Vaša poezija

[zelenashica]

sjedim sama,u sobi tišina...
samo ja i topli uzdasi kamina...
oko mene sjećanja našeg dana....
gdje si...ja sam još sama......

[Smail Ismic]

MLADICA

Mladica Halima, Nusreta šćerka,
Oskvrnula se životom jedinice majke.
U utrobu se uvukao oljušteni Bergen,
Navlažio usmine bludnim iscjetkom suprotnih obala.

Glave su se sručile niz kičmene moždine,
Pjeskareno staklo ukrstilo u predumijevano sjećanje.

Slijepa od trenutka Halima,
Osvanu u smiraju mrtvih adeta.

Kopriva je nišan uvehlih mladica,
Prećuta Nusret.

[Smail Ismic]

STRAH

Rastoči se o konop ne svinut,
Radoznali osmi patuljak,
Srebrni hastal se usmijehnu,
Zakrčka se nad rubom ponornice u nesmiljen mrak.

Šumoviti brežuljak prvi s desne strane,
Kad se s juga krene od Novosibirska,
Velika je laž obeshrabrena mjesecom u obliku potkove.

Nesviknut' na bjelilo ustuknu deveti patuljak,
Kao da je nešto tražio,
Oči se stišaše niz udolinu,
Kad ugledaše razdore kako proizilaze.

Strah me što me nije,
Strah.

[StLouis]

Živa u kovčegu

Pjan drogian dođoh kući,
Od horsa silnog nos će pući,
Ravu svoju ću pretući,
Živu ću je sahranit!

Kurvo glupa dođi vamo,
Krenuh da je davim kablom,
Opalih je u nos glavom,
Bez razloga ću te zadavit!

Zalijepih joj ruke izolir trakom,
Opalih je dvaput šakom,
Hladnom vodom je osvijestih,
Pa u hrastov kovčeg smjestih.
Jako se otima, al je vezana,
Panično dere se kurva krezava,
"Sve ti jebem!", tiho izustih,
pa poklopac na kovčeg spustih.

Iz kovčega dolazi prigušen vrisak,
Nedostatak zraka stvara joj pritisak,
Smrt joj dolazi u kovčega mrak,
Mene boli kurac, a nju je strah.

Polako prestade da vrišti i lupa,
Skoro je mrtva kurva glupa,
Kad odstoji od nje će bit dobra supa,
A sad odoh na piće u grad.

Tri mjeseca poslije,kovčeg sam otvorio,
Raspadnut leš je podrum čitav usmrdio,
Do pola je istrula, od pola osušila,
Tako joj i treba, loše ga je pušila.
Sazrila je konačno da se pojede,
Sise joj se raspale, kose su joj sijede,
Izvalih joj prvo rebra da stavim u grah,
Postaće govno, a ne pepeo i prah!



Tekst sarajevskog pornogore grind benda Sado Mazo.

[Smail Ismic]

NACIJA

Prijeki sud radosno se hihotao,
Radosno kao kakvo dijete plazeći po šećerlami,
Ukusi se danas mijenjaju češće negoli gaće hroptao je bijeli bilježnik u masne listove.

Drage prokletinje, započinjao je dežurni dušman govor,
Da rata bude, i smrad i bol da nas osupnu,
Neka bude i sto godina trajao,
Slavimo vlastite smrti,
Da slavljene vijekovima budu.

Pijući iz zapešća krv prvom do sebe prerezao je grkljan kao svečanu vrpcu,
I gomila je pojurila iz rupa grubolikog Berlina,
Otpočelo je vrijeme o kojem maštaju pravi muškarci.

Vlastodršće vlažne krvave vagine.

[umjetnost]

Autor: Ibrahim Osmanbašić

Dom slobode

I kada putevi pobjegnu
I kad se Sunce skrije
kiša tuge godinama
ne prestaje da lije
I na pleća ti padne
santa nesnošljivog bola
i na licu svakom čitaš
sažaljivu moru
- ne dozvoli da ljubavi ptica
ostane bez krila.

Tamo negdje iza noći
osmjehuje se jutro
Tamo negdje čekaju razdragane boje
i nebo široko je
da primi uzavrele struje misli.

Propjevaće vulkan
Potamniće Sunce
zalediće se kiša
i vjetrovi će zaurlati:
- samo ako ljubavi ptica
ostane bez leta i krila.

Muzika kad krene
jave se i riječi
- pođi, stani pa se vrati
samo da te malodušnost
ne ščepa u ralje.

Ta svijest da je ptica
pobjedila mreže
izjednačava smisao
života i bitke,
bitke koja let jeste
nebom što se smije.
Lete ljudi iznad stvari
danas - k'o i prije
samo krila sad se šire
na načine druge
kojima se zbog divote čude
- to je ispred, to je iza
ali nikako van duše
jer pjesma kad' se rodi
dom je tu slodode,
a razlozi za let
dolaze sa jutrom.

Nešto želiš reći
što vrijeme čini težim
da kao svetionik
u oluji sija
nešto što te žari
unutra u duši
a ne može stati
u smisao znani?

Pogledaj kalendar
što na zidu visi
brojevi su dani
a mjeseci - riječi.

Da li je to - SIMBOL
što želiš izreći?

Šta je da je - mjesto
pod Suncem treba
a i ljudsko srce
u sebi da ga gnijezdi.

Može li se pjesmom
dotaći ta „stvar
ili mudrost samo
tu oblikuje „tvar“?

Šta god bilo - da je
pod nebom što te prati
ljudi će kroz pogled
i korake da shvate
jer nema toga - što već bilo nije
a Sunce nesebično - zlo i dobro grije
ali to je samo
za vrijeme kratko
jer na kraju račun
položiće svako.

U biti je ptica od ljubavi bitna
što slobodom leta
oživljava sne
a ko u tome ne nalazi
izvor sreće trajne
izabira pustinju - umjesto oaze
govoreći krupne riječi
a koje su prazne.






Iluzija susretanja

Srešćemo se jednom
na valu vremena
i rećićeš mi sve o sebi
bez riječi
činom suštine svoga bića
iznuđenim aktom preskazanja
u prisustvu svjedoka - istine.
Sve tvoje slutnje biće oživljena
vrijeme dobiće neslućene dimenzije
a prostor će izgubiti smisao:
glupost platiće se pameću
i sva pamet - potrošiće se
a gluposti - još će biti!
Svaki odron destrukcije
prvo udara u smisao
koji načini vrijeme.

Šta bi mijenjali?
Šta sniju nemani?
Kuda vode tragovi zvjeri
osim u šrilju nesreće?!

Ta, zar izkružene kocke vremena
ne govore o suštini?
Prvo udariće u kontekst istine
kad zapljusnu lažima stvarnost,
a to što je bilo i jeste
biva uzrokovano samo sobom
i samobitnost jeste jergro
koje teško puca!

Tako da nužno
srešćemo se jednom
na valu vremena
i prije i poslije usuda
ne razmišljaj o susretu drugom
jer njega neće biti:
TO BIĆE ILUZIJA!

Zaduženi smo Nečim - rođanjem
što se teško objašnjava,
a što kvari
i popravlja snove.

Neke riječi i stvari
privremeno su potonule u zaborav
da bi se isprovocirao
ljudski dar.






Suze Sunca

Suze Sunca padaju na Zemlju
zlateći nebeski svod.
Kuda su krenuli ovo jutro
u misli zaronjeni ljudi?

Spuštene su nevidljive mreže
koje love šetače i tragače
filozofe i apotekare
glumce i lutalice.
Bljesak sunčane suze
kao utjeha
za izgubljene godine
kao izvjesno otjelovljenje čežnje
koja drži kormilo uma.

Zaboravljen je napad u zoru
i vrijeme kada je vod mladića
ostao osječen na isturenoj koti.
Nakon deceniju i nešto
gradska kafa budi uspomene
miris baruta
oštrinu brisanog prostora
stamenitu odluku u očima - u stroju.
Neki su mrtvi
neki su živi
neki su mrtvi živi
više od preživjelih.

Suze Sunca koračaju Zemljom
zlateći nebeski svod.
Kuda idu ovo jutro
u misli zaronjeni ljudi?

Tišina noći prekriva ulice
grad tone u smiraj.
Neki dugovi nisu plaćeni
zarezani u dubinu pogleda.

Pločnici grada pamte oluje
stavljeni pečati blijede
pucaju karike obruča lokalizma
nestaju glumci - padaju zavjese.
Prestava treje - gotov je samo čin.
Prosjede glave učile su pjesnike
specifičnoj težini riječi
nakon učinjenog djela.
Mucavi tumači stvarnosti
zaglibljeni u živom blatu iluzija
ušivaju svoje istine
tkajići poluistine film Bezdana
bar pogledom da okrznu
zlaćani sjaj suze Sunca
u jutarnjoj svježini stvarnosti.

Istovjetna kategorizacija
ljudskih duša
je iluzije ambis neupućenih
- tamo gdje razum prestaje
umjetnost nastavlja.
Opasna je igra pjesničkom slobodom
naročito kad se igraju prosti.
Giljotiranje duha je zločin
za koji je nebeska kazna.
Ne mršti se bez razloga, ptico
pjesma što ti se ogleda
u suzi Sunca
čiji sjaj obasjava nebo!
Osmijeh za osmijeh
je mjera nadanja
u sjenkama otjelovljenog sna.

A oni što imaju šta reći
vrijeme je da kažu
jer sramnoj šutnji
nije daleko kapija Bezdana.
Mladići su stali na kotama
koje je rovilo vatreno gvožđe
linije slobode nisu probile zvjeri,
te je moguće čitati i pisati knjige,
a i sve ostalo činiti šta ide
uz život što se kruni.
U potrazi za izgubljenim snom
što se javi - s vremena na vrijeme
u zlaćanoj iskri čežnje
suza Sunca
što lutaju Zemljom
obasjavajući nebeski svod.


Udruženje za kulturu - Novo sarajevo
http://www.kns.ba

[King Kikapu]

Lutak na napuhavanje (nazovi lirska proza)

Prije nego zakoračim u njen stan manire dobre domaćice i brižne supruge ostavi na vješalici s koje skine crni brus, čipkane tange i haltere s rozim mašnicama. Miris čednosti rastjera Chanellom No 5. Meni Chanell miriše na osrednji sapun.
Nakon sexa pali cigaretu i pokriva se plahtom do vrata. Priča o Jerneju, prvoj velikoj ljubavi kojoj je poklonila nevinost na Mljetu '93. Zatim priča o ocu koji je '92. ostao u Sarajevu dok se ona s majkom povlačila po izbjegličkim centrima u Hrvatskoj i kako je rekla majci, Muslimanki, da je mrzi nakon što je čula da je sarajevska policija pohapsila neke pripadnike Hrvatskog Vijeća Obrane. Zna da sam u ratu bio policajac. Njen otac bio je član Stožera HVO-a. Onda priča o mužu. Ona sada leži na njegovoj strani kreveta, a ja na njenoj. Kaže da joj je tako lakše. Ne znam na šta misli, ali i ne pitam. Gasi cigaretu psujući njegove višemjesečne terene u prijateljskoj arapskoj zemlji. Vrhovima dugih, njegovanih, francuski manikiranih noktiju povlači paralelne linije niz moj stomak i na njima odmah jezikom ispisuje note po kojima uzdišem. Tako je skoro uvijek. Ja ne psujem njegove terene.
Ujutru mi pomaže da se obučem. Gola ili u rastvorenom kimonu, u hodniku, veže mi pertle. Ljubi me kao da joj je zadnje i traži da obećam da ću opet doći. Kada osjeti da želim da odem zauvijek na kašičicu mi da nade.
A ja ne znam čemu s njom da se nadam. Kad joj se muž vrati ja ću češće spavati u stanu svojih roditelja. Na posao ću dolaziti odmorniji, više biti s rajom u kafani. Češće ću drkati uz internet tražeći inspiraciju za ulogu lutka na napuhavanje koju ću zaigrati isto veče nakon što njen muž ponovo poleti sa sarajevskog aerodroma.
Biću joj nadomjestak velikih ljubavi, a ona meni nada na samrti da ljubav možda postoji.

[jajce32]

hodan ulicoM a ulica gazi mene
lutke stoje u izlogu
i smiju mi se

dugo vremena nisam jebao
a nemam ni za burek
šiptar stoji u burekdžinici
i smije mi se

koliko trebam čekati
da vrijeme dođe
a da me ne pregazi

[[Matrix]]

hodan ulicoM a ulica gazi mene
lutke stoje u izlogu
i smiju mi se

dugo vremena nisam jebao
a nemam ni za burek
šiptar stoji u burekdžinici
i smije mi se

koliko trebam čekati
da vrijeme dođe
a da me ne pregazi

Puuno je "kukumavki",te sto me ostavi,te ljubava vaka naka,suze se liju.Imal ista od te poezije da Jeste Vase ali da ne govori o vama i
vasim problemima sa sexanjem i samovanjem.zaplaka li neeko u tim pesmuljcima i za nekim i necim drugim ?!

Zbirka "jadikujem ja jadikujes ti "

[BSn]

Ova pjesma će sigurno biti hit

Ova pjesma će sigurno biti hit
Samo je mora otpjevati neki živući turbo-folk mit

Pa kad ona batke svoje pokaže
Pa kad joj na bini sjevnu tada gaće
Šta ona pjeva, to nikom neće bitno biti
Nego to što ona ništa ne želi skriti

Oh, kakav će ovo hit biti
Samo ga mora otpjevati neka Kitty
Može i Pece, il' Meca, il' Deca
Ja se ne bunim, samo da ih slušam nemam herca

Pa kad se ona na bini počne krivit'
A djeca u prvim redovima počnu slinit'

Uh, ma biti će ova pjesma hit
Samo moram ubacit u nju kakav shit

Ma znam, ubaciti ću ono
Tamo neko kolo
Na to se svi pale
I cure vel'ke i cure male

A mora imat' i neke romantike
K'o ono, ona kod njeg zaboravila patike
Sad je mater zbog toga ruži
Ona bi zato da se njemu tuži
Al' avaj, pa ona nema krede
A on se zapio „Kod Meme“

Da bi sreća bila veća
U njihovu vezu će se ubacit' i neka treća
Pa ona ne zna šta da radi
Ona se žali njenom babi

U zadnjoj strofi babo njega davi
A on se zaklinje na vječnu ljubav samo svojoj kuravi

Ova pjesma će sigurno biti hit

[StLouis]

hodan ulicoM a ulica gazi mene
lutke stoje u izlogu
i smiju mi se

dugo vremena nisam jebao
a nemam ni za burek
šiptar stoji u burekdžinici
i smije mi se

koliko trebam čekati
da vrijeme dođe
a da me ne pregazi

napokon, veri najs

[eminica]

Tamo,daleko...preko sedam mora,
sedam planina i sedam gora,
tamo,gje se cuju vapaji i plac djece,
gori sve od rata i ubijanja...

Zasto???
Zar opet po djeci ,kao u Bosni...
ne tako davno,
culi su se vapaji djece ,a sada u Gazi.

Male rukice jedne crnooke djevojcice,
trazile su majku,
sva u suzama,nosila je bol nepoznatu,
punu ocaja...

Tamo,daleko...djeca Gaze neznaju za smijeh...
smrt je omotala crnim plastem te malisane,
neduzne zbog mrznje i zla sto posijase...dusmani!

Tamo daleko,iza sedam mora,sedam planina ,
sedam gora...ima jedan crvena rijeka...
potekla djecjom krvi ... od dusmanski djela!

[turban]

Sedlam munje
Za nove podvige.
Zelis li biti
Moj konjanik
Da zajedno
Ginemo?
Oprosti moju
Smjelost,
Ja vise ne mogu
Kraj puta stajati.
Hrabrosti treba
Za pogibije
Imamo li je?
Oprosti moju
Jednostavnost
Tu nema sta da se kiti
Ja sedlam nebeske
Svjetlosti,
I odaberi
Zelis li
Moj konjanik
Biti.

[The Nightwatchman]

dvanaest prostitutki na otoku sreće
sedam ljubavi o stijenje se lomi
palme njišu kokose u tvojoj kosi
sunce se tiho ka horizontu kreće

dvanaest prostitutki na otoku sreće
dvadesetčetiri sise se njišu
pijesak među prstima nožnim
paraziti u međunožju kleče

i čime zaslužih sužanjstvo ovo
pamela
linda
samanta
nicky
jenny
amanda
maria
karen
fluffy
jackie
sassy
donna
i konačno barbie?

dvanaest prostitutki na škoju sjede
sedam ljubavi mojih o stijenje se lomi
kokosi, kokosi, palme, rum i banane
dlakava mi prsa, i kose moje sijede

[budalica]

Moze li se ovo okvalifikovati kao poezija -mrzim poeziju

Mrzim poeziju al' ev jedna od mene



Tvoje hinjave muske sape

Nespretno

Pipkaju moje

Ogromne

Polulopte

Gledam u plafon

Trazis

Dugme

Kojim ces

Upaliti moju

Strast i

Ne vidis

Da si me ugasio

Onog

Trena kad si

Me obnazio

I odbacio

Pomisao na ljubav

Kao otirac

I pred tobom lezim

Mrtva u dusi

A ti

I dalje

Pokusavas

Voditi ljubav sa lutkom

Kojoj si otkinuo glavu

[Smail Ismic]

NASUPROT VJETRU

Preobražena u svoju konkavnu verziju,
Zbiljnost se ukapljala među prste i klizila sve dublje,
Jalovi su bili pokušaji jarkih boja da se odupru silama teže.

Predavala se mladost krilima uvriježenih mitova
naših prolaznosti.

Bio je ustrajan naš bezimeni anti-heroj,
Zavukao se u grad pod vjetrom nepoznat kao Nueva York,
I shvatio kako jeka na pustim ulicama ima neizbrisiv trag,
Nikada ne prestaje svirati naše otuđene poezije.

Bog je rekao svoje kada mu je ponudio sve što ponuditi je mogao,
Lijepim malim lišcem što je u taj čas odvratilo pažnju s neizbježnih tema.

U neprimjeren trenutak,
Potkrala se ljubav,
Izvjesnija od smrti.

[bach]

Ikari zla



Čudne se stvari dešavaju u zadnje vrijeme

Kada slažem

O kako ponekad slažem

Tapšu me po ramenu

Kažu to je prava stvar









Nekad drugom prilikom

Kada istini nema alternative

Njihove vilice se krive

Ne valja to

Sikću









Čudan je ovo svijet

I ja sve slabije razumijem

Ali znam

Moral je danas

Samo knjiga sa popustom

Na polici rasprodaje duša đavolu







Reče mi jednom jedan dobar čovjek

Svijet današnji je brod koji pluta

Ni tamo ni vamo

I nema razloga da mu ne vjerujem





U takvom svijetu nebom šetaju budale

Po zemlji preko krovova i parkova

Vuku se njihove sjene

Mrak prave




Boje se Sunca ti Ikari zla

Otopit će im vosak od žutih laži

Kada padnu pitaće se kako
k.b.

[therrarrius]

Trajanje

Dobila si sto si zeljela
vidjela si kako placem
i sada
ispunjena srecom i nasmijana
nastavljas koracati svjetom.

Stubovi moga ponosa su sruseni
tvojim malim prstom
tako lako
kao da postojali nisu,
a zeljela si:
"Osjecati, voljeti, grliti, ljubiti".
Mora da ti je dosadilo.

Meni su dani odbrojani
nemam potrebe da volim
vise ne zelim biti onaj koji place
niti zelim nositi one koje vole
samo onda kada im ljubav nadodje
kao zedj, kao glad, kao kasalj nakon cigarete.

Ne zelim vise nositi niciji teret
sem svoga
nicije kameno srce ne zelim u svojim djepovima
jer njihova hladnoca ponekad dopre do mog
jos uvjek toplog srca.

Eto dobila si
ja zaplakao
ti se nasmijala
udarila mi samar
zabridila vilica
ti si sretna
blago tebi.

Iz oblaka su nikle ruze
i ja sam ih ubrao za tebe
nisi vjerovala da su sa oblaka
pa si ih bacila
i mislis da znas sta je osjecaj?

Poklonio sam ti dlanove
na kojima nekoc vrapci napravise gnjezdo
porodicu i san
i mali vrapcici su ucili letjeti na njima
nisi vjerovala pa si na dlanove pljunula
i mislis da znas voljeti?

Ljubio sam ti pramenove
grlio ramena kada hladno je bilo
jer nisam htio da ti se srce zaledi
ali nisi vjerovala u te gluposti
a poznajes sta znaci djeliti?

Sta sada?
Moje odaje su se skamenile
krova nema pa snijezi po meni
prozori su skinuti
pa vjetrovi me sibaju po usima
cujem vukove u daljini
dolaze po mene
nemam cime da palim vatru
zvjeri se nicega sem vatre ne boje.

Kada vukovi stignu
dopusticu im da me prozdiru
rekao sam da su mi dani odbrojani
i kada stignu do mog srca
pobjeci ce
jer plamen u njemu
otopice snijeg
zaustaviti vjetrove
prestravice zvjeri
i trajati.


Adrian Solakhov

[umjetnost]

Kosmički rulet
Autor: Ibrahim Osmanbašić

Prvi dio kruženja

Gore negdje u plavoj visini
vežu se konci ljudske sudbine
a dole negdje u gorkom blatu
korakom teškim čovjek se vere.
Kako pojmiti slobode nemoć?
Vrte se brojevi i boje
Igra plamti u vatri života
Slučaj u toku pečat daje -
ili se samo tako čini,
onima što tragaju za nečim,
za nečim-
što ne znaju u stvari šta je,
za nečim-
što može biti bilo šta, - bilo ko,
za nečim-
što, možda, jeste-a možda nije, - ovde ili tamo,
za nečim-
čega ima, ali ko zna gdje!



Drugi dio kruženja
(pitanja i odgovor)

Ritam se prolama kotlinom
Očekuje se rađanje duha što pjeva
Zavjesa od kovanica, sa grbovima,
sa pečatima moći-prelivene u papir.
Krade komade plaveti nebeske.
Sjaj u stijenama.
Litice opominjući ćute.
Oglašava se molitva!
Vjetar se pritajio, već satima.
Obmane tragovi po stazama krivudavim.
Nešto nedostaje-i stići će nas, usput.
Izbor određuje- i jakog i slabog.
Rulet se vrti!
Pitanje pobjede daje okvire porazu.
Rulet se vrti!
Isprovociran je lav odmazde:
Mjera za mjeru - pitanje uma
Jezero za jezero - pitanje snage
Iks za ipsilon - pitanje cifri
Jastuk za papir – pitanje moći
Uzdah za staze budućnosti - pitanje vizije
Odluka za kišu od olova - pitanje volje
Kesten za nadu - pitanje suviška srca

Udarac za viziju-pitanje...

Ćutnja za patnj - pitanje bez riječ
Djelo za bol - pitanje pitanjem
Ljubav na mržnju-svjetlo srca
Družba na pomor-most na ponor!

Lavljim korakom mjeri se zbilja
Grmljavina gradske vreve
Govor fasada - zakrpama
Ožiljci na cestama duše
Mržnja na ljubav - dno čovječnosti!

Pjesma o snu - odgovor:
San o pjesmi - put izbavljenja,
San u pjesmi - hodanje po lavi.
Pjesma u snu - poruka kosmička:
Što rezbari vrijeme
Što boji prostor
Balzamujući događaje
Kroz čovjeka-za ljude.





Treći dio kruženja
(uzdrmana orbita)


Niste plamen ugasili kulture!
Pamti se džehenemska jeza.
Niste zaborav nametnuli pjesmi:
Slike su jasne u bosanskoj duši.

Gdje ste danas? - bezimene zvjeri
Mrak vaš – vraćen je vama,
na vjekovnu adresu bezumlja:
Na nove humke – starih iluzija

Civilizacijski procjep za varvarizam
Povijesna greška – izgumljeni duh,
u vremenu, prostoru i događajima:
Zalutali arhaizam.

Bez pitanja i odgovora
Zanemljeli svijet,
pred obijesnim iracionalizmom:
Poremećaj u orbiti.

Kosmički – odgovor – iščeznuće.



Četvrti dio kruženja

Rulet se okreće usuda
Crvena – hiljadu i tri
Nije se razmišljalo
da smo ta kombinacija, baš, mi.

Vrijeme traži i odgovor daje
a pitanje se zna.
Da li ima snage, volje bivstvovanja?
Da li ima svjetla sna?

Kosmički rulet – stojeći se vrti.
Putanja planeta i vode.
Nešto krupno u povijesti se desi
kada se dubine na površno svode.

Život – kroz – dinamiku – život je!



Peti dio kruženja
(uvjetna egzistencija)

Neću reći sve
a ne mogu da ne kažem ništa,
neću odati tajne
a ne želim da ih čuvam
samo za sebe,
jer one bol u duši daju
kad su u okovima samoće.

Ne želim otići negdje
jer nema toga mjesta
koje nosi zaborav vječni.
Ne želim lagati druge -
- lažući tako sebe.

Svelo se materijalno na duh -
a duh traži materijalizaciju svoju.
Ne mogu se skriti od spoznaje
zarivanjem glave u pijesak.
Ne mogu ignorisati kruženje
kad se s krajem vraćam na početak


Rulet se okreće!, -
dok se Kosmos vrti kroz vječnost
bacajući narode i ljude na sante vremena.
Rulet se okreće!, – i za one koji to znaju,
i za one koji to ne znaju,
i za one koji pamte –
a i oni koji to zaboravljaju:
jedni će se uvjeriti
a drugi će osjetiti.

Rulet se okreće!, -
uprkos svemu,
kao sudbina što traje,
po zakonu – jednak za sve:
Princim univerzalnosti
Uvjetnog lanca egzistencije
Istine, pravde i slobode:
gdje postojanje jednog
uvjetovano je postojanjem drugog;
sebe ispoljavaju kroz drugo:
tako, potvrđujući druge –
- samopotrvđuju se.

Između ostalog, i zbog tog, - rulet kosmički se okreće.

http://www.kns.ba

[Smail Ismic]

TELEVIZIJA

Znoji se čelo voditelja emisije u večernjem terminu,
Graške znoja udaraju u bubicu za reverom.
To je Smailu zvučalo kao konjski topot u jurišu na sakatog samuraja,
Živog toliko da pokaže kako je teško umrijeti kad si mlad i snažan.

Voditelj je upirao prstom u Šejtana koji je skakao sa stolice na stolicu.
Tražio je da se ne odluta previše od glavne teme i da se svi fokusiraju na rješenje problema.

Dok je pio šoljicu glogovca Sugovornik B se okrenuo prema scenografskom ekscesu,
Tapeti s obrisima nijeme metropole.
Čak je i Pešta na njima fluidna i odvratna,
Mislio je dok je govorio kako se ipak vidi svjetlo na kraju tunela.

Na drugom programu lokomotiva je išla ususret bespomoćnom Johnu Waynu.

Ništa na televiziji, rekao je Smail. I zaspao. Bez straha, bez grižnje savjesti.
The End.

[eddie lexx]

Orkestar


Svira klavir

Notom izmoždenom

Vrište žice

I glazbala mukla

Što ga prate

Raštiman orkestar

U bezdanu scene

Pozornice naoštrene

Gubi ritam

Tope se krešenda

U molovima

U durovima

Skalama

I lagama.

Note na papiru

Blijede pod sjajem

Otužnih

Žutih reflektora

Gudala

Žice nategnute

Stružu,

I stružu

Beskrajno

Cvileći-

Za njima

Duh

Dubokim glasom

Trese

Drvene klupe

Još drvenije scene.

Dah moćni

Rogovima

Labave stubove

Obara.

Trube u

Jeci

Viču,

Ušutkuju

Orkestar taj,

Bez vodiča…

Gledam ih

Bespomoćno,

Zamukla su moja leđa,

A moje čelo

Izbora se u

Trenu,

Kad se rodi taj

Raskalašeni

Taj raštimani,

Taj cvileći,

Taj rastreseni

Nemirni

Bolesni

Užareni od bola,

Bijesa,

Nota crnih,

Taj orkestar.

[eddie lexx]

Ti - mlhppy1


Zima je,

Vani snijeg

Vije. Sam.

Na prozoru stojim

Čekam povjetarac

Da snijeg s grančica

Tankih

Obori.

Da im olakša.

Čekam povjetarac

Da mi misli

Raznese.

Boli me sve

I nagomilana sjećanja

I istina bolna

I samoća

Što me jede

Dana svakoga.

Još čekam

Malu priliku

Što se kroz snijeg

Probija,

U zimskoj noći.

Još čekam dar

Svojoj

Samoći.

Ali svjetla se

Samo gase.

Daljina srce ždere

Moju dušu

Dere!

I kraj dolazi

Zvijezda padalica

Dušu moju čeka

Jer

Nema riječi

Samo bol

Samo rane su tu.

Samo san

Mi preostaje,

Samo mi san

nedoostaje.

Samo mi

Ti nedostaješ

Samo me ti

Osuđuješ

Na samoću

I kraj.

[eddie lexx]

Zauvijek Moja - mlhppy1

Vrući dah

Iz tvojih nosnica

Blizu je.

Budi me

Iz sna tvrdoga.

Sve si bliže

Vatra ti u očima

Blješti.

Topi se odbrana

Moja.

Mrve se stakla

Očiju mojih.

I naglo dan

Sviće. Sva

Svjetla se pale.

Zidovi se obaraju.

Nebo se probija

U sobu malu.

Tama

Nemoćno vrišti.

Tresu se ramena zemlje.

Pomiču se mora

Sva.

Jer goriš

U očima mojim.

Izgaraš tu na grudima

Mojim

I nestajemo oboje

U plamenu

U munjama što

Prostor paraju.

Gubimo tlo pod nogama.

Svijet sav nas gleda.

Večer stići

Nikada neće.



Vrelina me orži

I ključ srca mog,

Istopi se.

Brave na njem'

Pucaju,

Vrata škripe,

Upih vrelinu svu

U srce što

Kuca ludo.

Opet spavaš,

Ohladi se tvoj dah,

Mrak.

Milujem ti

Obraze,

Tu si

Zauvijek.

Zauvijek

Moja.

[eddie lexx]

Tuga - mlhppy

Gledam tu kišu

Kako prozore

Pere.

Cupkaju kapi

Na ulici.

Vjetar moli,

Zavija u bespućima,

Međ' stablima

U krošnjama plače.

Nosi tvoje riječi,

A onda,nikad

Ne bi tiši.

Daje mi vjere

Daje mi vrijeme

Svijeta.

Uzima nadu.

Gledam k nebu.

Sad su crne

Te kapi...

Trče k meni,

A onda me mimoilaze

Kao da ne kucaju

Svake noći

Na prozoru mom.

Još vjetar huči

Još uvijek moli.

Tako tiho,

U beznađu

Ori se plač njegov.

U dahu jednom

U izdisaju mokrog dana

Gledam u oči

Tog vjetra

Što mi ne da mira.

U oku samo

Suza i praznina.

Nema više

Onog istog vjetra

Što nam kosu

Petljaše

Na ravnicama

Gdje nestade

Duša svijeta,

Huka

Vjetrova silnih.

Nema je.

Nema ni njega.

Vjetra

Što nas nekoć

Dizaše do zvijezda,

Sunca

i mjeseca.

Izgubi mu

Se trag

U davninama.

Prođe prek' njeg

Vrijeme.

Il' mi se

Samo crni...

Gdje je

Gospodarica

Kiše plahe,

Vjetrova bučnih

Silnih u rici,

Blagih u tuzi.

Utopile su se

Riječi u

Malim baricama

Svuda unaokolo.

stojim i dalje

Još dajem kiši

Da pere grijehe

Još dajem vjetru

Da mi tijelo

Šiba. Dajem mu

da se sveti za

krivicu što je

Sručih na njega.

Nek me šiba vjetar

Dah njen,

Nek me šiba kiša,

Suze njene,

Nek me peče savjest

Pogled njen. Nek boli,

Nek me boli,

U danima ovim

Olujnim,nek

Me boli srce.

Pod nebom ovim

Crnim olujnim

Stojim.

Nek vrijeme prolazi,

Kao riječi njene

Pored mene.

Ja ću stajati

I dalje. Tu

Baš tu.

Na tom mjestu

Zadnjeg pozdrava

Našeg.

U toj bari,

Što me nemilosrdno

Vuče, dok sat

Otkucava

Vidiš, čekam te

I dalje.

Sjećaš li

Se raskršća

Stabla starog

Na tu stranu

Idi,

Kud njegove

Grane pužu

K nebu.

Naći ćeš me

Moje tijelo moju dušu

Moj blistavi pogled

Taj sjaj očnih

Zjenica.

A naći ćeš i

Nešto novo.

Naći ćeš

Tugu.

Ne znaš šta je

To?

Naučiću te

Ako ti ikad

Ako ti ikad

Vjetar donese ove

Riječi.

Ako ikad

Nađeš raskršće

ako ikad te

Grana usamljena

Usmjeri

Ako me ikad

Nađeš

Tvoj sam.

Ja, moja ljubav

Moja sreća

I moja tuga

Što je glas

Tvoj izbrisati

Nikad

Neće.

[eddie lexx]

Nema te - nidalak

Gledam te
Uporno u oči
meni tako svete,
izvor moje moći.

I kapke ne sklapam
a prolaze godine, skapavam.

Tvoj spokoj me plaši
dah tvoj, nikad tiši.

Boli me srce
nešto me gazi
noću sam brojim ovce
niko me ne mazi.


I kapke ne
sklapam
prolaze godine
skapavam.

Zamišljam ti usne
i lik
A uspomene bolne
u glavi uzvik.

I nema te. Nema
I nema te.
Nema.
Tako si daleko.
Postala si svako.

Samo moje misli tragaju.
Samo moje misli maštaju.
Sam sam.
Sam
Sjedim i gledam
u te zelene oči
i plačem. Jer tebe
više nema.
(Time is runnin', Clock is ticking...)
Sjećam se
a tvoje oči zatvorene
Sjećam se
a srce mi vene
Sjećam se
tvoj osmijeh u meni gasne
Sjećam se
usne ti hladne
Sjećam se
tvog lika kad svane...

I nema te... Nema
Prolaze godine
plaču uspomene
Skapavam
Vrišteći.

Sjedim sam
i gledam sam
u te zelene oči.
Dah mi nešto koči.

Prašina pleše
na ramu starom
iluzija puca
staklo puca
slike se razletješe
sve mi ispade
sve mi kroz
prste prođe
i sreća
i ljubav
i život
i ništa nemam
nit mi ostade šta...

Prolaze godine
Plaču uspomene
plaču slike na podu
a ja nebeskom svodu
okrećem se, molim da me
uzme
JER
NEMA TE. NEMA...
NEMA TE... NEMA TE... NEMA...
( And clock is ticking, time stopped who knows when, I'm still alone...)