Srbi i Vlasi

[Woody]

@asurbanipal, OK - obimno gradivo, nema šta. Mada malo klimavo, al dobro...

Da li to po tebi znači da su pravoslavno i katoličko stanovništvo u BiH Vlasi, a Bošnjaci to nisu (Vlasi)?

Hvala!

[seln]

@asurbanipal, OK - obimno gradivo, nema šta. Mada malo klimavo, al dobro...

Da li to po tebi znači da su pravoslavno i katoličko stanovništvo u BiH Vlasi, a Bošnjaci to nisu (Vlasi)?

Hvala!

Vlasi kao nomadski narod krečući se za boljim ispašama u novom kraju, okreću se vjeri sredine. Masovni "nestanak" tek pokrštenih Vlaha, crkveni historičari redovno predstavljaju kao "progon kršćana sa vjekovnih ognjišta" ne uvažavajući mogućnost seljenja, rodovskog opredijeljenja za islam ili pravoslavlje, što je bila normalna pojava posebno kada Vlasi napuštaju nomadski način življenja

Ima li u crnom rokovniku nesto na temu "Paranoja kao znacajna osobina neosrba"?

[asurbanipal]

@asurbanipal, OK - obimno gradivo, nema šta. Mada malo klimavo, al dobro...

Da li to po tebi znači da su pravoslavno i katoličko stanovništvo u BiH Vlasi, a Bošnjaci to nisu (Vlasi)?

Hvala!

Vlasi kao nomadski narod krečući se za boljim ispašama u novom kraju, okreću se vjeri sredine. Masovni "nestanak" tek pokrštenih Vlaha, crkveni historičari redovno predstavljaju kao "progon kršćana sa vjekovnih ognjišta" ne uvažavajući mogućnost seljenja, rodovskog opredijeljenja za islam ili pravoslavlje, što je bila normalna pojava posebno kada Vlasi napuštaju nomadski način življenja

Ima li u crnom rokovniku nesto na temu "Paranoja kao znacajna osobina neosrba"?

@Woody

Kada smo kod Vlaha Predojevića, evo jednog gazije...

https://bs.wikipedia.org/wiki/Gazi_Hasa ... jevi%C4%87


Naravno, da ima i pofin broj Bošnjaka koji su vlaškog porijekla. Pogotovo to važi za Hercegovinu. Uzmi samo npr. prezimena koja sam ranije naveo. Imaš Bošnjaka tj. muslimana Pervana, Pintula, Marića, itd., itd.

[Woody]

@asurbanipal,



Uhhh, hajde sad mi je malo lakše...

Mada bi trebalo da to već znaš, ali... Prezimena NIKADA nisu bila dobar reper za dokazivanje etničke pripadnosti, a POGOTOVO na ovim našim prostorima. Geneza naših prezimena je toliko konfuzna, neanalitična i dozlaboga NEPOUZDANA... Do pičke materine

Već sam jednom davno navodio:

Bošnjak je TIPIČNO hrvatsko prezime,
Hrvat je TIPIČNO bošnjačko prezime,
Bosanac i Bosnić su TIPIČNA srpska prezimena,

Da ne spominjem čitav ćušpajz zajedničkih prezimena Srba, Hrvata i Bošnjaka... Gdje bi nas to odvelo, jel'de

Ali opet, meni to tvoje izlaganje opet nabacuje na Vlah = odrednica zanimanja, životne okupiranosti, a NIKAKO etničke pripadnosti.

Pa ćemo kasnije o "vlaškom" nepravilnom izgovoru. Važi?

[Challenger__]

Tokom studija sam stekao uvid u tri značenja imenice Vlah.

- Vlah od starogremanskog Woloh, u značenju Rimljanin, u upotrebi kod Slovena prema zatečenim romanskim starosjediocima;
- Vlah, kao etnička odrednica; u značenju pripadnika romanskog (rumunskog) naroda koji se od našeg svijeta razlikuje po jeziku;
- Vlah kao staleška a ne etnička odrednica, u smislu pokretnog, nerezidentnog stanovništva, Raške, Huma i Bosne.

Sa dolaskom Osmanlija broj nerezidentnog, pokretnog stanovništva slovenskog porijekla se dramatično povećao, zajedno sa masovnim migracijama koje su pratile upad Osmanlija.

U tom smislu sam uvjeren da se udio etničkih Vlaha i romanskih starosjedilaca (prve dvije definicije) Balkana predimenzionira kod današnjih Srba a minimizira kod Bošnjaka i Hrvata.

Šta više, mislim da je udio Vlaha (pod prve dvije definicije, naročito prva) kod današnjh Hrvata (naročito zapadne Hercegovine, zaleđa Dalmacije i Dalmacije u cjelini) znatno izraženiji nego kod Srba i Bošnjaka.

[asurbanipal]

[piupiu]

Šta više, mislim da je udio Vlaha (pod prve dvije definicije, naročito prva) kod današnjh Hrvata (naročito zapadne Hercegovine, zaleđa Dalmacije i Dalmacije u cjelini) znatno izraženiji nego kod Srba i Bošnjaka.

U urbanoj Dalmaciji se izraz "Vlaji" koristi u pežorativnom smislu, kao kod nas 'papak' i obično se odnosi na ljude iz Zagore koji su 'šljegli'.

[Challenger__]

Znan, prohoda san u Splitu.



_____

Pričam o nekim drugim stvarima...

[piupiu]

Znan, prohoda san u Splitu.



_____

Pričam o nekim drugim stvarima...

Asti Gospu Sinjsku i Solinsku, Splićanin!

Ne mora značiti da pričamo o različitim stvarima. U jeziku naroda se svašta krije ... u ovom slučaju identifikacija koja se zadržala u jeziku o nekim "Vlajima" odozgo. Meni je to interesantno.

[Bloo]

- Vlah, kao etnička odrednica; u značenju pripadnika romanskog (rumunskog) naroda koji se od našeg svijeta razlikuje po jeziku;
.

ili Morlaci i ćirinešto, ali poda dalmaciji ih tako zovu

a Morlaci (Mavrovlasi, Morovlasi ili Crni Vlasi - mozda karavlasi (?)) mi je ovudijek bio super naziv jer me podjsecalo na morlocks

[asurbanipal]

- Vlah, kao etnička odrednica; u značenju pripadnika romanskog (rumunskog) naroda koji se od našeg svijeta razlikuje po jeziku;
.

ili Morlaci i ćirinešto, ali poda dalmaciji ih tako zovu

a Morlaci (Mavrovlasi, Morovlasi ili Crni Vlasi - mozda karavlasi (?)) mi je ovudijek bio super naziv jer me podjsecalo na morlocks

Ćiribirci ili istrorumuni...

[Challenger__]

Ćićarija, Istra.

_____

Asti Gospu Sinjsku i Solinsku, Splićanin!

NisaN.



Rođen u Sa, na ljeto, sljedeće ljeto prohodao u Splitu. Svako naredno ljeto opet, Split, Split, Split a ostalo kada dođe na red. Moji su bili, profesionalno i privatno (prijateljstva) vezani za Split.

[Challenger__]

I ja san se žutih pilića najila u Bobisa ka dite!

Nego, vratimo se ... VlaJima ...

Eeeee... Ja san svit istrača na potezu Riva - crkva Gospe od Zdravja.

Nego, iako je grad doživio veliku metamorfozu, neke stvari su ostale iste. Ne mogu da se načudim Splićankama. Definitivno imaju po dvje-tri ptice u glavi. Vjeruj mi na riječ, istina živa, u luci, na štandu "Jadrolinije" kupujem trajekt-karte za Hvar (kola, ja i još neko, znači nisam sam... ) i kažem tako: "automobil i dvije osobe". A njih dvije, preslatke, pogledaju se između sebe i kažu - "ne može". "Šta bona ne može, jesi li svoja?", velim. Kaže, "idi sutra na Hvar". Ja gledam, ne vjerujem šta priča, kažem, "pa ima još jedan u 10, večeras". Kaže, "ne, ne, idi sutra". Ja kažem, "pa jesi li svoja vidim da imaš karte ispred sebe"...

One umiru od šege, a ja kuham, dođe mi da sve prevrnem... A onda, hladno pred ovom mojom ova plava kaže: "izađi s nama u grad pa idi sutra".

[Smail Aga Cengic]

Vlaski Statut izdat od strane Habsburga naseljenim Vlasima uz granicu Osmanskog Carstva, po teritoriji koja se kratko vrijeme nazivala Republika Srpska Krajina.

Dokument koji dokumentuje kako su i kada naseljeni i pod kojim uslovima pravoslavci po Hrvatskoj, da bi isti par stotina godina proglasili tu teritoriju za svoja "vEkovna" ognjista.

To je jos jedan dokaz da iza citavog velikosrpskog projekta lezi SPC i da njima i nije stalo do Srba kao naroda nego da sire teritoriju svoga uticaja pod mantilom sirenja srpske nacije. To kazem jer su oni sve pokstavali sto je bilo spremno a prijedje na pravoslavnu vjeru, tako isto i te iste Vlahe.

Ko to ne vidi, treba da uvidi da Srbi muslimanske, katolicke ili bilo koje druge religije nisu dovoljno dobri i oni zasluzuju da umru, samo Srbi pravoslavne vjere su pravi Srbi i oni imaju zadatak da sve ostale Srbe istrijebe. Dakle, iz toga se najjasnije vidi da se radi o sirenju uticaja SP Crkve a ne Drzave ili Zemlje Srbije.

To su Nemanjici dobro shvatili pa se najmladji princ zamonasio i sirio uticaj svoje porodice, samo na skriven nacin, i ta prevara traje i do dana danasnjeg.

[Smail Aga Cengic]

Vlaski Statut izdat od strane Habsburga naseljenim Vlasima uz granicu Osmanskog Carstva, po teritoriji koja se kratko vrijeme nazivala Republika Srpska Krajina.

Dokument koji dokumentuje kako su i kada naseljeni i pod kojim uslovima pravoslavci po Hrvatskoj, da bi isti par stotina godina proglasili tu teritoriju za svoja "vEkovna" ognjista.

To je jos jedan dokaz da iza citavog velikosrpskog projekta lezi SPC i da njima i nije stalo do Srba kao naroda nego da sire teritoriju svoga uticaja pod mantilom sirenja srpske nacije. To kazem jer su oni sve pokstavali sto je bilo spremno a prijedje na pravoslavnu vjeru, tako isto i te iste Vlahe.

Ko to ne vidi, treba da uvidi da Srbi muslimanske, katolicke ili bilo koje druge religije nisu dovoljno dobri i oni zasluzuju da umru, samo Srbi pravoslavne vjere su pravi Srbi i oni imaju zadatak da sve ostale Srbe istrijebe. Dakle, iz toga se najjasnije vidi da se radi o sirenju uticaja SP Crkve a ne Drzave ili Zemlje Srbije.

To su Nemanjici dobro shvatili pa se najmladji princ zamonasio i sirio uticaj svoje porodice, samo na skriven nacin, i ta prevara traje i do dana danasnjeg.

E i ti vlasi nisu normalni...njima par stotina godina isto što i vekovna.

Oni su to interpretirali kao da su Hrvati dosljaci a ne oni,, kao da su zaboravili da su tu dosli samo u goste i da to nije njihovo ognjiste...o tome se radi a ne da je vijek=100 godina

[asurbanipal]

"Krstjani i Turci mrze se strašno među sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstjani jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rođena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima među njimi. Turci zovu svakog Krstjanina Vlahom, a Vlasi među sobom jedan zove drugoga Šokcem; a on njega Šiakom: a ipak bi mogli znati, da im neće biti sreće, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci: kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a Krstjani su samo raja Bošnjačka a drugčije Vlasi; Bošnjaci i Osmanlije prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah."


Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu ili kratak put u one krajine, 1839-1840.

[piupiu]

"Krstjani i Turci mrze se strašno među sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstjani jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rođena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima među njimi. Turci zovu svakog Krstjanina Vlahom, a Vlasi među sobom jedan zove drugoga Šokcem; a on njega Šiakom: a ipak bi mogli znati, da im neće biti sreće, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci: kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a Krstjani su samo raja Bošnjačka a drugčije Vlasi; Bošnjaci i Osmanlije prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah."


Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu ili kratak put u one krajine, 1839-1840.

Sve isto k'o danas. Mada, ja sam ipak čitala i neke pozitivnije zapise o 'medjuodnosima' is tog vremena.

A, udjoh na temu jer na FB pročitah u komentarima na tekst o Mevlidu Jašareviću sljedeći komentar:

Ne postoji ni Gornja ni Donja Maoca. Postoji Maoca, gdje zive normalni ljudi i postoje KARAVLASI gdje zive selefije. Nikad nazivi gornja i donja nisu postojali dok retardirani mediji nisu dosli da izvjestavaju.

Pa, rekoh da upišete jednan toponim u raspravu.

[Smail Aga Cengic]

"Krstjani i Turci mrze se strašno među sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstjani jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rođena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima među njimi. Turci zovu svakog Krstjanina Vlahom, a Vlasi među sobom jedan zove drugoga Šokcem; a on njega Šiakom: a ipak bi mogli znati, da im neće biti sreće, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci: kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a Krstjani su samo raja Bošnjačka a drugčije Vlasi; Bošnjaci i Osmanlije prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah."


Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu ili kratak put u one krajine, 1839-1840.

Hvala na citatu ali nema veze s temom...

[asurbanipal]

Vlasi, narod kojeg se danas svi odriču jer je prespavao nacionalnu revoluciju


Vlasi ne samo što nikad nisu imali državu, nego im mnogi odriču da su uopće narod: tužna sudbina za ‘balkanske Hazare’, koji su ispali povijesni gubitnici samo zato jer se nikad nisu uspjeli ‘navući’ na nacionalizam


piše DAMIR PILIĆ


Na različitim dijelovima Balkana zovu ih različitim imenima: Cincari, Meglenski Vlasi, Karaguni, Kucovlasi, Karavlasi, Karakačani, Faršerioti, Morlaci, Ćići... Knjige su o njima pisane, barem tri nacionalne akademije na Balkanu organizirale su o njima i znanstvene simpozije, ali oni su i danas zagonetka: nitko točno ne zna tko su Vlasi i odakle dolaze.
Neki ih smatraju potomcima Rimljana na Balkanu, dok drugi tvrde kako potječu od romaniziranih antičkih naroda, Ilira i Tračana. Sam naziv “Vlah” javlja se u 11. stoljeću kao oznaka za narod na Balkanu koji je jasno različit od Slavena, Grka i Albanaca. Danas se termin “Vlasi” koristi kao skupni naziv za više malih i srodnih etničkih grupa na Balkanu, koje žive od Istre do Krete: u Rumunjskoj, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Albaniji, BiH i Hrvatskoj.

Neki ih, poput britanskog autora Hugha Poultona, ubrajaju među tri najstarija naroda na Balkanu, uz Grke i Albance. Međutim, dok Grci imaju tradiciju državnosti još iz antičkih vremena, a Albanci danas imaju čak dvije države, Vlasi ne samo što nikad nisu imali državu, nego im mnogi odriču da su uopće narod, pa ih pišu malim početnim slovom, smatrajući ih isključivo društvenim slojem: tužna sudbina za “balkanske Hazare”, koji su ispali povijesni gubitnici samo zato jer se nikad nisu uspjeli “navući” na nacionalizam, po čemu ih se može usporediti tek s Romima, s tim da su Vlasi izvorni balkanski narod, možda i najizvorniji od svih na Balkanu.

U tom smislu oni su svojevrsna “Vegeta Balkana”: ako i ne postoje u smislu zasebnog jela, oni svim balkanskim jestvinama/narodima daju specifičan začin i aromu, kako još 1918. ističe hrvatski znanstvenik Ivo Pilar: “Nemoguće je pozabaviti se južnoslavenskom poviešću, a da na svakom koraku ne naiđemo na Vlahe, na balkanske Romane.” Kao tradicionalno pastirski narod, traganje za boljim pašnjacima vodilo ih je na sjever čak do Poljske (postoji teorija da su od njih nastali Kozaci), a na istok sve do azijskog dijela Turske i Bliskog istoka (Libanon). Upravo odabir pastirskog načina života odredio je ulogu Vlaha na Balkanu, ali i njihovu sudbinu.


Srbija i magija


S jedne strane, taj ih je odabir držao postrani od etničkih sukoba koji su stoljećima harali Balkanom, te im omogućio da svugdje ostvare miran suživot s većinskim stanovništvom, pri čemu su ipak uspjeli sačuvati svoj identitet, najviše zbog jezika, odnosno tradicionalne bilingvalnosti: Vlasi na Balkanu u pravilu govore i jezik sredine u kojoj žive i vlaški jezik, koji pokazuje srodnost s latinskim i talijanskim, dok ga neki smatraju tek dijalektom rumunjskog jezika.

S druge strane, upravo ih je ta raštrkanost širom Balkana koštala asimilacije u balkanske narode: bilo ih je svuda, ali nigdje nisu predstavljali većinu, što ih je u vrijeme formiranja modernih balkanskih država, nakon raspada velikih carstava (Otomanskog i Austrougarskog), ostavilo “izručene” balkanskim većinama. Nove balkanske granice, iscrtane na Berlinskom kongresu 1878., razbile su vlaški etnički korpus te prekinule komunikaciju među vlaškim zajednicama i slobodno traženje pašnjaka.

Kako piše jedan od autora koji su se bavili ovom temom, “Vlasi su tijekom ere rastućeg nacionalizma bili općenito na gubitku”. Taj se gubitak može izraziti i brojčano: današnji popisi stanovništva pokazuju kako Vlasi sada predstavljaju manje od jedan posto balkanske populacije. Preživjeli su Rimsko Carstvo, preživjeli su Bizant, Turke i staru Austriju, da bi ih dokusurio moderni Balkan.

S obzirom na to da su se pri raspadu Otomanskog Carstva zatekli pretežno u pravoslavnim državama, Vlasi su danas uglavnom pravoslavci (u prošlosti je bilo dosta i rimokatolika, uglavnom na područjima Dalmacije, ali se smatra da su se ti Vlasi odavno asimilirali u Hrvate, osim malobrojne skupine Ćića koji još od 15. stoljeća žive u Istri), ali su zadržali neka poganska vjerovanja i običaje kao i prakticiranje određenih magijskih obreda, što se i danas može vidjeti npr. kod Vlaha iz istočne Srbije.


Ne boje se Boga


Ne postoje dokazi da je vlaška vojska ikad u ime vlaškog nacionalizma napala neki susjedni narod na Balkanu, iako su, kao nomadi, bili u dobroj fizičkoj kondiciji i cijenjeni vojnici, pa su ih Osmanlije često angažirali kao graničare i konjovoce.

No postoje zapisi o tome kako su Vlasi stoljećima pomagali oslobodilačke pokrete inih balkanskih naroda, još od kraja 12. stoljeća, kada su stali uz Bugare u borbi protiv Bizanta - zasnivajući 1185. godine Drugo Bugarsko Carstvo, odnosno bugarsko-vlašku državu - pa do početka 20. stoljeća, kada su 1903. godine stali uz Makedonce u borbi protiv Turaka, sudjelujući masovno u Ilindenskom ustanku u Kruševu, gdje su činili dvije trećine stanovništva.

Pa ipak, ni to im nije pomoglo da izbjegnu zazor balkanskih susjeda, koji su ih često gledali kao izdvojenu klasu na dnu društvene ljestvice, o čemu, recimo, svjedoči i pravilo iz Dušanova zakonika: “Srbin da se u Vlahe ne ženi.” Ne štede ih ni nebalkanski autori. Bizantski pisac Kekaumen u 11. stoljeću opisuje Vlahe kao narod bez ikakvih moralnih načela: “Vlasi su jedan sasvim bezvjeran i bezakonit narod; oni niti pravo vjeruju u Boga a niti su vjerni svome caru, niti svojim rođacima a niti prijatelju.Dapače, spremni su da svima podvale, mnogo lažu i još više kradu...”

Španjolski putopisac Benjamin Tudela u 12. stoljeću tek je nešto blaži: “Vlasi su ljudi brzi kao jeleni i silaze s grčkih planina u ravnice da zarobljavaju i pljačkaju; nitko se ne usuđuje da na njih povede vojsku i nema kralja koji bi ih mogao pokoriti. Nisu postojani u kršćanskoj vjeri. Zapravo, oni se ne drže nikakve vjere.”

Latinski car Henrik Flandrijski u 13. stoljeću piše da su Vlasi “gori od Saracena jer su bez ikakvog zakona”, naš Zrinski veli da su “po prirodi lopovi, ne boje se Boga i ne vole imati poglavare”, dok grčki autor Kosmas o Aitolos u 18. stoljeću piše da “vlaškim jezikom Bog govori samo s đavlom”. Kako u knjizi “Vlasi u historiografiji” tumači zagrebački povjesničar albanskog podrijetla Zef Mirdita, “takav negativan stav prema Vlasima može se shvatiti i kao odraz stalnog neprijateljstva prema narodu koji se nalazi unutar drugog, različitog i civiliziranog svijeta”.


Vlaška do Timoka


Iako ih i bizantski, i mletački, i turski, i zapadnjački povjesničari priznaju kao poseban narod, balkanske historiografije (osim donekle makedonske) negiraju im etničku dimenziju, svodeći ih na društveni ili profesionalni sloj (pastiri, čobani, trgovci, vojnici) koji pripada raznim balkanskim etničkim korpusima. Tako ih u Grčkoj smatraju Grcima ili romaniziranim Helenima koji slučajno govore jezik srodan latinskom, Bugari ih drže Bugarima, a Srbi Srbima; jedina država u kojoj imaju stalne emisije na nacionalnoj televiziji je Makedonija.

Rumunjska Vlasima daje sveučilišne stipendije te im pomaže u promoviranju jezika i običaja, ali samo zato što ih smatraju “južnim Rumunjima”, tj. “Rumunjima južno od Dunava”. Takav stav balkanskih povjesničara prema Vlasima Mirdita tumači time što je “za balkanski mentalitet teško shvatljivo da jedna država može biti višenacionalna, odnosno da jedna nacija može živjeti u više država”.

Nakon pada komunizma dolazi do malog pomaka u političkom profiliranju Vlaha: tako 1997. na izborima u Albaniji pobjeđuju socijalisti, kojima su na čelu uglavnom Vlasi, kao što nakon pada Miloševića u srpsku političku elitu prvi put ulazi više političara vlaškog/cincarskog podrijetla. Štoviše, nakon 2000. u istočnoj Srbiji djeluje Vlaška demokratska unija, sa sjedištem u Boru, koja u svom programu ima zahtjev za autonomnom vlaškom regijom od Morave do Timoka, ali u sklopu granica Srbije. Što bi rekao Branimir Štulić, “doviđenja na Vlaškom drumu”.


Sve vlaške boje

CINCARI - žive u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj. Izvorno polunomadski ili nomadski stočari s velikim stadima ovaca, poznati su po proizvodnji sira i kao trgovci, a njihovo ime postalo je sinonim za škrtog čovjeka (‘cincar’). Kao posebna manjina priznati su u Srbiji.

KARAGUNI - skupine Vlaha koje su dobile ime po odijelima od crnog sukna.

KUCOVLASI (Šepavi Vlasi) - žive u Grčkoj i Makedoniji, danas gotovo potpuno helenizirani (‘šepavi’ označava njihov loš grčki jezik). Kucovlasi pripadaju Karagunima, pa i oni nose crna odijela.

FARŠERIOTI - žive u Albaniji i Makedoniji, u blizini albanske granice. Služe se posebnim dijalektom. Od susjednih Kucovlaha (Karaguna) razlikuju se po boji svojih isključivo bijelih odijela. Žene se samo međusobno, a ne miješaju se ni s ostalim vlaškim skupinama.

KARAKAČANI - žive u Bugarskoj, Grčkoj i Makedoniji. Poznata je kratkorepa karakačanska ovca crnog runa, od čijeg su mlijeka Karakačani proizvodili poznati kačkavalj.

MEGLENSKI VLASI - žive u Grčkoj i Makedoniji. Za razliku od svojih vlaških susjeda, oni nisu nomadski stočari, nego sjedilački seljaci koji žive od agrara. Dio ih je poturčen u 18. stoljeću. Smatra se da ih ima 12-20 tisuća.

MORLACI - rani izvještaji ih spominju kao stočare i nomade koji žive u planinskom zaleđu jadranske obale, od Dalmacije do Crne Gore. Tu su se održali do 15. stoljeća, kada migriraju na sjever te dolaze na otok Krk, otkud se prebacuju u Istru, gdje i danas žive pod imenom Ćića ili Ćiribiraca.

ĆIĆI - žive u sjeverozapadnoj Istri, danas uglavnom u selima Žejane i područjima oko Čepićkog polja, s očuvanim jezikom (istrorumunjskim). Točan broj govornika ovog jezika nije poznat, a UNESCO smatra da ih ima između 500 i 1000. Etnički su Ćići puno brojniji. Mnogi su usvojili hrvatski jezik i danas se smatraju Hrvatima.


Poznati Vlasi

Obitelj draguljara Bulgari, nogometne zvijezde Gheorghe Hagi i Ilija Najdovski, redatelji Dan Pit i Ljubiša Georgievski, dramaturg Branislav Nušić, balkanski kinopioniri Milton i Ienache Manaki, suosnivač suvremene Olimpijade Evanghelie Zappa, pjevač Toše Proeski, pjevačica Kaliopi.



I najpoznatiji Makedonac Toše Proeski bio je Vlah/Cincar
po ocu i majci



I poznata makedonska pjevačica Kaliopi je Vlahinja



http://www.slobodnadalmacija.hr/spektar ... fault.aspx

DR. SNJEŽANA BUZOV, POVJESNIČARKA-ORIJENTALIST S AMERIČKOG THE OHIO STATE UNIVERSITY


Možda su svi brđani Balkana Vlasi


Jesu li Vlasi narod, socijalna grupa, ili nešto treće?

- To pitanje zahtijeva knjigu koje u znanosti, nažalost, još uvijek nema. Prvo o imenu, koje je izuzetno “žilavo”, semantika mu se drastično mijenja, kao u slučaju naših Vlaja, ali samo ime opstaje, kao i identitet, ali ne etnički, nego kulturni. To je zato što Vlasi u različitim razdobljima u različitim dijelovima Balkana nisu sami sebe tako zvali, nego su ih drugi tako zvali. Pa i imena kao Cincari i Ćići su im data od drugih zbog njihovog jezika koji obiluje zvukovima „c“ i „ć“ - dakle na osnovu toga kako su ih drugi “čuli”.

Što je zajedničko svim vlaškim zajednicama?

- Od ranog srednovjekovlja do današnjih dana jedino što je zajedničko svim socijalnim grupama koje se nazivaju ovim imenom jest da su to stanovnici balkanskih gorja, po rezidencijalnom modusu polunomadi, po ekonomiji stočari. I naravno, shodno tomu, zbog slobodne muške radne snage - žene prave sir, djeca čuvaju ovce, muškarci nemaju što činiti, a oružju su vični jer čuvaju stoku od vukova i moraju se kretati na znatnim teritorijama – oni su trgovci, pratioci karavana i vojnici. Pa jesu li svi stanovnici Balkana koji se uklapaju u gornji opis Vlasi? E, to ne znamo.

Jesu li bili isključivo stočari ili ih je bilo i ratara?

- Intenzivna poljoprivreda u krajevima koje nastanjuju nije moguća. Može se reći da je njihova ekonomija stočarska, mada su se ekstenzivno bavili i poljoprivredom. Vidite Dalmatinsku zagoru.

Kako nikad nisu uspjeli formirati državu?

- Zavisi koju i kakvu. Bugarski Asenidi kao dinastija bili su Vlasi, ali današnji Vlasi to ne svojataju kao svoju državu, jer da bi to mogli, trebali bi biti nacija. Možda su i Balše bili Vlasi, ali kakvog to značaja ima kad je to danas historija crnogorske nacije? Jednom sam u nekog časopisu vidjela rad pod naslovom “Narodnooslobodilački pokret na području Liburnije”; eto, to je to. Nacija ili ideologija to može, socijalna grupa s kulturnim identitetom ne može. Imali bi i oni država, od ameba pa nadalje, ali pošto ju nemaju danas, ne mogu svojatati ni jednu u prošlosti.

Zašto nisu ni težili da postanu nacija ili etnička grupa?

- To je drugo pitanje. Pa u Makedoniji i Albaniji imaju neki status – ne i u Grčkoj - jer ipak imaju sačuvan jezik. Mada u Makedoniji ne vidim da se nešto “otimlju”. Eto, Toši Proeskom nije smetalo da bude simbol makedonstva, iako nije nikakva tajna da je on “čisti” Cincar/Vlah, i po majci i po ocu, kao i Kaliopi. Pred kraj osmanske vladavine na Balkanu Vlasima je osmanska država priznala status posebnog milleta (naroda), ali onda je Carstvo „otišlo na bubanj“. Već su početkom 19. stoljeća Vlasi objavili gramatiku svog jezika u Beču, prije mnogih drugih balkanskih naroda, ali nema države, nema nacije.

Možemo li reći da se Vlaha svi na Balkanu odriču?

- Rumunji su u modernom dobu dosta „poklisarili“ među Vlasima Balkana (Makedonija, Grčka, Bugarska), pomagali im otvarati škole i održavati jezik, pa nešto i među istarskim Ćićima, ali njihov se aktivizam, znanstveni i politički, ipak svodio na to da dokažu kako su Vlasi zapravo Rumunji - rumunjsko ime za one Vlahe koji govore svojim romanskim jezikom je „Aromuni“, a jezik je službeno „aromunski“.

Kakve su relacije između zajednice Vlaha u našoj Istri i dalmatinskih “vlaja”, odnosno nekadašnjih Morlaka?

- “Naši“ dinarski Vlasi se uklapaju u generalni opis, ali bez jezika, za koji nema tvrdih dokaza da je ikad i postojao. Oni se pak nikako ni ne trude, niti im je stalo da budu ništa drugo doli Hrvati ili Srbi. Međutim, ne mogu se “iščupati” od vlaškog imena ni danas. Dalmatinski su Vlasi nazivani Morlacima od strane Mletaka, a Vlasima od strane Osmanlija (ne i istarski). U razdoblju pod ovim dvjema državama to je ime označavalo, osobito pod Osmanlijama, i poseban status, jer su za razliku od ostalih podanika bili vojnici. U Bosni se ime Vlah i danas tradicionalno rabi za pravoslavce/Srbe. Nego, mogu li ja nešto reći nezavisno od vašeg članka?

Izvolite.

- Htjela bih napomenuti kako mi pitanja o Vlasima, osobito dalmatinskim, redovito stižu e-mailom od meni nepoznatih ljudi. Ne znam kako me pronalaze, a i pitaju me ljudi koji nisu znanstvenici, s raznih strana svijeta, a ponajviše “dijaspora”, mladi ljudi koji su relativno nedavno napustili Hrvatsku, tijekom ili nakon Domovinskog rata. Postavljaju mi pitanja slična vašim, ali više osobne prirode, vezano za porijeklo obitelji.

Hrvati ili Srbi?

- To su uglavnom dalmatinski Srbi, kojima je ta vlaška zagonetka zbog nekih razloga sada jako bitna, valjda jer bi htjeli znati o svom identitetu nešto više od zadatih kategorija, koje im ništa dobro nisu donijele. Ne znam, o motivima ne govore puno, samo o zanimanju za zavičaj i porijeklo, te o vezi s Vlasima. Nema ni tjedan kako sam odgovorila na zadnju poruku, ovog puta iz Hrvatske. Malo zam zatečena svim tim interesom, pa mislim da i vaš članak dolazi u pravo vrijeme. Ali tko zna, uvijek ima ljudi koji misle da su takve rasprave antihrvatske.

Zašto bi bile antihrvatske?

- Meni nije prošao projekt u Hrvatskoj zbog toga što je recenzent upravo tako mislio o vlaškom pitanju, plus što se radilo o razdoblju osmanlijske vlasti, pa mi je sugerirano da se idem obratiti Turskoj, jer da je to njihova povijest.

[asurbanipal]

A, udjoh na temu jer na FB pročitah u komentarima na tekst o Mevlidu Jašareviću sljedeći komentar:

Ne postoji ni Gornja ni Donja Maoca. Postoji Maoca, gdje zive normalni ljudi i postoje KARAVLASI gdje zive selefije. Nikad nazivi gornja i donja nisu postojali dok retardirani mediji nisu dosli da izvjestavaju.

Pa, rekoh da upišete jednan toponim u raspravu.

Kada smo već kod toponima, odnosno oronima, evo jednog:





Mislim da je je pravilniji naziv Velika Vlajna (1780 m/nv), inače najveći vrh planine Čabulje...


Nađoh nešto s jednog lokalnog foruma

Hercegovinu, odnosno Humsku zemlju su nekad naseljavali stari iliro-romanski rodovi, vlaške familije koje su vremenom postajale pravoslavne, muslimanske ili katoličke, odnosno u zadnje vrijeme bošnjačke, hrvatske i srpske.

Baletići, Balorde, Benderi, Basare, Bilbije, Bobani, Bogdanovići, Brajkovići, Bursaći, Grizelji, Kalabe, Kapori, Kožuli, Njegoši, Obradovići, Ostojići, Palavestre, Plavšići, Principi, Prlići, Ratkovići, Šagolji, Šešelji, Šolaje, Vlašići, Vlahovići, Vukšići, Vojnići, Žeželji, Žunguli, Žužuli.
Vlasi Mirilovići odnosno Milardovići ,Opijači i Jazvini potiču od srednjovjekovnog vlaškog bratstva Kapor iz bilećkog kraja...

Najljepši pravoslavni hram u Hercegovini podignut je pocetkom XVI. vijeka za vrijeme Osmanlija i krije mnoge tajne Humske zemlje, odnosno Stare Hercegovine. Znameniti manastir je sagradila familija Miloradović čiji su se preci sahranjivali u poznatom bogumilskom groblju Radimlja kod Stoca. Mostarski Opijači su u srodstvu sa Miloradovićima a ovi opet sa starom Vlaškom familijom Kapor.

Manastir Žitomislić




Obnova Opijačeve tekije u mostarskom naselju Šehovina. Opijači su davali učene ljude i šejhove

[ioannes]

Bošnjak je TIPIČNO hrvatsko prezime,
Hrvat je TIPIČNO bošnjačko prezime,
Bosanac i Bosnić su TIPIČNA srpska prezimena,

Ova prezimena nemaju veze sa nacionalitetom nego sa podrijetlom... Ova prva dva se mogu lako protumaciti.

Prezime Bošnjak je dobio onaj koji je doselio u jedno područje koje nije bilo Bosna...ne dobija Bošnjak prezime Bošnjak ako se nalazi u Bosni,to je razumljivo. Sa prezimenom Hrvat je isti slučaj....
Neko ko nosi prezime Sarajlic nije dobio prezime sto je živio u Sarajevu....nego što je odselio u neki drugi kraj i tako ga ljudi tamo nazvali

[asurbanipal]

Nešto malo o Cincarima








Toše na cinarskom ili što bi Cincari rekli limba armaneascâ...

[asurbanipal]

Intezivno naseljavanje Vlaha u Hercegovini traje još od 1330. godine do oko 1420. godine. Između Stoca i Ljubinja formirala se velika zajednica Donjih Vlaha. Ugovor koji je Sandalj sklopio sa vlaškim glavarima bio je dokument kojim se organizirala upravna cjelina. Na čelu tih cjelina bili su vojvoda i knez. Vojvoda je predstavljao vezu sa državom (vlašću) i bio komandant kontingenta vojnika koje je davao katun tj. pleme. U Donjim Vlasima vojvoda se birao iz najuglednijeg katuna Hrabrena, mada isti katun ne spada u velike. Kneza Donjih Vlaha davao je katun Burmaza, kao najbrojnija vlaška zajednica. Potpisnici spomenutih isprava bili su knezovi navedenih vlaških katuna i plemena.




Slika: Deminov krst u Burmazima


Vlaška porodica Hrabrenih ili Hrabrena, poznata je srednjovjekovna porodica, koja je imala velike zemljišne posjede, bogat stočni fond i svoje kmetove, još u vrijeme bosanskih kraljeva. Otvoreno je pitanje da li je selo Rabrani (opština Neum) dio posjeda ove porodice ? Arheološka istraživanja sigurno bi dala odgovor da li je ovdje bila neka kula ili dvorac Hrabrena. Pojedini ogranci ove porodice stanovali su u Crnićima, Dubravama, Trijebnju i Žitomislićima.

Zavladavši Hercegovinom do 1482. godine, u vrijeme sultana Mehmeda II. El-Fatiha, osmanska vlast je feudlanim porodicama ostavljala dotadašnja prava i privilegije. Prema neprovjerenim podacima sultan Mehmed Fatih dao je Milisavu Miloradoviću Hrabrenu titulu spahije, šest kuća kmetova i dozvolu da Miloradovići mogu raditi zadužbine. Zauzvrat, oni su bili dužni vršiti vojničku službu.

Najviše informacija imamo o vojvodi Petru, glavaru (reisu) Vlaha u Humskoj i njegovoj braći: Radoju i Vukiću. U defteru iz 1477. godine zabilježeno je ovako: "Petar vojvoda nam-i diger Hrabrene.", to jest: "Petar vojvoda, drugim imenom Hrabrene." Tokom 1468./69. godine vojvoda Petar imao je timar u nahiji Konac Polje i uživao ga zajedno sa bratom Radojem. Obojica su išli u rat kao lahki oklopnici (cebelü/džebelije), uz obavezu da povedu jednog momka (gulam). Timar im je donosio prihod od 2.585 akči. Kao timar uživali su selo Seljane, selo Berkoviće, dio sela Jatonoge u nahiji Blagaj, dio sela Svetava u nahiji Blagaj i selo Žitomislić. Ovaj timar vojvoda Petar i brat mu Radoj uživali su do 18.12. 1475. godine, kada je pridodat timaru Vukića Vladivaša, oca carskog čohodara, koji je Vukić Vladivaš uživao u nahiji Zagorje. [1] Gubitak timara dovodi se u vezu s krizom 1475. godine, koja je početkom 1476. prerasla u rat Osmanlija sa hercegom Vlatkom i Ivanom Crnojevićem. Kriza i sukob su izbili oko Trebinja i Popova. [2]

Gubitak timara ne znači da je vojvoda Petar sa braćom bio u nemilosti Osmanlija. Petar Hrabren spominje se u defteru iz 1477. godine kao timarnik, kad je dobio veoma unosan zakup lađa od Počitelja do mora. Petar je s bratom Vukićem zadržao krupan čifluk koji je plaćao ušursku rentu od 400 akči. Petar i Vukić imali su svoj timar i u selu Trepanj (Trijebanj). Hrabreni su još u predosmansko doba stekli svoje posjede. Već tad ova porodica imovinski se integrirala u standarde domaće feudalne klase. Pod Osmanlijama su posjede i privilegije čuvali kroz timarski sistem. [3]

Katun Hrabrena tj. vojvode Petra i brata mu Vukića imao je 127 kuća i 16 neoženjenih. U selu Slivno, u nahiji Popovo, katun Hrabrena imao je jednu frakciju od 18 kuća, koji su bili podređeni vojvodi Petru. Vojvoda Petar držao je i prazno selo Kalošević. Petar je imao na području Dabra u pustom selu Jatonoge mulk, vinograd i baštinu koju je uživao po vlaškom običaju. U praznom dijelu sela Svetova u području Dabra on je također imao mulk mlin kao i baštinu koju je od ranije po vlaškom običaju držao. U Jatonogama je i njegov brat Vukić imao mulk vinograd i baštinu i po istom običaju uživao. Ovo su uživali dok nisu izgubili timare u korist Vladivaša krajem 1475. godine. [4] Hrabreni su sa stokom zimovali na Trijebnju, Hrasnu, Plješivcu, Crnićima, Jasoču, Dubravi, kao i nekim mjestima koja je danas teško ubicirati.

Ugled Petra, Radoja i Vukića zasnivao se na vodećoj ulozi njihove porodice, pa ne iznenađuje što je Petar u defteru 1468./1469. godine u svom timaru naznačen kao "glavar vlaha Humske". U defteru iz 1477. godine u nahiji Blagaj, katun Hrabrena je na četvrtom mjestu. Defter iz 1477. godine Donje Vlahe evidentira kao Aşağı Eflakçar. Snagu vojvode Petra i braće predstavljala je i brojnost Donjih Vlaha u Hercegovini, koji su imali 37 katuna sa 1383 kuće i 177 neoženjenih. [5]



[1] Nedim Filipović, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini ( I ), Godišnjak ANUBiH, Centar za balkanološka istraživanja, XII/10 Sarajevo, 1974., str. 152-53.

[2] Branislav Đurđev, O granicama između Hercegovine i Crne Gore 1477. i 1481. godine, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, VI, 1970/1971., str. 325.

[3] Nedim Filipović, Vlasi i uspostava..., str. 154.

[4] isto, str. 174.

[5] isto, str. 157.

[patriot_1]

Profesor na Katoličkoj bogosloviji kad sam studirao istu,Mile Bogović(kasnije Biskup u Gospiću) a predavao mi je predmet "Crkvena povjest" inače stručnjak za povjest općenito,reče da su Srbi u Hrvatskoj zapravo posrbljeni Vlasi!
E sad,,ajd ga znaj što je točno!Navodno je Pravoslavna crkva njih,Vlase srbijanizirala!Olitiga posrbila!

[dragan.s]

Profesor na Katoličkoj bogosloviji kad sam studirao istu,Mile Bogović(kasnije Biskup u Gospiću) a predavao mi je predmet "Crkvena povjest" inače stručnjak za povjest općenito,reče da su Srbi u Hrvatskoj zapravo posrbljeni Vlasi!
E sad,,ajd ga znaj što je točno!Navodno je Pravoslavna crkva njih,Vlase srbijanizirala!Olitiga posrbila!

I sve to u vrijeme dok je na toj teritoriji vladala katolička Austro-Ugarska? Manite se bajki.
Btw. izraz Vlasi ili češće Vlaji se u Hrvatskoj, a posebno Dalmaciji koristi za sve one koji nisu sa obale već iz zaleđa bez obzira kojoj vjeroispovjesti pripadali.