ISPOVJED ŽRTVE TRAFFICKINGA

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderator: Euridika

Post Reply
User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00

ISPOVJED ŽRTVE TRAFFICKINGA

Post by Fair Life » 04/06/2006 12:44

[size=150]T-Portal
nedjelja, 04.06.2006.[/size]
wrote:
Bila sam seksualna robinja

Ispovijed djevojke s jednog hrvatskog otoka koja je bila prisiljena na prostituciju. Javila se na običan oglas za posao, a uskoro je postala seksualna robinja

Image
Arhivska fotografija

Siromašne Ukrajinke, Rumunjke, ili neke nesretne Bošnjakinje izgubljene u vrtlogu rata. Uglavnom, netko drugi - tako se otprilike u Hrvatskoj zamišlja tipičnu žrtvu trgovine ženama. O našoj se zemlji često govori kao o odredištu u koje žrtve trgovine ljudima dovode ili provode.

Možda bi zbog toga malotko u našoj sugovornici, koju ćemo za ovu priliku prozvati Marijom, prepoznao djevojku koja je prije dvije godine u Ljubljani oteta iz studentskog stana i grubom uporabom sile primorana na višemjesečno prostituiranje, piše Jutarnji list.

Marija je 26-godišnjakinja s jednog hrvatskog otoka. Dječačke je građe, vrlo vitka i blagih crta lica koje uokviruje kratko ošišana kosa obojena u ratnički crvenu boju, a odijeva se pomalo alternativno. Tiho govori, a i kretnje su joj malo nesigurne. Ako se u petak u restoranu zagrebačkog hotela Internacional i po čemu izdvajala od sudionica međunarodne konferencije o trgovini ženama, bio je to njezin nedostatak teka.

Kobni oglas za posao

'Kad sam se vratila iz Ljubljane kući, imala sam samo 45 kilograma. Oporavila sam se, ali baš i ne jedem mnogo. Kava i cigarete, od toga živim', priča Marija.

U ljeto 2004. godine Marija je otišla u Ljubljanu studirati. Iza nje je bilo još uvijek bolno iskustvo očeva samoubojstva, nakon kojeg je kratko vrijeme, nekih šest mjeseci, bila i ovisna o heroinu. Ovisnosti se u međuvremenu riješila, ali psihički je, kaže, i dalje bila loše. Budući da nije imala novca da se sama izdržava i studira, počela je tražiti posao.

'Javila sam se na običan oglas poduzeća koje je tvrdilo da se bavi preprodajom mobitela. Bio je to sasvim običan razgovor, bez ikakvih sumnjivih pitanja'.

Na kraju intervjua, Marija je potencijalnim poslodavcima ostavila broj telefona i svoju adresu, i to se pokazalo ključnom pogreškom. Idućeg dana, na vrata su joj pokucala dvojica muškaraca.

'Mislim da su me pratili cijelo to jutro i da su čekali kad ću ostati sama u stanu. Imali su dvije znatne prednosti: nosili su pištolje, a ono što su mi rekli, toliko me je šokiralo da sam se posve paralizirala', priča Marija.

Dvojica muškarca, za koje je tek poslije saznala da su Talijani, kratko su joj na slovenskom jeziku objasnila da je postala njihovo vlasništvo, da će se prostituirati i tako za njih zarađivati novac. Ako to odbije ili ako bude stvarala probleme, rekli su, otet će njezinu malodobnu sestru i od nje napraviti prostitutku.

'Možete li zamisliti moj šok? U jednom trenutku čitam knjigu, a u drugom su mi u sobi dvojica koja mi govore da više nemam pravo na svoj život, da sam postala rob! Sistem uvlačenja u trgovinu ljudima je jednostavan, ali vrlo razrađen. Poduzeće u koje sam se javila za posao zapravo je bilo samo paravan.

Oni su putem razgovora za posao zapravo tražili moguće žrtve. Očigledno je da su imali neke veze, možda i u policiji, i da su isti dan saznali da sam idealna žrtva. Nisam imala novca, nisam imala radnu vizu. U Ljubljani sam bila sama i slaba, i oni su sve to znali', ispričala je Marija.

Sljedećih deset dana pamti kao najbrutalnije razdoblje svojeg četveromjesečnog iskustva žrtve traffickinga. Držali su je zaključanu u stanu, u koji su četiri dana neprekidno dovodili 'mušterije'.

Njezin je otpor slaman na dva razmjerno uobičajena načina: uporabom fizičke sile i navlačenjem na heroin.

'Prva tri ili četiri puta heroin su mi ubrizgali protiv moje volje, i to je dovoljno da od vas naprave ovisnicu. Poslije sam jedva čekala kad će mi dati sljedeću dozu jer mi je droga pomagala da se barem na neko vrijeme odvojim od sebe i strave koju doživljavam'.

U stanu, u kojem je držana pod ključem, najveći bi dio dana provela u sobi, a između dvaju posjeta dopustili bi joj samo kratak odlazak u kupaonicu da se pripremi za sljedećeg konzumenta njezina tijela. Pola sata s prostitutkom u Ljubljani obično košta oko 300 kuna, ali Marija, kao žrtva trgovine, nije od svojih otimača dobivala nikakav novac.

Sudeći po tome tko joj je sve dolazio, kaže, ne vjeruje da postoji neki određeni tip muškarca koji traži usluge prostitutki. Dolazili su joj i policajci u uniformi.

Svi su oni, kaže, vjerovali u ono što su im govorili trgovci ženama: da je siromašna studentica iz Hrvatske kojoj je prostitucija dobrodošao izvor dodatnih prihoda. Ona je, pak, zdrav razum pokušavala održati glumeći različite uloge.

'Mislim da je tim muškarcima zajedničko jedino to što su nesretni i što osjećaju prazninu, nedostatak ljubavi koji takav seksualni odnos ne može nadomjestiti. Tih su se pola sata mogli osjećati nadmoćnima i jačima, ali čim odu, ponovno imaju isti problem', objašnjava Marija.

Policajac donosi spas

Tijekom četiri mjeseca, koliko je trajalo njezino prisilno prostituiranje, Mariju su povremeno puštali natrag u unajmljeni stan da se javi cimerici i rodbini, kako netko ne bi posumnjao da se nešto neobično događa.

I tada bi, kaže, bila pod prismotrom nekog od dvojice muškaraca. Bila je ovisna o heroinu, u neprestanom strahu od batina i mogućeg ubojstva, a bilo ju je, kaže, i sram nekome priznati što joj se dogodilo. Na fakultetu se od studenata ionako nije očekivalo da dolaze na predavanja, a cimericu nije poznavala otprije, pa je, premda su joj njezina duga izbivanja vjerojatno bila čudna, nikad o tome nije ispitivala.

Tračak nade jednog joj je poslijepodneva, ironično, donio jedan 'klijent' koji joj je, čim je ušao u sobu, rekao da zapravo ne želi takav odnos s njom.

Nosili su pištolje i rekli da sam sada postala njihov rob
Mladić koji se pokajao zbog želje za plaćenim seksom se vratio i tijekom nekoliko sljedećih tjedana pretvarao da je njezina vjerna mušterija. Ubrzo ju je povezao s bivšim policajcem, koji se pokazao ključnim za Marijin izlazak iz lanca trgovine ljudima. Savjetovao joj je da se ponaša kao i ranije, da ničim ne pokazuje da se nešto u njezinu životu promijenilo.

'Nekoliko tjedana nakon toga počela sam primjećivati promjene u ponašanju otmičara. Postali su nervozniji i oprezniji. Rekli su mi da taj vikend ne moram raditi, ali da, za svaki slučaj, budem pri telefon',- prisjeća se Marija. Napokon, jedne ju je večeri u siječnju 2005. bivši policajac nazvao i rekao joj da je vrijeme za bijeg. Dao joj je upute da odmah nakon razgovora baci mobitel koji su joj dali radi 'posla', da se iste večeri spakira i da napusti zemlju.

'U tom mi je trenutku bilo važno samo to da se spasim, da se domognem svoje kuće. Na policiju sam se bojala ići jer sam znala da nikome ne mogu vjerovati. Policajci su mi od prvog dana bili klijenti, a i moji su trgovci o meni imali informacije koje su mogli doznati samo iz sistema. I treće, ja uopće nisam znala tko su ti ljudi za koje sam radila. Oni su pazili da preda mnom ne spominju nikakva imena, ništa po čemu bi ih se moglo identificirati', priča.

Mariji je trebalo tjedan dana da izađe iz heroinske krize, i otad, kaže, nema problema s ovisnošću. Teško je podnijela povratak u svoju sredinu, pa je novi, uredski posao u velikoj međunarodnoj kompaniji potražila u Budimpešti.

'Prije ovog iskustva nisam znala koliko je zlo prostitucija. Sada, pak, ne prelazim olako preko izjava mladića koji se znaju pohvaliti da su 'išli u kurve' ili koji veselo prepričavaju da će se za Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj otvoriti luksuzni bordel', kaže.

'Ne vjerujem da u ovakvom sistemu prostitucije ima žena koje se time bave svojevoljno, ali možda neka od njih na tome zaradi. No, pomislite samo na one koje se u prostituciji nalaze prisilno, koje te 'mušterije' zapravo siluju', kaže Marija.

Marija uskoro planira napustiti uredski posao i posvetiti se umjetničkom radu. Rado bi, kaže, napravila performans o prostituciji, u kojem bi se za dijelove ženskog tijela licitiralo na tržnici. Napokon, kad se mehanizam prodaje tijela ogoli do kraja, ništa drugo osim trampe i ne ostaje. A tko pri zdravoj pameti, kaže, može tvrditi da je njezino tijelo jednako normalno kupovati kao i glavicu kupusa.


User avatar
CiCiban
Posts: 2047
Joined: 17/02/2002 00:00

Post by CiCiban » 04/06/2006 12:55

..fair..ke ti mislis o ovome..all together?

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00

Post by Fair Life » 04/06/2006 13:16

CiCiban wrote:..fair..ke ti mislis o ovome..all together?

Sta ja mislim o ovome ??

Mislim da smo stoka koju treba jos duuuuuuugo drzati pod budnim okom i cvrstom sakom.

old_skul
Posts: 4
Joined: 27/05/2006 19:36

Post by old_skul » 04/06/2006 13:17

Ovo je dama :) ....
Image

....koju svaka tri-cetiri mjeseca posjetim u ovisnosti od svog financijskog stanja.
Zena prema kojoj gajim veliki respekt,vrlo inteligentna i sarmantna sa prirodno izrazenom zeljom za seks.Gledam je kao neku vrstu prijatelja,poslije svake seanse se osjecam fantasticno relaksiran jer sve moje intimne zelje bivaju ispunjene do kraja a najsretniji budem kad pokusam (naglask na "pokusam" :) ),u saradnji sa njom,da i nju na neki nacin zadovoljim.
Grozim se na ove teske price o prisilnoj prostituciji a ovim upisom zelim samo da kazem da ima zena u ovom poslu koje 100% stoje iza svog zanimanja i koje ga vole cijelim svojim bicem.

tempora
Posts: 2799
Joined: 03/07/2002 00:00

Post by tempora » 04/06/2006 13:22

Fair Life wrote:
CiCiban wrote:..fair..ke ti mislis o ovome..all together?

Sta ja mislim o ovome ??

Mislim da smo stoka koju treba jos duuuuuuugo drzati pod budnim okom i cvrstom sakom.


Izvini a kakve to veze ima sa nama kao stokom? Sobzirom da se radi o svjetskom problemu koji je u svim dijelovima svijeta rasprostranjen koliko u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori? Ili ti mislis da je to zbog naseg mentaliteta stoke?
Znas li koliko azilantkinja u zapadnoj Evropi nestaje pri proceduri? Koliko Moldavki, Poljakinja i drugih se prisilno prostituise po Parizu?
Koliko se maloljetne djece nudi na granicama Poljske?
Ne bagateliziram ti tematiku sekunde, ali mislim da minimaliziras problem!

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00

Post by Fair Life » 04/06/2006 13:25

@tempora

Znam iz prve ruke. Neke prostitutke poznajem.

Stotine bordela je u Sydney-u.

User avatar
CiCiban
Posts: 2047
Joined: 17/02/2002 00:00

Post by CiCiban » 04/06/2006 15:51

tempa... misli na vascijeli ljudski rod I guess :?

tempora
Posts: 2799
Joined: 03/07/2002 00:00

Post by tempora » 04/06/2006 16:00

CiCiban wrote:tempa... misli na vascijeli ljudski rod I guess :?


Ne, nego na "nas" kao stoku, sa podrucja Balkana. Ako se ne varam, u tom kadru interpretirah Fairovu recenicu, pa stoga dodah ostatak.

Post Reply