Meša Selimović

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...
FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Meša Selimović

Post by FortunaBela » 19/10/2005 14:28

ISKUSTVO ME NAUČILO...

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, tečko izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna rijeć, zato je i tražiš, osjećaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju rijeći. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Derviš i smrt


Harrys
Posts: 7352
Joined: 28/04/2004 10:35

Post by Harrys » 19/10/2005 15:12

Procitavsi naslov ove teme,vratih se malo u djetinjstvo.Prosetah da vitrine sa knjigama i uzeh je,jednu od rijetkih koju sam sacuvao iz Sarajeva.Otvaram i citam posvetu "za osvojeno prvo mjesto na pionirskom prvenstvu u sahu".
Eto,sasvim slucajno,to je knjiga koju sam najvise puta procitao u zivotu.
Svaki put kad je procitam, drugacije, na neki novi nacin je shvatam. :)

User avatar
black
Posts: 15222
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje
Has thanked: 1 time
Been thanked: 8 times

Post by black » 19/10/2005 15:32

......Gresne misli su kao vjetar, ko ce ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo. U cemu je poboznost, ako nema iskusenja koja se savladavaju?

Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ono sto je proslo... ali zasto se javlja kad mi je najmanje potrebno?

Covjek najcesce govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeci.

Nikad ne znamo sta izazivamo u drugom covjeku rijecju koja za nas ima sasvim odredjeno znacenje i zadovoljava samo nasu potrebu.

DO KRAJA ZIVOTA UPOZNAVACU LJUDE, A NIKAD IH UPOZNATI NECU. UVIJEK CE ME ZBUNJIVATI NEOBJASNJIVOSCU POSTUPKA.

najbolja knjiga :)

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 19/10/2005 15:54

Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom čovjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina a o njoj ništa ne znam. Drugi čovjek je zatvorena kutija i ništa iz njega neće izaći ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se neće otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj čistoti. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 20/10/2005 22:53

Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje.
Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme.
A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: Volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: Volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: Živim s njim, bez njega moj život ne postoji...

Ostrvo...

Revolucionar
Posts: 144
Joined: 22/09/2005 17:32

Post by Revolucionar » 21/10/2005 17:10

Zlo je privlacno i blize je ljudskoj prirodi,za dobro i ljubav treba izrasti treba se pomuciti.Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast,a moze biti izuzetno opasno ako se predstavi kao jedino dobro.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 24/10/2005 20:17

Zar niko ne moze da pobjegne od svoje proslosti? Zar ljudi moraju da se okrecu u krugu, nesposobni da izmijene sudbinu koja im je unaprijed odredena? I koliko je krvno i psiholosko naslijedje sreca ili nesreca, napredak ili zaustavljenje.

Krug

mačak u čizmama
Posts: 1194
Joined: 17/03/2004 09:18

Post by mačak u čizmama » 24/10/2005 20:42

"Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?" :shock: :( :x

TVRĐAVA

User avatar
Bosanac sa dna kace
Posts: 8632
Joined: 27/06/2005 20:21
Location: ponutrače

Post by Bosanac sa dna kace » 24/10/2005 21:01

U stunji je spas!- Dervis i smrt

dow
Posts: 46
Joined: 29/09/2005 15:59

Post by dow » 24/10/2005 21:05

[img][img]http://img336.imageshack.us/img336/4697/37yn.jpg[/img][/img]

Tri knjige pripovjedaka potvrdice Andrica kao vrsnog pripovjedaca i hronicara Bosne koji sa pasijom naucnika ulazi u sve detalje i finese zivota Bosne uzimajuci za junake Srbe, Bosnjake, Jevreje, Hrvate, strance.

rajvosa
Posts: 738
Joined: 06/10/2002 00:00

Post by rajvosa » 24/10/2005 21:18

Mesa Selimovic (1910-1978)

er en representant for den muslimske kulturen i Bosnia, selv om han ikke var troende og helst ikke ville tas til inntekt for noen form for nasjonalisme.

Hans hovedverk "Dervisjen og døden" (1966) kom på norsk i 1992 (oversatt av Brit Bakker Haugen). Dette er et rikt verk som fører oss tilbake i bosnisk historie, til en dervisj, en muslimsk munk, som kjemper med eksistensielle problemer. Til tross for at Selimovic var kommunist og ateist er romanen gjennomsyret av muslimsk tankegang.

I et intervju i 1967 sa Selimovic selv om sitt forfatterskap:

"Bosnia er min store kjærlighet, selv om jeg iblant fylles av smertelig hat. Utallige ganger har jeg prøvd å flykte fra dette landet, men likevel alltid blitt værende, uansett hvor jeg oppholder meg rent fysisk: Bosnia er i meg, som mitt blodomløp. Det er ikke bare det uforklarlige båndet til hjemstedet, det er sammenvevingen av arv, historie, hele livserfaringen knyttet til dette landet, min og andres, som jeg har tatt opp i meg. Når man ser Bosnia utenfra uten kjærlighet kan det virke grovt og tungt, men sett innenfra, med den kjærlighet det fortjener, er det rikt på menneskelig varme, selv om det ikke helt forstår seg selv. En av mine personer i romanen "Dervisjen og døden" sier det slik når han snakker om bosnierne:

Ikke med noen har historien spilt et slikt puss som med oss, i går var vi det vi i dag ønsker å glemme. Men vi har ikke blitt noe annet. Vi har stanset halvveis, forbløffet. Vi kommer ikke videre. Vi er revet løs, men ikke akseptert noe annet sted. Som en bakevje som flommen har avskåret fra selve elveløpet og som verken har strøm eller munning, for liten til å være en innsjø, for stor til å bli sugd opp av jorden.

Det er få som er blitt tumlet om med av historien på en mer smertelig og dramatisk måte enn bosnierne. Tenk på alt historien har avleiret i disse menneskene gjennom århundrene! En følelse av egen ubestemmelighet, andres skyld, tyngende historie, usikker fremtid, frykt for forandring, ønske om godhet og menneskelighet som skal gjelde alle mennesker uten unntak (det er det kjente uttrykket merhamet, en storsinnet åpenhet overfor alle mennesker, ønsket om en universell humanisme, som forsvar mot sin egen isolasjon). Ofte er de blitt skuffet, noe som gir grobunn for hat. Bosnierne er veldig kompliserte og sammensatte mennesker, og det er vanskelig å forstå dem ved første møte og ytre inntrykk."

User avatar
black
Posts: 15222
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje
Has thanked: 1 time
Been thanked: 8 times

Post by black » 24/10/2005 23:32

... nesreca je sto kod nas svako misli da je na pravom mjestu,
i svako svakome je moguci suparnik; ljudi preziru one koji ne
uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir
ako zelis mir, ili na mrznju ako pristanes na borbu. Ali ne
ulazi u okrsaj ako nisi siguran da ces oboriti protivnika. Ne
upiri prstom na tudje nepostenje ako nisi dovoljno jak da to
ne moras dokazivati.....



... sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covjek ne
smije predati. Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke
izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se
otkines od sebe neodlucnog, kad pobijedis svoju malodusnost,
otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svet vise nije
skucen ni pun prijetnji......

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00

Post by Fair Life » 24/10/2005 23:48

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota."
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .(Mesa Selimovic, DERVIS I SMRT)

User avatar
dizZaster
Posts: 589
Joined: 23/09/2005 11:19
Location: Sarajevo

Post by dizZaster » 25/10/2005 21:30

citat;
MEŠA SELIMOVIĆ O BOŠNJACIMA

"Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz. Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo. Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluzimo. Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve se placa pa i ova ljubav. Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se placa, pa i ta ljubav. Zar smo mi slucajno tako pretjerano meki i surovi, raznjezeni i tvrdi. Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto? Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti."

dow
Posts: 46
Joined: 29/09/2005 15:59

Post by dow » 25/10/2005 22:09

'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje .Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno .Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''


''Možda zbog neravnog hoda kroz istoriju ,zbog stalnih nesreća ,zbog istorijske kobi .Nikad Bosna nije imala sreću da je moćni susjedi ostave na miru .Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek vraćali svome prkosu .Turska okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slibodu.Ali i oni koji su prešli u tuđu vjeru ,ostali su Bosanci ,čudan soj ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio što su njegova druga braća,mada su im isti običaji ,način života ,jezik ,ljubav prema zavičaju .Tako ostaju sami .Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani .Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena ,praktički bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s uređenim urbanim životom ,sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita .Nisu prišli tuđinu a odvojili su se od svojih .Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put?Nikuda .To je tragičan bezizlaz .U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska .Od kuće i porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se ispoljavao .Ako se na taj način stvorila intezivna intimna atmosfera ,s neobičnom jakom osjećajnošću (naše najljepše narodne balade i romanse su muslimanske) stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo .Išli su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer im put nije bio isti .S ostalim nisu mogli jer su željeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju .A kraj Turske carevine je i kraj svega što su oni bili .Razum tu nije mogao pronaći rješenje .Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri čemu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematično ,afektivno reagovanje .Ako se tome dodaju mržnja,osjećanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi .''

A za Bosance Selimović kaže :

''Mi smo ničiji .Uvijek smo na nekoj međi ,uvijek nečiji miraz .Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo ,uskoro nećemo znati ko smo .Živimo na razmeđu svjetova ,na granici naroda ,uvijek krivi nekome .Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu .Otrgnuti smo ,a neprihvaćeni .Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka ,ni ušća ,suviše malen da bude jezero ,suviše velik da ga zemlja upije .Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo .Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo .Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje ,a sve se plaća pa i ova ljubav .Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća .Kakvi su ljudi Bosanci ?To su najzamršeniji ljudi nasvijetu ,ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom .Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo ,a nismo postali ni nešto drugo .S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva ,nećemo da gledamo unazada ,a nemamo kad da gledamo unaprijed .Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi ,raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto?Zato što nam nije svejedno .A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni ,svaka čast našoj ludosti !''

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 26/10/2005 21:05

KAKVI SU LJUDI BOSANCI?

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.


A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.


Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti!


Meša Selimovic

dow
Posts: 46
Joined: 29/09/2005 15:59

Post by dow » 26/10/2005 21:59

Kraj

Septembar,
Skupocena nagnuta čaša
Kojoj ivicu vino kvasi.
Srce bije sve jače, sve dublje,
Krv je nemirna, jer predoseća
Ono što donosi plodna jesen:
Odlazak, nestanak, kraj.

(1970)

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 28/10/2005 19:26

Cetrdeset mi je godina ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se nicega ne boji, pa ni sebe.

Dervis i smrt

dariosa
Posts: 515
Joined: 03/05/2003 00:00

Post by dariosa » 29/10/2005 15:27

dow wrote:'' Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja .Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje čovjek fizički živi .Bosna je u meni kao krvotok .Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja ,već i koloplet naslijeđa ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg ,dalekog ,koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viđena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac .Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima!Osjećanje vlastite neodređenosti ,tuđe krivice ,teške istorije ,neizvjesne budućnosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju .To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima .''


svaka cast za temu. ne mogu sada da trazim i ispisujem na desetine, ako ne i na stotine citata iz rahmetli mesinih knjiga. ovaj sto sam citirao mi je medju 10 najjacih a posebno ovaj podebljani dio.

zaboravi da dodam da je covjek bio GIGANT... od svih pisaca koje sam iscitao, moram priznati da je mesa na mene ostavio najveci utisak i da mu se najmanje jednom godisnje vracam.

igla
Posts: 228
Joined: 19/05/2003 00:00
Location: sarajevo

Post by igla » 29/10/2005 16:00

subjektivno ili ne ali Dervis i smrt je najbolja knjiga koju sam u zivotu procitao, a samim tim Mesa je najveci pisac svi vremena
tuzno sto njegov genij nije nagradjen Nobelovom nagradom, jer ju je objektivno vise nego zasluzio
pitanje: moze li se Nobelova nagrada dobiti naknadno, da se povede inicijativa u tom smjeru

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00

Post by Fair Life » 29/10/2005 16:06

Mesa je piramida... vrh piramide. On je filozof zivljenja.

dariosa
Posts: 515
Joined: 03/05/2003 00:00

Post by dariosa » 29/10/2005 16:10

igla wrote:subjektivno ili ne ali Dervis i smrt je najbolja knjiga koju sam u zivotu procitao, a samim tim Mesa je najveci pisac svi vremena
tuzno sto njegov genij nije nagradjen Nobelovom nagradom, jer ju je objektivno vise nego zasluzio
pitanje: moze li se Nobelova nagrada dobiti naknadno, da se povede inicijativa u tom smjeru


a ja bi jos dodao da je to knjiga koju sam najvise puta u zivotu procitao. moram je bar jednom godisnje procitat.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 01/11/2005 19:04

Evo jedne pesme iz "Tvrđave".


U življenju, u trpljenju
srce blijedi,
srce vene,
sjena slijedi
bivšeg mene,
u trpljenju, u življenju.

Izgubih se u traženju.
Ja sam bio,
ja sam i sad.
Nisam bio,
nisam ni sad.
Izgubih se u traženju.

U lutanju, u snovima
noć me rubi,
dan me vraća.
Dan se gubi,
život kraća,
u snovima , u lutanju.

U nadanju, u čekanju
život snijem,
a snom živim.
Srce krijem,
srce krivim
što ne živim,
što još snijem,
u čekanju, u nadanju.

User avatar
Alfons Kauders
Posts: 36882
Joined: 24/09/2004 13:39
Location: Glavni Stan NVZ
Contact:

Post by Alfons Kauders » 01/11/2005 19:12

"Pecaj ribu, Ahmete Sabo" :)

Tvrdjava jako dobro opisuje nas narod i nas mentalitet - u najgorem svijetlu... Dok je citas skontas kako se nista bitno kod nas ne mijenja, a i sto se mijenja ne mijenja se na bolje, ista prica i danas, "halke", strah, okrutnost, mrznja, podlost, lopovluk, a koliko god da se covjek trudi ne moze pobjeci od tog crnila i belaja...

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 01/11/2005 19:20

halke", strah, okrutnost, mrznja, podlost, lopovluk, a koliko god da se covjek trudi ne moze pobjeci od tog crnila i belaja...
Na žalost, je to tako... :-?

Post Reply