poja,
Odletila nebu... oblaci je skriše...
I nje nema više... i nje nema više...

Hasan-aga:
(Blijed kao smrt, porušen i od bola kao van
sebe uhvati se za kose, i kroz suze gleda na
mrtvu Hasanaginicu.)

I nje nema više... i nje nema više...

Vingo
Posts: 3917
Joined: 11/03/2003 00:00

Post by Vingo » 22/07/2004 10:35

O, NIKAD VIŠE...

O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaću i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišće u daleke strane,
K'o vječni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom
Prel'jeće sanak nečujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neće...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće boli moju dušu c'jelu.


Mostar, 8. januara 1887.

I za sve koji se zele podsjetiti, ovdje ima preko 600 Aleksinih pjesama...
http://www.aleksasantic.com/

( Da li je u raju ili dzehenemu....)

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Post by regina » 22/07/2004 10:42

Ne dzehenemu Vingo....!!!!!!!!!!.

Dali je u raju ili dzenetu, pitao se Mostar dugo nakon sto je Aleksa umro

Vingo
Posts: 3917
Joined: 11/03/2003 00:00

Post by Vingo » 22/07/2004 10:48

Dzenetu, naravno Regina, prenijelo me....

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Post by regina » 22/07/2004 10:49

ma znam :)

User avatar
manijak1
Posts: 44746
Joined: 16/01/2003 00:00
Location: Ni na nebu još manje ispod zemlje
Has thanked: 6 times
Been thanked: 5 times
Contact:

Post by manijak1 » 22/07/2004 11:01

Dobar film ali šteta :D :D što neke glumce ne možeš :D izbaciti.

BEHAR


Bulbul pjeva
Okolo Mostara, -
Hodi, draga,
Evo nam behara!

Hodi meni,
Moje zumbul-cveće,
Tvoja majka
Karati te neće.

Tvoja majka
Tebi ruho sprema,
Što ga ljepšeg
U Mostaru nema:

Sve od svile
Košulje otkane,
I dušeke
Đulsom pokapane.

Za đevere
I za kitu svata
Sve čevrme
Od srme i zlata.

Za jenđije
I za mile kume
Urmašice
I slatke lokume;

I još hrpa
Gurabije same!
A najljepše
Ostavila za me:

Tvoja usta -
Sva od đula rana,
Tvoja njedra
Još nemilovana.

Tvoje grlo,
S kog je srce mrlo,
Da ga grizem
Noći u ponoći.

Bulbul pjeva
Okolo Mostara, -
Hodi, draga,
Evo nam behara!



1908.

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Post by regina » 22/07/2004 11:19

Hvala seko!

Vidi nam manijaka...stare poete :)

BigusDickus
Posts: 3837
Joined: 09/07/2004 09:49
Location: Sarajevo
Contact:

Post by BigusDickus » 22/07/2004 14:39

Nije Santic al' jest N. Velickovic inspirisan Santicem

Ostajte tamo

Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko što tuđe grije
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?
A majka vaša zemlja vam je nova.
Bacite pogled po minskome polju
Svuda su kuće bez vrata i krova.

Za zemlju ovu vi ste bili krivi
Uzori svijetli što uteći znaše.
U novoj zemlji ostanite i vi
Ne dajte da vas povratkom plaše.

Ko cvijetnu granu kad proljetna krila
Okite je listom i ukrase medom
Bez vas bi maćeha domovina bila
A maćeha ne plače za izbjeglim čedom.

Ne dajte tuzi da vam dušu pati
Ostanite tamo u naručju svijeta.
Živite zato da možete slati
Rodbini vašoj para i paketa.

Ovdje bi svako da vam pamet soli
A tamo niko ružiti vas neće.
Bolji su tuđi i zidovi goli
Nego rodne kuće kud se tuđin šeće.

Tamo vam svako bratski ruku steže
U vašem kraju za vas pelin cvjeta.
Za tuđu zemlju sve vas sve vas veže
Povratnik svaki ovdje samo smeta.

Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko sto tuđe grije.
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije.




Nenad Veličković

regina
Posts: 688
Joined: 14/04/2004 11:28
Location: sarajevo

Post by regina » 22/07/2004 14:45

znam ovo čitala sam...odlično je....("Otac moje kćeri")

Tisina
Posts: 1603
Joined: 21/03/2004 14:24
Contact:

Post by Tisina » 22/07/2004 14:49

Ne vjeruj


Ne vjeruj u moje stihove
I rime
Kad ti kazu,draga,
da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim,
I da ti u stabla urezujem ime-


Ne vjeruj! No, kasno kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeg krsa
Tamo, gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,


Dodi, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li draga, da mi tjelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,


Tada, vjeruj meni, I ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna,
Ona samo plamti,silna I neoprezna
Niti mari, draga , da stihove pise…

Aleksa Santic

Vasa Kisa
Posts: 203
Joined: 25/03/2004 13:05
Location: Mostar

Post by Vasa Kisa » 24/07/2004 11:17

Svakako čovjek ispred svog vremena i uz Mujagu Komadinu dakako, najveći građanin našeg Mostara. Nije mario tko je koje vjere, nacije, boje kože, što je za onog vakta i zemana bilo skoro nezamislivo. Imao je veliku nesreću pa je živio u konzervativno vrijeme, u konzervativnoj obitelji pa je njegova veličina do pravog, istinskog izražaja, došla tek nakon njegove smrti.

Neponovljivi lik koji je na sharani okupio cijeli Mostar, što katoličkog, pravoslavnog, muslimanskog i ono nešto jevrejskog puka. Šteta što onakva ljudina nikad nije imao potomka, ali vjerojatno to Bog odredi ljudima poput Alekse. Od svoje tri velike ljubavi nijednu nije završio ni s jednom. Od Anke ga oteo Brankovac (ne u smislu naselja već onoga što je tada predstavljao jebiga, Adža i ulizice mu iz obitelji), Zorka ga naguzila a čovjek spremio svatove :(, a s Eminom, kako kaže pjesma nije ni progovrio nikad. Samo kraj nje prolazio, kraj Avlije i napisao joj jednu od najljepših ljubavnih pjesama ikad...kakva li je bila kleta? Kažu nije joj ravne bilo...

I na kraju od sifilisa umro...
cccccccccccc

nikad se više neće roditi netko kao Aleksa

Tasa
Posts: 33
Joined: 25/12/2003 00:00

Post by Tasa » 24/07/2004 11:28

I na kraju od sifilisa umro...


Umro je od tuberkuloze...

mrmot
Posts: 749
Joined: 26/05/2003 00:00
Contact:

Post by mrmot » 24/07/2004 11:29

Vasa Kisa wrote:I na kraju od sifilisa umro...
cccccccccccc


Pogodilo ga je to "jednom".

stavrogin
Posts: 205
Joined: 11/06/2004 16:39

Post by stavrogin » 24/07/2004 13:20

MOJE SRPSTVO



Što je nebu sunce sjajno, što krepošću višnjeg blista;
Što je polju cv'jeće bajno, a cvijeću rosa čista;

Što j' sokolu krš i st'jena gdje šstari, gdje se vije.
Više koga razjarena čsto ljuta munja bije;

Što je orlu smjelog leta ta visina neba sveta,
S koje gordo, u prašini, on prezire crva kleta;

Što je gori izvor-vrelo, lipe cvjetne, jele vite,
I u travi mirisave ljubičice one skrite;

Što j' lahoru miris ruža tihim letom što ga nosi,
Pa ga milo svakom daje, njim se diči i ponosi;

Što je pjesma slavlju milom, što je tici lako krilo,
Što je oku vid i svjetlost: to je meni Srpstvo milo!


Kao oganj, vatra živa u mom srcu ono gori!
S njime moja duša sniva, o novome danku, zori...

Svi oblaci da s' razviju - srdžbe strašne ponajveće,
Pa na njega da se sliju, ugasit' ga srcu neće!

Da s' njega gorda sila digne, demon... onaj ljuti,
Iskru svetu Srpstva mila ne može mi otrgnuti.


Njemu služim, vjerno, pravo, svetinja mi mila to je!
Zdravo da si, Srpstvo slavno, ponajveće blago moje!



1889.
Last edited by stavrogin on 24/07/2004 13:47, edited 1 time in total.

stavrogin
Posts: 205
Joined: 11/06/2004 16:39

Post by stavrogin » 24/07/2004 13:24

SRBADIJI



Srbadijo, vatro živa,
Srbadijo, orle moj!
Nebo ti se razgaljiva,
Sve se većma gubi, skriva
Petstoljetna mrska tama,
Sa kopljem je svjetlost slama
Veseli se, pjesmu poj!

Utri suze čemer jada
Nek' umukne gorki vaj,
Uskrsnuće tvoja nada,
Što je gaji duša mlada;
Tvojih milih svetih snova
Rodiće se zora nova,
Rodiće se Srpstvu maj!

Patili smo pet-sto ljeta
Al' je tako htio Bog:
Da nas sudba goni kleta,
Da okuša da l' će znati
Srbin borbu održati,
I k'o soko sa vrleti
Trzat' lanac vrata zlog.

Haj, budi se, moj sokole!
Već je blizu jadu kraj -
Zaboravi teške bole,
U budućnost smjelo brodi,
Digni slogu na prestole,
Ta ona te sreći vodi, -
Ona rađa slave sjaj!



1889.

stavrogin
Posts: 205
Joined: 11/06/2004 16:39

Post by stavrogin » 24/07/2004 13:39

NOVI SRPSKI MAČ



Kad strašna bura diže se smjelo
Po nebu srpskom rastrije mrak,
Kad presta teći sreće nam vrelo,
Kad sunca našeg potavni zrak;

Kad sa svih strana sudba nam crna
Bičeve sprema da sruši nas,
Kad splete v'jenac oštroga trnja,
Kad Srbu dođe krvavi čas;

Kad ono diže aždaja ljuta
Otrovnu glavu na sveti dom,
Da Srba svakog proždre, proguta,
Ognjište da mu satre grom!

Kad Srbin osta bez krune mile,
Slobodu kad mu otrže vrag,
Kad na njeg' mnoge jurnuše sile,
Da utre njemu ime i trag:

Preziruć' ropstvo, odvažno, čilo, -
Tješeći majci užasan plač,
Očevi naši na vraško krilo
Jurnuše smjelo, trgoše mač!

Braniše njime slobodu svetu, -
I sunca opet zasija zrak, -
Gonišpe njime aždaju kletu -
I Srbin opet postade jak.

Al' doba ovo i ovi dani
Za borbu drugi pružaju mač,
Čim ćemo blažit' bolove rani
I tješit' majke tužne nam plač;

Čim ćemo opet do sreće stići
Podignut' njezin sv'jetao stan,
Čim ćemo opet slavu nam dići
Što 'no je sruši crn Vidov-dan.

Mač taj je, braćo, učenje škola,
Marljivost, volja, uzdanje, nad!
Dižimo škole! Ljubav i volja
Neka nas vodi na sveti rad.

Ta čujmo glasove Svetoga Save:
"Učite! Ljub'te se! To vam je moć:
To je mač novi, koji do slave
Dovešće braću kroz tavnu noć."



1889.

JA TE LJUBIM...



Ja te ljubim, sunce sveto!
Kruno neba vječne moći, -
Ti nam zrakom goniš tamu
I mrkle nam gluhe noći.

Ja te ljubim, zoro bajna,
Navjesnice b'jelog danka!
Ti me uv'jek tvojim čarom
Sred slađanog bacaš sanka.

Ja te ljubim, orle suri,
Ti se viješ u visini!
Prezirući slabe crve,
Što gamižu u praūini.

Ja te ljubim, čarna goro, -
Željo moja prevelika,
Ti si uv'jek zaštitnica
Bila srpskih mučenika.


Ja te ljubim, milo slavlje,
U mirisnom tvome lugu,
Ti sa slatkom pjesmom tvojom
Blažiš mnogom srca tugu.

Ja te ljubim, šarno cv'jeće,
Prepuno si milja, baja,
Ja te ljubim! Ko t' ne ljubi,
Nema srca, osjećaja.

Ja te ljubim, oštra sabljo,
Tebe moja pjesma hvali,
S tobom su nam pradjedovi
Sveto ime održali.

Al' od svega ponajviše
Tebe ljubim, rode mili!
Za te živim! Tebi dajem
Pjesme mojih nada čili'.



U Mostaru, 21. januara 1889.




SRBINOVO ORUŽJE


Kad ostavi Srba sreća,
I goni ga sudba crna,
I tužnome, mjesto cv'jeća,
Pruža oštra v'jenac trna;

Kad mu ime, vjeru, časti
Gazila je zloba vraga,
Pod nasiljem pakla strasti
Služila mu seja draga.

Kad pod ada stravom mrskom
Zemlja mu je suze lila,
A njegovom krvlju srpskom
Zmija dušu krijepila.

Za odbranu časti, vjere
Trzao je Srbin mača,
Da slobode cv'jeće bere -
I dušmane da nadjača;

Da satanu gadnu smrvi
Prezir'o je muke ljute;
Gazio je more krvi,
Širio je slavi pute.

Al' oružja jačeg ima
Što nam crnu ponoć slama,
A okove ropske snima
I vlast sile pruža nama;

Provodi nas kroz mrakove
Do dvorova moći slavne,
Slobode nam zlatne, nove
Budi vedre, sv'jetle dane.

To oružje što sve slama
čili duh je punan moći;
Bistri razum, gdje se tama
Nije svila, nit' mrak noći;

Što je sramno i prezreno;
Što pred srdžbom sudbe nije
Lednom tugom oboreno;

A s branika svetog prava
Ne otstupa, ne skriva se, -
Sa smjelošću gordog lava
Trpi muke i užase.

To oružje, što sve ori
I do zlatne vodi mete,
Čisto j' srce, u kom gori
žar istine, pravde svete.

Što se trudi da saplete
V'jence slave rodu svome;
Da razagna tmine klete,
Što mu majci grudi lome.

S tim oružjem, darom neba, -
Napr'jed, brate, svud bez straha!
To oružje tebi treba
Srbadijo, munjo plaha!

S tim oružjem smjelo hodi
I cilju ćeš bliže biti,
To oružje sreći vodi -
Sa njime ćeš pob'jediti!



U Dubrovniku, 14. februara 1890.


moja omiljena;

SRPSKE RANE


Plavo nebo, visina ti tvoji'
I sunašca što nas žićem poji,
I tako ti one vječne tajne,
I večeri, i zorice sjajne,
De mi reci, ko Srbu pomože,
Da se dosad održati može?

Je li im'o Srbin kakvog brata
Da mu vjerno vjernu ruku hvata,
U nevolji, kad mu propast pr'jeti
Da s njim gine i s njim da se sveti,
Da mu čuje lelek i jauke,
Pa slobodi da raširi ruke?

Nebo ćuti... al' kroz srpske gore
Iz grobova odjeci se hore:
Niko nije Srbinu pomog'o,
I ko može i taj je odmog'o! -
Sunce jarko, i ti s nama zbori,
Šta Srbina tako slavnim stvori?


Sunce prenu, a kroz zrake sjajne
Čujem pjesmu, čujem glase tajne:
"Srpske rane Srbu su pomogle,
One samo održat' ga mogle
A da Srbin bojao se rana
Ne bi im'o ni zore ni dana...

Srpske rane, što se svetit' znaše,
Srpske rane sve Srbinu daše!"
Pa čuj, brate, čuj, Srbine živi,
Nek' i otsad sunce ti se divi:
Ne plaši se krvavijeh rana -
Časnog znaka sa časnog mejdana!



1896.

mrmot
Posts: 749
Joined: 26/05/2003 00:00
Contact:

Post by mrmot » 24/07/2004 16:04

Hi-hi-hi... Nema komentara na ovu srpsku elegijicu.

Vasa Kisa
Posts: 203
Joined: 25/03/2004 13:05
Location: Mostar

Post by Vasa Kisa » 27/07/2004 17:44

Srećo, ne pričaj mi o Aleksi jer veze nemaš ako kažeš da je umro od Tuberkuloze...

pusti film...

MASON33
Posts: 23
Joined: 13/07/2004 07:17

Post by MASON33 » 06/08/2004 19:18

SMTP
Last edited by MASON33 on 11/08/2004 07:57, edited 1 time in total.

Post Reply