Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

[aldinjo]

Izbrisano.

[Morales]

Ja znam da je u Mostaru spaljena pravoslavna crkva kao i sve srpske kuće u okolnim mjestima.Sumnjam da je drugačije bilo u Sarajevu.

U Sarajevu, na teritoriji sadašnje četiri gradske opštine, nije spaljena, niti ozbiljnije oštećena nijedna pravoslavna crkva.

Sve tzv. srpske kuće (nisam znao da i za kuće postoji kategorija izjašnjavanja o pripadnosti etničkoj grupi), koje su uništene, uništene su kao poslijedica borbenog djelovanja.

Heroj odbrane Bosne i Hercegovine je i Srđan Aleksić, mada nije nosio uniformu Armije RBiH.

Prosto mi se povraća na ove floskule....daj malo vise postovanja prema ljudima koji su nosili zlatne ljiljane na uniformama

[bulevarmostar]

Vjerovatno je mislio reci da je Srdjan Aleksic, svojim djelima (koja su ga kostala zivota) branio iste one ideale o suzivotu i toleranciji koje su branili mnogi i vecina pripadnika armije BiH.
Ne znam da li bij ja bas to stavio u isti kos ali ima neke logike.

[Tacticus]

Vjerovatno je mislio reci da je Srdjan Aleksic, svojim djelima (koja su ga kostala zivota) branio iste one ideale o suzivotu i toleranciji koje su branili mnogi i vecina pripadnika armije BiH.
Ne znam da li bij ja bas to stavio u isti kos ali ima neke logike.

da se razumijemo treba imati veca m.uda i biti srbin, a voljeti i raditi u dobrobit BiH ili biti u armiji kao srbin, jer suborci ti nevjeruju u potpunosti, a srbi ako bi te zarobili onda bi te bukvalno razapeli

[maverick_tz]

uvijek sam čvrsto odbijao priznati da je hrvatska vojska "oslobodila" Bihać i sprijećila novu srebrenicu,ali sada kada vidim Dudakove komentare hmmm . . . btw momci imal iko od vas da je bio u 102 Motorizovanoj brigadi i da ima slika s početka rata jer me interesuje da mi na nekoj od njih nema rođaka koji je strado

[gomilego]

www.heroji.ba

[zović]

xx

[scooby_dooby_doo]

Oko Une i Cazina,od Bužima pa do Bišća zauvijek ce zivjet slavno ime Nanića !

[Keiko]

Ako niko nema nista protiv, ja bih da dodam BOSANSKE I HERCEGOVACKE MAJKE, posebno Sarajevske i Srebrenicke. Nije lako bilo 'odgajat' djecu u nemogucim uslovima - bez vode, struje, grijanja, lijekova i u stalnom strahu sa sigurnost djece i ostalih clanova porodice. Skrivale su majke vlastiti strah, tugu i ocaj da bi koliko god su mogle djeci dale neki sjecaj normale. Trebalo je maloj djeci znat' objasnit' zasto se ne mogu igrat' napolju, gdje je tata ili zasto nema cokolade a veliku ispratit' u rat i samo se nadat' da ce se zivi vratit'. Svasta su nase majke predeverale i za to HVALA IM!

U ratu sam bila dijete a sada sam majka i tek sad citajuci ove diskusije shvacam razmjer zla i grozote koje smo prezivjeli. Ne daj Boze nikome!

[ZV Keli]

uvijek sam čvrsto odbijao priznati da je hrvatska vojska "oslobodila" Bihać i sprijećila novu srebrenicu,ali sada kada vidim Dudakove komentare hmmm . . . btw momci imal iko od vas da je bio u 102 Motorizovanoj brigadi i da ima slika s početka rata jer me interesuje da mi na nekoj od njih nema rođaka koji je strado

Armija Republike Bosne i Hercegovine je oslobodila Bihac,HV je dosta pomogla jer je krenula u Oluju jer je tesko bilo ratovati sa cetnicima na 4 strane.Armija je isto tako izvan granica RBiH oslobodila par mjesta i krenula u val koji je nazalost zaustavljen od strane vecih sila,sumnjam da bi stali na Banja Luci

[Nekako s proljeća]

[sarajvosa]

Danas je godišnjica akcije "Pretis"

[doboj71]

[sumirprimus]

Na današnji dan-poginuo je
Mehdin Hodzic-kapetan Senad/Crni Labud, posthumno odlikovan Herojem oslobodilačkog rata i Zlatnim LJiljanom.
10.05.92-10.05.2013...

[stokton]

Vidim da je neko napisao da je srušena praoslavna crkva u Mostaru i da su srušene srpske kuće u okolici.

Samo da ovo razjasnim pošto neko izgleda hoće da prebaci krivnju za to na Armiju.

To je uradio HVO koji je porušio i sve mostove u dolini Neretve( to svako u hercegovini ko je punoljetan zna i to uopće nije tajna). Oni su bili opskrbljeni velikom količinom eksploziva, a svi znamo da naša časna armija hem nije imala srestava za to hem nikad to ne bi uradili, kao što nisu nigdje srušili ni jednu bogomolju, za razliku od istočnih i zapadnih agresora, koji su to sistematski činili.

Za to komotno možete optužiti vaše saveznike rvate.

[sarajvosa]

.

[Ramzess Veliki]

Čitam ovo o heroinama odbrane i sjetim se naše Renči, Renate Boras ... imala je 19 godina, vječna joj slava i rahmet duši. Tri puta ranjena u akcijama, išla je luđački hrabro gdje i mi, dijelila našu hranu i posljednju cigaretu.
I teško mi je ... suze teku, stisne mi se ...
Otvorila se barikada na Dobrinji - iskopao se onaj jarak pored ceste, i hoće Renči da izađe u grad, da popije espresso u kafiću ... obukla se za izlazak - maskirne hlače, jakna, pancirni prsluk i IPČ šljem da ne dobije usput neku kuglu.
Otišla ... poslije par sati eto je, vratila se i plače ... "Jarane, jeb'o ti ovo ... jeb'o grad, nikad više neću tamo otići, lijepa naša Dobrinja ... "
- "Renči, smiri se, šta je bilo?"
- "Ma ja otišla sa drugom u kafić na Malti, kad tamo svi, frajeri i cure, napucani, sređeni u čistim civilkama, a ja ovako sjela ... gleda me neki papak i govori mi - "Šta ti glumiš, ovdje je rat završen." Ja ga pogledam i kažem mu - "Možda za tebe jeste, ali za mene kojoj je stan na prvoj liniji na Dobrinji nije!" ... i pokupim se ... neću više nikada u grad ići ..."

Nikad joj nisam poslije sahrane mogao otići na grob, čini mi se da bi me tuga ubila ... kao što sad puštam suze za mojom drugaricom ...
I sjetim se tih gradskih tatinih sinova i kćeri kad sam išao dati izvještaj o Igmanskoj ofanzivi ... uniforme natopljene krvlju Seje Šklapa (rahmet bratu vječni) kojeg sam nosio dan prije po Igmanu ... idem Titovom i gledam oko sebe ... slika nestvarna, svi dotjerani, frizirani, vedra lica, radnje rade ... okrenem se i gledam na Igman - hoteli gore, ne znam ishod bitke, koliko će nas još pasti, hoćemo li ponovo u bitku ... pa ponovo pogledam ta lica koja prolaze, niko ne gleda Igman, ne obaziru se ... a u meni se sve lomi ...

[Repetitor]

Čitam ovo o heroinama odbrane i sjetim se naše Renči, Renate Boras ... imala je 19 godina, vječna joj slava i rahmet duši. Tri puta ranjena u akcijama, išla je luđački hrabro gdje i mi, dijelila našu hranu i posljednju cigaretu.
I teško mi je ... suze teku, stisne mi se ...
Otvorila se barikada na Dobrinji - iskopao se onaj jarak pored ceste, i hoće Renči da izađe u grad, da popije espresso u kafiću ... obukla se za izlazak - maskirne hlače, jakna, pancirni prsluk i IPČ šljem da ne dobije usput neku kuglu.
Otišla ... poslije par sati eto je, vratila se i plače ... "Jarane, jeb'o ti ovo ... jeb'o grad, nikad više neću tamo otići, lijepa naša Dobrinja ... "
- "Renči, smiri se, šta je bilo?"
- "Ma ja otišla sa drugom u kafić na Malti, kad tamo svi, frajeri i cure, napucani, sređeni u čistim civilkama, a ja ovako sjela ... gleda me neki papak i govori mi - "Šta ti glumiš, ovdje je rat završen." Ja ga pogledam i kažem mu - "Možda za tebe jeste, ali za mene kojoj je stan na prvoj liniji na Dobrinji nije!" ... i pokupim se ... neću više nikada u grad ići ..."

Nikad joj nisam poslije sahrane mogao otići na grob, čini mi se da bi me tuga ubila ... kao što sad puštam suze za mojom drugaricom ...
I sjetim se tih gradskih tatinih sinova i kćeri kad sam išao dati izvještaj o Igmanskoj ofanzivi ... uniforme natopljene krvlju Seje Šklapa (rahmet bratu vječni) kojeg sam nosio dan prije po Igmanu ... idem Titovom i gledam oko sebe ... slika nestvarna, svi dotjerani, frizirani, vedra lica, radnje rade ... okrenem se i gledam na Igman - hoteli gore, ne znam ishod bitke, koliko će nas još pasti, hoćemo li ponovo u bitku ... pa ponovo pogledam ta lica koja prolaze, niko ne gleda Igman, ne obaziru se ... a u meni se sve lomi ...

Seji Allahrahmetile što ga ti spomenu.
Nego,Šklap(sastav) ,šta je učinio nešto posebno? Ne bih da omalovažavam pojedince iz te jedinice,ali ja koliko se sjećam,više su uradili onoga što ne treba nego što treba

[Ammaar]

Zna li ko sta o sarajevskom heroju rah. Igoru Pavlovicu koji je napustio pri kraju nedovrsen medicinski fakultet I pridruzio se odbrani Sarajeva, ako se nevaram bio je u vikicevim specijalcima mozda grijesim ali znam da je taj momak zesci bio I dosao je kod nas na Vitez I tu je nazalost poginuo, rodjak moj je bio u akciji sa njim tada, I navodno je Igor rekao ako pogine zeli da mu se klanja dzenaza i da bude pokopan u muslimanskom greblju. Zna li neko nesto o ovome I o ovome bosanskom heroju????

[fantom slobode]

Pavlović ( Dragan ) Igor
(1969-1993)
Apsolvent Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Doctor Honoris Causa

Za ispoljenu hrabrost i doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem “ Zlatni ljiljan “ i od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine “ Ordenom zlatnog grba sa mačevima “.

Zadnja želja bila mu je da bude sahranjen na šehidskom mezarju Kovači zajedno sa svojim saborcima.

[Woody]

Baš tako, @fantom slobode:

Zadnja želja bila mu je da bude sahranjen na šehidskom mezarju Kovači zajedno sa svojim saborcima.

Kakvo ba klanjanje dženaze, i pokop na "muslimanskom" groblju. Momak je bio operisan od tih stvari.

E, sad što naši šupci smatraju (smatrali su) da samo muslimani mogu biti ukopani na Kovačima, i što za takav ukop slijedi kompletna procedura dženaze (kao i za reisa), nabijem ih ja na kurac sve. Uostalom, najveća je greška baš što se to groblje i lokacija nazvalo šehidsko mezarje, čime se "by default" izbacila svaka mogućnost ukopa "anamo-onih" pored svojih suboraca s kojima su možda podijelili posljednju cigaru u životu Trebalo je brate napraviti nešto kao "Arlington" u USA, ili bilo kojoj normalnoj državi - i nazvati ga "Aleja Velikana", ili jednostavno "vojničko groblje", baš kao što je to svuda u svijetu, a sahrane/dženaze održati po želji pokojnika/rahmetlije ili njegove najbliže rodbine. Ali da ostanu suborci i poslije života zajedno kao što su bili i na kraju svojih života. I nema veze što bi to bilo na Kovačima.

Nejse, malo o IP, onoliko koliko se ja sjećam:

Momak je bio student medicine, negdje oko 65-og godišta, dijete iz "mješanog" braka (otac - muško, majka - žena ) a jebem ja svakoga ko se osmjehne na ljude koji su iz "mješanog" braka, i jebem onoga ko je izmislio taj termin - miješani. Osnivač jedinice JOKS (Jebo ih Otac Ko ih Sastavi), poslan da sredi rasulo koje je galopiralo VP-om na Višnjiku (Kerimovi, ali ne znam da li su spadali u MGV), da rašćera silne "komandante" ove jedinice koji su se svojim IQ-om kretali između Čindre i Campe. Uspio okupiti kakvu-takvu ekipu, nazvati ih 2. Samostalni Motorizovani Bataljon (kakav pretenciozan naziv, a imali su ljudstva samo za jednu osrednju četu, a o onome "motorizovani" neću ni da pričam jer ne mogu od smjeha) i izvesti ih na Igman, gdje je kao što je već poznato se desio debakl. Poslije toga slijedi redovno deranje po Nišićima i ofanziva na Vitez, gdje je i poginuo. Poslije njega dolazi budaletina Solaković koji je više pokopao naše mladosti, nego Mladić. Jebo li mu ja mater na svakom koraku, pa čak i u sred Skupštine KS-a.


Eto

[goran16v]

Igor Pavlovic je bio momak sa Otoke. 5.4. smo iz M56 imali prvu besanu noc i usput propucali komsijin ormar sa kolekcijom odijela. Pocetak rata je bio vise u gradu kod cure nego kuci i bio je u nekoj relativno bezsbjednoj MUP-ovoj jedinici za obezbjedjenje, ali je "okrenuo" kad je setajuci psa bio svjedok masakra u V. Miskina. Poslije toga JOKS (ako se dobro sjecam JOKS je bio u sastavu MUP N. Grad). O njemu su se pocele pricati price za respekt vec u septembru 92 kad je pocelo sranje na Stupu. Poslije prelazi u 2 SMTB ali koliko znam nije osnivac jer su tamo vec bili Solakovic i Zakir, ali jeste bio starjesina.
Jedno mjesec dana prije pogibije mu umire otac Dagan, inace teski bolesnik, a nekako istovremeno on na Zuci "kupi" 2 metka od sijaca u ruku. Bez obzira na to sa fiksatorom ide na teren u Vares. Kako sam cuo pricu u Krizancevom selu je prvo ranjen pa se sklonio u kucu da bi u kucu bio ispaljen BST. Bio je ziv kad je prebacen u Zenicu. Eto u mjesec dana su od normalne sarajevske cetveroclane porodice ostale uplakane majka i sesrtra, odnosno zena i kci. Zadnji put sam ga vodio neposredno prije zadnjeg terena na saucescu kod njjih u stanu.
Ako se dobro sjecam, dok su ispunjavali njegovu zelju da bude ukopan na Kovacima prilikom kopanja rake gine njegov borac Zoran.
Kako mu je mati bila farmaceut bez problema je obezbjedila demibilizaciju i da ga u V. bolnici ceka mjesto doktora sto je Igor odbio.
Bavio se dizanjem tegova do rata, a u ratu je uvijek volio imati dobar pistolj, od Magnuma pa nadalje i mislim da je zadnji bio neki Luger.
Iza njega su ostale majka Madza i sestra Aida. Aida je rodila djecaka koji se zove Igor Pavlovic.
Nek ti je laka zemlja nasa, a pizdama tada na vlasti sto ne nazvase ulicu u kojoj si zivio po tebi nek ide na obraz!

[Woody]

@goran16v:

Poslije prelazi u 2 SMTB ali koliko znam nije osnivac jer su tamo vec bili Solakovic i Zakir, ali jeste bio starjesina

IP JESTE osnovao 2. SMBt i tako ga nazvao, a Korpus pod tim imenom i upisao. Zakir JESTE bio komandir prije njega, ali se ta jedinica zvala VP - Doktor, i bolje je od sramote da se ništa i ne piše o njima. Kreten Solaković je u vrijeme komandovanja IP bio još kod Juke, a poslije pogibije IP, prelazi za komandanta (o, majko mila ) 2. SMBt-a. A Juki se pozlatila ona štaka kojom je tukao Solakovića po glavi nakon Otesa, dabogda ga još neko onako momački odrao, zaslužio je. Amin ilah jarabi, iako o Juki nemam ama baš ništa pozitivno reći

[Ammaar]

Hvala vam za info o velikanu Igoru Pavlovicu, I da istina je da je poginuo na Krizancevom Selu, gdje je isto poginuo od moje rodice muz ali na drugoj strani kao pripadnik HVO-a krenuo da spasi oca kada je cuo da je linija pukla I strefi ga nas snajper.

[Ammaar]

Zna li neko nesto o rahmetli Nunetu, dakle zvali su ga Nune inace iz Novog travnika citao sam nesto o njemu meni se cini u Avazu kako je prosao sva moguca ratista BiH I po zavrsetku rata otisao je u Checheniju da se bori I tamo je poginuo.