(H)ISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#1 Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by dr.gog »

Video u uvodu teme je snimljen od strane malo poznate filmske kuće u još manje poznatoj zemlji...



Jedan od najkorišćenijih obrazaca u diskusijama srpske desnice jeste onaj o antinacizmu i antifašizmu srpskih četnika, odnosno jedinica pod komandom Draže Mihailovića u 2.svj.ratu.

Ne želim ponavljati svojh lični stav o tom pokretu, njegovoj ideologiji i djelima, već saznati odakle i kako je nastala priča na koju se oslanjaju moderni srpski revizionisti istorije...

Čuveno spašavanje pilota i medalja koju je Draža Mihailović dobio od američkog predsjednika, a koja je uručena njegovoj porodici prije nekoliko godina u Beogradu, su dvije stvari koje savremeni četnici neprekidno pominju..

Da li neko od vas možda bolje poznaje činjenice o tome gdje ,kada i kako su to četničke jedinice vodile borbe sa Wehrmachtom, SS jedinicama ili Vojskom Kraljevine Italije u 2.svj.ratu?

Kako su navedene formacije bile faktički okupator uništene Kraljevine Jugoslavije, najprije bih volio da čujem saznanja o tim antinacističkim operacijama srpskih četnika i dobrovoljaca pod komandom Mihailovića ,ili podređenih Dangića, Kalabića,Ostojića?...

Kakve gubitke su pretrpile njemačke jedinice od strane četnika, ako su navedene priče tačne?

Drugi, najveći okupator po veličini vojnog kontingenta je bila vojska Italije ...isto pitanje bih postavio i u vezi njih...

Koji argumenti i historiografski podaci predstavljaju najjače dokaze o suprotnome--direktnoj saradnji četničkih jedinica sa njemačkom armijom, italijanima i jedinicama NDH( jer su izvjesni sporazumi sklapani između četničkih vođa u Hrvatskoj i predstavnika NDH)?
Shoshana
Posts: 3271
Joined: 22/10/2005 21:48
Location: okolina Montreala

#2 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Shoshana »

Hmmm.... ja sam nekad negdje cula da su Petrovac na Mlavi od Nijemaca oslobodili cetnici, ako se dobro sjecam, '43. Detalje ne znam nikakve.
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#3 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by dr.gog »

E, da prostiš, gomila linkova i nije baš nešto za temu :oops: ..
User avatar
Drvosjeca iz Dejcica
Posts: 16757
Joined: 23/06/2004 15:46
Location: Sarajevo

#4 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Drvosjeca iz Dejcica »

Najbolji primjer borbe cetnika protiv Nijemaca je tzv. Uzicka Republika, gdje su određene cetnicke jedinice djelimicno sudjelovale i pomagale partizane, da bi nedugo zatim, nakon sto su uvidjeli da Nijemci spremaju ofanzivu ogromnih razmjera, odlucile prikloniti se Nijemcima i zajedno napasti taj prvi slobodni teritorij u okupiranoj Evropi. Cetnici su citav rat bili prelivode, tamo gdje su bili slabiji pokusavali su se dodvoriti partizanima, djelimicno su u tome i uspijevali, tamo gdje su Nijemci bili nadmocniji otvoreno su se borili rame uz rame ne samo sa Nijemcima vec i sa ustaskim formacijama. :oops:

Image
User avatar
11sumirp
Posts: 573
Joined: 01/10/2009 09:07
Location: primus je u bunkeru

#5 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by 11sumirp »

Mislim da je antifasizam cetnika draze mihailovica,najvise dosao do izrazaja u istocnoj bosni,gdje su se nemilice obrusavali na nacisticke utvrde focu,visegrad,rogaticu,i dr...pritom unistavajuci neprijateljsku zivu silu(zene djecu starce) kao i njihova mnogobrojna oklopna sredstva,konjske zaprege,stale,supe,kuce... itd etc...
cak sta vise za svoje vojne podvige i junastvo iskazano u slicnim akcijama,mnogi od ucesnika su i nagradjeni,medaljama casti reda kneza tadiCA,i zlatnog krsta reda viteza jeremica ,a posthumno jos se ceka da se pronadju mosti djenerala draze,da bi ga se dostojanstveno i uz sve drzavne pocasti pokopalo uz velikane srpske historije srBsku legendu slobu milosevica, aBd dobricu cosica,kao i heroje dr.dabica i mlatka ratka...
Kako ba antifasizam i djeneral D u istu recenicu..?nije ovo forum otacastvenog pokreta obraz,il nacionalni stroj tctctctctctctccttc
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#6 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by osa »

Drvosjeca iz Dejcica wrote:Najbolji primjer borbe cetnika protiv Nijemaca je tzv. Uzicka Republika, gdje su određene cetnicke jedinice djelimicno sudjelovale i pomagale partizane, da bi nedugo zatim, nakon sto su uvidjeli da Nijemci spremaju ofanzivu ogromnih razmjera, odlucile prikloniti se Nijemcima i zajedno napasti taj prvi slobodni teritorij u okupiranoj Evropi. Cetnici su citav rat bili prelivode, tamo gdje su bili slabiji pokusavali su se dodvoriti partizanima, djelimicno su u tome i uspijevali, tamo gdje su Nijemci bili nadmocniji otvoreno su se borili rame uz rame ne samo sa Nijemcima vec i sa ustaskim formacijama. :oops:

Image
odmah u fotoshop i prepravi ovu kartu, još ćeš ispasti fašist i to ustaški.
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#7 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

Karta pokazuje stanje 1941, i ono je tako i bilo.
Dr. gog, mislim da je na temi koja već ima o četnicima već navedeno štošta o njihovom antifašizmu i "antifašizmu". Ukoliko ova tema ostane (tj. ne pripoji se prethodnoj) i razvije se diskusija, onda ću ja pojedine svoje postove sa te teme (koje sam, mislim, dobro argumentovao) kopirati i na ovu, ok?
User avatar
karanana
Posts: 47117
Joined: 26/02/2004 00:00

#8 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by karanana »

gugl je chudo.

ustase i cetnici
Image

nijemci i cetnici
Image

katolicki ustaski svecenik, cetnik, nijemac. obrovac 1943.
Image
Abacija
Posts: 4493
Joined: 11/01/2008 05:06
Location: Haustor

#9 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Abacija »

@Dr.gogu - na brzinu sam prelistao knjigu "Serbia's secret war: propaganda and the deceit of history" od Philipa Cohena i Davida Riesmana i cini mi se da bi u njoj mogao naci odgovore na svoja pitanja.

Mozes je naci na googlu ali su blokirali dosta stranica tako da je najbolje da je posudis u biblioteci - http://books.google.com/books?id=Fz1PW_ ... q=&f=false
User avatar
karanana
Posts: 47117
Joined: 26/02/2004 00:00

#10 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by karanana »

Bosnohercegovac wrote:Partizani i ćetnici
Image
dobro, ovo je manje vise poznato. gluhi barut.
ali ustase i cetnici....to mi je nekako novost.
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#11 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

Bosnohercegovac,
tvoja druga slika prikazuje Husku Miljkovića (drugi zdesna). Ukoliko ti je bilo šta o njemu poznato, ne bi te ni slika sa ustašom trebala čuditi. Huska je bio jena od najsloženijih i najkontoverznijih ličnosti u WW2 u BiH. Tipičan "warlord", sarađivao je sa svima kada je to bilo oportuno, a ubijen je dok je bio u partizanskim redovima. Jako zanimljiva i nedovoljno poznata ličnost.
User avatar
madner
Posts: 56750
Joined: 09/08/2004 16:35

#12 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by madner »

Bosnohercegovac de nabroji operacije gdje su partizani saradjivali sa Njemcima u borbi protiv cetnika ili ustasa.

Za cetnike se moze reci da su nakon slamanja prvog ustanka postala kvislinska formacija. Srbska granicna policija koja je bila vojna formacije Srbije popunila se od cetnickih "ustanika" i ima isti rang kao i ustaske formacije NDH-a.
Jedina razlika jeste spasavanje saveznickih posada aviona u pokusaju da se zamazu oci zapadnim saveznicima.
Broj 1
Posts: 371
Joined: 15/09/2009 20:50

#13 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Broj 1 »

Jel ja ovo dobro vidim, na ovom orlu na pocetku filma je i sahovnica i polumjesec ucrtan?????

dr.gog wrote:Video u uvodu teme je snimljen od strane malo poznate filmske kuće u još manje poznatoj zemlji...



Jedan od najkorišćenijih obrazaca u diskusijama srpske desnice jeste onaj o antinacizmu i antifašizmu srpskih četnika, odnosno jedinica pod komandom Draže Mihailovića u 2.svj.ratu.

Ne želim ponavljati svojh lični stav o tom pokretu, njegovoj ideologiji i djelima, već saznati odakle i kako je nastala priča na koju se oslanjaju moderni srpski revizionisti istorije...

Čuveno spašavanje pilota i medalja koju je Draža Mihailović dobio od američkog predsjednika, a koja je uručena njegovoj porodici prije nekoliko godina u Beogradu, su dvije stvari koje savremeni četnici neprekidno pominju..

Da li neko od vas možda bolje poznaje činjenice o tome gdje ,kada i kako su to četničke jedinice vodile borbe sa Wehrmachtom, SS jedinicama ili Vojskom Kraljevine Italije u 2.svj.ratu?

Kako su navedene formacije bile faktički okupator uništene Kraljevine Jugoslavije, najprije bih volio da čujem saznanja o tim antinacističkim operacijama srpskih četnika i dobrovoljaca pod komandom Mihailovića ,ili podređenih Dangića, Kalabića,Ostojića?...

Kakve gubitke su pretrpile njemačke jedinice od strane četnika, ako su navedene priče tačne?

Drugi, najveći okupator po veličini vojnog kontingenta je bila vojska Italije ...isto pitanje bih postavio i u vezi njih...

Koji argumenti i historiografski podaci predstavljaju najjače dokaze o suprotnome--direktnoj saradnji četničkih jedinica sa njemačkom armijom, italijanima i jedinicama NDH( jer su izvjesni sporazumi sklapani između četničkih vođa u Hrvatskoj i predstavnika NDH)?
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#14 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by dr.gog »

Ne bih da ispadam naporan, ali to radim iz čvrstog uvjerenja da na sa-x postoji kritična masa ljudi koji imaju soli i znanja u glavi da pišu o svemu.

Da skratim, vi koji znate kakvo je zlo ta vrsta ideologije, odlično znate kakve se manipulacije dešavaju i kako se ta ideologija revidira i prodaje kao jednaka snagama koje su slomile okupaciju tadašnje Jugoslavije.

Mnogo mladih ljudi je zatrovano i pored svega, postoji dosta dokumenta čija manipulativna upotreba služi za pranje obraza od zločina.

Ono što je prijeko potrebno je taksativno i precizno razotkrivanje laži.Laži Draže Mihailovića, otkrivanje njegovih motiva za oportunizam,laži komunističke partije i slijepe indoktrinacije ljevičarskog tipa.I jedno i drugo sprečava da se priča dovede do kraja.Slika četnika i ustaše u zagrljaju jeste morbidna, ali dokumenti i činjenice o saradnji, izdaji naroda, te pomaganju Njemcima su daleko vrijedniji.
Osnovno pitanje glasi: Koji su nepobitni dokazi i činjenice na osnovu kojih zaključujemo da Četnički pokret u 2 svj ratu ima karakter fašističkog i izdajničkog pokreta?

Da li je Amerika revidirala svoj službeni(predsjednički) stav naspram Draže Mihailovića?

Osim toga,bilo bi dobro do kraja rasvijetliti, koliko to forum dopušta, i činjenice o pozadini američke podrške četničkom pokretu, a koja je bila nepobitna, te je i danas taj pokret priznat u SAD kao nasljednik jednog od "antinacističkih gerilskih pokreta".

Svako prenošenje priče na tekuće političke prilike u BiH bi razvodnilo temu pa vas molim da pokušate najbolje što umijete, u tradiciji sa-x, da isecirate pitanja i dileme :D

Hvala na pomoći i učestvovanju na veoma nezahvalnoj temi.
Broj 1
Posts: 371
Joined: 15/09/2009 20:50

#15 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Broj 1 »

Vid se da su nas uvijek zahebali, kao polumjesec ali u k....

Bosnohercegovac wrote:
Broj 1 wrote:Jel ja ovo dobro vidim, na ovom orlu na pocetku filma je i sahovnica i polumjesec ucrtan?????
Pa to je grb Kraljevine Jugoslavije, to bi se bar moralo znati. Možda se to više ne uči iz predmeta povijest u današnjim školama.
Image
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#16 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

Ponoviću svoj prošlogodišnji tekst sa druge teme o razlozima kolaboracije četnika DM sa okupatorom i njegovim saradnicima:

Nekoliko je momenata uticalo na početak četničke kolaboracije sa Nijemcima. Oni bi se sažeto mogli prikazati ovako:
1. Pojava partizana i priznanje četnika kao legitimnih boraca protiv okupatora od strane izbjegličke vlade i Britanaca.
14. septembra 1941. Mihailović je radio-vezom uspostavio kontakt sa Britancima i izbjegličkom vladom. Oni su ga odmah priznali za vođu pokreta otpora u zemlji. Zbog toga je Mihailović težio da pod svoju kontrolu stavi i partizane, predvođene komunistima, koji su još od jula vodili borbe protiv njemačkog okupatora u Srbiji. To je bio i njegov osnovni zahtjev na pregovorima s Titom i partizanskim vođstvom u Struganiku i Brajićima, septembra i oktobra 1941., dakle da se partizani stave pod njegovu komandu. Naravno, partizanski predstavnici su to odbili, nudeći uspostavu zajedničkog partizansko-četničlog štaba. Kao uvjereni antikomunista, Mihailović se bojao porasta njihovog uticaja u narodu, što bi u konačnici moglo dovesti do njegovog potpunog potiskivanja kao vođe pokreta otpora, što svakako ne bi neopaženo prošlo ni kod britanske vlade. Dolazak britanskog kapetana Hadsona u njegov štab na Ravnoj gori krajem oktobra, samo je ojačao njegovo uvjerenje da sa partizanima treba raščistiti jednom za svagda.Još jedan momenat koji je jako uticao na Mihailovića da otpočne sukob s partizanima bile su strašne njemačke represalije nad srpskim narodom. Naime, Nijemci su, slijedeći naredbe Hitlera i feldmaršala Keitela od 16. septembra 1941. za svakog ubijenog njemačkog vojnika strijeljali 100 Srba, a za ranjenog 50, tako da se broj žrtava među stanovništvom počeo mjeriti hiljadama. Svjestan da bi dalja borba pod ovakvim uslovima dovela u pitanje sam biološki opstanak srpskog naroda, Mihailović se odlučio da eliminiše nosioce te borbe-partizane ( četnička osnovna strategija u ratu bilo je čekanje da saveznici dođu i oslobode Jugoslaviju, dakle okupatora nije trebalo napadati dok je jači ). Zato je 1. novembra 1941. naredio napad četnika na partizane u Užicu, koji se završio debaklom za četnike ( treba ipak reći da je i prije ovog datuma bilo manjih oružanih sukoba između četnika i partizana u Srbiji ).
2. Problem naoružanja. Nakon što su razbili četnike kod Užica, partizani su ih nastavili goniti i već sredinom novembra okružili Ravnu goru, gdje je bio Mihailovićev štab. U tako opasnoj situaciji, Mihailoviću je bilo potrebno oružje više nego ikad. Od Britanaca se nije mogao nadati da će ga dobiti, jer su mu prvu pošiljku padobranom bacili tek 9.novembra, a i ona je bila sasvim simbolična. Od okupatora ga nije mogao oteti, jer se protiv njega nije htio boriti. Dok je bio u sporazumu s partizanima, od njih je dobio samo malu pošiljku iz njihove fabrike oružja u Užicu. Dakle, ostalo mu je jedino da oružje traži od okupatora. Preko svojih agenata u Beogradu, kapetana Nenada Mitrovića i pukovnika Branislava Pantića stupio je u vezu sa štabom njemačkog komandanta u Srbiji, nudeći saradnju, pristajući i da lično dođe u Beograd na pregovore sa Nijemcima. Nijemci su ovo prihvatili, ali sastanak nije održan u Beogradu, već u selu Divci kraj Valjeva, u seoskoj kafani, uveče 11.novembra 1941. Sa četničke strane prisutni su bili Mihailović, njegov nerazdvojni pratilac iz tog perioda major Aleksandar Mišić, te Mitrović i Pantić, koji su došli iz Beograda. Njemačku delegaciju predvodio je potpukovnik Rudolf Kogard, koji je zastupao njemačkog komandanta Srbije ( u to vrijeme tu dužnost je vršio general Franz Bohme ), a u njoj su bili još i dr Georg Kiessel iz Gestapoa ( koji je bio prevodilac i sastavljač zvaničnog zapisnika sa sastanka ), kapetan Josef Matl iz Abvera, te dva predstavnika SS-a. Mihailović je Nijemcima rekao da se on ne želi boriti protiv njih, da su mu glavni neprijatelji partizani protiv kojih je već započeo borbu, ali mu za tu borbu treba oružje. Nijemci su odbili da mu daju oružje, tvrdeći da partizane mogu pobijediti i bez njegove pomoći, te zahtjevali njegovu bezuslovnu predaju. Mihailović je to odbio i sastanak se na tome završio. Ipak, Mihailović na kraju nije zaboravio napomenuti Nijemcima da se neće boriti protiv njih, čak i ako bude napadnut.
Tako je i bilo. Nakon što su u opštoj ofanzivi na Užičku republiku krajem novembra i početkom decembra protjerali glavninu partizanskih snaga iz Srbije, Nijemci su odlučili da se riješe i Mihailovića. Zato su 7.decembra sa pet bataljona napali na Ravnu goru. Mihailović je naredio da se na Nijemce ne puca, pa je zarobljeno preko 300 četnika, uključujući i majora Mišića ( koji je kasnije strijeljan ). Mihailović je sa nekolicinom saradnika uspio da pobjegne.
Ipak, i prije i poslije ovog događaja Mihailović je nastavio neformalnu kolaboraciju u Srbiji. Naime, kako bi spriječio da i njegove snage zajedno sa partizanima budu zbrisane od strane Nijemaca iz srbije, Mihailović je naredio svojim trupama da se "legalizuju", tj.prijave u Nedićeve trupe, koje su bile pod potpunom kontrolom i operativnom komandom Nijemaca. Na ovaj način se većina četničkih komandanata iz Srbije ( Miloš Glišić, Vučko Ignjatović, Predrag Raković, Dragomir Topalović-"Gaga", Vojislav Pantelić, Neško Nedić, Velimir Piletić i drugi ) sa svojim jedinicama stavila u službu Nijemaca pod maskom Nedićevih trupa, ali su u duši ostali vjerni Mihailoviću i većina mu se kasnije vratila.
Formalna kolaboracija četnika i Nijemaca u Srbiji biće definitivno uspostavljena u jesen 1943. ali o tome u jednom od narednih postova.
Dakle, Mihailovića je za kolaboraciju opredijelio čisti oportunizam, jer mu je okupator bio potreban da uz njegovu pomoć pobijedi svoje glavne neprijatelje-partizane. I Nijemcima je bio potreban Mihailović, ali su oni to, na njihovu žalost, shvatili prekasno i nikada u potpunosti. Za razliku od Talijana, ali i o tome u jednom od narednih postova.
User avatar
madner
Posts: 56750
Joined: 09/08/2004 16:35

#17 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by madner »

Bosnohercegovac wrote:
madner wrote:Bosnohercegovac de nabroji operacije gdje su partizani saradjivali sa Njemcima u borbi protiv cetnika ili ustasa.
Nisu mi poznate, jer se mešćini u školi nisu spominjale, a nisam ni tražio po drugim izvorima, pa ne mogu da ti kažem d ali su postojale.
Dogovori se prvo sa sobom da li ovdje da zastupas neki stav ili naucis nesto.
Ako si tu da naucis nesto, mani se iznosenja stavova jer ocito nemas temelj da ih postavis. Da li ti je zabranjeno potraziti dodatne informacije?
Bosnohercegovac wrote:
madner wrote: Za cetnike se moze reci da su nakon slamanja prvog ustanka postala kvislinska formacija. Srbska granicna policija koja je bila vojna formacije Srbije popunila se od cetnickih "ustanika" i ima isti rang kao i ustaske formacije NDH-a.
Evo imaš jedan izvor o borbama ćetnika i švaba i tokom 43. ali nisam siguran koliko je pouzdan.
ЧЕТНИЦИ И КАПИТУЛАЦИЈА ИТАЛИЈЕ (3)
Пре тачно 66 година, у јесен 1943, широм Србије одигравао се низ борби четника против окупатора и квислинга, које историја није забележила
http://www.pressonline.rs/page/blog/sr. ... &blogId=37
Pokusaj zamazivanja ociju Englezima, kako bi pridobili podrsku. Pogledaj samo velicine formacija koje su se "pobunile".

Da vidimo najvecu operaciju cetnika 1943
Sledeći put, ali ovaj put stvarno "pogodni uslovi" stekli su se početkom 1943. u Sandžaku i istočnoj Bosni. Partizani daleko, Italijani zavisni od četničke pomoći, a lokalne muslimanske seoske straže beznačajne.

Draža je kao vrhovni komandant stolovao u Lipovu, par kilometara izvan Italijanskog kolašinskog garnizona, a za izvršenje "operacija" formirao je poseban štab pod nazivom "Istureno odeljenje Štaba Vrhovne komande". Za načelnika ovog štaba postavio je majora Zaharija Ostojića, a operativni komandant bio je energični major Pavle Đurišić. Cilj - muslimanska naselja u oblasti Pljevalja i Čajniča, Jugoslovenska Vojska u Otadžbini obuhvatila je krajnje profesionalno, pod vodstvom svojih najboljih oficira. U tri odreda, šest napadnih kolona nastupilo je koncentrično, da bi sprečilo mogućnost izvlačenja "nepoželjnog stanovništva" iz obruča.

Đurišić je pobedonosno izvestio svog komandanta Mihailovića:

"Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece"

Ako je Mihailović bio nezadovoljan ovakvim "borbenim uspehom", to je u svakom slučaju odlično krio. Na njegov predlog Nj. V. Kralj Petar II unapredio je Đurišića najpre u čin potpukovnika, a zatim i u čin pukovnika.



Vredi se detaljnije upoznati sa ovom slavnom operacijom Jugoslovenske Vojske u Otadžbini i njenih najboljih oficira. Spiskovi žrtava i svedoćenja učesnika daju prilično jasnu sliku. Kao primer karakteristične su tri seoske zajednice u pljevaljskoj opštini, u kojima je živelo muslimansko stanovništvo. Rezultat je sledeći U tri februarska dana (4-6. II) u ta tri mesta stradalo je ukupno 1495 osoba. Pošteđeno je ukupno 0 osoba. Struktura žrtava po polu i starosti izgleda ovako:

Ukupno žrtava u ova tri mesta:
1495
od toga ženskog pola:
758 (50,71%)
do 7 godina:
479 (32,04%)
do 14 godina:
753 (50,37%)
preko 50 godina:
193 (12,90 %).

Najviše su stradala godišta 1937 (68 ubijenih), 1938 (79 ubijenih), 1939 (64 ubijenih), i 1940 (78 ubijenih). Dakle, dvogodišnjaci/ dvogodišnjakinje i četvorogodišnjaci/četvorogodišnjakinje.

Dakle, totalno uništenje stanovništva na jednoj teritoriji. Većinom "hladnim oružjem". Za ovakvu praksu postoji termin koji u to vreme još nije bio zakonski obrađen, ali su "heroji" drugog svetskog rata naterali čovečanstvo da obrati pažnju na njega:

GENOCID

I baš kad im je sve tako lepo krenulo po planu ("čistimo celu Bosnu"), umešali su se oni partizanski baksuzi i sve pokvarili. 16. februara na Neretvi kod Drežnice pojavila se Druga proleterska divizija, likvidirala italijanski bataljon, i prešla na istočnu stranu Neretve.

"Štab Vrhovne Komande" i njegovo "Istaknuto Odeljenje" sad su imali pune ruke posla. Ovog puta ne sa dvogodišnjim devojčicama, nego sa pravom vojskom.

I, smislili su da mobilišu sve snage - zajedno sa svojim saveznicima Italijanima. I da ih pojačaju mobilisanim hercegovačkim Muslimanima.

"Muslimane upotrebiti protiv komunista da polože ispit. Pavle poučava svoje da budu ljubazni prema muslimanima", kaže Mihailović.

Uviđanje potrebe za iskrenim savezništvom? Ne baš. Muslimani "neka polože ispit protiv komunista", "dok mi završimo posao sa boljševicima a posle ćemo im prirediti Čajniče." "Samo oni ovo ne moraju znati". (Major Zaharije Ostojić, Istaknuto Odeljenje)

Ali, sudbina je htela drugačije. "Boljševici" ih rasterali. A posle došli Nemci, mnogo strožije gazde, i naterali ih da se okanu pokolja Muslimana i da formiraju zajednički front sa muslimanskim petokolonašima pod nemačkom komandom.

A šta je bilo sa slavnim rukovodiocima ovog svetlog i herojskog poduhvata Pljevlja - Čajniče?

Pa, sudbine su im različite.

Osim u jednoj stvari: svi - od prvog do poslednjeg - bili su unapređeni.

Komandant Prvog odreda kapetan Voja Lukačević, kasnije je kao komandant Drugog mileševskog korpusa JVuO, prihvatajući novu Nojbaherovu politiku, sklopio sa Nemačkom vojnom silom 19. XI 1943. pismeni sporazum o saradnji i zajedničkoj borbi protiv partizana.


Zatim je putovao u Veliku Britaniju gde ga je Nj. V. Kralj Petar II imenovao za svog ličnog ađutanta, u kom svojstvu je i prisustvovao Kraljevom venčanju marta 1944.


Komandant Pete napadne kolone kapetan Nikola Bojović posle rata živeo je u Velikoj Britaniji, gde je, doživevši duboku starost, umro septembra 2004. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo ministara, akademika, istaknutih javnih ličnosti. Mitropolit Amfilohije, koji je vršio službu, nazvao ga je "vitezom duha, obraza i vere".

A njihov vrhovni komandant? On nam je bio inspiracija u našim slavnim pokoljima devedesetih, i krajnje je vreme da ga konačno rehabilitujemo, i da se otvoreno svrstamo uz Njegovu neumrlu misao i Njegovo delo kao zvezdu-vodilju naše mlade generacije u... nove pokolje?

Da, ali i pored svega toga, mora se priznati da je Draža bio demokrata, zagovornik demokratije zapadnog tipa, zar ne?



Dakle, koliko ima istine u priči da smo "mi" imali dva antifašistička pokreta? Jedan tradicionalistički, i legalistički, koji se borio sa demokratiju, i jedan revolucionaran, koji se - i to baš u najtežem trenutku za otadžbinu - borio za vlast i revoluciju?

Legenda o Draži-demokrati poznata je i popularna - popularnija čak i od priče da se u dolini Drine rodilo krilato dete. Popularnija, ali ne i istinitija.

Draža i njegovi hard-core ravnogorci-ideolozi, Vasić i Moljević, na mnogo mesta su isticali da su Jugoslaviju upropastili političari, i da su političke partije izgubile svaki kredibilitet. Rešenje? Naravno, ravnogorska prinudna uprava, bar dok ne stasaju neke zdrave političke snage, tamo negde na kukovo leto.

Ta ravnogorska diktatura trebalo je da preuzme kontrolu nad celokupnim političkim i privrednim životom.

"... Žandarmerija treba da bude formirana iz četničkih redova i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije.

Državni činovnici imaju biti nacionalno i moralno ispravni, iz četničkih redova, dobro nagrađeni i automatski unapređivani."

Dakle, ako nisi ucio u skoli sada mozes nadoknadit.
Samo nemoj prospat suplju u crno bijeloj.
User avatar
madner
Posts: 56750
Joined: 09/08/2004 16:35

#18 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by madner »

Da analiziram napad na cijelu cetu? Ili da rastavimo jos malo?

Ove akcije su tolko minorne da nisu u biti vrijedne spominjanja. Kratki presjek:
Četničke borbe protiv okupatora i kvislinga mogu se podeliti u šest grupa, odnosno faza:



1. Spontane borbe ustanika nad kojima Mihailović nije imao nikakvu kontrolu. Ovo je Mihailović uspešno zaustavio u zapadnoj Srbiji 1. novembra 1941, a do proleća 1942. i u ostalim delovima zemlje.

2. Borbe sa ciljem etničkog čišćenja i genocida pri čemu je kvislinški garnizon kolateralna šteta, a pretpostavlja se da se okupator neće previše naljutiti. Komada tri: Foča avgusta 1942, Višegrad 5. oktobra 1943, Rogatica oktobra 1943. Ova poslednja dva su predstavljala i pozorišnu demonstraciju za Savezničke oficire - kapetan Mansfield je progutao udicu sa sve najlonom i štapom. Isterivanje NDH garnizona iz Modriče sredinom januara 1945. delom spada u ovu kategoriju, samo tad četnici više nisu imali ni snage ni volje za pokolj, pa su brže-bolje 21. januara potpisali sporazum da bi izgladili stvar.

3. Dve-tri čarke nastale u haosu prilikom italijanske kapitulacije: U jednoj je došlo do prepucavanja između Lukačevićevih četnika i motorizovane patrole 118. lovačke divizije u Prijepolju 12. septembra 1943. (posle je Lukačević, da bi otklonio svaku sumnju da se radilo o nesporazumu, već u novembru sklopio sa Nemcima pismeni sporazum). Druga je nastala kad je italijanska divizija "Emilija" u Boki Kotorskoj dva dana koketirala sa idejom da se suprotstavi Nemcima, pa su u to bili uključeni i četnici prikopčani na ovu diviziju (kažu da su 2-3 čak i poginula, ima kod Miloslava Samardžića).

4. Natezanja sa nedićevcima i ljotićevcima: Ljotićevci su među ravnogorcima bili vrlo nepopularni, pa je dolazilo i do prilične kavge mestimično, ali sve se srećno završilo pre septembra 1944. Nakon toga živeli su srećno do samog kraja. Uostalom, ljotićevci nikad i nisu predstavljali neku snagu.

Nešto drugačije stoji stvar sa nedićevcima. Nedićeva i Mihailovićeva organizacija u Srbiji su se u velikoj meri preklapale. Manje-više svi nedićevi oficiri i vojnici održavali su dobre veze sa Mihailovićevom organizacijom - to im je bio spasonosni adut za slučaj pobede Saveznika. S druge strane, manje-više svi Mihailovićevi ljudi održavali su dobre veze sa Nedićevom organizacijom - to im je bio spasonosni adut za slučaj jačeg nemačkog pritiska.

Na kraju se ipak sve srećno završilo: uzeli su se 6. septembra 1944. Tog dana celokupna Nedićeva vojska - Srpska Državna Straža i Srpska Granična Straža - preformirana je u Srpski Udarni Korpus i stavljena pod komandu đenerala Miroslava Trifunovića - Dronje, Mihailovićevog komandanta Srbije. Kum na venčanju bio je Herman Nojbaher.

5. Razne krađe i incidenti: Gotovo svi Mihailovićevi odredi u Srbiji počev od jeseni 1943. imali su sa Nemcima pismene sporazume (oni van Srbije još od ranije). Tako su se njegovi oficiri muvali po varošima, bančili i lumpovali, protiv čega je Mihailović pisao raspise. Međutim, zbog nediscipline i incidenata, Nemci su bili nezadovoljni ovim ugovorima, pa su neke raskinuli, a protiv nekih odreda čak i preduzeli neke policijske operacije hvatanja.

Petog aprila 1943. došlo je do incidenta između ozrenskih četnika i jedne patrole 369. legionarske divizije. Prema izveštaju komandanta Ozrenskog četničkog odreda od 14. aprila 1943. komandantu Bosanskih četničkih odreda o likvidaciji spora između četnika i nemačkih trupa, do incidenta je došlo na sledeći način: 5. aprila jedna nemačka patrola (iz sastava nemačke 369. divizije) upućena je u izviđanje iz Maglaja u Zavidoviće. Uz put je patrola imala kontakte sa četnicima iz Ozrenskog odreda, koji su je, prema ranijim sporazumima, propustili i nisu ih napali. Međutim, po povratku za Maglaj patrola je od strane istih četnika napadnuta i razoružana. Tom prilikom poginula su tri Nemca, a 6 ih je zarobljeno. Zarobljenike su četnici izveli na streljanje. Poredali su ih u kolonu po jedan i probali da li će jedan metak uspeti probiti 6 lobanja. To je i učinjeno, ali je jedan Nemac ostao u životu i celu stvar ispričao svojoj komandi (Arhiv VII, Ča, k. 235, reg. br. 2/1). Nakon ovoga delovi 369. legionarske divizije demonstativno su pregazili Ozren sredinom aprila, a početkom maja četnici su obnovili sporazum.

Valjda u ovu kategoriju spada i čuveno "oslobođenje Pljevalja" koje je opisao četnički komandant bataljona Drago Bojović u svojim sećanjima. Naime, Pljevlja su od 1. oktobra 1944. bila u partizanskim rukama. Međutim, krajem oktobra, Armijska grupa "E" morala je da se probija iz oblasti Novog Pazara prema Sarajevu, pa je pokupila četnike, te zajedno sa njima odbacila partizane i ušla u Prijepolje. Odatle je nemačka glavnina krenula prema Višegradu, a jedan motorizovani bataljon probio se u Pljevlja, da bi tim putem usmerio četnike. E sad, tim četnicima u Pljevljima stizao je svakodnevno nemački kamion sa sledovanjem iz Prijepolja, i u njemu trojica Nemaca - podoficir, stražar i vozač. Jednog dana, međutim, četnicima padne na um sjajna ideja, pa izvrše prepad na kamion, i ubiju podoficira, a ovu drugu dvojicu zarobe. Veselnici iz Mandićeve stranke u opštinskoj skupštini u Pljevljima setili su se ovog veličanstvenog događaja, i predložili da on bude proglašen za dan oslobođenja Pljevalja.

6. Groteskni pokušaj preletanja: Kad je već bilo očigledno da Saveznici pobeđuju, i da su napustili Mihailovića zbog njegovog visprenog lukavstva, pojedini komandanti su se u septembru i oktobru odlučili na očajnički korak. Ideja je bila sledeća: iznenada napuste Nemce (sa kojima su do tada zajedno bivakovali, primali oružje i municiju, i ratovali za njih u njihovim operacijama), ispale nekoliko rafala prema njima, i pretrče Saveznicima, kao, eto, jeste li videli da se mi borimo protiv Nemaca, hitno nas priznajte i prihvatite.

Čovek stvarno mora da se divi kolika je bila njihova nekolebljiva vera u naivnost Saveznika.

Tako je, na primer, Četvrta grupa jurišnih korpusa pod komandom majora Dragoslava Račića (sa još gomilom drugih, "ne-jurišnih" korpusa), tokom celog septembra 1944. ratovala rame uz rame sa ljotićevcima, nedićevcima i slabim nemačkim snagama, pokušavajući da spreče prodor NOVJ do Beograda. Kad su poraženi, povukli su se Nemcima u Beograd, i onda su ih Nemci 3-5. oktobra vozovima prebacili sa stanica Topčider i Ripanj u Kraljevo.

Međutim, Račić je 16. oktobra "konačno shvatio" da je došlo vreme za ustanak, pa je sa svojim ljudima izašao iz Kraljeva i napao neke Nemce na putu.

Koliki je bio intenzitet ovih veličanstvenih borbi, najbolje svedoče sami ravnogorski istoričari. Naime, u svojoj trotomnoj monografiji "Zatamnjena prošlost" čačanski istoričari Timotijević i Davidović su u drugoj knjizi naširoko i do u detalje opisali ove ljute bojeve.

A u trećoj knjizi poimenični spisak. Po njemu, od preko 1300 poginulih četnika čačanskog kraja, ukupno 91 je poginuo u borbi protiv Nemaca. Od toga 82 do 1. XI 1941, za vreme saradnje sa partizanima i zajedničkog napada na Kraljevo, dvojica u jednom incidentu 1943, i sedmorica u ovim odsudnim bojevima 16-25. X 1944. Nemački gubici? Ne pitajte - stotine miliona...

I nemački komandant Srbije general Felber, govoreći o početku septembra 1944, spominje da su "Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice (u oblasti severoistočne Srbije), koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske." Što je trajalo nekoliko dana...

Istu fintu izveo je Keserović na Kruševcu 14. X, a Lukačević u Hercegovini još tokom septembra. Lukačević je napao Nemce kod Trebinja, pa onda pobegao kod Engleza u Bileću. Naime, u sklopu vojne saradnje britanska vojska stavila je na raspolaganje tri diviziona artiljerije sa pratećim pešadijskim odredima 2. udarnom korpusu NOVJ, a jedan od njih je bio kod Bileće. Međutim, podli Englezi su začudo Lukačevića momentano predali partizanima.
User avatar
karanana
Posts: 47117
Joined: 26/02/2004 00:00

#19 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by karanana »

suma sumarum.....na kraju svi postadose partizani
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#20 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

Bosnohercegovče,
bilo je velikih operacija na dijelu Sandžaka koji su četnici "očistili" januara/februara 1943, a to su partizanski neuspjeli napad na Pljevlja decembra 1941, kao i izvjestan broj operacija u toku Treće ofanzive (proljeće/ljeto 1942.).
Da bi mogao pitati zašto su četnici čistili prvo Bosnu, a ne Sandžak, neka osnovna znanja o razvoju četničke organizacije u pojedinim fazama rata moraš imati. A to se nije učilo u školi u vrijeme komunizma, jer svi znamo kako je jednostran pogled na dešavanja u WW2 tada vladao.
Dakle, četnici jesu još od početka željeli očistiti "srpsku" teritoriju od "narodnih manjina i nenacionalnih elemenata" kako precizno stoji u Mihailovićevim Instrukcijama od 20. decembra 1941, upućenim, gle, upravo čovjeku koji će rukovoditi masakrom Muslimana u zimu 1943. Gdje god su mogli, tj. gdje god im je odnos snaga to dozvoljavao, četnici su tu politiku provodili u praksi od samoga početka, još i prije pomenutih instrukcija. O tome svjedoče pokolji još iz vremena dok su se, kao "ustanici", borili u istim redovima sa partizanima, ili jedni pored drugih (istočna Hercegovina u ljeto 1941, područje Kulen Vakufa u septembru 1941), a zatim i "čuveni" pokolji u istočnoj Bosni u zimu 1941/1942.
Razlog zašto nisu prve veće pokolje započeli u Sandžaku je jednostavan: nisu imali dovoljno snaga. Četničke jedinice u Crnoj Gori formiraju se tek krajem 1941, a proces odvajanja od partizana i čvrstog vezanja za Talijane trejaće sve do polovine naredne godine. Jačanje četničkih snaga u Crnoj Gori poklapa se i sa dolaskom Draže Mihailovića i njegovog štaba (koji su bježali iz Srbije od Nijemaca) na to područje. Od jula 1942. četnička Vrhovna komanda nalazi se u planinskom selu Lipovo kod Kolašina (koji drže Talijani). Pod okriljem Talijana do kraja 1942. četničke snage u Crnoj Gori i dijelu Hercegovine dostižu vrhunac svoje moći (istini za volju, ne postoji ni jedan dokaz da je lično Mihailović stupao u direktan kontakt sa Talijanima, ali u situaciji kada njegove najbolje trupe i najsposobniji komandanti zavise od talijanske pomoći to nije bilo potrebno, a u političkom smislu moglo je da bude veoma opasno). Tada su se stekli uslovi da se obračuna sa "turcima" u zapadnom Sandžaku i jugoistočnoj Bosni.
Naredbu o ovoj akciji izdala je četnička Vrhovna komanda 1. januara 1943, sa potpisom načelnika štaba (generalštabni major Mirko Lalatović). Uvijena kao akcija protiv "muslimanske milicije" i "ustaških muslimana", podrazumijevala je čišćenja cijelog pljevaljskog kraja, te dijela područja Rudog, Čajniča, Foče i Goražda, sa izbijanjem na desnu obalu rijeke Drine. Instrukcije o postupku sa civilnim stanovništvom date su usmeno. Za komandanta akcije određen je kapetan Pavle Đurišić. Zbog neprikupljanja jedinica akcija je odgođena za mjesec dana, pa je Pavle Đurišić to iskoristio da sa nešto manjim snagama napadne Muslimane u bjelopoljskom kraju, na lijevoj obalči Lima. U toj akciji, po Đurišićevom izvještaju Mihailoviću, spaljena su 33 muslimanska sela i ubijeno oko 1000 žena, djece i staraca.
Planirana četnička akcija protiv Muslimana zapadnog Sandžaka i jugoistočne Bosne, izvršena je u prvoj dekadi februara 1943. Završila se za svega nekoliko dana, izbijanjem četnika na Drinu. Sva muslimanska sela na području trokuta Pljevlja-Čajniče-Rudo spaljena su, a stanovništvo na zvjerski način poubijano (po Đurišićevom priznanju i do 8000 žrtava). Po svom obimu, teritoriji koju je zahvatila, snagama koje su u njoj učestvovale i krvavoj žetvi koju je požnjela, ovo je bila najveća četnička akcija protiv Muslimana u WW2. Izvršenaje po naređenju Vrhovne komande, a vodili su je najpoznatiji i najbolji četnički komandanti, među kojima se izdvajaju Pavle Đurišić i kapetan Vojislav Lukačević (atipičan četnički komandant: rođeni Beograđanin, prijeratni građevinski inžinjer, sa namještenjem u francuskoj firmi, kasnije i kraljev ađutant). Obojica su nakon ove akcije unaprijeđeni i odlikovani od vlade Slobodana Jovanovića.
Kao i sve druge četničke akcije protiv Muslimana, ni ova se nije mogla izvesti bez pomoći Talijana. Ona se iskazala višestruko: prvo, oružje i manje-više sva četnička logistika dobiveni su od Talijana, zatim, talijanska vojska nije ni pokušala da interveniše da spasi ugroženi muslimanski narod, već su, štaviše, odbijali da brojne izbjeglice puste u Pljevlja (tada opasana žicom), i tako ostavljeni na milost i nemilost četnicima.
Iste snage koje su učestvovale u ovom pokolju (gro crnogorskih i sandžačkih četnika), nakon pokolja i pljačke uputiće se, pod zaštitom Talijana, uprema Neretvi, gdje će, u teškim borbama sa partizanima od Neretve do drine, doživjeti svoj sudbonosni poraz.
User avatar
zemomak
Posts: 1686
Joined: 30/08/2008 14:47

#21 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by zemomak »

evo jedne od najveci bitaka cetnicko ravnoorsko pokreta u IIWW :D

Image

Ranili tri vojnika, ubili Srbina kapetana remorkera i ranili jednu kuaricu!!!
Ovakvih ratnika nije se rađalo još u povijesti ratovanja!!!!
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#22 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

Madner,
hvala za ovaj tekst, i volio bih da ga svako ko još gaji mitove o "prvom gerilcu Evrope" i vjeruje u njih pročita.
:thumbup:
User avatar
zemomak
Posts: 1686
Joined: 30/08/2008 14:47

#23 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by zemomak »

evo i par slika

Image

Image
User avatar
madner
Posts: 56750
Joined: 09/08/2004 16:35

#24 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by madner »

Pera Trta wrote:Madner,
hvala za ovaj tekst, i volio bih da ga svako ko još gaji mitove o "prvom gerilcu Evrope" i vjeruje u njih pročita.
:thumbup:
Mislim da si ti link postavio na drugoj temi :wink:
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#25 Re: Mit o antifašizmu četnika Draže Mihailovića

Post by Pera Trta »

madner wrote:
Pera Trta wrote:Madner,
hvala za ovaj tekst, i volio bih da ga svako ko još gaji mitove o "prvom gerilcu Evrope" i vjeruje u njih pročita.
:thumbup:
Mislim da si ti link postavio na drugoj temi :wink:
Jesam. :)
Volio bih da ima više stranica koji će prikazivati pravu ulogu četnika u WW2 i tako parirati "Pogledima" i brojnim drugim pročetničkim sajtovima. Zato i jesam za to da što više toga o četničkoj kolaboraciji i zločinima stavimo na ovu temu :thumbup:
Post Reply