#126 Re: Mostar u ratu
Posted: 01/04/2016 12:08
Pisao sam o tome na onoj ranijoj temi. Uglavnom, od početka rata u Mostaru se znalo da napuštamo desnu obalu, samo nismo znali tačan datum. Povlačenje je mislim obavljeno 10. i 11.06.92. Sa Orlovca i Huma je povlačenje obavljeno tokom noći. Sa Košaruše i položaja kod Slipčića tokom dana. Zbog haosa koje je generalno vladao tada jedinica koja je bila na heliodromu (a nije bila dio ovih koji su bili na brdima) nije ni znala da su se ovi povukli dok nisu ugledali neke ljude u čudnim uniformama na ulazu u kasarnu. Bilo je malo pucnjave i uspjeli su se izvući preko avijatičkog mosta.duga devetka wrote: Dragane mozes li opisati vase povlacenje sa Orlovca i Huma ako znas i ako si bio? Isto tako volio bih znati ako znas, koja je vasa postrojba bila oko pravoslavne crkve 15.6.92?
DJUKANOVIC NAS JE POSLAO NA MOSTAR
17.09.2006 13:05
Prisjecanje niksickih rezervista koji su prije 15 godina pod zapovjednistvom jugovojske stigli u Mostar
NIKISIC - Indoktrinirani lazima kako se u zapadnoj Hercegovini i juznoj Hrvatskoj koncentriraju snage od 30.000 naoruzanih ustasa, 19. rujna 1991. uz ratno-huskacke pjesme u Mostar stigle su tisuce crnogorskih i srpskih rezervista iz smjera Nevesinja u organizaciji uzickog i titogradskoga korpusa.
Dolazak sljivovicom osokoljenih rezervista u mostarske vojarne pod nadzorom bivse jugovojske pocetak je provedbe plana okupacije BiH i juznog dijela Hrvatske, sto ce se poslije mimo volje nekih politickih duznosnika u Sarajevu pokazati tocnim. U Cimu je odmah odrzan sastanak kriznog stozera na kojem odluceno o aktiviranju dragovoljaca.
Neuredne i naoruzane rezerviste mostarska javnost prozivljavala je razlicito. Jedni su njihov dolazak gledali sa simpatijama prisivajuci im epitete zastitnika, a drugi su se njihove nazocnosti otvoreno grozili. Medju kriticarima bio je i mostarski arhitekt i slikar Marin Topic, koji je na svojoj kozi s nekoliko savova i hematoma osjetio kako razmisljaju rezervne postrojbe bivse JNA.
Poslije 15 godina niksicki rezervisti iz sastava dragovoljacke brigade Savo Kovacevic otvoreno u razgovoru za Vecernjak priznaju da su Hercegovinu 1991. stigli po naredbi tadasnjeg zapovjednistva jugovojske, crnogorskog premijera Mile Djukanovica i predsjednika vlade Momira Bulatovica. Priznanje da su sudjelovali u napadu na Hercegovinu produkt je njihova revolta na najnoviju odluku Ministarstva pravde Crne Gore koje je u dogovoru s hrvatskim drzavnim odvjetnikom izrazilo spremnost procesuirati sve osumnjicenike za ratne zlocine sto su ih drzavljani Crne Gore pocinili tijekom agresije na Dubrovnik i dubrovacko zaledje.
- Rekli su nam da se u Hercegovini ustase spremaju na klanje. Vojna i civilna policija uhicivala je i zatvarala u podgoricki zatvor Puz svakog tko se nije odazvao pozivu na mobilizaciju. Djukanovic uz Bulatovica bio je najvatreniji zagovornik da se ide u Hercegovini i okolicu Dubrovnika - tvrdi Dusko Kilibarda, dalji rodjak ozloglasenog ratnoga huskaca i danasnjeg crnogorskog akademika Novaka Kilibarde. Rezimirajuci ratnu proslost u kojoj je, kako kaze, bilo svacega, njegov kolega Petar Lazovic tvrdi kako je u Mostaru prezivio miniranje vojarne Sjeverni logor u Mostaru pomocu cisterne.
- Sjedio sam u jednom restoranu stotinjak metara udaljenom od mjesta na kojem je eksplodirala cisterna puna eksploziva. Kad je puklo, sva su stakla na restoranu i okolici popucala, bilo je poginulih, ranjenih, a za tijelima cetvorice ratnih drugova jos se traga - prisjeca bivsi pripadnik niksicke brigade Lazovic.
Iako su nekoliko mjeseci prije eksplozije cisterne crnogorski rezervisti okupirali i porusili selo Ravno, i nakon 15 godina smatraju da je napad na Sjeverni logor, u kojem su bili smjesteni, bio uvod u pravi rat u BiH u kojem su zivote izgubili deseci njihovih suboraca. Danas, kad su se ratne strasti ohladile, isticu kako ih je aktualna crnogorska vlast, koju vodi Milo Djukanovic, izdala i odbacila.
- Sad je krivnja svaljena na nas i mi se moramo kriti po sumama kako nas ne bi uhitili isti oni koji su nas prije 15 godina slali u rat od Dubrovnika do Mostara. To nece tako ici - porucuju jednoglasno niksicki rezervisti koji su se, nakon dogovora sudskih vlasti Crne Gore i Hrvatske, bacili na proucavanje popisa onih koje sumnjice za ratni zlocin.
Vecernji list, 17.09.2006.
http://www.camo.ch/djukanovic_poslao.htm
Što bi crnogorci rekli "laže ka pas". Možda je i sjedio u kafani stotinjak metara od kasarne (moguće da je u pitanju "Lira" kod Carinskog mosta), ali laže da je bilo toliko mrtvih, ranjenih i nestalih u eksploziji cisterne.asurbanipal wrote:...
- Sjedio sam u jednom restoranu stotinjak metara udaljenom od mjesta na kojem je eksplodirala cisterna puna eksploziva. Kad je puklo, sva su stakla na restoranu i okolici popucala, bilo je poginulih, ranjenih, a za tijelima cetvorice ratnih drugova jos se traga - prisjeca bivsi pripadnik niksicke brigade Lazovic.
Iako su nekoliko mjeseci prije eksplozije cisterne crnogorski rezervisti okupirali i porusili selo Ravno, i nakon 15 godina smatraju da je napad na Sjeverni logor, u kojem su bili smjesteni, bio uvod u pravi rat u BiH u kojem su zivote izgubili deseci njihovih suboraca. Danas, kad su se ratne strasti ohladile, isticu kako ih je aktualna crnogorska vlast, koju vodi Milo Djukanovic, izdala i odbacila.
- Sad je krivnja svaljena na nas i mi se moramo kriti po sumama kako nas ne bi uhitili isti oni koji su nas prije 15 godina slali u rat od Dubrovnika do Mostara. To nece tako ici - porucuju jednoglasno niksicki rezervisti koji su se, nakon dogovora sudskih vlasti Crne Gore i Hrvatske, bacili na proucavanje popisa onih koje sumnjice za ratni zlocin.
dragan.s wrote:Što bi crnogorci rekli "laže ka pas". Možda je i sjedio u kafani stotinjak metara od kasarne (moguće da je u pitanju "Lira" kod Carinskog mosta), ali laže da je bilo toliko mrtvih, ranjenih i nestalih u eksploziji cisterne.asurbanipal wrote:...
- Sjedio sam u jednom restoranu stotinjak metara udaljenom od mjesta na kojem je eksplodirala cisterna puna eksploziva. Kad je puklo, sva su stakla na restoranu i okolici popucala, bilo je poginulih, ranjenih, a za tijelima cetvorice ratnih drugova jos se traga - prisjeca bivsi pripadnik niksicke brigade Lazovic.
Iako su nekoliko mjeseci prije eksplozije cisterne crnogorski rezervisti okupirali i porusili selo Ravno, i nakon 15 godina smatraju da je napad na Sjeverni logor, u kojem su bili smjesteni, bio uvod u pravi rat u BiH u kojem su zivote izgubili deseci njihovih suboraca. Danas, kad su se ratne strasti ohladile, isticu kako ih je aktualna crnogorska vlast, koju vodi Milo Djukanovic, izdala i odbacila.
- Sad je krivnja svaljena na nas i mi se moramo kriti po sumama kako nas ne bi uhitili isti oni koji su nas prije 15 godina slali u rat od Dubrovnika do Mostara. To nece tako ici - porucuju jednoglasno niksicki rezervisti koji su se, nakon dogovora sudskih vlasti Crne Gore i Hrvatske, bacili na proucavanje popisa onih koje sumnjice za ratni zlocin.
Poginula su dva vojnika rezervista, koliko se sjećam jedan je bio iz okoline Mostara, drugi iz Nevesinja koji su bili u zgradi pored koje je eksplodirala cisterna. U kasarni je bilo još desetak većinom lakše ranjenih vojnika. U okolnim civilnim zgradama i kućama u Zaliku je bilo još dosta lakše povrijeđenih, najviše od rasprsnutog stakla. Bila je i velika materijalna šteta, posebno na zgradi odmah iznad kasarne.
Apoll0 wrote:asurbanipal moguća lokacija slike selo Čomori ili okolina .
Bit će da jesu ,zanimljiva slikaasurbanipal wrote:Apoll0 wrote:asurbanipal moguća lokacija slike selo Čomori ili okolina .
Prepravio sam malo, "možda Vranjevići". Kažu, od njegove ekipe samo petorica ostala. Nikad nije linija pala kada su je oni davali. Uglavnom, i naši pričaju da su bili zahebani borci.
Jesu, njih sam totalno zaboravio. Vozili su se autom pored cisterne kad je pukla. Ni ja se ne sjećam imena.asurbanipal wrote:
Pa dobro, rečenica bi se mogla protumačiti dvojako, možda se nije mislilo na ovaj događaj sa cisternom (sutra je godišnjica ), nego na sveukupni broj poginulih u ratu. Čitao sam arhivu Oslobođenja jutros do 4. sata. U ovoj eksploziji cisterne su poginula i dva civila koja su sa autom naišla blizu mjesta eksplozije, spominju se i imena, ali ih se sada ne mogu sjetiti.
Formalno je komandu nad svim snagama imala mostarska brigada kojoj je komandno mjesto bilo u Podveležju (puk. Pušara). Ona je imala 3 bataljona od kojih je prvi bio zadužen za Bijelo polje uključujući i veći dio Mostara. Drugi bataljon je pokrivao južnu zonu Mostara, desnu obalu Neretve (položaje na brdima) i lijevu do Bune. Treći bataljon je pokrivao Gubavicu, Domanoviće, Žitomislić, Počitelj, skoro do Čapljine.Zanima me, koliko si upućen u same početke rata u gradu Mostaru ? Koje su se jedinice, koliki broj i s kakvim arsenalom nalazili na određenim lokacijama ? Npr. Sjeverni logor ili Bjelušine ? U novinskim člancima se spominje česta razmjena vatre iz Sjevernog logora sa Vihovićima, Cimom, Ilićima, odakle su gađali tu kasarnu. Navodi se da su sa Bjelušina i Šehovine djelovali snajperisti (to svakako znam), ali me zanima koja su se artiljerijska oruđa i oružja nalazila gore ? Spominju se još i Malik kuk i Fortica. Za Južni logor znam da su se sa lijeve strane nalazili hangari s topovima i tenkovima, ali se navode i nekakvi VBR-ovi na Bišću polju. Po pričama raje, tenkovi su se kretali magistralom ispod Huma, tj. iznad samog naselja Mahale, a dolazilo se i do katedrale. Primijetio sam po izvještajima da se posebno nakon 20. aprila 1992. inteziviraju dejstva. Granatiranje grada iz dana u dan postaju sve učestalija i žešća, tako da kraj aprila i početak maja postaju krajnje teški i nepodnošljivi. Tada sam bio u Bijelom polju, i mogu samo reći da sam jedne noći krajem aprila, sa terase gledao žestoku artiljerijsku paljbu iznad Mostara. Bilo je negdje oko ponoći, a onakva pucačina je djelovala stvarno zastrašujuće. Sa Fortice se djelovalo po gradu. Čini mi se da su se najjače borbe odvijale u južnim dijelovima grada, oko Luke i Mahale...
Ta ekipa (u stvari više njih) je stigla početkom aprila 92. Neki su nosili crvene beretke, neki sive, neki su se nazivali šešeljevci, neki vukovci, neki nikako. Ne znam tačno koliko ih je bilo. Najviše su se vrtili oko civilnih vlasti i nisu htjeli pod vojnu komandu. Vrtili su se nešto i oko Perišića, ali ih on nije mnogo zarezivao jer im nije mogao komandovati. Bilo ih je na Buni (tu je bila nekakva civilna vlast, Simić i ekipa), u Bjelušinama i u Bijelom polju, Čapljini. Znam da su ih pominjali na suđenju Šešelju jer ih je pominjao tajni svjedok (u stvari jedan probisvjet koji se tokom tog perioda samo bavio pljačkom) mđt. ja ne znam da su radili ikakve zločine tokom tog perioda. Navodno se neke od njih povezuje sa zločinom u Uborku, ali pošto optužnica nije još podignuta to su samo nagađanja. Svi su imali neke nadimke i hvalisali su se kako su prošli Vukovar itd, ali je malo ko od njih bio nešto vrijedan u borbi. Samo su pravili haos jer nisu htjeli držati liniju nego su išli tamo-amo po nekoj svojoj volji. Uglavnom, od njih nije bilo nekakve velike koristi.Također, nekih dan-dva uoči pada lijeve obale, kada se TO povlači, iznad Bjelušina je čini mi se TV Beograd ili TV NS imala razgovor sa Perišićem. Bilo je to blizu Pravoslavne crkve ili oko Konaka. Znam da su na TV-u prikazali neke crvenoberetkaše. Tog videa nažalost nema na youtube. Gledao sam neke izvještaje sa suđenja Vojislavu Šešelju, pa se po izjavi jednog haškog svjedoka spominju dobrovoljci SRS, pod komandom Miće Dražića, a kasnije i izvjesnog "Vranjanca" koji su u maju došli u grad. "Bilo ih je 55 do 60 i stigli su u tri kamiona. Imali su nove uniforme i automate, a od JNA su dobili raketne bacače i sve drugo što im je trebalo" - kako svjedok navodi. Svjedok spominje i druge dobrovoljačke formacije, uključujući još jednu jedinicu "Šešeljevaca" predvođenih Radetom Radovićem, kao i "Crvene beretke" i "četnici" pod komandom Arsena Grahovca.
Veliki čovjek, moj komšija Budo Koprivica
Evo nađoh link na yuotube za dokumentarni film o mom krasnom komšiji Budi Koprivici. Ja sam dovoljno star da se sjećam kad je Budo došao na Carinu. Kuća koju je kupio u ulici Mladena Balorde je samo pedesetak metara udaljena od Kazazića kuća, a krojačku radnju je imao u Sevinoj kući gdje je sada kafić. Budo je odličan krojač, i još bolji čovjek. Drago mi je da je ovaj film napravljen, ali mislim da nije dovoljno istaknuta istinska vrijednost njegovog humanog djela u toku prvog dijela rata. Budo je inače skroman čovjek, pa je možda i to jedan od razloga što nije više toga rečeno.
Već sam raji na mojoj listi spominjao kako je Budo dva puta skidao sa kamiona muža od moje rodice kojeg su bijeli orlovi pokupili. Po svemu sudeći bi završio sa ostalim ubijenim u Uborku. A onda ga je Budo odveo u svoju kuću i rekao da će ga do daljnjeg predstavljati kao svog rođaka. To je bilo u periodu maj-juni 1992. kad je lijeva obala Mostara bila okupirana. Siguran sam da ima još komšija kojima je Budo pomogao i koji su trebali da to kažu.
Govori Budo i o periodu kad nije bilo lako biti Srbin u Mostaru dok Perišićeve granate siju smrt po gradu. Svako je bio ‘sumnjiv’, a mnogi ljudi su olako prihvatali glasine od kojih je često zavisio nečiji život. Ali nema gorčine u Budinom glasu dok o tome govori.
Mnogi od mojih prijatelja su tada bili izloženi raznim vidovima maltretiranja, od verbalnih do onih drugih. Znaju to dobro Mišo, Ljubo, Milan, Vlado, Aco. Mi koji smo vjerovali u svoje prijatelje i komšije, a bili smo u TO, smo imali dosta muke da ih zaštitimo koliko je to bilo moguće. Nismo mogli biti uvijek na pravom mjestu. Ne znam ko su bili ti koji su prijetili Budi, jer sam ja tada bio u Brankovcu a ne na Carini. Znam samo da je u svakom ratu osveta najčešće uperena u krivom smjeru. Mene su mnogi bijelo gledali kad bih im rekao:”Ako hoćeš da se svetiš, što ne odeš do Pala i potražiš tamo Radovana?”.
Ali uvijek se lakše okrenuti onima oko sebe, jer su oni dostupni i uz to slabiji, iako trpe iste ratne nedaće kao i ostali u gradu. Da ne pričam dalje, daleko će me odvesti mostarski vremeplov. Pogledajte film i poslušajte čovjeka koji je ne samo zapamtio očeve riječi da gleda kakav je ko čovjek, a ne kako mu je ime, nego se i po njima u životu vladao.
Tako su i nas učili, i roditelji i ondašnja mostarska mahala.
Veliki je čovjek moj komšija Budo Koprivica. Mnogo veći nego što izgleda u ovom filmu.
http://www.tacno.net/novosti/veliki-cov ... koprivica/
Apoll0 wrote: