chupacabra wrote:[1] Ne moze "dovoljno mocan". Ili je svemocan sto mu se pripisuje kao osobina ili nije. Ako nije, onda nije bog, nego samo neki mozda napredni vanzemaljac kojeg svakako boli neka stvar sto neko na Zemlji zlostavlja djecu.
[2] Opcija 2 se i ne smatra dokazom za nepostojanje boga. Kaze jednostavno, u slucaju da bog postoji, on nije vrijedan molitve i religijskih rituala, jer ako je on izmislio "dobro" zasto kao svemoguce bice dozvoljava izivljavanje i ubijanje nevinih bica. Znaci, sam ne praktikuje sto je navodno stvorio. Pasivno posmatranje zlocina nebi trebala biti modus ponasanja jednog "dobrog, milostivnog i svemoguceg boga".
[3] Ustvari nije ni bitno da li bog postoji ili ne. Cak je i bolja opcija da ne postoji. Jer, ako postoji, on nikako ne moze biti nesto vrijedno molitve i obozavanja, jer ga se ne moze smatrati moralnim bicem.
Ova zadnja pitanja zahtjevaju malo siru raspravu. Ovdje vecinom ljudi diskutuju o bogu abrahamskih religija (judeizma, krscanstva i islama), koji bi trebao biti "dobar,milostiv,pun ljubavi". Praksa pokazuje ta on to sigurno nije.
[1] Ne mora biti slučaj. Šta je, za tebe, svemoćnost Boga? Šta je, za tebe, Bog? I naravno ne impliciram da ti u njega vjeruješ, ali kakva je tvoja percepcija Boga i "moći" Boga? Možda je Bog samo "moćni" entitet koji može da radi *skoro* sve, ali ne i *sve* u okviru onoga što postoji, neovisno od toga da li to što postoji je "stvoreno" od strane Boga. Drugačije rečeno, možda "u prirodi" Boga su nužno prisutne određene limitacije oko toga šta može da čini, a šta ne; pri tome, to ne isključuje neke njegove druge kapacitete.
Razmotri ovu opciju. Neka je neki Entitet, nazovimo ga Bog, stvorio, tj. dao formu, svemu što postoji. I neka taj isti Entitet može ukinuti svu egzistenciju, mimo samog sebe naravno. Ali neka, u isto vrijeme, taj Bog *ne može* spriječiti "zlo". Validno je pitanje sad kako je to moguće. Ali, imaj na umu, da ako Bog postoji, naše znanje o njemu je nedovoljno - i nikad neće biti dovoljno - da bismo sve shvatili i razumjeli. Drugačije rečeno, a što je moja glavna poenta - Bog *ne mora biti sposoban učiniti sve*, ali ako *jeste sposoban da stvori i poništi to stvaranje svega i bilo čega*, onda je On, dakle Bog, sasvim *dovoljno moćan* da bude Bog. A to što "prirodu" Boga možda mi ne razumijemo sasvim, pa smatramo da je svemoćnost ovo ili ono jeste naš problem... koji ni na koji način ne poništava mogućnost postojanja Boga.
[2] "Biti vrijedan" molitve i "rituala" je svakako relativna stvar... Ne vidim zašto Bog, čak i da je "zao" ne bi bio "vrijedan" molitve, ako se Bog obavezao da će nagraditi molitve (nastranu sad pitanje i problem da li je Bog iskren ili laže; pretpostavimo da je iskren). Dakle, neka je Bog "zao", pa čini sve i svašta, ali ako je odredio sebi da će nagraditi onoga ko mu se moli, zašto onda ne bi On bio "vrijedan" molitve? I, naravno, reći da je Bog "zao" je svakako dosta teško... dokazati.
[3] Oh, itekako je bitno. Vidi pod [2] za ostalo. "Moralno" biće i ne mora da bude... dovoljno je "samo" da je postavio set zakona i pravila koja, ukoliko se (is)poštuju bivaju razlogom nečijeg spasa i zadovoljstva.
Ja diskutujem o ovome sa nekih... podosta neutralnih aspekata. Ni sam nemam "klasično abrahamsko" viđenje Boga... Meni, na primjer, uopšte nisu sporne stvari glede "ovosvjetskih" patnji, koliko su mi sporna (npr. u raznim knjigama koje se tretiraju kao Objave od Boga) insistiranja na "vječnoj" patnji i slično.
Npr. neka je neki čovjek živio 75 godina. I neka je od tog vremena 50 godina bio non-stop u grijehu, pa činio i zločine. Čak i da je najveći zločinac u historiji čovječanstva, pitam se, da li je to razlog da isti bude izložen silnoj patnji npr. 1000 godina (da ne kažem "vječno")? Pogotovo, a ovo je vrlo bitno, ako se ima na umu kako intenzitet patnje i boli koji će u "paklu" biti će svakako prevazilaziti i najveću moguću patnju na "ovom" svijetu... što znači da taj zločinac, taman da je non-stop mučio milione ljudi na najgori način (a nije niti može), opet je uzrokovao manju patnju svakom od tih žrtvi pojedinačno, nego što će njemu biti uzrokovana patnja u "paklu". Nadalje, ako još "žrtve" budu kompenzovane npr. "rajem", onda se "vječnost" ili čak "dugotrajnost" patnje doima poprilično apsurdnom i pokazuje Boga kao entiteta koji žudi za uzrokovanjem boli i patnje... Ali, ovo je već digresija na koju možda je najbolje da se i ne nadovezuje neko. Ipak, moje gornje 3 tvrdnje i stava i dalje stoje...