knjiga Državna tajna Semira H-3.nastavak o tajnim Službama-

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#1 knjiga Državna tajna Semira H-3.nastavak o tajnim Službama-

Post by doktor30 » 10/12/2005 18:22

pricitajte i komentarisite.bez suplje price
extra je ovo eee.jki su nam obavjstajci to se nezna ko koga dere i slusa


Ekskluzivno: Feljton Dana Državna tajna (II)

Služba zvana Munja

Knjiga Državna tajna, zbirka najtajnijih dokumenata Bosne i Hercegovine, svjedočanstvo o jednom vremenu koje su zorno bilježile ovdašnje tajne službe prisluškujući telefonske razgovore Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Mušana Topalovića Cace, Nasera Orića, Bakira Alispahića, Jusufa Juke Prazine, Ismeta Bajramovića Ćele, Rasima Delića, Ramiza Delalića, Ejupa Ganića… i u ovom broju bit će predstavljena u ekskluzivnom feljtonu našeg magazina. Autor, priređivač i svjedok događaja je sin generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH, oslobođenog od optužbi Tribunala u Haagu za zapovjednu odgovornost u akciji Neretva '93, tokom koje su vojnici Armije BiH počinili ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom u selima Grabovica i Uzdol. General Halilović je još prije smjene s komandne pozicije postao meta i objekat tajnih službi: njegov sin Semir Halilović također. U trećem, posljednjem, nastavku feljtona Dani prenose najzanimljivije dijelove knjige o obavještajnom ratu unutar bošnjačkih tajnih službi

Posebno poglavlje u mojoj knjizi govorit će o tajnim policijama od 1993. godine pa sve do današnjih dana, njihovim agentima, šefovima, i svemu onome šta su oni radili, podmetali, koga su ubijali, pratili, prisluškivali. Govorit će i o sukobu unutar njihove organizacije, ubistvu šefa SDB-a Ugljena, terorističkom kampu Pogorelica, podmetanjima političkim neistomišljenicima, ucjenjivanjima kao što je to bilo u slučaju Adila Zulfikarpašića, te drugim nelegalnim radnjama, koje su bila usmjerene prema stotinama lica u BiH i šire iz svih društvenih slojeva. Ovdje ću govoriti o konkretnim imenima, konkretnim akcijama, konkretnim posljedicama i sve ću do zadnje riječi dokumentovati, najtajnijim dokumentima i razgovorima ključnih institucija BiH, što javnih, što u sjeni. Tajna zvana Bosna je zapravo naslov knjige Alije Izetbegovića koju sam vidio u jednom sarajevskom izlogu, kada mi je i sinula ideja da poglavlje o najtamnijem sloju bh. društva nazovem upravo tako.

Cijela priča zapravo je počela još 1992. godine. Munir Alibabić, prijeratni operativac SDB-a SR BiH, kojem je bilo 1983. povjereno isljeđivanje i samog Alije Izetbegovića u montiranom procesu Mladim muslimanima, bio je na početku rata u BiH šef Službe državne bezbjednosti. Munja, kako mu je nadimak, bio je vjerovatno jedan od najmoćnijih ljudi-spletkaroša u sjeni države BiH, čiji je rad ostavio velike posljedice na mnoge bitne događaje i ljude u zemlji.

Alibabića lično poznajem već dugi niz godina. Bez obzira na tu činjenicu kao i na onu da imamo uljudne kontakte kad god se sretnemo, ja ću iznijeti podatke o tome šta je Munja radio i uradio za svoga šefovanja SDB-om. Naravno, bez imalo iluzija, prisluškivanja i praćenja je bilo i biće u svakoj državi, jer to je nužan sistem provjere ljudi i držanja "stanja" pod kontrolom. Problemi kada su tajne službe u pitanju nastaju kada tajni servisi postanu oružje u rukama za podmetanje, lažiranje, diskreditaciju, ubistva, progone i druge vrste maltretiranja i uništavanja političkih neistomišljenika, te neugodnih svjedoka. Ta privatizacija, u ovome slučaju tajnih službi, trajno je nanijela štetu BiH i njenom narodu.

Od Karadžića do Izetbegovića U periodu u kojem je Munir Alibabić Munja bio na čelu SDB-a, u Sarajevu malo ko nije bio praćen, prisluškivan i opserviran na razne načine. Još prije rata, Munja je pokazao interes za praćenje i prisluškivanje mnogih ljudi. Zulfikarpašić, Karadžić i general Milutin Kukanjac su neki od primjera. Naprimjer, šifrovano ime pod kojim se vodio dosje Radovana Karadžića, tadašnjeg šefa stranke SDS, u SDB-u BiH bilo je Zoran i Latas. Karadžiću su na Munjin prijedlog uvedene mjere praćenja i prisluškivanja, a potpisao ih je tadašnji šef SDB-a Branko Kvesić i ministar Alija Delimustafić. Šifrovano ime za dosje Milutina Kukanjca, komandanta JNA za sarajevsku regiju, bilo je Pastir i njemu su mjere praćenja i prisluškivanja uvedene tek aprila mjeseca 1992 godine, suviše kasno jer je rat u BiH već bio krenuo.

Po izbijanju rata u BiH, Munja je nastavio sa svojim radom, ali ovoga puta na njegovoj meti, sada kao šefa SDB-a, našao se ogroman broj uglednih lica i rukovodilaca. Munja je sve to radio nelegalno, privatno i informacije plasirao tamo gdje je trebalo.

Tako je znao obavijestiti Aliju da je Sefer previše ambiciozan i da ima pučističke namjere, ali i Sefera, naprimjer, da mu komandant u Srebrenici Naser Orić dogovara predaju s četnicima za novac, o čemu svjedoči i prisluškivani razgovor između Munje i Sefera iz aprila mjeseca 1993. godine. Alibabić je listom prisluškivao sljedeće funkcionere i oficire u RBiH: Aliju Izetbegovića, Sefera Halilovića, Zlatka Lagumdžiju, Hasana Muratovića, Kerima Lučarevića, Fikreta Abdića, Aliju Delimustafića, Miodraga Simovića, Bakira Alispahića, Jusufa Pušinu, Hajrudina Pezu, Ferida Mehmedovića, Kemu Šabovića, Mustafu Hajrulahovića, Vehbiju Karića, Aziza Šadinliju, Nasera Orića, Fikreta Prevljaka, Sakiba Puškara, Ramiza Delalića, Mušana Topalovića, Dinu i Hajru Aljića, Juku Prazinu, Ismeta Bajramovića... Od telefona određenih institucija prisluškivao je: Glavni štab Armije, prostorije NTV Hayat, telefone Predsjedništva i Vlade RBiH, telefone firme Šipad, telefone Općine Novi Grad, Policijske uprave Marindvor, Novo Sarajevo, te saobraćajne policije. O gorenavedenim ljudima i institucijama postoji uredna dokumentacija koja svjedoči o tome šta je to Munir Alibabić radio, odnosno, kako je zametnuo sjeme zla koje će i za njegova šefovanja tajnom službom, ali i puno kasnije, proizvesti probleme sa ogromnim posljedicama unutar RBiH.

Ali, unutar Službe postojalo je još nekoliko ljudi koji su bili paralelni sistem u odnosu na Alibabića i koji su opservirali iste ili slične objekte. To su bili ljudi sa gotovo istim ciljevima kao što ih je imao i Alibabić, samo što je među njima samima postojalo veliko nepovjerenje. To nepovjerenje i međusobna netrpeljivost između Alibabića i njegovih bliskih saradnika s jedne strane, te Alispahića, Ugljena i Mujezinovića s druge strane, dovest će 1994. godine do sukoba velikih razmjera koji će iz godine u godinu kulminirati u razna ubistva, progone, diskreditacije, praćenja i same sudske procese i namještaljke. Nema nikakve dvojbe da su Alispahić, Mujezinović i Ugljen puno opasniji i pogubniji u odnosu na Alibabića, ali to je iz jednog vrlo prostog razloga, koji se odnosi na rok šefovanja tajnom službom i političkom podrškom. Alispahić je sa svojom dvojicom sljedbenika jednostavno bio podržan od Izetbegovića i sam predsjednik mu je više vjerovao negoli Muniru Alibabiću, pa se stoga u dugoročnim planovima odlučio za trojac Alispahić-Mujezinović-Ugljen koji se provlačio po službi dugi niz godina i koji je iza sebe ostavio tamne mrlje u novijoj historiji BiH.

Bakir vs. Munir Postoji još jedna velika razlika između Alibabića i pomenutog "trojca", a ona se ogleda u činjenici što je Izetbegović na jednome sastanku rekao: "Dobar je Bakir, on voli malo ukrasti, al' je on dobar!", čime je jasno dao prednost Alispahiću, jer je imao hipoteku kriminalca s kojom ga je mogao ucjenjivati i pomjerati ako bude potrebno. Alibabić nije kriminalac, on nije upotrijebio službu da bi uzeo pare. On je jednostavno, po mome dubokome uvjerenju, kao i njegove kolege nasljednici, obolio od tajnog policijskog posla. Ta bolest da se ljudi prate, uhode, diskredituju, da se organizuju kojekakve hajke, što medijske, što policijske na ljude, heroje ili čak na obične građane je neizlječiva.

Kako je moguće da se nezakonito prate i prisluškuju komandanti koji brane Bosnu i Hercegovinu, ljudi koji vrše ozbiljne funkcije u Vladi BiH, i na koncu ko je to dao zeleno svjetlo da se prisluškuje i sam predsjednik Alija Izetbegović?!

Ako će Alibabić, Alispahić i Mujezinović reći da su od Alije dobili naređenje da slušaju sve živo što se kreće u državi, onda se ovdje postavlja jedno vrlo logično pitanje: ko je njima, šefovima tajnih službi, naredio da slušaju Izetbegovića?

Jesu li imali svoje centre za koje su radili u Beogradu i Zagrebu, a kojima su prosljeđivali ono o čemu Izetbegović radi i razmišlja?! Kako rekosmo, za vrijeme Munira Alibabića prisluškivani su i praćeni neposlušni komandanti sa prijeratnim kriminalnim dosjeima kao što su Juka, Ćelo Bajramović, Delalić, Puškar i drugi. U prvom dijelu knjige imali ste prilike vidjeti šta je to i kako radio Ćelo jedan i drugi, te Juka Prazina pa ostaje veliko pitanje zašto ih Munja Alibabić i njegove kolege iz tajnih vojnih službi nisu pohapsili, osudili ili barem prijavili nadležnim institucijama. Ali, zato je Munja našao za shodno da uhodi i prati neke komandante koji su radi njega kasnije doživjeli klasični progon unutar zemlje za koju su se borili.

Prvi takav primjer bio je jedan od heroja odbrane grada Sarajeva Kerim Lučarević Doktor koji je smijenjen, hapšen, saslušavan i na kraju zamalo likvidiran. Naredni takav primjer bilo je smjenjivanje Sefera Halilovića u prvoj etapi, a kojoj je kumovao između ostalih i Alibabić, dostavljajući frizirane i lažne podatke Izetbegoviću. Postoji nebrojeno osoba na raznim nivoima koji su doživjeli progon kao koleteralna šteta, radi bliskosti s nekim ljudima koji su okarakterisani kao neprijatelji države (čitaj: Alije Izetbegovića). Ali, klupko o onome šta su zapravo radili SDB-ovci počelo se po prvi puta odmotavati 1994. godine, onda kada je došlo do sukoba unutar vrha tajne policije! Ta godina bila je početak nikada prekinutog rata, a sve je počelo kada se Munir Alibabić prvi požalio predsjedniku Aliji Izetbegoviću na kriminal Bakira Alispahića kao tadašnjeg ministra MUP-a u informaciji napisanoj 27. jula 1994. godine. Munja je tada napisao jednu skraćenu verziju pisma u kojoj je taksativno pobrojao sve ono za šta tereti Alisaphića kao ministra, te Ugljena i Mujezinovića kao njegove najbliže saradnike! 13. 8. 1994. godine to pismo Munja je na traženje Izetbegovića dostavio i ostalim članovima Predsjedništva, koje je od njega tražilo šire obrazloženje svega navedenog u prvobitnom kratko napisanom pismu.

Alibabić, profesionalac koji je povrijeđen sklanjanjem sa mjesta šefa SDB-a na mjesto šefa CSB Sarajevo, sjeo je i počeo pisati sve što zna o novom ministru Alispahiću i nasljedniku na bivše Munjino mjesto Mujezinviću, kao i njihovom saradniku Ugljenu. Alibabić je već tada znao da je započeo rat u kome je sve moguće, u kome su sva sredstva dozvoljena i nakon kojega više neće biti povratka. Išao je prema Izetbegoviću koji je trebao da odvaga između njega i "trojca" sa druge strane. 26. 8. 1994. godine Alibabić upućuje pismo Izetbegoviću, napisano na 75 stranica, a koje je dopunio 30. 8. 1994. godine sa još dvadeset stranica u kojima je iznio šokantne tvrdnje, koje je on kao bivši šef SDB-a i u vrijeme pisanja pisma šef CSB-a itekako znao!

Optužbe Najinteresantniji dijelovi pisma, koje u cjelini možete vidjeti na CD-u Državna tajna glase:

"Prvi dio informacije se odnosi na Ugljen Nedžada pošto mi je poručeno da o njemu napišem ono što znam. Naveo sam da je on prije višestranačkih izbora bio jedan od ključnih ljudi Duška Zgonjanina, odnosno Sredoja Novića i da je kao čovjek od povjerenja zajedno sa Božom Bagarićem ispred Saveznog SUP-a odrađivao zadatke prema Zulfikarpašić Adilu. Za cjelokupni dosje inače bili su zaduženi Ugljen i Bagarić i oni trebaju dati odgovore šta je sa tim bilo... Dolaskom na čelo SDB-a Brane Kvesića, odnosno na čelo MUP-a Alije Delimustafića, isti su negdje u aprilu ili maju 1992. godine od mene odvojeno tražili da im pomognem da dođu do Zulfikarpašićevog dosjea (...)

Asim Dutbašić je zadužio Ugljen Nedžada da po nalogu Alije Delimustafića oformi grupu za likvidaciju, za koju ću kasnije saznati da je dobila naziv "Ševe" i da su provodili snajperske aktivnosti prema Grbavici i Kromolju... Poznato mi je takođe da je ovoj grupi pristupio Zdravko Fakati, predratni rukovodilac grupe Sokoli, koja se bavila poslovima fizičkog obezbjeđenja javnih skupova i ljudi... Ugljen će im naći bazu u Butmiru, u kući Seje Hasibovića, sestrića Adila Zulfikarpašića (…)

Dalje, negdje početkom 1994 godine ponovo sam saznao da se kontroliše specijal člana Predsjedništva Ganića. Mujezinović mi je tada rekao da on to lično radi, da je sva tehnička oprema svedena kod njega u kancelariju i da je cilj da se vidi kako će se gospodin Ganić držati u postupku odlučivanja oko generalskog čina gospodina Sefera Halilovića, uvjeravajući me ponovo da je to verifikovano. Ali tada sam primijetio da u kancelariji ima više linija, ne samo jedna, pa sam ga pitao ko se ovo još sluša osim Ganića, a on mi je odgovorio da se sluša još samo Komšića. U jednom dijelu razgovora Ugljen je rekao da su on i ministar na putu došli do poražavajućih podataka o radu DKP-a, da će podnijeti o tome detaljan izvještaj predsjedniku Predsjedništva, naglašavajući da će taj izvještaj dobro uzdrmati Harisa (…).

Poslije toga, u martu mjesecu 1994. godine, u listu Avaz pojavili su se izvodi iz dosjea Husrefa Silajdžića, brata Harisa i ja sam kao načelnik Centra odmah naložio Mujezinoviću da ispita da li je to posao SDB-a, kako je dosje mogao biti neovlašteno iznesen (...) Kada sam ga sutra pozvao da vidim kakvi su rezultati tog rada, on me je obavijestio da čak nije ni počeo, objašnjavajući da je poslije toga konsultovao Ugljena i ministra Bakira i da ministar nije bio za to. To mi je bila ozbiljna indikacija da nešto nije u redu i odmah sam povezao to sa saznanjima da Enver povremeno kontaktira i Fahrudina Radončića koji ga posjećuje i u njegovoj kancelariji. Onda sam se iza toga sjetio da je ministar Alispahić prije Harisovog izbora za premijera pitao mene da li postoji kakav dosje o Harisu (...) Kada se u listu Avaz od 24. marta 1994. godine pojavio članak Afera Silajdžić, u kojem se spominje i dosje Harisovog brata Husrefa sa brojem 7256 sa njegovom fotografijom, nedvojbeno se moglo zaključiti da su novinari Avaza koristili autentičan dosje Husrefa Silajdžića koji se nalazio u dokumentaciji i arhivi Odjeljenja analitike CSB-a."

Bilo je ovo pismo Munira Alibabića iz dva nastavka, koje je pisao predsjedniku Izetbegoviću, a onda i ostalim članovima Predsjedništva RBiH, u kojem je iznio niz istina o kriminalu Alispahića, te negativnom i neprijateljskom radu Mujezinovića i Ugljena kao rukovodilaca Službe koja bi trebala da štiti državu i njene najbitnije institucije.

Iz pisma jasno je vidljiva jedna stvar, a to je da je kabinet Alije Izetbegovića itekako obavještavan s više strana o aktivnostima koje se provode unutar službe. Skandalozno je da je Izetbegović i u slučaju prisluškivanja Ganića, i u slučaju Silajdžića reagovao isto. Poslao je poruku da on zna za to, ali da ne bi bilo mudro išta dalje raditi. Alija je jednostavno imao dvije struje unutar tajne službe koje su radile paralelne poslove i o istima ga paralelno obavještavali.

S tom razlikom da je Munja Alibabić imao kod Alije svoj domet, preko kojeg ga Izetbegović nije želio pustiti dalje, a Alispahić je imao beskrajno odriješene ruke za sve prljave poslove koje je itekako dobro radio.

Na mjestu gdje Alibabić govori o kriminalu Bakira Alispahića i njegovog kuma Avde Povlakića, pogodio je u centar, tamo gdje Alispahića najviše boli. U interes i novac. Razgovor između Bakira Alispahića i Avde Povlakića, u kojem mu Bakir savjetuje da nađe kamione i zataška robu, te da je brzo dobaci u Sarajevo dok je još na cijeni, posjedujem i njega možete također na CD-u uz knjigu poslušati! U njemu Alispahić govori Povlakiću da kamione ofarba u bijelo i napiše na njima UN, a da će on dati policijsku pratnju za njih do Sarajeva, te da je vrijednost robe 550.000 maraka i da ako je ne dobaci odmah, njemu poslije ne treba, jer će takva roba doći narodu u humanitarnoj pomoći i neće se moći prodati! Tako, dragi građani Sarajeva i sirotinjo, dok ste vi ginuli u borbi za hranom i vodom u opkoljenom gradu, vaši funkcioneri su pljačkali vas i vaše porodice uvozeći robu i prodajući vam je po pijacama. Tragedija je da je to radio prvi čovjek institucije koja bi trebala štiti grad i građane od kriminala, korupcije i pljačke! Još dok je bio načelnik CSB-a, Bakira Alispahića je uhapsila vojna policija Kerima Lučarevića sa nekoliko kamiona alkohola koje je on pratio u Sarajevo, vrijednosti 600.000 - 700.000 maraka. Naravno, Lučarević ga je uhapsio, svezao, ali su ga viši organi pustili.

Odgovor Ipak, vratit ću se Alibabićevom pismu iz augusta 1994. godine, na koje je ekipa oko Alispahića iz SDB-a i MUP-a veoma brzo odgovorila predsjedniku Izetbegoviću. Evo šta su napisali:

"Po izbijanju agresije na RBiH i nakon izdaje većine kadrova SDB-a, srpske nacionalnosti, Alibabić je u Službu ponovo primio veći broj Srba, tako da se broj sa 18 povećava na 45(...) Alibabić je na poslu i privatno, uglavnom, okružen radnicima srpske nacionalnosti, koji u njemu vide svojevrsnu zaštitu. U društvu tih radnika organizira večere, proslave praznika, utakmice i povjerava im najsuptilnije detalje iz odnosa sa pretpostavljenim i drugim radnicima MUP-a i SDB-a, koje je on narušio potpuno neosnovanim podmetanjima i izmišljotinama (...)

U periodu od juna 1992. do juna 1993. godine po Alibabićevom nalogu nezakonito je primjenjivana mjera tajnog slušanja u 452 slučaja, od čega prema korisnicima telefona u Predsjedništvu - 3, Vladi - 4, MUP-u - 12, MIP-u - 1, u SDA - 1, te četiri primjene pod šifrom "VRH" i tri primjene pod šifrom "FIRMA" bez ikakvih identifikacionih podataka o vlasniku i broju telefona korisnika (...) Također je neosporno utvrđeno da je Alibabić kao načelnik Sektora SDB-a, u periodu od augusta do novembra 1992. godine, neovlašeno i protivzakonito, između ostalih, primjenjivao i mjeru tajnog slušanja telefona u bazi Lasta, odakle je vrlo često telefonirao gospodin Alispahić, u to vrijeme načelnik CSB-a (...)

Gospodin Alibabić, u jednom dužem periodu, potpuno neosnovano i krajnje zlonamjerno relativno širem krugu ljudi sistematski protura tezu 'da je ministar kriminalac', što uporno nastoji dokazati (...) Gospodin Alibabić i njegova sekretarica otvoreno se suprotstavljaju ljudima koji je pozdravljaju tradicionalnim muslimanskim pozdravom 'selam alejkum', a sekretarica na takav pozdrav najčešće upućuje psovke (...) Munir Alibabić, nekada radnik bogate radne energije, nažalost, sada nagrižen samoljubljem i karijerizmom, sa vidnim i nepopravljivim crtama profesionalne deformacije, nikome ne vjeruje bez obzira na autoritet (...) Živi i radi u paranoičnom strahu od radnih kolega, koji znaju i imaju dokumentaciju o njegovom 'profesionalnom' radu, protiv interesa muslimanskoga naroda sve do aprila 1992. godine..."

Ovo je bilo prvo pismo, odgovor kojim su Alispahić i njegovi bezbjednjaci trebali doskočiti Alibabiću i njegovom pismu od 94 stranice, što je samo dopuna prvog puno kraćeg pisma predsjedniku i članovima najvišeg državnog tijela.

Odgovor Alispahića, Mujezinovića i Ugljena je bio odvratan, mahalski i išli su da ga popljuju kao čovjeka, površno dokumentujući tek nekoliko stvari. To da je Munja prisluškivao sve redom i sve živo u Sarajevu i šire, već sam gore napisao i to je de facto zaista bilo tako.Tačno je! Licemjerno je to što se Alibabić u svome pismu žalio kako Mujezinović i Ugljen tajno prisluškuju Ganića, Sefera i druge, kada je to isto radio i Munja i to još stotinu puta više negoli njegovi nasljednici na čelu SDB-a. Dakle, i jedni i drugi imaju nešto zajedničko, a to je da su lažovi i spletkaroši što je svakako u opisu posla SDB-ovaca, odnosno tajnih policija 'ma kako se oni zvali i ma koliko mijenjali imena i oznake'.

Konačni sud Naravno, njihov sukob je trebao arbitra, makar onoga formalnoga i mislim da je to svima bilo jasno pa i samome Alibabiću. Nivo sa kojega nastupaju Alispahić, Mujezinović i Ugljen je superioran i iz načina pisanja pisama Izetbegoviću i vidi se da su imali njegovu podršku u obračunu sa Alibabićem, a da je sve dopisivanje, sve komisije i svi sastanci samo nužna forma koja se mora zadovoljiti. Pisati šefu države kako Munja ne voli nazivati selam, te kako mu je milo da okuplja Srbe u službi je skandalozno i neprofesionalno, ali podanički i ulagivački što je Izetbegoviću svakako bilo bitnije! Munir Alibabić je, po mome mišljenju, čovjek koji je imao dva lica. Onaj profesionalni dio njega i to pogotovo u periodu 1992.- 1994. godine bio je jako loš, u kojem je radio dosta nelegalnih stvari, koristeći se sredstvima Službe i on je jedan od vodećih krivaca za haos koji je nastao u Sarajevu i RBiH u toku 1993. godine. Naravno da nije mogao sam i naravno da je paralelna struja koju je predvodio Alispahić, Mujezinović i Ugljen bila jača, što su na kraju i demonstrirali.

Ali, Munja je počeo sve te prljavštine da radi, od njega je krenula hajka na ljude, komandante, političare, intelektualce, a ovi su je naravno zdušno podržavali znajući jednoga dana da će upravo to biti oružje kojim će ga srušiti! Munja je, utvrđeno je, prisluškivao 452 lica u gradu Sarajevu. Ne postoji niti jedan promil šanse da za to nisu znali i učestvovali u tome Mujezinovć, Ugljen i Alispahić i njihovi potčinjeni operativci. Ali Alibabić je platio ceh, za sve ono što su oni skupa radili. U pismu kojeg je Munja pisao 10.10.1994. godine žalio se predsjedniku Izetbegoviću kako su ga dva dana isljeđivali, jednom sedam, a drugi put osam sati u SDB-u i kako to nije korektno. Ovdje je bitno kazati jednu drugu stvar, a to je da je tačno prije godinu dana od pisanja ovoga pisma, dakle 1993. godine, moj otac Sefer saslušavan mjesec dana u SDB-u, danonoćno i u prosjeku između 12-16 sati, pa se niko, a ni Munja nije sjetio da kaže: "Čekajte, pa to nije korektno!" Munja je tada kao načelnik CSB-a odlično znao i rukovodio stvarima koje su se događale, ali nije reagovao niti ga je zanimalo. Ja sam kao maloljetnik sjedio u kućnom pritvoru 27 dana, čekajući hoće li se Sefer vratiti živ sa saslušanja ili neće!

E, pa i to je pored Bakira, Ugljena i Mujezinovića radio i Munja i to treba jasno reći, bez obzira na to što se kasnije preobratio u protivnika ove terorističke struje na čelu sa Bakirom Alispahićem. Onoga dana kada je Munja poslao pismo predsjedniku, Izetbegović je odmah sjeo i napisao istoga dana pismo, kratko pismo, Bakiru Alispahiću u kojem piše: "Bakire, odmah iza 20. oktobra očekuje se Tvoj izvještaj Predsjedništvu o provedenim mjerama u vezi sa nalazom Komisije u slučaju Alibabić. Imam utisak da su se ispitivanja nepravilnosti u MUP-u sada ograničila samo na Munira ili u vezi sa Munirom, što nije dobro. Mislim da bi za Tvoj ugled bilo korisno da energično rasčistiš situaciju i ukloniš ljude koji su pravili krupnije greške, bez obzira o kome se radi. One koje su za sebe ostvarili imovinsku korist, a takvih ima, treba krivično goniti!!!" Nekoliko dana poslije sve ove hajke u MUP-u i SDB-u, u ulici Mis Irbina, gdje je bilo sjedište Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, čiji je Sefer bio predsjednik, ušao je omalen čovjek, plave kose s plavom jaknom, nekim šuškavcem na kojem je pisalo sjećam se "POLICE". Reče sekretarici da treba Sefera hitno i da mu prenese da ga traži Munja! Munju tada nisam poznavao, štaviše gadio mi se a propos svih silnih tortura koje smo kao porodica preživjeli, zahvaljujući između ostalih i njemu! Sekretarica je izašla i pozvala ga u kabinet u koji sam ušao i ja.

Sefer, Munja i ja našli smo se unutra kada je Munja rekao: "Došao sam da mi halališ! Vidiš šta se desilo, ja sam svjestan da sam pogriješio prema tebi jako i tražim da mi halališ, a ja ću sve nepravde prema tebi što sam nanio ispraviti." Popili su kafu, mirno, ljudski i tako se na kraju tog kraćeg sastanka i razišli. Svakoga i sve sam očekivao, ali to zaista nisam. Tad je bilo prvi puta da vidim Munju i ostavio mi je zaista jadan utisak, valjda zato jer je i sam bio potišten i razoren tih dana. Alibabić i Sefer su se u narednom periodu periodično viđali i onako više neobavezno, negdje na nekoj kafi, ručku i slično. Ono što je meni ostalo upečatljivo jeste da Munja nikada nije pokušao reći Seferu, iako je to moj otac znao: "Vidi, prate te, taj i taj, tu i tu su ti prislušni uređaji!" i pružiti drugu vrstu pomoći i informacija koja bi valjda koristila ili ako ništa pokazala Munjinu dobru volju za kajanje. Za sve godine koje je proveo kao "obavještajni disident" Munja je šutio i nikada nije iznio nijedan podatak dokumentovano, osim "po sjećanju". Ipak do kraja Alibabić je ostao profesionalac koji o tome nikada nije htio govorio, niti je odavao kontakte koji bi ugrozili poziciju. Munja je znao, tj. više je vjerovao da će se on opet, jednoga dana, vratiti u Službu i zagospodariti terenom na kojem se najbolje osjeća, što se u kasnijem periodu i dogodilo, ali samo na kratko!


wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#2

Post by wanderer » 10/12/2005 18:31

Meni izgleda relativno realno. Cak se, sve u svemu, poklapa i sa Alibabicevom verzijom. Naravno, ako ostavimo i jedne i druge licne, emocionalne dozivljaje po strani.

Btw, sjeca li se iko o cemu se tacno radilo u "aferi Silajdzic"? Koliko se sjecam, nesto oko kriminalnih radnji njegovog brata Husrefa i prije samog rata...

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#3

Post by doktor30 » 10/12/2005 18:36

wandereru neznam sta se sa tobom desava pa si ovaj feljton prokomentarisao dobro.
inace si bio kritican.

a sto se tice afere silajdzic ovi iz sluzbe koliko sam ja razumio su ga ucjenivali radi brata...mislim harisa.pa to se vidi iz ovoga feljtona.

a licne razmirice pa neznam koliko ih ima.
meni je ovo poprilicno argumentovano kao i prethodna dva nastavka.
mislim da je ovo ozbiljna tema i ozbiljna argumentacija

nesha
Posts: 55
Joined: 21/10/2005 17:18

#4

Post by nesha » 10/12/2005 18:40

ma msilim da semirova knjiga je pravo analiticki dobra
divi se to iz ovoga texta stvarno.
nakon one price o atentatu i juke,koji iako je nama znan ta tema ipak nije pisana samo i exluzivno za gradjane sarajeva nego i za druge koji o tome pojma nemaju.

a ovo oko alibabica se cini realno veoma i opet su tu dokuementi.
ako stignem skenirat cu nesto iz dana imaju naka dva dokumenta dobra neke skice i neko alijino pismo alispahicu.
a sto se alibabica tice mislim da je on samo otjeran i da je radi toga ljut.
nista nije bolji od alispahica i te raje jer je kako se to odavde vidi i on pratio prisluskivao i svasta radio.
n

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#5

Post by wanderer » 10/12/2005 18:43

doture, hvala na dijagnozi mada bih ti bio jos zahvalniji da si mi ista smisleno rekao.

Ipak, hvala na clanku.

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#6

Post by wanderer » 10/12/2005 18:50

nesha wrote: a sto se alibabica tice mislim da je on samo otjeran i da je radi toga ljut.
nista nije bolji od alispahica i te raje jer je kako se to odavde vidi i on pratio prisluskivao i svasta radio.
n
Ipak postoji razlika izmedju Alibabica i Alispahicevog OOUR-a, a nju i Semir dosta dobro ilustrira. Munja je bio covjek udbaskog mentalnog slopa, a Alispahic tipicni kriminalac koji je, izmedju ostalog, koristio i klasicne udbaske metode.

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#7

Post by doktor30 » 10/12/2005 19:08

jah wandereru----

pa postoji razlika izmedju alibabica i alispahica i kako ti to rece semir je to dobro primjetio i obradio.
ali mislim da su obojica i alispahic i alibabic generalno nanijeli jako puno zla

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#8

Post by doktor30 » 10/12/2005 19:08

jah wandereru----

pa postoji razlika izmedju alibabica i alispahica i kako ti to rece semir je to dobro primjetio i obradio.
ali mislim da su obojica i alispahic i alibabic generalno nanijeli jako puno zla

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#9

Post by wanderer » 10/12/2005 19:14

Da, ali i tu postoji jedna dosta velika razlika: Alibabic je to radio prvo u uvjerenju da tako treba (pa onda sve ostalo), a Alispahic asicare iz sebicnih, kriminogenih interesa.

Porediti njih dvojicu po kolicini zla je, izuzmemo li isti milje, skoro isto kao vagati ko je nanio vise zla -- Al Capone ili Vlado Dapcevic. A to ne iede tako jednostavno, tvrdnjom koja implicira da su isti.

kojsino
Posts: 490
Joined: 24/11/2004 07:41

#10

Post by kojsino » 10/12/2005 19:26

Kako knjiga ide dalje, mali Halilovic pada u zamku ,
da eliminise iz sveobuhvatne dokumentacije ,
podatke i dokumente o prljavim stvarima ,
koji nisu od koristi za Sefera i njegovu politicku opciju...
Za sada je to u manjoj mjeri , vidjecemo kasnije...

User avatar
DiplomataSaSela
Posts: 1044
Joined: 20/10/2004 23:51

#11

Post by DiplomataSaSela » 10/12/2005 20:07

wanderer wrote: Alibabic je to radio prvo u uvjerenju da tako treba.
Meni je ostavio utisak da je radio sto je radio vise iz mrznje i osvete samo njemu razumljive nego sto je mislio da tako treba.Valjda njegov sizofreni,udbaski mozak je tesko podnosio da neko koga je zatvorio 83' bude iznad njega.Nanio je dosta stete i Aliji a bogami i Zlatku,ciji je bio omiljeni policajac.Nakon onoliko afera i hapsenja,otkrivenog oruzja predanog SFOR-u Zlatko,koji nije puno bolji od njega,je moro izgubiti izbore...

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#12

Post by doktor30 » 10/12/2005 22:45

vidi ovako wandereru ja mislim da je alispahic naravno jedan kriminalac od cijeg zla je mnogo glava palo i noge afere su se radi njega isplele.

ali ne mislim vjeruj mi da je alibabic puno bolji.
evo ovdje cu se sloziiti sa diplomatom sa sela koji rece da je alibabicevo djelovanje kostalo i "naivnog" lagumdziju koji ga je postavio.

mislim munja alibabic je covjek od kojeg je poteklo ovo svo zlo jos od 1983 godine i mladih muslimana preko zulfikarpasica pa sve do danasnjih dana.
ljudi veliko su zlo ti bolesnici iz obavjestajnih sluzbi.

pa u textu semira halilovica stoji da je dokazano da je alibabic slusao 452 telefona u sarajevu!!!
pa to je slozit ce te se BOLESNO

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#13

Post by wanderer » 10/12/2005 22:49

DiplomataSaSela wrote:
wanderer wrote: Alibabic je to radio prvo u uvjerenju da tako treba.
Meni je ostavio utisak da je radio sto je radio vise iz mrznje i osvete samo njemu razumljive nego sto je mislio da tako treba.Valjda njegov sizofreni,udbaski mozak je tesko podnosio da neko koga je zatvorio 83' bude iznad njega.Nanio je dosta stete i Aliji a bogami i Zlatku,ciji je bio omiljeni policajac.Nakon onoliko afera i hapsenja,otkrivenog oruzja predanog SFOR-u Zlatko,koji nije puno bolji od njega,je moro izgubiti izbore...
Ne znam ko je kriv za to sto su ga i Aljo i Zlaja vidjeli kao "svog policajca". U stvari mislim da znam, ali to nije tema :D

Tvrdis li gore da im je nesto imputirao?

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00
Been thanked: 1 time

#14

Post by Fair Life » 10/12/2005 22:51

doktor30 wrote:(...)
pa u textu semira halilovica stoji da je dokazano da je alibabic slusao 452 telefona u sarajevu!!!
pa to je slozit ce te se BOLESNO
Dokazano je i da je Izetbegovic bio u okruzenju njemu bliskih saradnika koji su bili u direktnoj vezi sa Vasiljevicem i koji su imali snazan uticaj na donosenje ne samo jedne Izetbegoviceve odluke !!?

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#15

Post by doktor30 » 10/12/2005 23:14

a uzmimo u obzir da u knjizi ima vjerovatno puno vise nego li u feljtonu sto znaci da nas ceka jos pokoja infomracija malo sira o svemu o cemu razglabamo.

a niko nije kriv sto su ga uzeli sebi blizu.
mnei su svi ti obavjestajci odvratni.

sto nisu slusasli karadzica,mladica,one silne spijune u sarajevu,sto nisu uhapsili juku prazinu ako su imali a vidjeli smo iz proslog broja DANA iz feljtona knjige da su imali podatke da saradjuje sa cetnicima.

a tada je sef bio alibabic
ista bagra sve redom

User avatar
profko
Posts: 149
Joined: 20/10/2005 18:45

#16

Post by profko » 11/12/2005 00:36

ma i alibabic i alispahic su odurni likovi bih.
ova zemlja bi bila sretna da ih nije imala.
drago mi je da diplomata i wanderer nako kritika sada pocinju realnije da posmatraju ovaj feljton..
postaje sve ovo ipak lijepo

aida81
Posts: 134
Joined: 02/12/2005 19:53

#17

Post by aida81 » 11/12/2005 14:44

hm...

interesantna prica..pomalo filmska.

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

#18

Post by zzzzz » 11/12/2005 15:24

Najlakse je reci da bi BiH bila sretna da Alibabic i njemu slicni nisu postojali. Nijedna zemlja ne moze bez obavjestajaca, pogotovo ne u ratu.

Druga je stvar sto smo mi imali vise onih koji su radili na nasu stetu. Ja licno, ipak imam najvise povjerenja u Alibabica, ako ga poredimo sa ekipom Muslimovic, Rekic.....mada su to relacije koje su za nas obicne smrtnike gotovo nedokucive i neshvatljive

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#19

Post by doktor30 » 11/12/2005 20:21

jesu li dokucive ili nedokucive vidjet cemo kada procitamo ovu knjiogu iz koje se kroz feljtone ponesto nazire..

jest alibabic u odnosu na muslimovica i rekica manje zlo,ali je zlo!!!
tacno da nijedna zemlja nemoze bez obavjestajaca .
ali u pravim zemljama oni rade za interes zemlje i njenih gradjana a ovdje su a to se vidi iz djelica ovoga radili direktno protiv nas i drzave.
sramota brate i da je alibabic,i alispahic i muslimovic i neznam ti ko

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#20

Post by wanderer » 11/12/2005 20:25

doture, problem sa Alibabicem i jest to sto je on "radio u interesu zemlje"... Samo, sto je ta "zemlja" zahvaljujuci Alji postajala sve slabije definisan pojam, tako je i njegov rad izlijetao iz tog okvira.

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#21

Post by doktor30 » 11/12/2005 20:30

da "u interesu zemlje" radio pa slusao 500 ljudi,pa u interesu zemlje pa presucivao podatke o kriminalcima i vodjama istih radnji, pa u interesu zemlje pa nikle ŠEVE o kojima je sjetimo se Alibabic sutio sve do 1997 ili 98 godine kada je bila ona frka oko onih agenata koji su uhapsili i upucali onoga iz drugog tabora te sluzbe.

odurni su to ljudi.
pa sto alibabic nije uhapsio juku,celu jednog,drugog,i ostale krimose po gradu nego sutio i presutio sve redom
eno jel bilo u proslom cini mi se feljtonu knjige prica o juki.
ok,ima tamo razgovor sa cetnikom gdje dogovara razmjene,sverc i ostalo.
pa alibabic presutio.pa onaj razgovor sa celom bajramovicem oko droge pa alibabic preustio..
ma mislim to je uzas jedan koji su to ljudi vjeruj mi wandereru.
sta su uradili dobro??
nista
a lose,tek izlazi polako
i kako se zakuhava vjeruj mi da cu prvi otici da procitam drzavnu tajnu
jebiga gadi mi se sve ovo malo

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#22

Post by wanderer » 11/12/2005 20:33

Ne znam koliko je on kriv za Seve, ali ne vjerujem da je presucivao to oko kriminalaca, itd. Ne bih se iznenadio da su mu ruke tu bile vezane od ovih malo krupnijih riba.

Btw, odluci se -- bi li ti da prica ili da suti?

wanderer
Posts: 726
Joined: 11/12/2004 13:10

#23

Post by wanderer » 11/12/2005 20:57

doktor30 wrote: sto nisu slusasli karadzica,mladica,one silne spijune u sarajevu
http://www.domovina.net/tribunal/page_006.php

doktor30
Posts: 413
Joined: 21/10/2005 17:04

#24

Post by doktor30 » 11/12/2005 22:44

ma daj wandereru eto sve je radio ok.
pa ja.
cuj ne vjerujes da je presucivao ??!!
pa bio je sef SDB.a sto znaci da je znao.
nikad on popricao nije o svemu nego sve nesto umotano zamotano iz aledja itd.
citao sam njegovu knjigu bih u kandzama kosa.
ma mislim gdje je tamo alija,alispahic,droga,gdje su prisluskivani razgovori,tajni dokumenti,infomracije??????

mislis li da suti zato sto nezna nista??
ne bih rekao,mislim da je svjesno sutio i suti o mnogim stvarima i da time kupuje vlastiti mir.jer kao sto znamo i ja i ti alibabic niko nit dira nit proziva.
sve kao neprijatelji a nikom nista

Lady_Godiva
Posts: 15
Joined: 14/10/2005 21:49
Location: Sarajevo

#25

Post by Lady_Godiva » 22/12/2005 10:15

U potpunosti podržavam rad Semira Halilovića. Pročitala sam knjigu ''Državna tajna'' i toplo je preporučujem svima kojima je stalo do istine.

Post Reply