Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gradačac, Živinice, Srebrenik, Lukavac, sve do Gračanice, Kladnja i Zvornika...
Post Reply
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#101 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Nekoliko slika sa Aleje mladosti...
Foto @fukara

Suzan Abdulismail 15 godina
Image
„Lijepo obučena. Dotjerana kao obično. I vesela. Stajala je u velikoj masi omladine okružena prijateljima, smijehom i muzikom. Emina i Dino su je zvali da prošetaju do Česme. Ona se samo smijala i mahala im. Kao na nekoj stanici. Propinjala se i mahala i smijala se. Kao na slici uokvirenoj Kapijom. Onda je odjed¬nom bljesnula crvena, užareno crvena, gusta svjetlost. I prolomila se razorna eksplozija...
U spomenaru koji je "otvoren" 10. 9. '94. i "zatvoren" 14. 3. '95. Suzi je zapisala:
"Rodila sam se plačući
dok su se svi smijali.
Zato ću možda umrijeti smijući se
kada svi budu plakali."


Lejla Atiković 14 godina

Image

“I zaista, Lejla je izašla na Kapiju i 25. maja 1995. godine. Tamo je bilo mnogo njenih vršnjaka. Zbog kišnog maja, dugo se nisu okupili u tolikome broju, kao te tople večeri. Dugo atmosfera nije bila tako dobra. Slušali su zvukove svoje muzike, pjevušili, razgovarali i jedno drugome se smiješili. Da li je i te večeri čula Erica Claptona i njegovu predivnu "Lejlu". Da li se baš ta ili neka druga Lejli draga pjesma razlijegala malim trgom, popunjavala prostor između kamene kocke pod nogama, fasada stare čaršije i neba, i kozmički stru¬jala njihovim venama. Da lije u tom trenu s nekim razgovarala ili je možda bila već krenula... kada se pojavio bljesak, kada se razlijegla eksplozija, kad je strašni talas vatre i metala pokosio i Lejlu i njene vršnjake, sve one koji nisu imali sreću da prežive ovaj užasni tren.”





Dijana Ninić 20 godina

Image


Bila je jedna od najljepših djevojaka u gradu. Nisu toliko skladne crte njenog lica pobuđivale pažnju koliko nešto svijetlo, radosno i snažno što je izviralo iz cijele njene ličnosti. Teku riječi. U njima živa Dijana odlazi sa Nedimom u šetnju nestašna, lijepa, vesela, a onda ranjena Dijana što se lavovskom snagom bori za svoj život, Dijana koja kao leptir napušta tijesnu čahuricu i odlazi u susret novim svijetovima. I pitam se čemu liči ljudska sudbina?”

Pokojna Dijana Ninic, te rahmetli Jasminka Sarajlic I Edina Mustajabasic preminule su u tuzlanskoj bolnici nekoliko dana nakon ranjavanja na Kapiji. Na Aleji mladosti na Slanoj Banji pokopane su 53 zrtve dok su ostala djeca sahranjena na drugim grobljima.




Sandro Kalesić 2 godina

Image

“- Bila nam je godišnjica braka. Nismo mislili te noći izlaziti, trebao sam otići na kontrolu u bolnicu. Ipak, krenuli smo na prostor kod Kapije, namjeravali kupiti sendviče i popiti po neki sok. Sandro nije htio izaći iz kola skoro sat i po vremena. Volio je sjediti u kolima i pomjerati volan. Zajedno smo ušli u lokal, a na samo nekoliko minuta pred pad granate prešli smo u baštu. Zadnji sto je bio, tu pored nas bila je i Dijana Ninić. Sandro je bio u krilu, prijatelj Asmir ga učio da lupka po stolu kao po bubnjevima. Onda je Sandro tražio svoju stolicu i sjeo na nju pred sam pad granate - priča nam Sandrov otac Dino Kalesić. - Odjednom je odjeknula strahovita eksplozija. Sve oko nas je bilo u prašini. Mnogi su bili pogođeni. Stravična slika.
Pogledao sam prema Sandru. Samo se rukom držao za uho i pomalo ječi. Mislio sam da je to od straha. Vjerovatno nije ni osjetio da je pogođen. Zgrabio sam ga i pošao prema zgradi u susjedstvu plašeći se nove granate. Stavio sam na grudi i tek tada sam osjetio da kroz majicu probija krv. Samo jedna mala rupica, k'o zrno riže. Dotrčali smo do kola i hitno krenuli do Kliničkog centra. Mislim da je umro upravo kad smo prolazili bolničke kapije. Liječnici su pokušali sa reanimiranjem. Zaludno, vidim da doktori vrte glavom i izbjegavaju naš pogled. Bacio sam se po djetetu i zagrlio ga, tek onda su vidjeli da sam i ja ranjen - nastavlja priču Dino Kalesić.
I ništa više ne govorimo. Opet se pale cigarete, opet ustajemo i hodamo po stanu. Dosta dječijih igračaka.
U mislima ono dijete što u smrt ode otvorenih očiju i malo zgrčene jedne ruke. Zbog one rupice k'o zrno riže što na Sandrovim grudima napravi geler od zločinačke četničke granate sa Ozrena.
U mislima i ona noć kada se Tuzla oprostila od svoje tragično stradale mladosti. I onaj mali bijeli sanduk i ono silno cvijeće što ga prekriše baš kad se nova zora nad Tuzlom najavljivala. I one igračke Sandrove među cvijećem.
Na vitrini gledamo okačene jedne male kopačke. Sandro Kalesić u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu. U šumici kraj mezaristana na Slanoj banji uvijek se čuju ptice. Jedno dijete u smrt je otišlo široko otvorenih očiju.
Image




Elvira Hurić 16 godina

Image
“Kako je utakmica ranije završila, moje, Elvira i Elsa su krenule malo prošetati do Kapije, Elvira se voljela družiti, imati mnogo prijatelja... Bila je tako prijateljski raspoložena prema svima, komunikativna. I uvijek sa osmijehom na licu." Tu, na Kapiji, mjestu druženja, ljubavi, poleta, sastajala se mladost ovoga grada. Nisu dozvoljavali ratu da im pokopa srca željna sreće. Kapija je bila njihov prkos. U Staroj čaršiji, na ulicama punim pitanja, stajala je i Elvira sa svojim prijateljima. I odjednom, prolomila se kroz proljetno nebo, ubilačka munja, koja je u sebi nosila svu mržnju, i zlo. Sve neljudsko. O, Bože! Sve je pokopano u jednom trenu, koji je za Elviru značio vječnost”




Savo Stjepanović 25 godina

Image

“Savo je kao i sva prvorođenčad podizan sa mnogo pažnje i ljubavi, koju je nesebično tokom svog djetinjstva prenosio i na svoje sestre Draganu i Snježanu. U školi je Savo stekao mnoge prijatelje s kojima će do kraja svog života dijeliti dobro i zlo. Slobodno vrijeme iskorištavao je igrajući se kao i svi njegovi vršnjaci s loptom, a nije zaboravljao ni svoje sestre. Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu Savo je pristupio u redove Armije RBiH Poslije prelazi u jedinicu Manevarske policije, odakle prelazi u specijalnu jedinicu Policije. Svojom hrabrošću, smirenošću i dobrotom brzo je stekao mnoge prijatelje. Nije Savo ni jednog trenutka osjetio strah, pa je uvijek bio u prvim redovima svoje jedinice. Obišao je sva ratišta u zoni odgovornosti II korpusa.
Pored odbrane domovine, imao je Savo i brigu o svojim najmilijim, bolesnom majkom Nevenkom i sestrama Draganom i Snježanom. Osvanuo je sunčani 25. maj. Majka i Savo su pili prvu, jutarnju kafu. Svojoj majci prepričavao bi tužne i vesele detalje iz svog života. Volio je Savo poigrati se i sa svojom podstanarkom malom Mirelom. Njihovu igru prekinuo je Savin izlazak na tuzlansku Kapiju gdje se okupljala njena mladost. Zauvijek.

Sestra Dragana”





Adnan Beganović 16 godina

Image

“21. 05. 1995. godine Adnan je proslavio svoj 16. rođendan, ne sluteći da će se sudbina ubrzo tako okrutno poigrati s njim. Taj dan svi su se veselili, Adnan je svirao harmoniku i sve je bilo u rođendanskom raspoloženju. Kobnog 25. maja, Adnan je zamolio mamu da mu napravi omiljene kolače - krempitu, da ga čekaju kad se vrati spolja. Otišao je zajedno sa sestrom. Uputili su se prema Kapiji. Sestra je bila vrlo kratko i vratila se kući. Adnan je ostao. Ostali su kolači na stolu, ostala je harmonika u sobi, ostalo je sve da tuguje i žali za svojim Adnanom.



Adrijana Milić 17 godina

Image

“Razgovarali smo o sjeni koju je rat bacio na najvažnije godine odrastanja djece iz Adrijanine generacije. Tokom tih godina, u kući Milićevih su se smjenjivale briga zbog tatinih odlazaka na ratište -Mladen je, od maja 1992. godine, pripadnik Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine - i golema radost nakon njegovih povrataka. Jula 1994. godine, Mladen je doživio teško ranjavanje na vozućkom ratištu. Ada je, zajedno sa mamom, uložila mnogo truda da bi doprinijela njegovom oporavku. Satima je sjedjela kraj tatine ranjeničke postelje i tiho s njim razgovarala, ne sklanjajući sa lica, ni za tren, svoj osmijeh - po njemu će pamtiti Adrijanu svi koji su je poznavali. Ove godine, pod bosanskim nebom, proljeće se izborilo za svoju punu zrelost tek dvadeset i petog maja, nakon dugog niza oblačnih i prohladnih dana koji su odgađali njegov mirisavi trijumf. Ćudljiva snaga dozrelog proljeća nigdje se ne može tako jasno uočiti kao u školi, u onom posebnom nestrpljenju sa kojim učenici dočekuju završetak posljednjeg časa. U predvečerje tog dana Adrijana se dugo pripremala za izlazak, naročitu pažnju posvjećujući, po običaju, izgledu svoje kose. Tek nakon što se ogledala u maminom pogledu i u njemu našla potvrdu da je lijepa, pošla je po svoju prijateljicu Selmu da bi se zajedno prošetale gradom i zadržale među mladima, na Kapiji.”




Admir Alispahić 24 godina

Image

Rahmetli Admir Alispahić je sine Nure Alispahić iz Srebrenice. Za smrt Admira saznala je tek nakon dva mjeseca od masakra na Kapiji kada je sa ostalim Srebrenicanima uspjela da dodje do Tuzle. Nuri su u Srebrenici 1993 ubili muza, sina Admira ubili su na tuzlanskoj Kapiji a najmladjeg sina Azmira prepoznala je na snimku iz Trnova gdje su Škorpioni ustrijelili I njenog Azmira. Kako ova zena zivi ja ne znam. Znam da je rahmetli Admir imo I dijete sina Ekrema.

Nura Alispahić

Image

Image
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#102 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Ilinka Tadić 53 godine

Image
„Te noći izgubila je život i Ilinka Tadić, baka, majka i supruga.
Završivši srednju medicinsku školu, Ilinka je počela raditi u Medicinskom centru u Slavinovićima, kao bolničarka. Iz prvog braka imala je sina Predraga, koji danas sa suprugom i 3,5 godišnjom kćerkom živi u Sloveniji. Nakon razvoda upoznala je Ivu i s njim je u braku živjela 17 godina. Harmoničan zajednički život prekinut je kobnog 25. maja kada je Ivo teže ranjen, a Ilinka poginula.”


Nedim Rekić 28 godina I Samir Mujić 28 godina

Image
„Majsko proljeće '95. godine mamilo je tuzlansku mladost na ulice. Kapija u starom centru grada bila je i Nedimovo omiljeno sastajalište. Tih dana, prisjeća se majka, Nedim je bio na zasluženom odmoru. Dvadeset i petog maja ujutro oprao je kola, kupio i obukao novu košulju, obišao sestriće, darivao ih i obećao: "Doći će dajdža opet", a majci na odlasku rekao: "Ćao mama, nemoj da brine".
Dajdža, sin i brat više nije došao. Dvadeset i petog maja poginuo je zajedno sa još sedamdeset djevojaka i mladića na tuzlanskoj Kapiji. Poginuo je sa nerazdvojnim prijateljem Samirom Mujićem.
Smrt je u Bosni kao leptir, sve s cvijeta na cvijet. Na onaj svijet odlaze najbolji...
Imao je djevojku Jasminu. Bio je to veče sa Vildanom (prijateljicom). Bio je pažljiv. Nijedan praznik nije prošao, a da majci i sestri nije poklonio neki poklon. Bio je nerazdvojan drug sa Mujić Samirom i zajedno su i poginuli.”

“A onda je došao rat. Došlo je ružno vrijeme kad su na Tuzlu počele padati granate koje su ispaljivali ljudi koji su odrasli sa Samirom. Samir ostaje vjeran svom gradu, i više puta nagovaran da ga napusti, odbija sigurnost tuđih prostora i ostaje sa svojim ljudima i svojim gradom. Od početka rata Samir se stavlja u službu svoje domovine, da bi posljednju ratnu godinu proveo kao jedan od njenih branitelja.
A dvadeset i peti maj nije ni po čemu slutio na zlo. Kod Samira ništa i nije slutilo po zlu. Tog dana, ne znajući da je to posljednji puta, vjerujući u sudbinu koja je do tada štitila njenog goluba majka se pozdravlja sa sinom, uobičajeno, kao i svaki puta. Uzavrela mladost tražila je odušak pod pritiskom teškog vremena, i Samir odlazi na mjesto sastanka sa onim što mu je suđeno. Te noći prestaje san Bule i Ejuba, počinju noćne Samrine borbe sa sobom, a Samir postaje jedan od toliko i toliko prerano ugašenih mladosti. Kapija postaje mjesto kroz koje je Samir izašao i ušao u vječnost. Ovaj grad će dalje morati bez Samira i mnogo momaka i djevojaka, ali će još dugo tuzlanskim kaldrmama odzvanjati koraci dobrog Tuzlaka Samira Mujića.”

Jelena Jezidžić-Stojićić 44 godine

Image

“Poletna, radoznala, dinamična i ambiciozna - takva je bila naša, Jelenina 23. generacija maturanata Učiteljske škole u Tuzli. Kakve li sreće i časti: mlada učiteljica 1973. godine započinje svoj učiteljski pohod u osnovnoj školi "Džemal Mandžić" na Pazaru, u školi u kojoj je još juče učila učiteljski zanat. U "Mališi", listu učenika osnovnih škola tuzlanske opštine, krupnim slovima je zabilježeno da na svečanosti, povodom obilježavanja 50 godina rada osnovne škole "Džemal Mandžić", 1988. godine, pored uspješnog nastupa hora i baletske grupe, OSTAJE ZA PAMĆENJE RITMIKA U KOREOGRAFIJI JELENE STOJIČIĆ, UČITELJICE.”

Zdravko Jelena I njihov sin Željko
Image




Franc Kantor 24 godina

Image

"Nikad neću zaboraviti taj 25. maj i Francove posljednje riječi. Taj dan je on, kao i obično u posljednja dva i pol mjeseca, ležao čitav dan u krevetu. Imao je operaciju slijepog crijeva, pa je bio primoran da miruje. Tog dana mu je već bilo malo bolje, pa se mlada krv u njemu uzburkala, probudila želju za izlaskom, za društvom i druženjem. Sa mnom je tog dana otišao komšinici na kafu. Sjedili smo i gledali na televiziji predjele oko Bistarca, zelenu travu, obeharalo drveće okupano majskim suncem. Franc je bio više nego oduševljen, stalno je ponavljao, kako njemu samo treba krpica plodne zemlje i on bi bio sretan, presretan." U tom zanosu jedva je čekao vrijeme izlaska pa da sa prijateljima, nakon dugo vremena, ponovo prošeta svojim gradom.
A nije se htio obazirati na opomene komšija i prijatelja toga dana, oglušio se na molbe svoje majke, da ostane u kući, da sačeka još jedno veče.
Njegove posljednje riječi su bile:
"Ja moram večeras izaći, ne mogu dozvoliti da mi mladost bude pokopana."




Asmir Bakalović 19 godina

Image

“Godine 1994. Asmir je upisao Rudarsko-geološki fakultet i kao redovan student počeo uspješno davati prve ispite. Volio je Suzanu. Voljela je i ona njega. Planirali su mnogo toga što je Asmir odnio u vječnost, a što je Suzani ostalo kao sjećanje na ljubav čijem je posljednjem ovozemaljskom trenu prisustvovala.
O tom 25. maju majka Šuhreta poslije će zapisati:
- Prilegla sam poslije posla, a i on se odmarao poslije fakulteta. Nudio mi je kafu. Nisam je mogla popiti. Nešto me gušilo. Soba kao da je puna elektriciteta. Zrak je zloslutan. Nismo govorili. Kao da smo telepatski pričali. Gledao je on mene, a ja se njega nisam mogla nagledati. Morala sam na zrak. Izašla sam u vrt. Kroz otvoren prozor u kuhinji mahnuo mi je: "Majko kafa je gotova, uđi, nemoj da se ohladi. Ja odoh..."
Otišao je. U nezaborav.
Majka Šuhreta”



Sanja Čajić 17 godina

Image

“Sanjini roditelji su mnogo pažnje posvetili otvorenosti između njih i djece, Sanje (1. VIII 1977.) i njenog dvije godine starijeg brata Milenka. U porodici Mije Čajića vladala je drugarska atmosfera razumijevanja i uzajamne podrške, tajni nije bilo i o svemu se moglo razgovarati prijateljski.

Četvrtku se radovala zbog petka, kada su učenici Medicinske škole imali praksu u Kliničkom centru. Tada bi se Sanja predavala svom, nedosanjanom, pozivu humaniste. Ti dani kada je mogla pružiti pomoć bolesnicima, naročito ranjenicima, podsjećali su na budućnost kakvu je snivala. I ovog četvrtka planirala je nakon nas¬tave otići rođaku u naselju Sjenjak, gdje će prenoćiti, kako bi sutra rano mogla biti na praksi. Uveče će izaći sa svojom školskom i nerazdvojnom drugaricom Lejlom Bučuk, pred Kapiju, na omiljeno sastajalište omladine. Tamo će, kao i uvijek, vriti vul¬kan mladosti i smisla svega što jeste i što u životu treba da se desi...
Dogodilo se...
... da se ubije svitanje, da se prekine dan, da se zaustavi i nestane vrijeme, da umakne cvrkut, da nestanu sunce, mjesec i zvijezde, dogodilo se...
Odlazak Sanjin smrću se ne može zvati. Jer takve smrti nema.”





Nenad Marković – Nešo 19 godina

Image

“Kritičnog dana Nešu su roditelji posljednji put vidjeli ujutro. Majka je rano otišla rodbini na Husino, a otac je krenuo u baštu. Zna se samo da se tokom dana vratio u kuću na ručak, a onda je predveče s društvom krenuo na utakmicu u "Mejdan". Na Korzo nikad nije išao, a te večeri je vođen sudbinom po prvi put svratio nakon utakmice. Od granate zadobio je teške rane u stomaku i sve do operacije u bolnici znao je za sebe. Adnan Djuka, iako teško ranjen u nogu, pomogao je na Korzou pri utovaru Neše u auto.”

Nešin brat Aleksa Marković poginuo je braneći BiH
Image






Indira Okanović 16 godina I Vesna Kurtalić 16 godina

Image

O Indiri Okanović

“Pred bajram ove godine od ušteđevine kupila je sebi haljinu, farmerke, majicu, bermude, a prije toga je dosta stare odjeće poklonila prijateljicama.
"Ovu haljinu", pokazujući je neraspakovanu u najlonu, "nije stigla ni jednom obući" - govori majka Ešefa.
Prošle godine Indira se pripremala za putovanje u Španiju, gdje bi sa ostalim tuzlanskim učenicima bila na ljetovanju. Dokumenti su sređeni, ali je u zadnji čas putovanje otkazano. Danas, slika iz pasoša stoji na posmrtnici Indire Okanović na tuzlanskim ulicama.
Prijatelji iz Kule, Nina i Edo napisali su na poleđini jedne od Indirinih slika posvetu:

"Kada se mrak lagano spuštao,
kada je na tvom licu osmijeh vladao,
kada su ti oči najljepše sjale,
ta granata pade!
Ti za tren nestade,
ali u srcu sjećanje ostade."

O Vesni Kurtalić

Image

“Te majske večeri izašla je u grad sa Indirom, drugaricom iz škole."Jasna, zaveži mi cipele da se ne saginjem, pokvariću frizuru. Hoću da gotivno izađem" - zapovjedila je sestri prije izlaska iz stana.
Vesna i Indira su se pet do devet 25. maja držale za ruke pred Kapijom. Osmijeh na licima im je ostao u trenutku smrti. Vesna je, dok ju je sestra Jasna unosila u auto, ispustila posljednji dah života i ponovo se rodila.”




Suzana Đušić 14 godina

Image

“Imala je samo 14 godina, tri mjeseca i 13 dana, kada je četnička granata zauvijek prekinula njen mladi život. Prema kazivanju njene majke Gordane, drugarica iz škole, nastavnica i razrednica, voljela je život. Voljela je muziku, i zabavnu i narodnu podjednako, kada je knjiga u pitanju Suzana je bukvalno čitala sve, voljela je ljude, svoj grad i domovinu.

"Bila je privilegija poznavati je i predavati joj. Otišla je naglo ostavljajući za sobom nedosanjane snove, neispisane sveske i tugu, puno tuge... Otrgnuta je kao najljepši cvijet iz Cvijetnjaka, zločinačkom rukom, ali nije ostavila prazninu za sobom. Ostavila je sjećanje na nestašni crni repić i dva vesela crna oka u prvoj klupi jednog tužnog majskog dana na 1995. godine. Ostavila je mnogo ljubavi i vjere u svijet i ljude. Ostavila je nas da pokušamo postati onakvim kakvim nas je ona vidjela."

Image



Pera Marinović 37 godina (to vece radila u slasticarni Kapija

Image

"Rođena je 22. 3. 1958. god. u Breškama, kao jedna od sedam sestara porodice Bojanić. Udata. Majka dvoje djece: dvanaestogodišnjeg Slađe (1983) i desetogodišnje Ivane (1985). Živjela je u Tuzli. Radila je u caffe-slastičarni "Kapija", kao čistačica. Najveći dio svog vremena provodila je sa svojom sestrom Anom, koja je bila s njom do posljednjeg trenutka. Umrla je, 26. 5.1995. u bolnici na Gradini nakon desetsatne borbe za goli život."
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#103 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

25.05.1995 - 25.05.2008

Učenici Osnovne škole Novi Grad posjetili Aleju mladosti

Danas su učenici i nastavnici Osnovne škole "Novi Grad" posjetili Aleju mladosti gdje su sahranjene žrtve ubijene 25.05.1995 godine na tuzlanskoj Kapiji. Učenici su odrecitovali svoje literarne radove i položili cvijeće na mezarove/grobove.

Image

Image

Image

Image




Snimci nakon nakon masakra sa tuzlanske Kapije 1995





Tuzla: U nedjelju 13. godišnjica masakra u centru grada

Udruženje građana "Front" podsjetilo je u subotu domaću i međunarodnu javnost da će u nedjelju 25. maja biti navršeno 13 godina od masakra u centru Tuzle, kada je od zločinačke granate stradao 71 mladi život.

U saopćenju "Fronta" iz Tuzle upozorava se da će ova godišnjica biti obilježena u državi u kojoj se baštini tradicija zločinaca koji su počinili pomenuti masakr te koji legalno i neometano djeluju kroz zločinačke asocijacije poput Ravnogorskog četničkog pokreta.

"Dok se 71 porodica sa bolom prisjeća svojim najmilijih koji su izgubili mladost, zločinci legalno i neometano skrnave uspomenu na žrtve pred očima domaće i međunarodne javnosti, kao i pred očima visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, osobe najzaslužnije za legalizaciju fašizma u srcu antifašističke Evrope", ističe se u saopćenju "Fronta".

"Front" stoga još jednom poziva Lajčaka da posjeti web-stranicu Ravnogorskog četničkog pokreta u BiH, što će biti dovoljan razlog da iskoristi bonske ovlasti i zabrani rad toj zločinačkoj i fašističkoj organizaciji.






Udruženje građana civilnih žrtava rata Tuzlanskog kantona 25 maja na Kapiji upriličit će polaganje vijenaca i cvijeća za 71 osobu nastradalu od granate ispaljenih sa srpskih polažaja Ozrena. Povrijeđeno je više od 200 osoba, a najmlađa žrtva imala je nepune tri godine. Cvijeće će biti položeno na mezarje/groblje civilnim žrtvama rata Slana Banja u 11 sati i polaganje vijenaca civilnim žrtvama rata na Kapiji u 12 sati

Granatiranje Tuzle u periodu 92-95
User avatar
sunčan dan
Posts: 360
Joined: 03/03/2008 14:22

#104 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by sunčan dan »

Dragi moji Tuzlaci, bez obzira koliko se smrti i očajnih trenutaka desilo u Sarajevu u ratu; koliko god čovjek mislio da je unutra u sebi otupio nakon sve te patnje, ne može a da se ne sjeti Tuzle i njene mladosti na taj kobni tragičan dan. :(
User avatar
suncica24
Posts: 4319
Joined: 22/03/2006 21:29
Location: Na vrh brda gdje vrba mrda

#105 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by suncica24 »

Prva godina kako 25.maja necu biti u Tuzli...

Ali, sve slike sa Kapije, svi mladi ljudi, moji neznani prijatelji, ce i sutra biti samnom, u mojim mislima...

:(
User avatar
jedna
Posts: 1033
Joined: 04/02/2004 00:00
Location: salt lake city

#106 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by jedna »

http://www.kapija.ba/

mi ne smijemo zaboraviti.ne smijemo se truditi da zlocin pprodje nekaznjen
User avatar
Bumbar
Posts: 5638
Joined: 06/04/2005 10:46
Location: suncan dan :S

#107 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by Bumbar »

Image

neka se ne zaboravi :( :(
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#108 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

25.05.1995 - 25.05.2008 Tuzla

Adnan Pirić preživjeli sa Kapije o 25.maju

Među stotinama ranjenih na Kapiji je i Adnan Pirić. Adnan je imao 18 godina kada je teško povrijeđen na Kapiji.

„To veče igrala se rukometna utakmica u Mejdanu. Ja sam tada branio za tuzlanski klub „Zrinjski“. Pobjedili smo tu tekmu i kreno sam u grad sa prijateljom Nenadom Markovićem da proslavimo pobjedu. Došli smo pred Kapiju i stali da se pozdravimo sa Asimom, Kinđetom i Azurom..Bilo je na stotine mladih oko nas...odjednom bljesak.. Ne mogu tačno precizirati sjećanje na taj trenutak jedino čega se sa sigurnošću sjećam je da me Braco Mazalović u svom autu odvezao do bolnice. To mu nikada neću zaboraviti.

Nakon dolaska u bolnicu tek tada sam postao svjestan šta se dogodilo i vidio sam da sam teško ranjen u lijevu nogu i osjećao sam strahovite bolove. Kroz glavu mi je u tim momentima prolazilo da li ću preživjeti, šta se dogodilo sa mojim prijateljima..Dva sata sam čekao da dođem na red za operaciju. Ujutro kad sam se probudio vidio sam da mi je amputirana lijeva potkoljenica. Osjećaji su bili pomiješani bio sam sretan što sam ostao živ a s druge strane izgubio sam dio tijela, svi moji snovi o igranju rukometa su srušeni. Slijedeća šokatna vijest koja me dočekala ujutro 26.maja je saznanje da je moj najbolji prijatelj Nenad Marković preminuo od posljedica ranjavanja na Kapiji kao i Azur Jogunčić i Adnan Zaimović (Kinđe) sa kojima smo Nenad i ja stojali na Kapiji. Asim je uspio da preživi ali je teško ranjen.

Adnan je u bolnici na Gradini ležao mjesec dana. Nakon toga evakuisan je u Norvešku na liječenje gdje je ostao pet mjeseci i gdje mu je uspješno ugrađena proteza . Taj tužni 25.maj doživljavam i kao svoj rođendan jer sam ostao živ.
Nadam se da će pravda biti zadovoljena i da će svi oni koji su počinili ovaj zločin odgovarati i na ovom i na onom svijetu.

Adnan u bolničkoj sobi 04.06.1995
Image


UN-ova baza na Šičkom Brodu kada je Adnan zajedno sa povrijeđenima Davorom Nečemerom i Adnanom Zoletićem evakuisan za Split. A kasnije će iz Splita otići za Norvešku na liječenje.

Adnan Piric na slici desno s lijeve strane Cile (Adnan Zoletic)
Image


Davor Nečemer

Image

Image
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#109 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Image

Image


Neka im je rahmet i vjecna slava...
User avatar
Bosanac sa dna kace
Posts: 9911
Joined: 27/06/2005 20:21
Location: ponutrače

#110 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by Bosanac sa dna kace »

:( :( :( :( :( da se ne zaboravi :( :( :( :(
sta kazu ona krmad na BN TV?
omar little
Posts: 16354
Joined: 14/03/2008 21:14

#111 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by omar little »

:( :( :( :( :(
User avatar
Citizen-X
Posts: 1533
Joined: 27/04/2007 13:42
Location: Niodaklevci, BlackField - Nidjezemska

#112 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by Citizen-X »

@fukara

Hvala na trudu. Ne moze se to platit'.

Nikad zaboravit', nikad halalit', nikad oprostit' bolesnoj marvi.

Rahmet im i milost Bozja, neka pocivaju u miru u boljem svijetu, kad im ovaj nista drugo bolje nije dao.
User avatar
valterbranisarajevo
Posts: 6780
Joined: 19/01/2003 00:00
Location: Titovo šeher Sarajevo
Contact:

#113 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by valterbranisarajevo »

Image

Svaki put kada vidim fotografije spomenika ove drage djece krenu mi suze na oči. Ne znam šta bih dao da su oni sad tu među nama-živi i zdravi. Želim da njihove ubice snađe zaslužena kazna na ovom, a vječna na onom svijetu...

Vječni pokoj i rahmet njihovim plemenitim dušama... :(
User avatar
tranquil
Posts: 6638
Joined: 11/08/2007 00:55
Location: Mare Tranquillitatis

#114 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by tranquil »

Vječno sjećanje na izgubljenog prijatelja, i sve ostale žrtve.
plete
Posts: 46
Joined: 04/03/2008 15:59

#115 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by plete »

Neka im je rahmet i pokoj vječni.Kapija i Markale.Bože sačuvaj.
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#116 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

25.05.1995 - 25.05.2008

Od ranih jutarnjih sati gradjani Tuzle posjecuju Aleju mladosti gdje su pokopane zrtve sa Kapije. "Kao da je jucer bilo bol i samo bol" rijeci su Zilhe majke ubijene Vesne Kurtalic...tisina, cvijece i suze danas na Aleji mladosti...u Tuzli 25. maj nije zvanicno proglasen danom zalosti ali Tuzlaci na taj dan svi tuguju...muzike u kaficima nema, na radio stanicama i televiziji je ozbiljna muzika...u 18h cvijece ce polagati zvanicnici iz opstine Tuzla a nakon toga u 20:30 bice uprilicena komemoracija na Kapiji..

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image





25.05.1995 - 25.05.2008

Povodom 25. maja : Parola “Fukara” za podsjećanje na tragediju

Uoči dana kada se obilježava najveća tuzlanska tragedija , odigrana je nogometna utakmica Sloboda - Velež, a navijačka skupina Fukare ispisala je mega-transparent kojim su podsjetili na 25. maj 1995. godine, kada je granata podno Ozrena kod Kapije ubila 71. osobu a preko stotinu ranila.

Image

Na Tušnju je ovaj trenutak izazvao muk, čime je još jednom odana počast žrtvama ovog ubilačkog čina agresora na BiH. Na transperentu su, u stvari, Fukare ispisale riječi Maka Dizdara, uklesane i na spomen obilježje kod Kapije: “Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo, pvdje se ne živi samo da bi se umrlo, ovdje se i umire da bi se živjelo”.

U Sudu BiH traje suđenje za zločin kod Kapije Novaku Đukiću, zapovjedniku Taktičke grupe Ozren, za koga se sumnja da je nalogodavac granatiranja Tuzle i krivac za ovaj masakr, počinjen 25. maja 1995. godine u 20,55 sati.

Inače, toga dana, u Mjedanu je počelo 2. rukometno prvenstvo BiH koje je prekinuto već poslije prvog kola, a mnogi rukometaši iz klubova učesnika, prijavili su se kao dobrovoljni davaoci krvi.

Danas je u Tuzli, u popodnevnim satima tradicionalno obilježavanje 13. godišnjice tragedije na Kapijei, a delegacije i građani polagat će cvijeće i paliti svijeće na spomen obilježju Slana banja i kod Kapije.

http://tuzlalive.ba/portal/?p=5969
User avatar
bosan
Posts: 1581
Joined: 15/05/2005 21:34

#117 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by bosan »

Rahmet im dusama i vjecni pokoj .
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#118 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

25.05.1995 - 25.05.2008

Održana komemoracija žrtvama zločina na Kapiji

Komemoracija na Kapiji počela je u 20:30 sati. Polaganje cvijeća i vijenaca propraćeno je čitanjem imena svih civilnih žrtava. Granate nisu birale ni vjeru ni naciju, ubijale su Tuzlake. Zato su se noćas na Kapiji učile i fatihe, izgovarale molitve, palile svijeće, odavala počast šutnjom, kako je ko znao i umio.

Za ovaj strašni zločin još niko nije kažnjen. Granatiranje Tuzle predstavljalo je sistematsko terorisanje građana Tuzla. Od svih granata ispaljenih na Tuzlu samo 5% palo je na industrijsku zonu, ostalih 95% palo je na urbano područje. Podaci dalje kažu da je 80 % projektila ispaljeno sa Majevice a 20% sa Ozrena. Od 15.05.1992. do 25.08.1995., Vojska Republike Srpske pod komandom Radovana Karadžića i Ratka Mladića u Tuzli je granatama ubila preko 200 a ranila preko 1000 civila. Tuzla ih nije zaboravila.

Sa bolom u duši Tuzlaci su se sjetili svojih nastradalih sugrađana, bez riječi polagali su cvijeće i vijence. Iduće godine, na današnji dan, nadamo se da ćemo bar jedno ime odgovornog i kažnjenog za zločin moći napisati.

Image

Večerašnjoj komemoraciji prisustvovao je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Image

Image

Image

Image
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#119 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Kapija danas 26.05.2008

Image

Aleja mladosti 26.05.2008

Image

Image
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#120 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Pjesma posvecena 25.maju
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#121 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

Granata ispaljena na Kapiju vjerovatno bila ruske proizvodnje

Vještak tvrdi da se, prema “brazdama fragmenata” na lokaciji Kapija u centru Tuzle, može zaključiti da je projektil ispaljen sa planine Ozren.



Berko Zečević, vještak balističar kojeg je unakrsno ispitala Odbrana Novaka Đukića, potvrdio je da je granata koja je pala na Tuzlu 25. maja 1995. godine bila kalibra 130 mm, te da se “može zaključiti da je ispaljena sa lokacije kod sela Panjik na planini Ozren”.

“U ovom konkretnom slučaju, projektil je pao na granitnu ploču, dakle tvrdu površinu, tako da je ostavio jasne brazde koje izgledaju kao vrh koplja, bočne pruge, i putem njih se može odrediti pravac odakle je došao projektil”, pojasnio je Zečević.

Novaka Đukića, bivšeg komandanta Taktičke grupe Ozren pri Vojsci Republike Srpske (VRS), Tužilaštvo tereti da je 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu na planini Ozren da iz topova M46 granatira Tuzlu. Prema navodima optužnice, artiljerijski projektil kalibra 130 mm pao je u dio grada zvani Kapija, gdje je poginula 71 osoba, a ranjeno njih 240.

Zečević je nalaz i mišljenje prezentirao 15. aprila 2008. godine, kada je Nebojša Pantić, Đukićev branilac, odbio da ga unakrsno ispita jer “Tužilaštvo nije uvelo dokumente koje je on koristio u analizi”.

Iako je zahtijevao ponovno pozivanje vještaka, kako bi ga direktno ispitao, Pantić je na ovom ročištu od toga odustao te je Zečevića samo unakrsno ispitao.

Vještak je objasnio da je tokom rada na nalazu i mišljenju napravio “rekonstrukciju događaja”, te došao do jasnih zaključaka da je korišteni projektil bio kalibra 130 mm, “vjerovatno ruske proizvodnje”, kao i da je lansiran sa udaljenosti “veće od 20 km, iz pravca planine Ozren”.

“U toku svog istraživanja, otišli smo na lice mjesta, na planinu Ozren. Tamo smo hodali nekoliko sati po zoni koja je odgovarala, i našli smo kod sela Panjik artiljerijski položaj. Pričali smo sa mještanima, koji su nam potvrdili da su tu bili položaji artiljerije. Mislim da je to vjerovatna lokacija”, kazao je vještak Zečević.

Suđenje se nastavlja 16. decembra 2008. godine, kada će Odbrana saslušati prva četiri svjedoka.

http://www.bim.ba/bh/144/10/15248/
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#122 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

21.04.2009

Vijest da će se danas na Sudu BiH voditi rasprava o zahtjevu optuženog Novaka Đukića da do konačne presude bude pušten na slobodu, šokirala je članove porodica čiji su najmiliji izgubili život u masakru na tuzlanskoj Kapiji.

On se, u svojstvu komandanta taktičke grupe Ozren Vojske RS, tereti da je naredio svojim jedinicama smještenim na Crvenom brdu sela Panjik na Ozrenu da artiljerijskim projektilima granatiraju Tuzlu i bliži lokalitet centra grada. Prema njegovoj naredbi, 25. maja 1995. ispaljena su dva projektila na Kapiju kada je ubijena 71 osoba a blizu 200 teže i lakše ranjeno.

Zahtjev da se brani sa slobode podnio je u septembru 2008. godine, a budući da Sudsko vijeće o tome nije raspravljalo, obnovio ga je na ročištu održanom prošle sedmice.

- Imamo informacije da je Đukić kao jamčevinu za svoju slobodu ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj. Ne znam šta će Sudsko vijeće odlučiti, ali sam uvjeren da će i Đukić, kao i ostali koji su odgovorni za masakr na Kapiji, bude li privremeno oslobođen, utočište naći u Srbiji - kaže za naš list Hilmo Bučuk, predsjednik Komisije civilnih žrtava rata 1992-1995. Općine Tuzla, čija je kćerka ubijena na Kapiji.

(AVAZ)
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#123 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

21.04.2009

Održana statusna konferencija o garanciji Novaka Đukića

Pred Sudom BiH održana je danas statusna konferencija na kojoj se raspravljalo o garanciji koju je Novak Đukić, optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, prije sedam mjeseci ponudio kako bi se branio sa slobode. Sudsko vijeće je razmatralo prijedlog odbrane da se optuženome mjera pritvora zamijeni garancijom kako bi se branio sa slobode.

Odluku će Vijeće, kako je saopćeno, donijeti naknadno. Đukić, bivši komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, optužen je da je naredio granatiranje Tuzle s planine Ozren 25. maja 1995. godine, kada je u centru Tuzle poginula 71 osoba, a više od 200 ih je ranjeno.

Tužilaštvo je kazalo da ostaje kod ranijeg stava prema kojem se protivi prijedlogu odbrane da se pritvor zamijeni garancijom, dodajući da nema nikakve nove dokaze u vezi s tim, prenosi BIRN - Justice Report
User avatar
strong69
Posts: 6972
Joined: 11/03/2005 20:02
Location: Beneath the Remains

#124 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by strong69 »

Majko mila... Da se brani sa slobode??? :shock: :shock: :shock: Pustite ih sve vani, dajte im oruzje i neka nas poubijaju. Teze mi je sad i vise puta sam bio na rubu suza nego za vrijeme rata...Daj Boze snage clanovima porodica poginulih...
fukara_tz
Posts: 5991
Joined: 14/12/2003 00:00

#125 Re: Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

Post by fukara_tz »

IN MEMORIAM

25.05.1995 - 25.05.2009

14. Godišnjica masakra na tuzlanskoj Kapiji

Image

25.05.1995 godine dogodio se nezapamćeni zločin u Tuzli. Srpsko - crnogorski fašistički agresor, Karadžicevi fašisti, Mladićevi četnici nazovimo ih kako god sem ljudi, su na Tuzlu u 20:55 minuta sa lokaliteta Ozrena ispalili granatu na tuzlansko korzo tačnije na sastajalište mladih poznatije pod imenom Kapija. Četnicka granata ubila je 71 dijete Tuzle a preko 200 ranila. Prosjek godina poginulih je bio 3-30 godina. Ni tako mrtvima, srpski fašisti nisu dali mira da se sahrane dostojanstveno. Dženaze i sahrane ubijene mladosti obavljene su u ranu zoru jer zvijeri sa brda konstatnim granatiranjem Tuzle nisu dopustile da se sahrana odvija u miru.



Dan 25.5 1995 dan koji smo decenijama slavili i pamtili kao Dan mladosti biće pamćen kao dan žalosti. Danas u Tuzli i suza postaje riječ, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim životima nasi bližnjih, sinova i kceri, braće i sestara. Jedino ta iskrena suza danas može govoriti o smrti u našim srcima, o teškoj spoznaji da cemo sutrašnji, prekosutrašnji i svaki drugi dan buditi se i biti -usamljeni za komad duše, dio srca, za jednu mladost i ljepše sutra. Djeci podarimo život, sate, dane, mjesece i godine roditeljske pažnje i ljubavi. Bdijemo nad njima, čuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje život nema smisla..Zar uopšte može da se pojavi neko i da uz dopuštenje tzv. Čovječansta unisti tu svjetlost jednog mladog života.? Zar je ikome dopušteno, zar iko smije i moze da uzima pravo na život? Može, i to je ono sto ovaj narod nikada nece zaboraviti i oprostiti. A ova bol ce stići svakog ko to pred Bogom zaslužuje.

25.05.2009 navršava se četrnaest godina od zločina na Kapiji. U Tuzli je svake godine to poseban dan. Grad je nekako svježe umiven, atmosfera je drugačija, ljudi s pažnjom rade stvari jer znaju da je to najbolniji dan njihove historije. U Tuzli se 25.maj obilježava nizom događanja. Najvažnije je obilazak Memorijalnog kompleksa Slanja banja. Tu, u sjeni drveća, leže ostaci masakriranih Tuzlaka. Groblje je čisto i uredno. Ljudi dolaze u kolonama. Nadgrobni spomenici okićeni cvijećem, ulašteni, upaljene svijeće i uče se fatihe. Ljudi plaču, ali tiho. Ne možete čuti ružne riječi, proklinjanja, jauka. Samo suzne oči, klečanje pored grobova. Rodbina žrtava se pozdravlja, nekako tiho i dostojanstveno, jer oni se najbolje razumiju.

Važan je ovo datum za Tuzlu. Zbog toga i školska djeca svake godine dolaze da odaju počast. Možete vidjeti čitava odjeljenja kako idu prema groblju. Pa, onda jedinice policije, pa onda svi ostali koji žele odati počast onima koji ništa nisu bili krivi. Dođu u Tuzlu i ljudi iz regiona i dalje iz Evrope. Jedino pitanje na koje svi zajedno nisu dobili odgovor jeste – kome su djeca bila kriva? Odgovora nema jer niko za ovaj zločin još uvijek nije odgovarao ni nakon četrnaest godina.

Pred Sudom BiH u toku je suđenje Novaku Đukiću bivšem pripadniku genocidne Vojske RS-a.

Ranjeno krilo nastavlja let

Muhamed Mujkanović, Hame, Saša Prodanović, Banda, Svetlana, grupa Terusi, Selma Bajrami, Davor, grupa IF, Željko Lešić i ostali tuzlanski umjetnici prije nekoliko godina otpjevali su pjesmu za ubijenu mladost Tuzle.




Obilježavanje 25.maja masakra nad mladošću Tuzle

Povodom 25. maja, četrnaeste godišnjice masakra na tuzlanskoj Kapiji, oko 25 aktivista Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, Kosova, te Bosne i Hercegovine, u ponedjeljak, 25.5.2009. godine, posjetit će Tuzlu, prema slijedećem rasporedu:

11.00 - 13.00 posjeta Kući plamena mira (gledanje filma o Kapiji i nastanku kuće, te obilazak mezarja / groblja, mjesta gdje su sahranjeni nastradali na Kapiji)

13.00 - 14.30 susret sa predstavnicima udruge "Front"

14.30 - 15.30 obilazak PIP - a (Podrinje Identification Project), mjesta gdje se radi post mortem - identifikacija ekshumiranih žrtava Podrinja i Srebrenice

15.30 - 16.30 obilazak Mejdana, odnosno DNK - laboratorije, gdje se utvrđuje identitet ekshumiranih žrtava

16.30 - 18.00 obilazak Tuzle, sastanak sa predstavnicima NVO "Ipak"

18.00 - 19.00 polaganje cvijeća na Kapiji, u sklopu komemorativnog programa za žrtve Kapije.



Opštinski protokol za 25.05.2009

18h - Polaganje cvijeća i vijenaca na mezarju / groblju Slana Banja

20.30-20.55h Komemoracija na Kapiji

Još jedna informacija u sklopu emisije "60 minuta" koja se emitira u ponedeljak 25.05.2009 biće prilog o Kapiji gdje će govoriti roditelji ubijene djece i preživjele žrtve sa Kapije.
Post Reply