Zanimljivosti

[Pasiflora]

Nasla sam vrlo zanimljiv text, a pojma nemam gdje da ga stavim pa evo nove teme. Ako admini misle da treba negdje drugo, slobodno ga prebacite. Dakle evo:

Objavljeno: 29.05.2014

Suludo hrabar:
Obrenovčanin da bi spasio psa uradio je nešto što ne bi niko!

U naselju Zabran nadomak Obrenovca juče se odvijala prava drama, kada je jedan od stanovnika ovog naselja samoinicijativno krenuo u akciju spašavanja svog psa, najpre kajakom sa kojim je veslao nekih tri kilometra iz pravca Obrenovca ka Zabranu, da bi na kraju i plivao kroz ledenu vodu, pošto je kajak krenuo da tone, a sve kako bi došao do svog ljubimca koji ga je čekao na krovu jedne od potopljenih kuća.


Svjedok cijelog događaja i čovjek koji je na kraju izvukao ovog nepoznatog heroja iz vode je bio niko drugi do Zoran Bošković, jedan od spasioca koje će Obrenovac sigurno zapamtiti, i koji je definitivno zaslužio epitet heroja zbog velikog broja života koje je spasio, što ljudskih, što životinjskih. Samo zahvaljujući ovom čovjeku i njegovoj ljubaznosti ova priča će ostati upamćena.


- Kao i prethodnih dana krenuli smo u spašavanje životinja koje su ostale zarobljene u Zabranu, gdje je voda i dalje velika, negdje dva i po do tri metra. To je faktički ušće Kolubare u Savu i ovaj dio je najviše stradao. Nema kuće koja nije pod vodom, a koja je prvih dana ovde dostizala visinu i do šest metara. Mi smo Medu danima unazad hranili, donosili mu hranu, htjeli smo i da ga spasemo, ali rekoše nam da je vlasnik poznat i da će doći po njega, međutim nikako nismo uspijevali da ga kontaktiramo.

Medi smo redovno donosili i hranu i vodu, a tog dana kada smo došli blizu te kuće primjetili smo čovjeka u vodi koji se drži za drvo, vrlo blizu te kuće. Izvadili smo ga iz vode i ispričao nam je da je krenuo kajakom i da mu je samo što je došao do kuće kajak potopoljen, pa je krenuo da pliva. Da nas nije bilo, ko zna šta bi mu se desilo – priča za Ljubimci Telegraf Zoran Bošković o drami koja se juče odvijala u potopljenom Zabranu.

Od šoka i iznenađenja spasioci nepoznatog suludo hrabrog čovjeka u brzini nisu ni pitali za ime, osim da im je rekao da se pas zove Meda. Uslijedio je neverovatno emotivan trenutak susreta ovog čovjeka i njegovog ljubimca, što je Zoran uspio da zabilježi kamerom svog telefona.

U početku pas zbog iznemoglosti i višednevnog iščekivanja i borbe sa vodenom stihijom je bio malo i agresivan. Ali nekoliko trenutaka kasnije, pošto su ih Zoran Bošković i njegovi prijatelji spasioci izvukli na suhi dio obližnjeg nasipa, pas se smirio i njih dvojica su dalje krenuli pješice, kako je ispričao Zoran Bošković.

- To je stvarno izgledalo sve nevjerovatno. Zaista nisam siguran šta bi se dogodilo sa njim da se mi slučajno nismo pojavili. Ipak, srećom, sve je ispalo kako treba – ispričao je Zoran.

Source

[pakica_]

preko vode do slobode
svaka cast svim akterima price, i da medonja jos dugo i sretno prezivi sa svojim covjekom

[Pasiflora]

Evo jos jedan text - mislim da svi ovo vise -manje znamo, ali nije lose ponoviti gradivo.
Text se odnosi na Medvednicu, no kod nas je situacija ista:

http://www.jutarnji . hr/cak-142-oboljelih-od-opasne-bolesti-koju-prenose-krpelji-/1197745/
OPASNA MEDVEDNICA
Čak 142 oboljelih od opasne bolesti koju prenose krpelji Medvednica je hrvatsko žarište krpeljnog meningoencefalitisa

Ugodna šetnja šumom ili nekim parkom može se u samo jednom trenutku pretvoriti u višetjednu, pa i višemjesečnu noćnu moru. Uzrok je, naravno, krpelj. Iako sam po sebi ugriz krpelja nije strašna stvar te izaziva uglavnom manje crvenilo i svrbež nalik na ubod komarca, problem su krpelji prijenosnici opasnih zaraznih bolesti.
Visoke doze antibiotika
Oni, kada se uhvate za kožu čovjeka, u njega često znaju povratiti ili izbaciti slinu koja je zaražena virusima ili bakterijama. Iako je poznat krpeljni meningoencefalitis (KME), to je samo jedna u nizu opasnih bolesti koje se nerijetko moraju liječiti visokim dozama antibiotika. Proteklih se godina često javljala lajmska bolest, bakterijsko oboljenje koje uzrokuje bakterija Borelia burgdorferi, a koja je otkrivena tek prije četrdesetak godina, zbog čega je mnogi liječnici dosad nisu znali na vrijeme prepoznati. Ipak, naša Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević susrela se s mnogo slučajeva te teške bolesti koja zahvaća više sustava te tamošnji infektolozi imaju značajno iskustvo u liječenju i prepoznavanju borelija.

U prvoj se fazi očituje prstenastim crvenilom na koži, što je simptom koji najčešće nastaje sedam do 14 dana od uboda, a nekad je praćen mučninom, vrućicom i slabošću. U drugim fazama (neliječena) bolest zahvaća zglobove, izaziva bolove u mišićima nalik upali te kasnije stvara probleme sa srcem, ali i živčanim sustavom, uzrokujući čak i neurološke ispade, pa i komu.Epidemiologinja dr. Iva Pem-Novosel iz HZJZ obavijestila nas je kako je tijekom prošle godine od Lyme borrelioze oboljela 661 osoba, a 2014. je prijavljeno 142 oboljelih, s trendom porasta u zadnjih desetak godina. Kada je KME u pitanju, 2013. oboljele su 44 osobe, a ove godine dosad pet.

Krpelji se najčešće zadržavaju na zglobovima, u predjelu pazuha, ispod uha... Problem je to što mnoge bolesti koje prenose krpelji imaju simptome nalik gripi, zbog čega mnogi ne potraže liječničku pomoć dok se ne razviju komplikacije, poput upale pluća, poremećaja zgrušavanja krvi, hepatitisa i upale moždane ovojnice.

Savjeti i preporuke

Liječnici kontinuirano upozoravaju da je s liječenjem virusnih i bakterijskih bolesti koje prenose krpelji potrebno krenuti što prije. Činjenica je da je proteklih godina broj zaraženih krpelja u Hrvatskoj sve veći, a naročito je ugrožena sjeverozapadna Hrvatska, dok je Medvednica hrvatsko žarište krpeljnog meningoencefalitisa i lajmske borelioze.

Savjeti su sljedeći: nakon odlaska u prirodu promijeniti odjeću, otuširati se i dobro pregledati, a u slučaju pronalaska krpelja odstraniti ga dezinficiranom pincetom, pazeći da mu glava ne ostane u koži. Preporučljiva je odjeća dugih rukava i nogavica.

Jutarnji list

[Pasiflora]

Ne propustite pogledati:


http://rujanajeger.com/index.php/razno/ ... a-hrvatska

[Pasiflora]

Moze li ovo u vasem uredu


Povedite psa na posao: Sve prednosti pasa u uredu
V.Š. / PONEDJELJAK, 23.06.2014 16:00

Iako ne mogu odgovoriti na važnu poštu ili održati prezentaciju, brojna su istraživanja dokazala da pseće prisustvo na poslu može značajno poboljšati fizičko i psihičko zdravlje zaposlenika. • Prema istraživanju Udruženja American Pet Products, u SAD-u više od milijun pasa sa svojim vlasnicima svakodnevno dolazi na posao.


Foto: Shutterstock

PSI nisu samo čovjekovi najbolji prijatelji, već mogu biti i odlični kolege na poslu.

Iako ne mogu odgovoriti na važnu poštu ili održati prezentaciju, brojna su istraživanja dokazala da pseće prisustvo na poslu može značajno poboljšati fizičko i psihičko zdravlje zaposlenika. Prema istraživanju Udruženja American Pet Products, u SAD-u više od milijun pasa sa svojim vlasnicima svakodnevno dolazi na posao. Njihovi vlasnici od toga imaju samo koristi. Evo nekoliko načina na koje psi pozitivno utječu na vaše psihofizičko stanje u uredu.

Psi u uredu smanjuju stres

Prema istraživanju koje je provelo Sveučilište Virginia Commonwealth, zaposlenici koji redovno dovode pse u ured pod mnogo su manjim stresom od onih koji to ne rade. Zapažena je i velika razlika u količini stresa koju vlasnici osjećaju između dana kada dovode pse i kada dođu sami na posao.

Psi potiču interakciju

Socijalizacija i slaganje s kolegama važni su faktori u zadovoljstvu poslom, a psi mogu olakšati interakciju među ljudima i učiniti je mnogo produktivnijom.

Dokazano je da psi doprinose interakciji tijekom grupnog rada, kada je razgovor življi, a članovi skupine zadovoljniji radom.

Psi vas dignu na noge

Mnogi uredski zaposlenici za stolom provedu osam sati. Ako grcate u poslu, lako je zaboraviti ustati i protegnuti se te napraviti pauzu.

Pas u uredu natjerat će vas da budete malo aktivniji i na poslu. Morat ćete ga koji put prošetati ili mu dobaciti lopticu, kako god, ustat ćete s mjesta. Iako vam se to ne čini mnogo, i tako malo aktivnosti dobro će djelovati na vaše zdravlje.

Manje dana na bolovanju

Česte bolesti poput prehlade i gripe rjeđe napadaju ljude koji imaju ljubimce jer su otporniji na bakterije i prosječno imaju bolji imunitet od onih koji doma nemaju životinje.

Manje bolovanja znači više produktivnosti te općenito više zadovoljstva poslom.

Stoga, ako imate prilike i ako vam šef to dopušta, svakako povedite psa sa sobom u ured

http://www.index.hr/ljubimci/clanak/pov ... 56117.aspx

[pakica_]

sreca ne radim u kancelariji, nego u pansionu za pse, tako da sam hepi ali svoje ipak ne vodim, da ne dodje do krkljanca izmedju bastonje i buxa, labradora od gazdi

[Pasiflora]

Evo jedna lijepa prica :
http://www.24sata.hr/zanimljivosti/hrva ... inu-374239

Hrvatski Flipper: Dupin Bobi je najbolji prijatelj djeci u Karinu

Braća Luka (12), Mateo (9) i Ivan (9) Musa sprijateljili su se s dupinom Bobijem u karinskom moru. Djeca svaki dan plivaju i igraju se s dupinom koji ih čuva i zabavlja

Petak, 04. 7. 2014. u 19:00, zadnja izmjena prije 11 sati i 24 minute

On je naš najbolji prijatelj! Jako ga volimo, rekla su nam braća Luka (12), Mateo (9) i Ivan (9) Musa koji su se u karinskom moru sprijateljili s dupinom Bobijem.

Čim se klinci pojave na plaži, dođe i Bobi. Tada mališani poskaču u more, a Bobi pokaže leđa i peraju i nepomično ih čeka plutajući na površini. Doslovno ih zove položajem tijela. Oni doplivaju do njega, a on tada počne skakati u zrak i izvoditi vratolomije.
- Bobi voli djecu, a ja volim njega. Ispočetka je bio sramežljiv i nije nam prilazio, a sad je skužio da je zvijezda karinskog mora pa dolazi i skače. Lijeva strana peraje mu je zakrivljena, možda i oštećena, a leđna mu je izgrebana. Prvi put kad je ronio ispod mene, malo sam se uplašio, ali više me nije ni najmanje strah. Ja bih volio da s njim bude onako kako je njemu najbolje. Najvažnije mi je da preživi i da mu je dobro pa ako to znači da mora otići odavde, neka ide - nesebičan je Luka u svojoj ljubavi prema Bobiju. Mateo ga je htio podragati kad je izronio glavom blizu njega, ali je opet zaronio i pobjegao mu.

- Vrtio se ispod nas, a onda je skočio četiri puta u zrak! Tako on pozdravlja. Voli se igrati pa zato voli i djecu, jer se i mi igramo - kaže. Mateov blizanac Ivan pričao je s dupinom.

- Išao je prema meni pa sam zaronio. Pogledali smo se oči u oči! Pričao sam s njim glasajući se kao dupin, a on mi je odgovorio. Kasnije mi je još nešto rekao na ‘dupinskom’, ali ga nisam razumio. Samo znam da je bilo nešto lijepo. On se puno smije i igra s nama, nekad špricne vodu kroz otvor na glavi, ali ne da se dirati. Nekad s mula skočim na mjesto gdje on roni. Nekad se uplaši on, a nekad ja - kaže nam Ivan.

‘Molim vas, nemojte ubiti našeg Flippera’


U četvrtak su se klinci okupili na plaži. Puhala je jaka bura pa se nisu kupali. Nisu očekivali omiljenog dupinčića jer, kažu, najviše voli bonacu. No Bobi ih je očito odnekud vidio jer je odmah doplivao javiti se prijateljima.


U more je tada skočio Mato Bošnjak (27), koji Bobija poznaje otprije. Bobi se javio i njemu, roneći sa svih strana.

- Odličan je osjećaj kad dupin prođe kraj tebe! Vidio sam neki dan da se kupa s klincima pa sam zaplivao i ja. No prilazio je pet-šest metara, ne bliže. Dan poslije došao sam s prijateljem. Prišao mi je pa smo dobrih pola sata plivali zajedno. Bio je ispod mene, sa strane, iza mene, pratio me cijelo vrijeme. Osjećaj je predivan - kaže Mato. Valerija Kovač (16) imala je sreću da je Bobi dotaknuo nju.

- Plivala sam i vidjela sam da je nešto ispod mene. Približio mi se odozdo i taknuo mi je ruku perajom. Prvi osjećaj mi je bio da sam takla nešto ljigavo, no čim sam izišla, došla sebi i prošao me strah, odmah sam se vratila u more priželjkujući novi susret - kaže Valerija.

Bobi se, kažu, pojavio još ovog proljeća s mamom i tatom te je vjerojatno izgubio izlaz iz plitkog mora koje je s ostatkom Jadrana spojeno Novskim ždrilom ispod masleničkog mosta. S djecom se “zbližio” jer mu nedostaje društva. Čitateljica (20) koja nam je poslala slike dječje igre s dupinom kaže da su dupina u četvrtak poslijepodne uznemiravala dva vozača glisera koja su ga pratila pa je zbog buke pobjegao. Mjestom se priča da neki ljudi prijete da će ubiti dupina jer će im pojesti svu ribu.

- Molimo sve dobre ljude da paze na našeg Bobija. Molimo vas da preživi i da mu bude lijepo, da ga nitko ne ozlijedi i ne učini mu ništa nažao - kažu nam karinska dječica, prijatelji dupina.

Poznati hrvatski stručnjak za morske sisavce, posebice dupine, dr. Tomislav Gomerčić upozorava da je ipak riječ o divljoj živtotinji i da ga ne treba uznemiravati. S njim se slaže i Draško Holcer s Instituta Plavi svijet koji kaže da ga se ni ne hrani te da se ostane na sigurnoj udaljenosti.

[johntitor]

Zedonk

[Pasiflora]

I tako jednog dana Bog odluči stvoriti psa! Pogledajte video:

http://ljubimci.24sata.hr/psi-i-macke/b ... deo-402109

[Pasiflora]

O našem dobrom sugrađaninu :

MOJA PRIČA Fahrudin Bravo, iskreni prijatelj životinja
Humani taksista koji spašava pse lutalice

- See more at: http://www.avaz.ba/clanak/157420/humani ... e6Syq.dpuf

Sarajlija Fahrudin Bravo (48) oduševio je prije nekoliko dana sugrađane kada je ušao u ledenu Miljacku kako bi spasio psa lutalicu, zbog čega su ga prozvali herojem.

- Nije to nikakvo herojstvo, sasvim je normalno i ljudski pomagati drugima u nevolji, životinjama ili ljudima. Opet bih učinio isto, bez razmišljanja - izričit je Bravo.

Pomoć prijatelja

Spašavanje psa trajalo je, kako kaže, dva sata i mnogo ljudi mu je željelo pomoći, posebno policajaca.

- U jednom trenutku upao sam u veću dubinu, voda mi je dosezala do vrata, bilo mi je hladno pa sam skinuo odjeću da se zagrijem. Želio sam odustati, ali me je održavala pomisao da psu nema spasa ako to učinim. Srećom, sve se dobro završilo. Pas je izašao na sigurno, a mene su odvezli u Dom zdravlja. Jedino mi je bilo neugodno kada su me doktori onakvog, bez odjeće, počeli čudno gledati. Srećom, policajci su bili sa mnom pa su im sve objasnili - prisjetio se kroz smijeh Bravo.

Cijelog života okružen je životinjama. Ljubav prema njima, tvrdi, ne može se mjeriti ni s čim, jer “niti šta može zamijeniti niti se može platiti toplina u njihovom pogledu kada ih samo pomiluješ”. Stoga je misija ovog taksiste da svakog dana spasi što više bespomoćnih, unesrećenih i gladnih životinja s ulice i neumoran je u humanoj akciji. U tome mu pomažu prijatelji i dobri ljudi.

- Dok god živim, uvijek ću pomagati psima, jer u našoj državi ispade, nažalost, da su oni najveći problem, da su krivi za sve. Znam da se dešavalo da napadnu građane, ne opravdavam to, ali gladni su, isprepadani, potrebna im je pomoć - ističe ovaj istinski prijatelj životinja te dodaje da je masovna sterilizacija rješenje.

Želi napraviti eko-selo za pse, gdje bi bili smješteni do konačnog udomljavanja. Za mnoge je, ipak, uspio naći dom u BiH, regionu, Danskoj, Njemačkoj, Finskoj, Engleskoj...

- Svakog mjeseca dobivamo slike od njihovih vlasnika i, kada vidim koliko im je dobro, to mi daje snagu da im nastavim pomagati. Imam i veliku pomoć veterinara, koji, kada dođem da platim, kažu: "Dobro, hajde, dođi sutra", pa onda: "Dođi prekosutra", i kada se opet pojavim, oni išarete očima, kao da vele, zar nisi skontao da neću da ti naplatim. Uvijek u gepeku imam vreću hrane za pse. Porodica trpi zbog moje misije, ali to sam ja. Emotivno sam vezan uz te životinje, znao sam plakati kada neka od njih izgubi bitku za život - pojasnio je Bravo.

Kad pretjeram

Njegov mlađi brat je naš poznati glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti Ermin Bravo.

- On je oduševljen time što spašavam pse, mada me nekada ruži kada vidi da pretjeram i dovedem svoje zdravlje u pitanje. Kada je bio mali, uvijek sam ga maltretirao. Kao, ja stariji brat, a on mali, za granapa. Ali, nije mi zahatario - kroz smijeh nam je ispričao Fahrudin te je dodao da je iznad svega beskrajno ponosan na Ermina.

Poručio je svim građanima da mu se, ukoliko nađu unesrećenog psa, obrate putem Facebooka, gdje ga mogu naći pod imenom Bravo F Caki.
Poklon od Anđeline i Breda

- Bilo je mnogo anegdota sa mojim bratom, ali ispričat ću vam jednu. Kada je snimao film s Anđelinom Đoli (Angelina Jolie), zove me jednog dana. Znao je da sam u kući imao tih nekih stvari iz rata i kaže: “Pita te Anđelina bi li joj to posudio za snimanje filma?” Nisam odmah pristao, jer je to trebalo ići u Njemačku. Uspio me je nagovoriti i dao sam. Kada je sve prošlo, kada su mi vratili stvari, tražio sam uslugu od njega. Molio sam ga da pita Anđelinu da pomogne našim psima. Nije želio da je pita, bilo ga je stid. Ali, kada su išli u Los Anđeles ili u Njujork na premijeru filma, od Anđeline i Breda dobio je kamericu za rođendan, koju mi je poslije poklonio - kroz smijeh se prisjetio naš sagovornik.

[Pasiflora]

Poseban posljednji pozdrav: Psi lutalice došli se oprostiti od žene koja ih je hranila
uarez je preminula nakon borbe s teškom bolešću, a tijekom života svakog je jutra nahranila pse i mačke lutalice, koji su dolazili do njenog doma

Piše: G.Ba.

OBITELJ Margarite Suarez iz Meride u Meksiku ostala je iznenađena kad su na njen pokop došli psi lutalice, koje je hranila. Suarez je preminula nakon borbe s teškom bolešću, a tijekom života svakog je jutra nahranila pse i mačke lutalice, koji su dolazili do njenog doma.

Osim toga, prilikom svakog izlaska iz kuće ponijela bi vrećicu hrane, kako bi putem nahranila lutalice na koje naiđe, javlja Misiones Online.

Članovi obitelji ostali su zapanjeni kad su u pogrebno poduzeće iznenada ušetali psi, a zaposlenici su im rekli da ih dosad nisu vidjeli. Nakon što su shvatili da su psi došli dati posljednji pozdrav Margariti, dopustili su im da uđu. Potom su psi legli pored lijesa svoje zaštitnice.

Na dan pokopa, formirali su povorku iza odra, a zatim se vratili u pogrebno poduzeće. Otišli su tijekom priprema za kremiranje.

"Bili su u boli i skakali su tražeći radost. Bilo je prekrasno", rekla je Margaritina kći Patricia Urrutia, koja vjeruje da su se životinje željele oprostiti od osobe koja je bila dobra prema njima.

http://www.index.hr/black/clanak/poseba ... 10359.aspx

[walter kurtz]

Da se nadovezem na prvi post i ja bi za svoga psa i ubio i poginuo

[Pasiflora]

Da se nadovezem na prvi post i ja bi za svoga psa i ubio i poginuo