(H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#726 Re: Crkva Bosanska i Rimokatolicka Crkva u predosmanskoj Bosni

Post by Smail Aga Cengic »

asurbanipal wrote:
Smail Aga Cengic wrote:sad se sve vraca na svoje mjesto, kmetovi se vracaju kmetstvu, Bosna Bosnjacima a gosti lagano kuci u prapostojbinu...

Pa vidiš da se vratilo sve na svoje mjesto. Imaš feudalnu gospodu na vrhu feudalne piramide: Bakira, Čovića, Dodika, onda ispod njih idu njima podložni, poslušnici i na dnu feudalne piramide imaš "kmetove" tj. običan narod, puk. Tako ti je u srednjem vijeku bilo. "Dobri Bošnjani" nisu bili nikakav narod, nego je ta sintagma bila više stvar prestiža, privilegija koju su imali prva dva sloja feudalne piramide, dakle vladar, kralj na čelu, pa onda ispod njegovi vazali, vlastelini, a na dnu kmetovi, narodne mase koje niko ništa ne pita. Šuti, radi, pokrij se po ušima. Onda ti u po dana dođe neki Amir Zukić, Čengić, Šahinpašić na bijelom konju, kidnapuje ti ženu, i onda "provede" noć sa njom pa ti je sabah zorom vrati onako polovičnu. Za 500 godina pisat će se mitovi o "dobrom dedi Aliji", vjerovatno će postojati i neka izreka tipa "od Alije, reisa Cerića i dobrijeh dana", a o Bakiru I.-om iz ugledne dinastije Izetbegovića ćeš vjerovatno imati panegirike, kao danas o Tvrtku I. Kotromaniću. O Bošnjačkim mitovima,kmetovima, čija je Bosna, srpska, hrvatska, bošnjačka imaš isto napisano. Nego, znam da ti je historija hobi, niko ti ne brani da pišeš i da se baviš sa tim, ali njeno tumačenje ostavi ipak ljudima koji su obrazovani za to, pa makar se radilo o nekom Vladimiru ili Anti. I meni je meteorologija hobi, pa ne kažem da sam bolji meteorolog od Čede Majstorovića ili Zorana Vakule...
Ne znam zasto to pises ali Bosnjani su bili zaseban korpus...a bosna je bosanska, niti turska niti hrvatska a niti srpska i nijedna religija danasnja ne polaze iskljucivo pravo na nju.

Ti se dohvatio Bosnjana a ako nije smijeh i tuga istovremeno cinjenica da je Raguza postala rvacka a banat servija i da nas danas ubjedjuju u historijsku tradiciju tih drzava ja ne znam sta je onda...

Ne razumijem zasto me guras u desni ugao, ja se zgrazam alije rahmetlije i njegove stranke i svih njenih derivata..
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#727 Re: Crkva Bosanska i Rimokatolicka Crkva u predosmanskoj Bosni

Post by Smail Aga Cengic »

stonotenisercina wrote:Jarane, nisam ja nikakav mitoman, nego ovim bezobrazniku pojazujem kako istina ima dva lica, on vrijedja sve koji nisu danasnji Bosnjaci,naziva ih kmetovima, ili sto je popularno porucuje da idu tamo odakle su dosli,.nek vidi kloc da se i njemu isto moze poruciti :-)
Mitoman i to onaj prekodrinski...pa svi su vlasi naseljeni da budu kmetovi osim onih u Vojnoj krajini koji su bili granicari...nema potrebe da se stidis..
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#728 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Smail Aga Cengic »

Nakon osmanskog zauzimanja Smedereva, 1459. godine, SPC koja je do tada bila poznata pod imenom Pećka patrijaršija, biva ukinuta i potpada pod direktni nadzor Ohridske arhiepiskopije.

Ohridska arhiepiskopija je PRVA autokefalna slavenska pravoslavna crkva i Osmanlije koji su vec vladali Ohridom, ucinili su logican potez, novu sektu stavili pod upravu stare i prve crkve. Poslije 530 godina ce ova crkva dozivjeti da bude ukinuta od strane SPC-a koja joj i dan danas ne prizna aukefalnost, iz cega se vidi pokvarenost, iskrivljivanje historije i jagma za silom i vlasti od strane SPC-a.

Dakle, ovdje hocu da podvucem da Osmanlije nisu uopste htjeli da kazne ili zabrane tu malu sektu zvanu SPC, nego su samo doveli reda u toj crkvenoj organizaciji i sve doveli pod jedan krov, prema historijskoj hijerarhiji, odozgo na dole. SPC je to iskoristila za izvrtanje historije i huskanje narode protiv Osmanlija.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#729 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Smail Aga Cengic »

Kada SPC i pravoslavlje prelaze Drinu?

Od osamdesetih godina 15. vijeka spominju se pravoslavni svecenici i vjernici u mnogim dijelovima Bosne u kojima prije nije bilo ni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnih manastira podignuto u 16. vijeku (u Tavni, Lomnici, Papraci, Ozrenu i Vozuci), a vazni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put se spominje 1498. godine. Te nove gradevine jos vise iznenaduju kad se zna da je zakonom kanun-i raya bilo zabranjeno gradenje novih crkava - ocito je da su otomanske vlasti svaki put morale izdati posebno odobrenje.

Manastir Tavna se prvi put spominje 1533. godine
u osmanskim defterima, izvor SPC
Manastir Lomnica - Prvi zapis pisan je u Lovnici 6. novembra 1577/78. godine u vrijeme jeromonaha Arsenija: „pri Arseniju jeromonahu, jako bitijemu vtoromu starcu obitelji sej“, potvrdjeno i u "Službenom glasniku BiH", broj 44/09
Manastir Papraca - prvi pisani dokaz je iz 1550. godine, izvor SPC
Manastir Ozren - prvo pominjanje 1587. godine, izvor SPC
Manastir Vozuća u Vozućoj - prvo pominjanje 1617. godine, objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04

Iz prilozenog se da zakljuciti da je:

- da je SPC u saradnji sa osmanskom vlascu, i to u veoma povlastenom polozaju, jer grade crkve i manastire
- da je SPC (u 19. i 20. vijeku) masovno izvrtala historiju i krila svoju saradnju te je to vjesto okretala i predstavljala kao vlastito "mucenistvo"
- da je SPC bila nalogodavac sa pokusaje osvajanja Bosne, Duklje, Makedonije i Hrvatske dijelova Rumunije, dijelova Madjarske, dijelova Bugarske, dijelova Albanije, od strane zemlje Servije/Srbije

Zanimljivo je takodje da su ti neki manastiri u blizini nekropola stecaka, sto nas dovodi do jos jednog zakljucka a to je da su protjerani Bogomili ostavili veliki prostor iza sebe koji su Osmanlije naselili svojim novim ljubimcima. Jer, ubada u oci cinjenica da je proslo od 80 i vise godina od progona Bogomila Bosne do prvih crkava SPC-a u Bosni. Znajuci da su se Bogomili iseljavali, te bili pokatoliceni ili islamizirani 60-ih godina 15. vijeka, vrlo lako se da zakljuciti kada su stigli novi stanovnici Bosne, poklonici sekte SPC.

Dalje, nakon sagledavanja ovog prijelaznog perioda, tj. perioda prvog dolaska SPC-a u Bosnu, da se zakljuciti da je Servia kao projekat SPC-a zakazao na Kosovu Polju 1389. godine, ali SPC kao ustanova i izum Nemanjica je opstala i dalje se hranila dusama i zivotima pravoslavnog zivlja. SPC je podmuklo se klanjala sultanu, zene srpkinje aminovali da radjaju buduce sultane, jer u tome trenu, do 18./19. stoljeca nisu imali drugog izlaza nego da se poklone velikom Sultanu. To je legitimno, ali nije legitimno to nijekati i izvrtati i od 420 godina totalne podanosti izmisljati 420 godina borbe ili od 420 godina odlicne uzajamne saradnje izmisljati neke represije.

O prijelasku sa ljubavi prema Osmanskom carstvu na ljubavi prema Ruskom carstvu cu pisati kad budemo obradjivali taj vremenski period.


Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» Smail Aga Cengic

hefta
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#730 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by asurbanipal »

Smail Aga Cengic wrote: Zanimljivo je takodje da su ti neki manastiri u blizini nekropola stecaka, sto nas dovodi do jos jednog zakljucka a to je da su protjerani Bogomili ostavili veliki prostor iza sebe koji su Osmanlije naselili svojim novim ljubimcima. Jer, ubada u oci cinjenica da je proslo od 80 i vise godina od progona Bogomila Bosne do prvih crkava SPC-a u Bosni. Znajuci da su se Bogomili iseljavali, te bili pokatoliceni ili islamizirani 60-ih godina 15. vijeka, vrlo lako se da zakljuciti kada su stigli novi stanovnici Bosne, poklonici sekte SPC.

Hercegovu prijestolnicu, Blagaj, osmanske jedinice zauzele su tek 3.6. 1466. godine, nakon smrti hercega Šćepana, koji umrije 22.5.1466. godine u (Herceg) Novom. Uz njegov smrtni oltar našli su se mitropolit Mileševski David i starješina Crkve bosanske gost Radin Butković, knez Pribisaja Vukotić i drugi velikaši. Mitropolit i gost, su predstavnici dvije vjere, čiji su vjernici okosnica njegovih podanika. Nameće se pitanje zašto nema rimokatoličkih predstavnika ?

Smail Aga Cengic wrote:Dalje, nakon sagledavanja ovog prijelaznog perioda, tj. perioda prvog dolaska SPC-a u Bosnu, da se zakljuciti da je Servia kao projekat SPC-a zakazao na Kosovu Polju 1389. godine, ali SPC kao ustanova i izum Nemanjica je opstala i dalje se hranila dusama i zivotima pravoslavnog zivlja.

Ovaj dio iznad je školski primjer instrumentalizacije historije, kada se "Memorandumi SANU-a" i projekti "Velike Srbije" teleportiraju iz sadašnjice u srednji vijek. Uglavnom ništa više od proizvoljnih tumačenja koja u ozbiljnoj historijskoj nauci i literaturi nemaju nikakve osnove.


Smail Aga Cengic wrote:SPC je podmuklo se klanjala sultanu, zene srpkinje aminovali da radjaju buduce sultane, jer u tome trenu, do 18./19. stoljeca nisu imali drugog izlaza nego da se poklone velikom Sultanu. To je legitimno, ali nije legitimno to nijekati i izvrtati i od 420 godina totalne podanosti izmisljati 420 godina borbe ili od 420 godina odlicne uzajamne saradnje izmisljati neke represije.

Ovdje se može reći da si pogubio kunce. Nije lahko prihvatiti i progutati činjenicu da je taj grb sa avatara u Bosnu došao preko Srbije. Dakle, vezano za ovaj gore upis, da li ti je poznat izraz "politički brakovi", ko ga je prvi u praksu uveo i koliko su se oni konzumirali često u Evropi srednjeg vijeka ? Zašto su Osmanski sultani ženili bizantske princeze ?

Vidiš, kako se Bošnje diče vezama sa Osmanskim sultanom :mrgreen:

Huma hatun (plemenita) Kosača - Bošnjakinja koja je spojila dva svijeta


http://www.akos.ba/kultura-tradicija/bo ... va-svijeta
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#731 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by asurbanipal »

Još jedan od mitova. Ovaj put bošnjačkih.

Parada kiča i šunda u organizaciji nekakvog FBI :-)


Image
User avatar
bdzs
Posts: 820
Joined: 24/03/2010 14:40

#732 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by bdzs »

asurbanipal wrote:Još jedan od mitova. Ovaj put bošnjačkih.

Parada kiča i šunda u organizaciji nekakvog FBI :-)


Image
Da su Goti boravili u Bosni to nije sporno, pa čak da su dijelom preci sadašnjih Bošnjaka ali i drugih naroda, ni to nije sporno. Sporna je tvrdnja da su su imali znajčajan uplivu u nastajanju bilo kojeg naroda na Balkanu, jer su isti imali i svoj jezik i svoje pismo od čega nigdje nije ostalo ni traga.
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#733 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by asurbanipal »

bdzs wrote: Da su Goti boravili u Bosni to nije sporno, pa čak da su dijelom preci sadašnjih Bošnjaka ali i drugih naroda, ni to nije sporno. Sporna je tvrdnja da su su imali znajčajan uplivu u nastajanju bilo kojeg naroda na Balkanu, jer su isti imali i svoj jezik i svoje pismo od čega nigdje nije ostalo ni traga.

Niko ne spori prisustvo Gota na ovim prostorima. Slažem se s tvojim navodom i tvrdnjom da je itekako sporno da je jedan narod (u ovom slučaju Bošnjaci) čisto gotskog (čitaj "arijevskog" porijekla). Problem je što se gore navedena gospoda poziva na politički pamflet tj. Memorandum 1942. koje su sarajevski nacistički kolaboratori poslali Hitleru, kao na nekakav validni historiografski izvor. U ovom ulizivačkom političkom pamfletu isitiču se dvije sramotne stvari:

Prva je u kojoj se potpisinici žale Fireru što Pavelić nije riješio "jevrejsko pitanje" kako treba:
“Počeo je (Ante Pavelić op.a.) odmah da brojne Jevreje u Bosni, naročito u Sarajevu, gdje ih ima veoma mnogo i veoma bogatih, prima u katoličku crkvu...Za veoma kratko vrijeme, svećenik Bralo je u Sarajevu primio u katoličku crkvu 3 800 Jevreja. Kada su ovi osetili da su zaštićeni, započeli su ponovo svoju izdajničku rabotu...Bog zna dokle bi ovi novopečeni katolici Brala dospjeli...da ih hrvatske vlasti nisu najzad, na energično traženje nemačkih oružanih snaga, uputili u koncentracioni logor"

(Dedijer, V i Miletić, A. Genocid nad Muslimanima 1941-1945, Sarajevo: Svjetlost, 1990, str 250-264.)

U drugoj se navodi potreba za premještanjem stanovništva (čitaj: etničkim čišćenjem) a što je faktički vodilo podjeli BiH. I ta inicijativa upravo dolazi od tadašnjih sarajevskih muslimanskih intelektualaca u tom ulizivačkom i sramotnom memorandumu:
"Na teritoriji označenoj sa B, postojala bi relativna većina: 750.000 Bošnjaka-muslimana, 600.000 pravoslavnih Srba i 300.000. Na teritorijama označenim sa A, C, i D, tj. dijelovima Bosne koje ustupamo Hrvatskoj, Italiji i Crnog Gori, živi 175.000 Bošnjaka-muslimana za koje smo uvereni da je moguće, s obzirom na naše nepodnošljivo stanje, da ih preselimo još pre završetka rata, a najkasnije po njegovom završetku, u našu Bosnu, tj. na pomenutu teritoriju B. Ali oko 100.000 Srba i Crnogoraca, kao i oko 75.000 Hrvata, koji su se doselili za vremen postojana Jugoslavije, biće iseljeni u svoju postojbinu. Time će naše čisto bosansko stanovništvo dobiti apsolutnu većinu i odnos stanovništva bio bi: 925.000 muslimana, 500.000 pravoslavnih Srba i oko 225.000 katoličkih Hrvata."

(Dedijer, V i Miletić, A. Genocid nad Muslimanima 1941-1945, Sarajevo: Svjetlost, 1990, str 250-264.)

Kao što sam već ranije naveo, sumanuta je i teza o "čisto gotskom porijeklu Bošnjaka". Niko, do tog Memoranduma 1942. nije zastupao ovu tezu o porijeklu bosanskih muslimana u ozbiljnim historiografskim radovima i djelima, kao ni poslije toga, sve do ovih novopečenih 'telektualaca poput ove Bisere i KurCćehajića. Dakle, radilo se o čisto ulizivačkom pamfletu kako bi se istakla krvna srodnost sa nacističkom ideologijom, pa prema tome se i izvlači teza da "Muslimani nisu Slaveni, nego Goti", kako u memorandumu stoji, a sve sa ciljem stvaranja autonomije u okviru Trećeg Reicha. Moguće je da je ta teorija došla preko Hrvatske, jer je sličnih ideja bilo i u NDH o čemu piše i Jareb:

Jesu li Hrvati postali Goti ? Odnos ustaša i vlasti Nezavisne Države Hrvatske prema neslavenskim teorijama o podrijetlu Hrvata



http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=62394
User avatar
bdzs
Posts: 820
Joined: 24/03/2010 14:40

#734 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by bdzs »

asurbanipal wrote:
Kao što sam već ranije naveo, sumanuta je i teza o "čisto gotskom porijeklu Bošnjaka". Niko, do tog Memoranduma 1942. nije zastupao ovu tezu o porijeklu bosanskih muslimana u ozbiljnim historiografskim radovima i djelima, kao ni poslije toga, sve do ovih novopečenih 'telektualaca poput ove Bisere i KurCćehajića. Dakle, radilo se o čisto ulizivačkom pamfletu kako bi se istakla krvna srodnost sa nacističkom ideologijom, pa prema tome se i izvlači teza da "Muslimani nisu Slaveni, nego Goti", kako u memorandumu stoji, a sve sa ciljem stvaranja autonomije u okviru Trećeg Reicha. Moguće je da je ta teorija došla preko Hrvatske, jer je sličnih ideja bilo i u NDH o čemu piše i Jareb:
Valjda je jasno da je memorandum iz 1942 bio najobičnije dodvoravanje hitlerovoj njemačkoj, normalno sve to treba posmatrati iz perspektive onovremenih dagađaja. Ovaj put se želi tim memorandumom dokazati različitost od onih drugih jer eto već tada je muslimanska elita znala kojem je narodu pripadala. Potenciranje razlika od onih drugih je ništa drugo do pokašaj dokazivanja prava na posjedovanje neke teritorije koju taj narod živi ili je živio. Zar nije dobar primjer velikosrpska ideologija "Srbi svi i svuda" samo što je ta ideologija imala još dodatak o "prodaji vjere za večeru". Po meni je to budalaština i takve teze mogu štetiti samo Bošnjacima :( . Narodi u BiH su po pitanju porijekla vrlo raznoliki ali generalno su najsličniji jedni drugima.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#735 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Smail Aga Cengic »

asurbanipal wrote:
Smail Aga Cengic wrote: Zanimljivo je takodje da su ti neki manastiri u blizini nekropola stecaka, sto nas dovodi do jos jednog zakljucka a to je da su protjerani Bogomili ostavili veliki prostor iza sebe koji su Osmanlije naselili svojim novim ljubimcima. Jer, ubada u oci cinjenica da je proslo od 80 i vise godina od progona Bogomila Bosne do prvih crkava SPC-a u Bosni. Znajuci da su se Bogomili iseljavali, te bili pokatoliceni ili islamizirani 60-ih godina 15. vijeka, vrlo lako se da zakljuciti kada su stigli novi stanovnici Bosne, poklonici sekte SPC.

Hercegovu prijestolnicu, Blagaj, osmanske jedinice zauzele su tek 3.6. 1466. godine, nakon smrti hercega Šćepana, koji umrije 22.5.1466. godine u (Herceg) Novom. Uz njegov smrtni oltar našli su se mitropolit Mileševski David i starješina Crkve bosanske gost Radin Butković, knez Pribisaja Vukotić i drugi velikaši. Mitropolit i gost, su predstavnici dvije vjere, čiji su vjernici okosnica njegovih podanika. Nameće se pitanje zašto nema rimokatoličkih predstavnika ?
1. Dokaz?

2. Mozda jer su na vrijeme utekli?

3. Nemoj mi samo pricati o pravoslavstvu Bosne i time o nekatolicanstvu iste, to je nebuloza.

asurbanipal wrote:
Smail Aga Cengic wrote:Dalje, nakon sagledavanja ovog prijelaznog perioda, tj. perioda prvog dolaska SPC-a u Bosnu, da se zakljuciti da je Servia kao projekat SPC-a zakazao na Kosovu Polju 1389. godine, ali SPC kao ustanova i izum Nemanjica je opstala i dalje se hranila dusama i zivotima pravoslavnog zivlja.

Ovaj dio iznad je školski primjer instrumentalizacije historije, kada se "Memorandumi SANU-a" i projekti "Velike Srbije" teleportiraju iz sadašnjice u srednji vijek. Uglavnom ništa više od proizvoljnih tumačenja koja u ozbiljnoj historijskoj nauci i literaturi nemaju nikakve osnove.
Ovdje pises nista ni sa cim, bez ikakve veze, pa da ja malo razjasnim...Htio sam reci sljedece: srpska arhiepiskopija je koristila zemaljske kraljeve da se siri tada, a SPC u novije doba. Trosili su i svoje podanike kao sto su ubijali ostale "nevjernike".

asurbanipal wrote:
Smail Aga Cengic wrote:SPC je podmuklo se klanjala sultanu, zene srpkinje aminovali da radjaju buduce sultane, jer u tome trenu, do 18./19. stoljeca nisu imali drugog izlaza nego da se poklone velikom Sultanu. To je legitimno, ali nije legitimno to nijekati i izvrtati i od 420 godina totalne podanosti izmisljati 420 godina borbe ili od 420 godina odlicne uzajamne saradnje izmisljati neke represije.

Ovdje se može reći da si pogubio kunce. Nije lahko prihvatiti i progutati činjenicu da je taj grb sa avatara u Bosnu došao preko Srbije. Dakle, vezano za ovaj gore upis, da li ti je poznat izraz "politički brakovi", ko ga je prvi u praksu uveo i koliko su se oni konzumirali često u Evropi srednjeg vijeka ? Zašto su Osmanski sultani ženili bizantske princeze ?

Vidiš, kako se Bošnje diče vezama sa Osmanskim sultanom :mrgreen:

Huma hatun (plemenita) Kosača - Bošnjakinja koja je spojila dva svijeta


http://www.akos.ba/kultura-tradicija/bo ... va-svijeta
opet da pojednostavim, gubis mi se nekako:

1. gdje sam pogubio konce? Jel to Servi nisu sluzili Sultanu bolje nego bilo koji krscanski narod?

2. Posto si mi mLogo bistar, de mi navedi politicki brak Osmanlija poslije polovine 15. vijeka, genije...

3. Ljiljani su svaciji znak, a najvise masonski, njih mozes naci svugdje na svijetu, manje srbovanja, kolega...

ako ces odgovarati, malo konkretnije, molicu...
Perperius
Posts: 80
Joined: 31/01/2016 22:41

#736 Re: Srpski mitovi

Post by Perperius »

Zašto uporno stavljate samozvanog akademika Deretića kao dokaz neke naše mitomanije?
To je čovek kome se u Srbiji svi sprdaju osim 2% morona koji mu veruje a kojima on uzima keš za svoje propagande.
User avatar
spreca
Posts: 66518
Joined: 07/11/2006 19:31
Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu

#737 Re: Srpski mitovi

Post by spreca »

imamo mi svog Deretica...Dzevad Galijasevic
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#738 Re: Srpski mitovi

Post by asurbanipal »

"Danas na svetu, počev od Rusije, preko svih evropskih država, do Amerike i Australije, ima nekoliko stotina katedri za istoriju starog i srednjeg veka. Otiđite na bilo koju od njih i recite da su Srbi narod najstariji i oni će vas gledati kao da ste sišli s uma. Ali, ponavljam, ne zato što na tim katedrama predaju neki srbomrsci koji ništa drugo ne rade nego smišljaju kako da napakoste Srbima i da im "ukradu" nekoliko hiljada godina njihove tobožnje prošlosti, već zato što je istorija ozbiljna nauka, nauka koja pretenduje da bude najegzaktnija među humanističkim disciplinama, nauka, dakle, koja ima svoju metodologiju brušenu već nekoliko stoleća, te su ljudi koji se ozbiljno bave istorijom sposobni da razlikuju igrariju ili lakrdiju od scientističkih postignuća."


Image



Izvor: Radivoj Radić, Kriza istorije, UDI, Beograd 2009.
User avatar
SmokingMan
Posts: 18381
Joined: 08/07/2012 18:11
Location: I am back!

#739 Re: Srpski mitovi

Post by SmokingMan »

Šta rade konobari sa šajkačama u Iranu,joj koja je ovo komedija od čovjeka... :D

Pa i ovo:"Katalonci sada kažu:Mi smo poreklom Srbi..."
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#740 Re: Srpski mitovi

Post by asurbanipal »

SmokingMan wrote:Šta rade konobari sa šajkačama u Iranu,joj koja je ovo komedija od čovjeka... :D

Ako si mislio na Radića, legenda čovjek. Ne znam samo koliko mu je trebalo živaca da u svojoj knjizi sarkastičnog naslova Srbi pre Adama i posle njega raskrinka i pobije tvrdnje autohtonista i mitomana poput Pjanovićke i Deretića. Uz Radića treba svakako izdvojiti i Aleksandra Lomu i pokojnog Tibora Živkovića, koji su se suprostavili pojavi pseudonaučnih, patoloških i suludih teorija o "Srbima kao narodu najstarijem", o "Isusu koji priča sprski jezik", a koje su iznosili likovi poput Deretića, Milića od Mačve, Sime Lukin - Lazića, Olge Pjanović, itd. Naravno, autohtonisti su optužili Radića i ekipu da rade za Vatikan, da su agenti "bečko-berlinske" škole...


Topla preporuka :mrgreen:


Image


https://www.scribd.com/doc/148297944/Ra ... osle-Njega
User avatar
SmokingMan
Posts: 18381
Joined: 08/07/2012 18:11
Location: I am back!

#741 Re: Srpski mitovi

Post by SmokingMan »

asurbanipal wrote:
SmokingMan wrote:Šta rade konobari sa šajkačama u Iranu,joj koja je ovo komedija od čovjeka... :D

Ako si mislio na Radića, legenda čovjek. Ne znam samo koliko mu je trebalo živaca da u svojoj knjizi sarkastičnog naslova Srbi pre Adama i posle njega raskrinka i pobije tvrdnje autohtonista i mitomana poput Pjanovićke i Deretića. Uz Radića treba svakako izdvojiti i Aleksandra Lomu i pokojnog Tibora Živkovića, koji su se suprostavili pojavi pseudonaučnih, patoloških i suludih teorija o "Srbima kao narodu najstarijem", o "Isusu koji priča sprski jezik", a koje su iznosili likovi poput Deretića, Milića od Mačve, Sime Lukin - Lazića, Olge Pjanović, itd. Naravno, autohtonisti su optužili Radića i ekipu da rade za Vatikan, da su agenti "bečko-berlinske" škole...


Topla preporuka :mrgreen:


Image


https://www.scribd.com/doc/148297944/Ra ... osle-Njega
Hvala,ovo dolazi na red čim uhvatim vremena. 8-)
User avatar
zunazu
Posts: 1429
Joined: 02/11/2014 11:20

#742 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by zunazu »

Sarajmen wrote:Granica na Drini, mit o granici pravoslavlja i katoličanstva
Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH su genetski i kulturološki isti narod

User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#743 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Smail Aga Cengic »

evo jedan tekst od Nadana Filipovica o tretmanu Srba od strane Osmanlija






Nisu Turci bili baš tako loši dečki kako neki Srbi tvrdoseruckaju...

Nadan Filipović

Popović Miodrag, poznati srpski historičar kulture u svom naučnom radu „Vidovdan i časni krst“ – ogled iz književne arheologije (Beograd, Slovo ljubve, 1977) kaže: „Uprkos svoje potčinjenosti Otomanskoj imperiji Srpska pravoslavna crkva je uživala punu versku slobodu i kulturnu autonomiju de iure i de facto, posebno od 1557. godine kada je utemeljena Pećka patrijaršija. U crkvama srpskim odjekivale su molitve i održavana je redovna verska služba, a sa zidova manastira, u centru Otomanske imperije šepurili su se pravoslavni sveci, a i ratnici koji su na taj način „učestvovali“ u bogosluženjima.“

Isti autorr nastavlja: „Stare srpske crkvene knjige Turci su tretirali kao svete relikvije, a manastiri su bili zaštićeni specijalnim sultanovim odredbama. Jedan ilustrativan primjer ekstremne vjerske tolerancije bilo je tursko prečutno ignoriranje posebnog bogosluženja knezu Lazaru koje je služeno 15. jula i to svake godine u toku 479 godina turske dominacije nad Srbijom. U tom bogosluženju Turci su označeni kao bezbožnici kojim je knez Lazar namijenio da budu gorivo za vječitu vatru.“

Popović dalje ističe da je spomenuta vjerska tolerancija u Otomanskoj imperiji bila kombinirana sa određenim stupnjem socijalne i političke diskriminacije. Srbi su se za razliku od muslimana u određenim vanrednim situacijama morali da odazovu pozivima za davanje besplatne radne snage za neke javne radove, nisu smjeli nositi vatreno oružje i nisu smjeli nositi odjeću jarkih boja. Historijski izvori i zapisi nigdje ne navode da je Turska vojska bila nešto više okrutna od svih drugih vojski tog vremena.

U miru, nakon okupacije, kada su osvojene teritorije bile osigurane, populacija koja se nalazila i živjela na tim teritorijama uživala je potpuni mir i poštivanje zakonitosti, bez obzira na vjeru, a to je bio takozvani Pax Ottomana. Naime, bivše suverene srpske kneževine postale su u paketu dio Otomanske imperije te više nisu mogle izazivati međusobne krvave sukobe i vođenje ratova jedna protiv druge. Nasilje je poraslo za vrijeme dva zadnja stoljeća Otomanske imperije, kada je postepeno počela opadati državna moć u održavanju reda, mira i zakonitosti. Osim toga, sve izraženije ekonomske teškoće u koje je zapadala Otomanska imperija imale su za posljedicu sve veće oporezivanje.

Turska vlast i uprava bile su cijenjene i hvaljene među Srbima u toku petnaestog stoljeća. Konstantin Mihailović je bio član srpskih jedinica u Turskoj vojsci u toku završnog napada na Konstantinopolj 1453. godine. On se kasnije priključio elitnim janjičarima i sa njima učestvovao u napadu na Bosnu. Tamo je zarobljen, a kasnije je dospio u Poljsku gdje je napisao knjigu naslovljenu „Janjičareve uspomene ili turska kronika“. (Mihailović Konstantin, Janjičareve uspomene ili turska kronika, Prevod Živanović Đorđe, Beograd, Prosveta, 1966)

Autor je izražavao poštovanje prema Turcima, a posebno prema njihovom sistemu promoviranja utemeljenog na bazi pojedinačnih kvaliteta, te prema mnogim drugim karakteristikama Otomanske imperije za koje smatra da su mnogo bolje i superirnije od tadašnjih sistema u evropskim državamna. Mihailović često ističe da je u Otomanskoj imperiji jako puno pravde i da se pravda potpuno jednako primjenjuje na muslimane, kršćane, jevreje i sve ostale nacije i religije u Otomanskoj imperiji.
User avatar
Smail Aga Cengic
Posts: 479
Joined: 30/07/2014 18:53
Contact:

#744 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Smail Aga Cengic »

SPC ne priznaje ostale pravoslavne crkve, kao sto salafisti ne priznaju ostale muslimane kao muslimane....

Evo malo dokaza protiv mitologije koja nam ponavlja kako je samo spc autokafalna na Balkanu...

Novak Adžić:
PREGRŠT DOKAZA DA JE CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA BILA AUTOKEFALNA




Fond dokumenata Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, koji se nalazi u Arhivu Crne Gore, na Cetinju, sadrži mnoštvo dokaza (u 110 fascikli) o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. (Negatori Crnogorske pravoslavne crkve, inače, nijesu nikada citirali niti jedan dokument iz tog fonda!)
I sabrana djela Mitrofana Bana, objavljena u više tomova, takođe su uvjerljiv izvor koji svjedoči o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. I (sačuvana) arhiva o zasjedanjima Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve, nudi dokaze o njenoj autokefalnosti, a i službeni časopis crnogorskog Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova – “Prosvjeta” (1889–1901) takođe sadrži brojne fakte i dokaze o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.
Isto tako, brojni su akti i članci o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, koje je objavio list “Glas Crnogorca” u periodu od 1871. do 1922. godine. Iz navedenih izvora nudimo samo neke dokaze.
O autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve pisale su i mnoge značajne ličnosti koje su živjele u vrijeme kada je ona imala takav status, a među njima su Valtazar Bogišić, Nikodim Milaš i Nićifor Dučić.



Bog nam je očuvao crkvenu autokefalnost



Autor “Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru” (1888.) i prvi crnogorski ministar pravde, dr Bogišić, u svojoj knjizi “Pravni običaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Sjevernoj Albaniji” (CANU, Titograd, 1984, str. 238–239), napisao je i sljedeće:
“Kao i sve države gdje gospodari istočno-pravoslavna vjera, tako i Crna Gora ima svoju autokefalnu Crnogorsku crkvu...”.



Nikodim Milaš, zadarski episkop, zapisao je 1890. godine u knjizi “Crkveno pravoslavno pravo” da je Cetinjska mitropolija autokefalna i u njegovom katalogu je na trećem mjestu.



Kada je mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofan Ban, 1910. godine, slavio jubilej – 25-ogodišnjicu arhijerejske službe – tim povodom primio je brojne čestitke, a jednu od njih uputio mu je (iz Soluna) i dr Gavrilo Dožić, kasniji srpski patrijarh, u toj poruci piše i ovo:
“Meni bi bila dužnost ne samo moja skromnost da uzme učešća, već da budem inicijator i, u okolini u kojoj sam se nalazio, da i drugi izvrše ono što su bili prema tome znamenitom momentu u istoriji Crnogorske ckve”.



Kada je dr Gavrilo Dožić, 1913. godine, određen da bude episkop pećke eparhije Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorski kralj Nikola Prvi Petrović je poručio:
“Gospodo, može li biti ljepšega dana za našu autokefalnu Pravoslavnu crkvu od ovoga, u kome sa našega Cetinja spremamo, dr Gavrila Dožića, vrijednog sina zemlje ove na njegovu službu bogu i narodu”.



U biografiji dr Gavrila Dožića, koju je objavio Ilustrovani zvanični almanah–šematizam Zetske banovine, (god. I, državna štamparija, Sarajevo, 1931. str. 232), piše i ovo:
“Ogledao se na bogoslovsko–književnom polju, a sada radi na istoriji Crnogorske pravoslavne crkve”.



Mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslave crkve u periodu od 1884 do 1920. godine (kada je nasilno ukinuta) bio je Mitrofan Ban (1841–1920). On je 1910. godine, u pismu koje je zahvalnica na pozdravni govor kralja Nikole, uz ostalo, naveo i ovo:
“Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Premilostivi Gospodaru,
Četrdeset godina već je prošlo, od kako mi je velika sreća u udio pala da stupim na službu Crnogorske crkve – na službu Vaše, Gospodaru, junačke države”.



Član Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve Kiril Mitrović (1867–1931), koji je 1909. godine postao episkop njene zahumsko–raške eparhije, 6. aprila 1910. godine, u pozdravnom govoru upućenom Mitrofanu Banu istakao je i ovo:
“Vaše Viskopreosvještenstvo, Visokodostojni gospodine Mitropolite!
Raduje se danas sveta pravoslavna Crnogorska crkva slaveći dvadestpetogodišnjicu revnosne službe Vaše Bogu, prijestolu i otadžbini, i prinosi toplo blagodarenje Božjem promislu, što Vas je sv. Blagoslovom svojim pratio na putu duge teške apostolske službe Vaše i udijelio da ona bude plodonosna i korisna sv. Božijoj crkvi”.



Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve eksplicitno dokazuje pismo Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve knjazu Nikoli I Petroviću Njegošu od 1. maja 1908. godine, koje glasi:
“Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu Gospodaru Nikoli Prvom – Topolica.
Bog vjerni čuvar Crne Gore kroz duga i teška vremena očuvao je njenu političku nezavisnost i crkvenu autokefalnost. Za ovo zasluga pripada Vašemu Uzvišenome Domu, iz koga su na kormilo državno i crkveno dolazili veliki muževi, duhovni pastiri i svjetski vladari, koji su vazda znali visoko držati ugled Crne Gore.
Između mnogijeh savremenijeh reformi koje je Vaše Kraljevsko Visočanstvo na sreću i blago Crne Gore blagoizvolilo sankcionisati i sveta crkva bila je usrećena duhovnijem zakonima Pravoslavnih Konsistorija i Svetog Sinoda.
Saglasno Ustavu Svetog Sinoda danas prvi put okupljeni sinodski članovi na prvome mjestu za svoju svetu dužnost smatraju, Vašemu Kraljevskom Visočanstvu i Vašemu Uzvišenome Domu izjaviti svoju vjernost i nepokolebljivu odanost. U isto vrijeme Sinod najponiznije, Vama Uzvišeni Gospodaru najtoplije blagodari za nebrojena dobra koja ste crkvi svojoj učinili.
Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Vaš Uzvišeni Dom i Crnu Goru Sveti Sinod preporučuje promislu Svevišnjemu.
Smireni molitvenici: Mitropolit Mitrofan, predsjednik, naim. episkop Kiril Mitrović, član, arhimandrit Mihailo Dožić, član, iguman Prokopije Vračar, član, protođakon Filip Radičević, član, protojerej Aksentije Bojović, član, protojerej Pavle Petrović, član, sekretar Svetoga Sinoda, đakon Ivo Kaluđerović”.

Naša crkva kao autokefalna nezavisna je



Crnogorski knjaz Nikola I Petrović Njegoš proglašen je 1910. godine za kralja Crne Gore. Među brojnim čestitkama tim povodom primio je i čestitku Njegove Svetosti Patrijarha Antiohijskog Grigorija:
“Njegovom Veličanstvu Preblagočestivom Kralju Nikoli Prvom.
Petnaesti avgust, blagosloveni dan, koji mi napominje milosti i obimne blagodati, Našega Gospodara, Boga, jer tog istog dana 1906. godine ja sam uzašao po milosti Svetoga Duha na prijesto Patrijaršijski Prvoprestolnih Apostola Petra i Pavla, danas postaje izvor radosti i veselja za Sveto Pravoslavlje cijelog svijeta, jer danas vidimo Vašu glavu, obasutu poštovanjem i obožavanjem, a tako i mudrošću ispunjenu, koja Vas je učinila predmetom uvažavanja i divljenja Velikodušnih Ruskih Careva.
S kojom ste mudrošću znali upravljati predstojno Vašu Srećnu Knjaževinu kroz čitavo po vijeka, okrunjenu pravoslavnom krunom i kao što to vidi Vaš vjerni narod, radan i hrabar, predan pravoslavlju i gleda svoga omiljenog Knjaza na dostojanstvu Njihovih Veličanstava Kraljeva.
Sasvim je dakle pravedno da danas naše duše veličaju Gospodara, a naši duhovi da se raduju u Gospodu, koji je naš spasitelj, i za to Antiohiska crkva uzimlje udjela u velikoj radosti svoje sestre Svete Crnogorske Crkve.
Smatrao sam dužnošću da otslužim sa svim mojim patrijaršijskim klirom u prisustvu velikog broja moje pastve svetu liturgiju, namijenjenu Vašem Veličanstvu vozljubljenom u Gospodu.
Ja ovim uzimljem slobodu da podnesem Vašem Kraljevskom Prestolu moja Patrijaršijska čestitanja i moje očinske želje duboko iskrene, moleći Gospoda i Cara Careva, da Vas sačuva još svetom desnicom za dug i presrećan život na korist i na sreću države koju Vam je Svevišnji povjerio, da sačuva Nj. V. Preblagočestivu Kraljicu Vašu uzvišenu Suprugu, Nj. Kr. V. Knjaza Našljednika i cijelu Kraljevsku porodicu, da blagoslovi Vaš Narod i uzdrži i štiti Vašu Slavnu Kraljevinu.
U znak blagoslova slobodan sam poslat V. Veličanstvu ikonu Sv. Bogorodice, zaštitnice naše patrijaršijske katedralne crkve, i kao dokaz moje istinske ljubavi prema V. Veličanstvu i mog velikog veselja za ovaj srećan dan, ja se usuđujem upraviti Vam ovo pismo, sa kojim Vam podnosim moje duboko poštovanje.
Neka je milost Božja s Vama i neka Vas prati.
Čast mi je biti Vašega Veličanstva vrlo vaтreni i ponizni molitvenik u Hristu!
Damask, 15. avgust 1910. Grigorije Patrijarh Antiohiski i cijelog istoka”.



Ustav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve od 30. decembra 1903, u članu 1 i 2, izričito navodi autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, u članu 15, stav 2, govori se o ličnoj nadležnosti Mitropolita “kao sinodskog predsjednika i kao poglavice autokefalne Crnogorske crkve”.



U Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905, u aktu lex superior, sa stanovišta državnog prava, u članu 40 normirano je slijedeće:
“Državna vjera je u Crnoj Gori istočno pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori”.



Posljednji autokefalni mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, u doba nezavisne Knjaževine i Kraljevine Crne Gore bio je Mitrofan Ban. On je za crnogorskog mitropolita kanonski rukopoložen u Rusiji 6. aprila 1885. godine, u Isaklijevskoj Crkvi u Petrogradu, od strane petrogradskog mitroplita Isidora, u prisutstvu ruskog cara Aleksandra III Romanova. Tri dana ranije, u besjedi koju je održao u Svetom Sinodu u Petrogradu, između ostalog, rekao je i ovo:
“Vi, svjatjejši otci, promislom Božjom i željom moga premilostivoga gospodara knjaza Nikolaja rukovođeni, izvoliste smirenost moju izabrati za episkopa Crkve Crnogorske”.



Nakon hirotonije primio ga je 15. aprila 1885. godine car Aleksandar III. Prilikom susreta sa njim rekao mu je i ovo:
“Meni je takođe drago što ste Vi rukopoloženi za episkopa u Rusiji. To pokazuje duhovnu vezu imeđu Ruske i Crnogorske crkve”.



Mitropolit Mitrofan Ban sve to detaljno opisuje u svojim memoarima. Nakon hirotonije, Mitrofan Ban je, 19. oktobra 1885. godine, o tome obavijestio vaseljenskog carigradskog patrijarha Joakima IV u pismu, broj 356, u kojemu, uz ostalo, navodi:
“Mi smo se iz Rusije povratili i u ime Božije zauzeli smo svetu katedru Mitropolije Autokefalne Crkve u bogoštićenom Knjaževstvu Crnogorskom na koju smo i Duhom Svetijem i pozvati”.



Ruska crkva i Carigradska patrijaršija priznavale su autokefalnost Crnogorske crkve ne samo u doba Mitrofana Bana, nego i ranije. Tako se iz pisma koje je carigaradski patrijarh Grigorije poslao 29. januara 1798. godine Petru I Petroviću Njegošu jasno vidi da je carigradska patrijaršija Crnogorsku crkvu smatrala autokefalnom.



Vaseljenska patrijaršija je 1855. izričito priznala autokefalnost Crnogorske crkve o čemu govori i atinska Sintagma.



Protođakon Filip Radičević, dugogodišnji sekretar Mitroplije Crnogorske pravoslavne crkve, član njenog Svetog Sinoda od 1904. godine, u službenom časopisu crnogorskog Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova – Prosvjeta, u radu “Pravoslavna crkva u Crnoj Gori”, objavljenom 1889. godine piše:
“Pravoslavna naša crkva kao autokefalna, nezavisna je. Ona se kao takva odnosi prema Ruskom Sinodu, Carigradskoj i drugim patrijaršijama, kao i ostalim autokefalnim crkvama. Sve autokefalne pravoslavne crkve priznaju nezavisnost Crnogorske crkve, svagda joj dostavljaju događaje koji se u pojedinim crkvama zbivaju, na primjer, kad koji patrijarh dolazi na upravu svoje crkve”.



Autokefalnost priznavali i Carigrad i Moskva



Godine 1910. mitropolit petrogradski Antonije u pismu Mitrofanu Banu, uz ostalo, piše:
“Bratski vas pozdravljam sa znamenitim jubilejem, izražavajući tople želje da Vašem Visokopreosveštenstvu pastironačenik Gospod Bog naš Isus Hristos udijeli dugi život u plodotvornoj službi Vašoj za dobro Crnogorske crkve”.



A Vaseljenski patrijarh Joakim iz Carigrada 1910. godine piše Mitrofanu Banu:
“Gospod neka podari bogate darove Vašem Visokopreosveštenstvu, svetoj Crnogorskoj crkvi, blagovjernom gospodaru i pobožnom narodu”.



U ime Srpske pravoslavne crkve, njen mitropolit Dimitrije Pavlović (1910. godine) uputio je čestitku Mitrofanu Banu, u kojoj stoji:
“Srpska crkva, kao sestra i po vjeri i narodnosti, dijeli radost Crnogorske crkve”.
(O tome piše “Glasnik” Pravoslavne crkve u kraljevini Srbiji, od 15. aprila 1910. godine.)



Jerusalimska crkva je priznavala autokefalnost Crnogorske crkve, o čemu ilustrativno govori i pismo patrijarha Damijanosa poslato Mitrofanu Banu 25. decembra 1903. godine.



Dr Mihailo Dožić postao je 1879. godine iguman Moračkog Manastira, da bi ubrzo bio proizveden u čin crnogorskog arhimandrita. Godine 1908. postao je član Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve. Zajedno sa popom Stankom Bulatovićem, iz Kolašina, 1910. godine, povodom jubileja kojeg je slavio mitroplit Mitrofan Ban, uputio je pismo slijedeće sadržine:
“Današnji dan Vašeg slavlja dvadesetpetogodišnjice kao poglavara svete Crnogorske crkve osobito proslavlja sveštenstvo i narod u svetoj obitelji manastira Morače. Tradicionalne veze Vašeg prebivanja među narodom ovog kraja ostaće na uspomenu najdaljim pokoljenjima. Neka da Svemogući da proslavimo i pedesetogodišnjicu Vašeg slavnog rada, na korist svete crkve, Gospodara i Otadžbine”.





Iguman Leontije Ninković, nastojatelj Ostroškog manastira, od 1912. godine član Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve i svještenik na Dvoru kralja Nikole u zemlji i emigraciji (1916–1919) uputio je iz Nikšića 1910. godine, zajedno sa jeromonahom Danilom Labovićem i monahom Antonijem Miranovićem, čestitku u kojoj, uz ostalo, veli da je Mitrofan Ban hrabri junak sa sabljom u ruci na bojnom polju, pod barjakom uzvišenog Gospodara, te kao jerarhu “specijalno za Crnogorsku crkvu i sveštenstvo, najsrdačnije Vam čestitamo dvadesetpetogodišnjicu svete uzvišene i revnosne arhipastirske službe Bogu, crkvi, Gospodaru i domovini”.



Nakon što je mitropolit Mitrofan Ban umro, 30. septembra 1920. godine. Oproštajnu riječ na njegovom opijelu govorio je episkop zahumsko–raški Kiril Mitrović, i tom prilikom, uz ostalo, rekao:
“Po prirodi bistra i zdrava uma, plemenita srca i nesebično snažne volje, on je uspijevao u radu na crkvenom polju tako da je sposobnost njegova uočena od crkvenih i državnih poglavica dovela ga na upravu Crnogorske crkve. Prema prilikama i sredstvima sa kojima je mogao raspolagati Mitropolit Mitrofan za vrijeme svog dugog Vladikovanja mnogo je učinio za Crnogorsku crkvu”.



Sveti arhijerejski sinod Vaseljenske patrijaršije u Carigradu, 19. marta 1920. godine, donio je odluku (broj 2056) kojom daje blagoslov na prisajedinjenje Ujedinjenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi određenih eparhija, gdje se, uz ostalo, precizira:
“U granicama ovog Ujedinjenog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ušle su i autokefalne pravoslavne crkve, Karlovačka i Crnogorska, kao i dvije dalmatinske eparhije, Zadarska i Kotorska”.





Vaseljenska patrijaršija, inače, tim aktom “priznaje proglašeno ujedinjenje autokefalnih crkava Srpske, Crnogorske i Karlovačke, kao i dviju dalmatinskih eparhija”.
Ovo je, dakle, zvanični akt Vaseljenske patrijaršije u kojemu se navodi da je postojala autokefalnost Crnogorske crkve.



Proglašenje Srpske patrijaršije obavljeno je u Sremskim Karlovcima 12. (25) septembra 1920. godine. Ubrzo potom sastao se Arhijerejski sabor Srpske patrijaršije - 15. (28.) septembra 1920. godine - koji je donio odluku da se arhiepiskop beogradski i mitropolit Srbije, Dimitrije Pavlović, proglasi ipso jure prvim patrijarhom Srpske patrijaršije. U toj odluci, uz ostalo, se kaže:
„Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim gradovima: Atini za Crkvu u Kraljevini Grčkoj, u Beogradu za Crkvu u Kraljevini Srbiji, na Cetinju za Crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi, na stupanj patrijaršije”.



U tomosu Carigradske patrijaršije i patrijarha Melentija IV, donijetog u Carigradu 19. februara 1922. godine (broj protokola 1148.) izričito se navodi da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna.



I crnogorski politički i pravni pisac, advokat, dr Sekula Drljević, koji je u nezavisnoj knjaževini i kraljevini Crnoj Gori vršio i dužnost ministra prosvjete i crkvenih poslova, na ovu temu je (u svojoj knjizi “Balkanski sukobi 1905– 1941.”, drugo izdanje, Zagreb, 1990. 172–173), uz ostalo, zapisao:
“Crnogorsko pravoslavlje je crnogoroslavlje... Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve, pa ni od Carigradske patrijaršije”.



I srpski istoričar Gligor Stanojević, u knjizi “Istorija naroda Jugoslavije” (knjiga II, Beograd, 1960. str. 1184), konstatuje činjenicu da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna. Stanojević to čini i u svojoj knjizi “Crna Gora pred stvaranje države” (Beograd, 1962. godine).



Najzad (iako to, ponavljam, nije sva dokumentacija koja se na ovu temu može ponuditi) ukazujem da je poznati mađarski naučnik, profesor Univerziteta u Budimpešti, član Mađarske akademije nauka, dr Jožef Bajza, u svojoj knjizi “Crnogorsko pitanje”, objavljenoj na mađarskom jeziku 1927. i na italijanskom jeziku 1928. godine u Budimpešti, o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve napisao i sljedeće:
“Godina 1766. označava nezaboravan datum u istoriji Crne Gore. Turci su te godine ukinuli Pećku patrijaršiju i zbog toga je pravoslavna Crnogorska crkva dobila autokefalnost”...



Podsjećamo: Carigradska patrijaršija je u svom Katalogu iz aprila 1855. godine upisala Crnogorsku crkvu na devetom mjestu autokefalnih crkava. Isto to navodi se i u katalogu Atinska Sintagma, iz aprila 1855. godine. I Ruski katalog autokefalnih crkava iz 1851. godine navodi Crnogorsku mitropoliju kao autokefalnu. O tome Nićifor Dučić piše:
“Ruski sinod priznao je pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori kao autokefalnu za vrijeme slavnoga mitropolita crnogorskog, Petra Prvog Petrovića Njegoša”.



Recimo još i da je Enciklopedija Britanika (iz 1911. godine) objavila da je Crnogorska crkva “autokefalna grana istočne– pravoslavne crkve” ...






Najznačajnija svjedočanstva autokefalnosti

Podgorica - Knjiga "O crnogorskoj crkvi. Esej o autokefalnoj CPC" autora Ranka Perovića objavljena je nedavno u izdanju Udruženja "Korijeni".
Perović je uz esej o autokefalnoj CPC objavio oko 320 stranica kopija raznih dokumenata, povelja, pisama i novinskih izvadaka, koji svjedoče o bogatoj prošlosti crnogorske crkve.
"Ovo je esej o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i zbirka dokumenata (hrestomatija) "O crnogorskoj crkvi" kojom nastojim, na pristupačnan i sažet način objediniti i prikazati najznačajnija dokumenta koja potvrđuju da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna", zapisao je u uvodu Perović.
U eseju je, između ostalog, razmatrana i vjerska tradicija u Crnoj Gori. Perović iznosi ključne događaje crnogorske istorije i crkve od vremena Duklje do vremena Mitrofana Bana.
- Cilj je da upoznamo međunarodnu i crnogorsku javnost sa relevantnim činjenicama kao i da se ovako objedinjeni istorijski dokumenti trajno sačuvaju. Ovo je, takođe, i argumentovani odgovor na petnaestogodišnje agresivno nastojanje Srpske pravoslavne crkve, odnosno Crnogorsko-primorske mitropolije, da dokaže što se dokazati ne može, da Crnogorska pravoslavna crkva nikad nije bila autokefalna. U ovoj aktivnosti nije se prezala ni od pokušaja da se utiče na Rusku crkvu da se preprave stari crkveni registri, diptih, a Crnogorska pravoslavna crkva izbriše sa spiska autokefalnih crkava. Srećom, to nije uspjelo, već je taj pokušaj dospio u javnosti i bacio novo svjetlo na crkveno političko djelovanje. Negiranjem Crnogorske pravoslavne crkve negira se i crnogorski narod odnosno nacija, a time se negira i postojanje nezavisne crnogorske države - zapisao je Perović.
Recenzenti knjige su dr Radoje Pajović i mr Predrag Malbaša, tekstove je lektorisao dr Adnan Čirgić, a sa crnogorskog na engleski odlomke je preveo mr Radoslav Milošević Atos.
Us and them
Posts: 379
Joined: 11/03/2017 16:23

#745 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Us and them »

Husein - kapetan Gradaščević nije bio nikakav romantični vitez koji se borio za slobodu Bosne i Bošnjaka za koje mu se živo fućkalo. Čovjek je samo htio da umjesto Murte uzjaše Kurta(on lično).
User avatar
zunazu
Posts: 1429
Joined: 02/11/2014 11:20

#746 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by zunazu »

Image

Image

Image

Image

Image
User avatar
listopad
Posts: 800
Joined: 18/10/2016 19:14

#747 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by listopad »

1. Novak Kilibarda - do skora bio veliki Srbenda
2. Ilija Garasanin - citat izvucen iz konteksta. Bosnjake smatra ogrankom srpskog naroda
3. i 4. Ivan Franjo Jukic i Antun Knezevic - propagirali nacionalno bosnjastvo kada muslimani nisu znali ni sto je to, nazivajuci sami sebe "turcima"
5. Dobrica Cosic - irelevantan, citat takodjer izvucen iz konteksta i dosadna mantra bosnjackih nacionalista

Zakljucak: bosnjacki mitomani su neznalice koji slijede primjer gornjeg Cosicevog citata.

Cestitam.
User avatar
Kejn
Posts: 2630
Joined: 24/09/2016 12:24
Location: Sarajevo Temple Prime. U prvom safu

#748 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Kejn »

listopad wrote:3. i 4. Ivan Franjo Jukic i Antun Knezevic - propagirali nacionalno bosnjastvo kada muslimani nisu znali ni sto je to, nazivajuci sami sebe "turcima"
Savremenik Ivana Franje Jukića i Antuna Kneževića Matija Mažuranić nam je ostavio detaljan opis o tome kako su se muslimani izjašnjvali u to vrijeme. Dakle teza da su se muslimani tada nazivali Turcima je čista laž. Da ne govorim o 500 godina birokratske arhivske građe pa čak i Bošnjačkih hroničara poptu Mula Mustafe Bašeskije koji jasno razlikuju Turke od ostalih muslimanskih naroda a svoj tačno naziva Bošnjaci. Ovo je treći put da te moram ispravljat jer vidim da si se na uzoru na Gebelsa ponado da sto puta ponovljena laž postaje istina. Ja ti savjetujem da se preseliš na forum herceg bosna gdje su tvoji istomišljenici. Hercebosanska elita klerofašista šovinista tipa Cehe, Dudu-a i ostale sive eminencije. Sjajno bi se tamo uklopio.

Mada moram priznati da više poštujem one kretene na HZHB nego ljude poput tebe. Oni barem jasno kažu šta misle o Bošnjacima i ne nastoje se maskirati u nekog boema i "povjesničara kojem su bitne historijske istine više nego išta drugo".
User avatar
listopad
Posts: 800
Joined: 18/10/2016 19:14

#749 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by listopad »

Kejn wrote:
listopad wrote:3. i 4. Ivan Franjo Jukic i Antun Knezevic - propagirali nacionalno bosnjastvo kada muslimani nisu znali ni sto je to, nazivajuci sami sebe "turcima"
Savremenik Ivana Franje Jukića i Antuna Kneževića Matija Mažuranić nam je ostavio detaljan opis o tome kako su se muslimani izjašnjvali u to vrijeme. Dakle teza da su se muslimani tada nazivali Turcima je čista laž. Da ne govorim o 500 godina birokratske arhivske građe pa čak i Bošnjačkih hroničara poptu Mula Mustafe Bašeskije koji jasno razlikuju Turke od ostalih muslimanskih naroda a svoj tačno naziva Bošnjaci. Ovo je treći put da te moram ispravljat jer vidim da si se na uzoru na Gebelsa ponado da sto puta ponovljena laž postaje istina. Ja ti savjetujem da se preseliš na forum herceg bosna gdje su tvoji istomišljenici. Hercebosanska elita klerofašista šovinista tipa Cehe, Dudu-a i ostale sive eminencije. Sjajno bi se tamo uklopio.

Mada moram priznati da više poštujem one kretene na HZHB nego ljude poput tebe. Oni barem jasno kažu šta misle o Bošnjacima i ne nastoje se maskirati u nekog boema i "povjesničara kojem su bitne historijske istine više nego išta drugo".
Da bi nekoga ispravljao moras raspolagati potrebnim znanjem. Ja i ne tvrdim da su se bosanski muslimani smatrali etnickim Turcima. Zbog toga sam turci napisao malim slovom! Za mene nema sumnje da se bosanski muslimani nisu identificirali sa pravim Turcima, no biti turcin (ponovo: s malim t) je tada znacilo biti pripadnikom islamske vjere, bez obzira na etnicko porijeklo.

Muslimanska ulema i aristokracija, s malim izuzetkom nekoliko pojedinaca, nikada nisu prihvatili ideju nacionalnog bosnjastva. Oni su u svakom pogledu, vjerskom, politickom, ideoloskom i kulturno-civilizacijskom, bili vezani za islamsko Osmansko carstvo. Njima su nacionalne ideje bile strane i dozivljavali su ih kao nesto neislamsko, europsko i krscansko. Vecina muslimana u BiH nije ni shvatila sto je uopce nacija ili narod u politickom smislu. Znali su samo da su muslimani i pripadnici "turske vjere" i nista vise. Bosnjastvo je bilo njihov zavicajni identitet, nesto kao danas bosanstvo.

Politicko bosnjastvo nekoliko franjevaca je propalo, jer nisu imali potporu domacih elita.

Vidim da si oclidno upoznat u kretanja na HB forumu. Vjerojatno si redovan gost. No mene tamo sigurno neces naci i osim Cehe nikoga ne poznajem. Doticni mi je poznat sa forum.hr. Obicno nacionalisticko laprdalo koje po citav dan visi na internetu dokazivajuci hrvatstvo svega i svacega. Nisi ni ti nista puno bolji od njega.
User avatar
Kejn
Posts: 2630
Joined: 24/09/2016 12:24
Location: Sarajevo Temple Prime. U prvom safu

#750 Re: (H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

Post by Kejn »

listopad wrote:Za mene nema sumnje da se bosanski muslimani nisu identificirali sa pravim Turcima, no biti turcin (ponovo: s malim t) je tada znacilo biti pripadnikom islamske vjere, bez obzira na etnicko porijeklo.
Ovim si pokazao da ne znaš ni najosnovnije stvari vezane za političko socijalni sistem pravnog uređenja Bosanskog Vilajeta. Samo totalni ignoramus može imati takav simplistički pogled na miletski sistem u smislu da su se Balkanski muslimani sami od sebe nazivali Turcima. Ili još gore da nisu znali šta je nacija ili narod u "političkom" smislu ili još gore kako se zovu, te da su imali nekakve zavičajne idenititete (šta god to značilo). Milet doslovno znači nacija (Bosnak millet - Bošnjačka nacija/narod) te samo po sebi predstavlja neki vid političkog pojma. Problem sa tobom generalno je da pokušavaš "Politički smisao" koji važi na zapadu poistovjetiti sa "političkim smislom" u islamskom svijetu što je naravno nemoguće. Kada to naravno ne uspješ onda pokušavaš objasniti tu inkompatibilnost snishodljivo generalno sa nekom dozom kompleksa superiornosti (često pomješano sa dozom laži poput one da su se muslimani u Bosni nazivali Turcima) koja često graniči sa šovinizmom i fašizmom.
Post Reply