kokuz_sa wrote:
kod nas se takve djevojke zovu usjedilice..i zavrse sa puno macaka..
jer traze neki "kvalitet" i u dobrih 90-tak % slucajeva traze da je lik jako dobro situiran da je pazi..a da ona ne mora kuhat (ovo sam napisao ponukan drugom temom na forumu) i da se njoj zivot svodi na putovanja i uzivanje..jer je ona aman nesto..
i svako musko koje im pridje nesto mu fali..ili celav, ili premal, ili nije dovoljno razvijen, ili prebildan, ili predobar..ili nije dovoljno dobar..
e takve rijetko sta fino ponude muskim..mislim na kvalitet zivota i odnosa..a nos im redovno para nebo jer su one aman nesto..umisle da su ribe i po intelekt neki a nazalost daleko su od toga..
kod balkanaca je bar sve tako prosto..kod njih se zna i sta da ocekujes i sta da dobijes..
a samo da mi je znati gdje se to u svijetu i sistemima cijene sve osobe..
vidim kako ljudi u svijetu evo cijene npr ove izbjeglice..i kako se prema njima ponasaju, a primjera mobinga, rasizma u svijetu malih milion slucajeva, narusavanja osnovnih ljudskih prava, iskoristavanja radnika, i sta sve ne....
ali eto to su uredjeni i cijenjeni sistemi postovanja..
zene i muski se ne bi trebali cijeniti prema nacinu gdje ko zivi u kojem sistemu..nego kako su odgojeni i kakve moralne vrijednosti imaju.
Ne bih se baš složio s tobom.
To što si naveo jeste primjer jedne vrste žena, ali emancipovanost i ovo što je cijenjeni forumaš iznad naveo nije nužno to što ti tvrdiš. Možemo se mi lagati, analizirati, zezati, iznositi trivijalne anegdote isl., no činjenica jeste da ogroman procenat muškaraca kod nas ima drugačiji pogled na muško-ženske odnose od ogromnog procenta žena koje su odrasle i žive u Zapadnoj Evropi.
Evo recimo, ja sam se jedno vrijeme družio sa curom sa Zapada koja je došla ovdje preko erasmus programa. Šest mjeseci je živjela u Sarajevu, bila je sasvim ok, ultra otvorena za naše pojmanje, ali nije imala apsolutno ništa s nekim odavde. Čak sam je i ja jedno vrijeme bario ali pedala
U šesnaest se karala sa drugim strancima iz društva, otprilike svaki drugi vikend išla u Prag ili Budimpeštu na partijanje, po naški bi bila smatrana najvećom mogućom rospijom jer nema šta nije radila. Međutim, s našim likovima nije htjela ništa. S nekim našim curama se bubala, ali s likovima nije htjela. Bili smo raja pa sam je ja pitao u čemu je caka.
Iz nekog razloga su je svi, u kompletu odbijali. Kaže da je ni jedan nije uopšte privukao. Ne voli vjernike, ne voli konzervativne osobe, ne voli kockaste glave, ne voli homofobe, ne voli patrijarhalne osobe, ne voli kuknjavu, ne voli ispijanje kafe, ne voli provjeravanje, ne voli monogamiju. Toga ima dosta kod nas, ali sam joj rekao da sigurno može naći nekog ko nije baš tvrdi homo balkanicos, no ništa.
Možda je banalan primjer, ali mogu skapirati na šta je mislila.