Zlaja Arslanagic?

[old school23]

Pjesme su sa druge teme na forumu o Zlaji,a nekad je u Buybooku bila Zlajina knjiga "Mozda ce sutra biti suncan dan". Ne znam ima li jos...

[Ammaar]

Dostojanstveno I posteno biti kamiondjija negdje u Kanadi je mnogo bolje nego biti profiter I prodana dusa u rodnom gradu.

[old school23]

Imam pjesmu za tebe (Zlatko Arslanagić)

Imam pjesmu za tebe
godinama ceka ta
i strpljivo namigne
sa dalekih obala.
U njoj vrani konji svi
sto su davno zbrisali
jednom lica poznata
ne pamtim ih vise ja...
Imam pjesmu za tebe
sama sebe pisala
od Silbe do Santa-Monike
mora se nadisala.
U njoj miris proslih ljeta
sjaj i bijeda trosnog svijeta
u njoj boja lijepih dana
pada preko nasih rana.
Imam pjesmu za tebe
da te malo razgali
nece prognat tuge te
al ce da ih ublazi.
I na tren ce vrijeme stati
i na casak cemo znati
gdje se tajna skrivala
gdje je sreca ostala.
Imam pjesmu za tebe
poslije cu je svirati
nek se ona omakne
kad sjecanje provali.
Kao nekad ti i ja
tamburasi za nama
pod prozore dragih zena
ulicama uspomena
Imam pjesmu za tebe
prava je i jedina
vozi znane puteve
bez granica carina
rijetke minute toci
radost srcu smijeh za oci
u njoj jos smo djeca mi
jos nas nisu slomili...

[old school23]

Ti i ja (Sarajevski veliki park)
(Zlatko Arslanagić)


Kada dole krenu stvari
svratim opet u park stari
dah ti trazim, grlim poznat
topli mrak

Tvoje lice kraj fontane
sjecanje niz obraz kane
sve sto zelim, da jos jednom
ti sebe dam

Tu sam ja prvi put te ljubio
tu su svi sretni dani ostali
tu sam ja za te suzu pustio
al' to znamo samo mi, ljubavi

Srce drhti, ceznja lupa
kada prodjem pored klupa
one cuvaju, one cekaju
prve ljubavi...

U krug sve do park kafane
sto i jedna mladost stane
jos odjekuju
nasih snova koraci...

[old school23]

[nosara]

Ti i ja (Sarajevski veliki park)
(Zlatko Arslanagić)


Kada dole krenu stvari
svratim opet u park stari
dah ti trazim, grlim poznat
topli mrak

Tvoje lice kraj fontane
sjecanje niz obraz kane
sve sto zelim, da jos jednom
ti sebe dam

Tu sam ja prvi put te ljubio
tu su svi sretni dani ostali
tu sam ja za te suzu pustio
al' to znamo samo mi, ljubavi

Srce drhti, ceznja lupa
kada prodjem pored klupa
one cuvaju, one cekaju
prve ljubavi...

U krug sve do park kafane
sto i jedna mladost stane
jos odjekuju
nasih snova koraci...

Nisam znao da je napisao ovu... Zivot nacrtan rijecima...

[old school23]

[old school23]

Kad cujem Billie Holiday
(Zlatko Arslanagić)

Iz zbirke "Izmedju nekad i sad"


Kad cujem Billie Holiday,
mi smo ponovo u onom razdrndanom taksiju,
u New Yorku.
smijemo se, a ja ostavljam vozacu baksis
tek sutra cemo skontati da sam mu u stvari dao
zetone za telefon

Kad cujem Billie Holiday
ponovo sam u onom jutru, na 5-toj aveniji.
kupujem dorucak
i vracam se u sobu,
gdje me cekas snena.

kad cujem Billie Holiday,
u glavi mi se slazu slike,
i eno nas, u onoj planinskoj kuci,
u Sloveniji.
za veceru je rizoto od morskih plodova,
pije se vino,
i vidim onog covjeka,
koji nam kaze
da nas nikada nista rastaviti nece

kad cujem Billie Holiday,
vidim nas
u onom kupeu, u brzom,
na relaciji Trst-Milano.
sjedimo kod prozora
i pricamo
o danima koji ce doci,
i pojma nemamo.

kad cujem Billie Holiday,
ja sam na onom mostu,
iznad kanala
u Amsterdamu.
ti mi kupujes sat, a zatim odlazimo
u nasu omiljenu kafanu.
u Amsterdamu je bilo dosta
nasih omiljenih kafana
u to vrijeme,
kad smo mislili da nam niko i nista ne moze
pokvariti zivot.

kad cujem Billie Holiday,
zateknem nas
u onoj staroj hotelskoj sobi
u San Franciscu,
kada nije postojalo nemoguce...

kad cujem Billie Holiday,
ponovo sam
u onoj sarajevskoj ulici
gdje smo se cekali
nekada.

kad cujem Billie Holiday,
ulazim u onaj restoran u Londonu
gdje smo docekali jednu od Novih godina slucajno...
konobari su bili dobri,
i znali su da dofuraju jos koju casu vina
na racun kuce,
a mi smo polako gubili
povjerenje u ljude,
kako to obicno biva
u ratu
i nakon rata.

kad cujem Billie Holiday,
izostre se slike
u glavi,
i vidim
staru gramofonsku plocu.
vrti se, i mogu cuti kako granulat pucketa,
kao da neko przi ribu.

tada, bacim mrezu
od zaborava
preko teskih dana
i kao uvijek
pustim se
tebi...

[old school23]

"Jer tuga zna"
(Zlatko Arslanagić)

Nekada, mrak i ja
pricamo do svitanja
u prici slike mladosti
u srcu vriste gromovi

Rijekom sna, plovim ja
sve do dragih ulica
vidim te kada sklopim oci
a tuga sama se toci

Jer tuga zna, jedina
dodje tiho pa me ne pusta
jer tuga zna, kako da
otkljuca vrata sjecanja

Oci stranca, dobih ja
pune suza vremena
kad ih sklopim vidim te
a moja tuga sulja se

[old school23]

[old school23]

[old school23]

[old school23]

[ted10]

Zlatko Arslanagic - Razrednici Tanji..!

Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije, i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.

Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...

Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice, i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lako prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....

Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.

Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena, sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".

Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.

(Iz knjige 100 Godina II. Gimnazije)

tekst !

[CudnaSamNevolja]

Da li neko ima neku pjesmu iz njegove zbirke "Između nekad i sad" ili da li neko ima cijelu zbirku da pošalje? Jako bih voljela pročitati nešto njegovo, jer mi je taj čovjek baš drag.

[ted10]

.

[ted10]

Zlaja i dalje pise i pjesme i knjige ali nista ne objavljuje ili objavi vrlo rijetko(za Rade S. "Imam pjesmu za tebe" ) Ljudi koji su imali priliku to citati kazu da i dalje lijepo pise a inace radi u jednoj knjizari u Torontu.
Zlaja je sigurno jedan od najboljih domacih tekstopisaca i sigurno bi da bi Jabuka s njim danas zvucala mnogo bolje i ozbiljnije...

[ted10]

[piupiu]

Zlatko Arslanagic - Razrednici Tanji..!

Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije, i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.

Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...

Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice, i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lako prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....

Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.

Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena, sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".

Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.

(Iz knjige 100 Godina II. Gimnazije)

tekst !

Slušam maloprije onu divnu pjesmu Sanjati... pa se mislim - gdje li je ovaj divni pjesmopisac? Svako ima svoje razloge....

[stakasa]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

[piupiu]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

[stakasa]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

[piupiu]

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

Nemam pojma da je neko na njega bio kivan prije rata - možda zbog nesreće, mada bi to bilo vrlo tužno... Evo ovdje ima još jedna tema s nekim tekstovima...

http://forum.klix.ba/crvena-jabuka-zlat ... 95813.html

[stakasa]

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

Nemam pojma da je neko na njega bio kivan prije rata - možda zbog nesreće, mada bi to bilo vrlo tužno... Evo ovdje ima još jedna tema s nekim tekstovima...

http://forum.klix.ba/crvena-jabuka-zlat ... 95813.html

Moze biti da sam pobrkao, kroz maglu se sjecam da je Nele nesto pricao ali me nemoj drzat za rijec. Hvala na linku

[Dado34]

Jabuka je prije par dana spala na Zeru lihvara. Cunju su vrlo strucno otjerali mehanizmi modernizovane i daj para - Crvene jabuke. Kako god, bez Zlaje ni tekstovi ni muzika nije ni bila nesto ali eto uradili su par(5-6) slusljivih pjesmica od 93' kad je Zlaja otisao iz grupe. Tek sada je Jabuka postala samo sinonim, obicna slika i naziv za perfektni sastav, koja je 90'tih krala srca tinejdzerima i cije pjesmice su se mogle uz gitaru cuti sirom BiH pa i Balkana u parkovima gdje su mladi zalazili pred vecer, nalazili prve simpatije i razmjenjivali prve poljupce. 2 orginalna clana koja su gurala grupu i koji su bili sipka i bubanj 35 godina razisli su se. Ne znam za vas, meni jabuka odavno nije jabuka, tek sada nece biti.