#1 Da li je moguca reforma islamske religije i na koji nacin?
Posted: 04/02/2018 11:08
Ukratko, neke vrijednosti koje mejnstrim islam kao religija, ukljucujuci i vjerske vodje "umjerenih hanefijskih evropskih muslimana" smatra svojim neodvojivim jezgrom su sukobljene sa onim sto se smatra civilizacijskim dostignucima danasnjeg vremena. O tome se pisalo i ovdje, pocevsi od zabranje slobode vjeroispovijesti (ucenje islama da se ima ubiti onog ko napusti islam), zabrane slobode misljenja (sloboda misljenja je dozvoljena ukoliko nije suprotna dogmi. u tom slucaju se u kontekstu islamske vlasti desava kao i u prethodnom slucaju), neravnopravnost zena (od toga da bez "mahrema" ne smije sama putovati na put duzine dva ili tri dana udaljenosti, do kur'anske dozvole da se nad njom vrsi fizicko nasilje ("...onda ih udarite"), preko dozvoljenih seksualnih odnosa sa suprugama koje se smatraju seksualno i socijalno zrelim ako imaju devet godina, tj. ako su dobile prvu menstruaciju, zatim Muhamedove prakse koje bi se danas opisale kao sadisticke (paljenje vatre na prsima jevreju zarobljenom na kucnom pragu kako bi odao gdje se nalazi blago njegovog plemena, zatim "dobrovoljni" brak i njegovo konzumiranje supruge tog jevreja sa Muhamedom iste noci, genocid nad medinskim starosjedilackim plemenom koje se predalo, druga ubijanja zarobljenika i slicno). Pored tih humanosti suprotstavljenih praksi tu su i one u rangu praznovjerja, tj protivne poznatim fizickim zakonima i opazanjima covjecanstva, za koje bi se reklo da vrijedjaju razum odrasle osobe, tipa rascjepljenje Mjeseca prstom, izlazak kamile iz stijene (koja je, po nekim hadisima, i pricala ljudskim jezikom), boravak tri dana u utrobi velike ribe (a la Pinokio) itd.
U praksi se stvara tenzija ponajvise unutar samih mejnstrim muslimana, tj. sljedbenika dogme, a ta dogma je sinonim sa islamskom religijom, jer bi vecini njih bilo drago predstaviti islam kao "mir, pokornost jednom bogu" itd., ali, suoceni sa, od druge strane ukazanim samim miru i toleranciji i razumu suprotstavljenim ucenjima islamske religije, obicno odgovor bude djeciji i nezreo. Iskoristicu, kao uzorak, moja zapazanja odgovora muslimana sa ovog foruma. Najradikalnije vehabije, kao i neki forumasi koji deklarativno sebe takvim ne smatraju, npr. Smrcak i arzuhal, imaju stav otprilike "to je tako, to je ucenje islama, Muhamed je nas uzor, te hadise i ajete smatramo istinitim", odnosno takvi muslimani smatraju ta gore opisana drugima sporna ucenja i prakse, nespornim i bozanski nadahnutim, sto su vise puta direktno i napisali.
Postoje mejnstrim muslimani kojima jako smeta ukazivanje na ta ucenja mejnstrim islama, ali problem ne vide u ucenjima islama, nego, paradoksalno i indikativno, u onima koji ukazuju na njih. Tako je njima sablaznjavajuce i uvreda samo spominjanje i stavljanje pod kriticku lupu neljudskih ucenja, ali sama ta ucenja nisu i oni i dalje deklarativno smatraju te postupke "sunnetom poslanika", tj. necim sto je cinio njihov uzor, a njihova je obaveza da ga slijede.
Pri tome ti muslimani kao jedini argument koriste uvrede i vise ili manje uvijene pozive na nasilje (oni perfidniji ne pozivaju direktno, nego pisu kao oni kao to ne kazu za sebe, ali sta ce oni ako se medju mnostvom muslimana digne neko da "ubije boga" u onom ko "vrijedja poslanika"). Takodjer se da primijetiti i onostrani argument da, barem sto se tice ovog foruma, nekim cudom, sve teme koje na kriticki nacin pokusavaju osvijetliti prakse koje su u osnovi islamskog ucenja, iz raznoraznih deklarativnih razloga, brzo budu zatvorene, same teme ili njihovi otvaraci, pa bi se mogao izvuci metafizicki argument, kojeg bih ipak ostavio za neku temu naslova "Allahove mudzize", da sam Allah ne da se prica na njegove vjerne robove.
Sto se tice tih opisanih grupa muslimana, zamolio bih da se sa takvim nastupom ne javljaju na ovu temu, jer su ad hominemi i zachatavanja protvini pravilima foruma, pa cu te postove prijavljivati odgovarajucim instancama. Naravno, ako su spremni diskutovati u skladu sa pravilima foruma, bujrum.
Poziv na raspravu bih najvise uputio trecoj grupi muslimana. To su oni koji ne mogu pojmiti da bi Muhamed, kao milost svjetovima i uzor covjecanstvu, mogao u stvarnosti pociniti gnjusobe kojim je opisan u sahih hadisima koji se smatraju nedovojivim dijelom islamske dogme. Takvi forumasi indirektno ili direktno osporavaju autenticnost tih sahih hadisa. Neki od njih to rade drugim (unutar islama manje vjerodostojim islamskim izvorima) te dovode do zacaranog kruga.
Naime, hadisi nesporno jesu rekla-kazala i njihova metodologija ne moze izdrzati nikakvu ozbiljnu naucnu analizu vjerodostojnosti. Sama cinjenica da su hadisi o tome da je Aiša imala 9 godina kad je imala seks sa Muhamedom sahih, navedeni na dvadesetak mjesta u svim najvjerodostojnijim islamskim zbirkama hadisa, govori da je unutar islama neupitna tvrdnja. Međutim, muslimanski anonimni internet apologete su prikupili 20-ak razlicitih islamskih izvora koji posredno, cesto izuzetno posredno, pokazuju da je Aisa imala 19,12,17, 28 itd. godina kad je imala seks sa Muhamedom. Navedena cinjenica, iako ne dolazi od bilo kakvog islamskog autoriteta, ako bismo joj dali znacaj, bi znacila da je svaki, bas svaki hadis moguce osporiti samim islamskim izvorima kad god nekom bude cejf to uraditi.
A ne zaboravimo, hadisi, a ne mushaf, daju opise nacina klanjanja i milion drugih praksi bez kojih islam kao religija tesko da bi postojao ikako ili barem u ovom poznatom obliku.
Dakle, zacarani krug islama je sljedeci: vecina necivizilizacijskih praksi kojih se vecina muslimana stidi su navedene u sahih hadisima. Ok, odbacimo hadise, jer nije moguce da je to milost svjetovima radio i bio takav. Ali, ako se odbaci makar jedan sahih hadis, a desetine i stotine tih "necivilizacijskih", pada citava "hadiska nauka" i sadrzaj islama kao religije, jer su prakticne stvari oblikovane primarno hadisom, a ne mushafom.
U kom bi pravcu mogla ici ocito nuzna reforma islama?
U pravcu filtriranja hadisa (sto je, koji paradoks, saudijski princ, a ne neko drugi, nedavno predlozio, nakon to sto je vidio da ISIL u praksi primjenjuje i "zloupotrebljava" ono sto pise u sahih hadisima) kako bi ostali samo oni uskladjeni sa civilizacijskim vrijednostima?
Ili mozda u smislu reinterpretacije hadisa, pa eventualno i mushafa, u smislu da se radi o alegorijskim, a ne opisima istorijskih dogadjaja?
Ili nesto trece?
Smatram da reforma mora doci iz unutrasnjih islamskih krugova, ali "hodze", iz mog iskustva, imaju boljku postavke "mi pravovjerni protiv njih", konfliktno su orijentisatni po difoltu, zatim fenomen hutbe pruza priliku jednosmjerne komunikacije, bez mogucnosti dijaloga, pa nisu ni navikli da kriticki promisljaju ili argumentovano odgovaraju, jer za one koji bi nesto pitali uvijek ima koji podoban hadis ili ajet o tome kako ce ih "Allah kazniti". Trenirani su vojnicki da budu kotacici, a ne samopromisljajuce osobe. A samo islamsko ucenje je pak da islam "pocinje i zavrsava sa pojedincima".
Da li je moguca i na koji nacin reforma islama, odnosno, iz moje perspektive gledano, sazrijavanje islama kao religije?
I da li je uopste potrebna?
Zamolio bih konstruktivnu raspravu, a u slucaju skretanja sa teme, moderaciju bih zamolio da, ne kao dosad, zatvori temu, nego izbrise intenzivni chat, offtopic i slicno, tj. da zastiti temu i razmjenju misljenja na njoj.
Ovo je deklarativno forum u sekularnoj drzavi, ne neki u nekom talibanskom ili dominionu i smatram da kriticka rasprava na ovu temu ne bi smjela biti bauk.
U praksi se stvara tenzija ponajvise unutar samih mejnstrim muslimana, tj. sljedbenika dogme, a ta dogma je sinonim sa islamskom religijom, jer bi vecini njih bilo drago predstaviti islam kao "mir, pokornost jednom bogu" itd., ali, suoceni sa, od druge strane ukazanim samim miru i toleranciji i razumu suprotstavljenim ucenjima islamske religije, obicno odgovor bude djeciji i nezreo. Iskoristicu, kao uzorak, moja zapazanja odgovora muslimana sa ovog foruma. Najradikalnije vehabije, kao i neki forumasi koji deklarativno sebe takvim ne smatraju, npr. Smrcak i arzuhal, imaju stav otprilike "to je tako, to je ucenje islama, Muhamed je nas uzor, te hadise i ajete smatramo istinitim", odnosno takvi muslimani smatraju ta gore opisana drugima sporna ucenja i prakse, nespornim i bozanski nadahnutim, sto su vise puta direktno i napisali.
Postoje mejnstrim muslimani kojima jako smeta ukazivanje na ta ucenja mejnstrim islama, ali problem ne vide u ucenjima islama, nego, paradoksalno i indikativno, u onima koji ukazuju na njih. Tako je njima sablaznjavajuce i uvreda samo spominjanje i stavljanje pod kriticku lupu neljudskih ucenja, ali sama ta ucenja nisu i oni i dalje deklarativno smatraju te postupke "sunnetom poslanika", tj. necim sto je cinio njihov uzor, a njihova je obaveza da ga slijede.
Pri tome ti muslimani kao jedini argument koriste uvrede i vise ili manje uvijene pozive na nasilje (oni perfidniji ne pozivaju direktno, nego pisu kao oni kao to ne kazu za sebe, ali sta ce oni ako se medju mnostvom muslimana digne neko da "ubije boga" u onom ko "vrijedja poslanika"). Takodjer se da primijetiti i onostrani argument da, barem sto se tice ovog foruma, nekim cudom, sve teme koje na kriticki nacin pokusavaju osvijetliti prakse koje su u osnovi islamskog ucenja, iz raznoraznih deklarativnih razloga, brzo budu zatvorene, same teme ili njihovi otvaraci, pa bi se mogao izvuci metafizicki argument, kojeg bih ipak ostavio za neku temu naslova "Allahove mudzize", da sam Allah ne da se prica na njegove vjerne robove.
Sto se tice tih opisanih grupa muslimana, zamolio bih da se sa takvim nastupom ne javljaju na ovu temu, jer su ad hominemi i zachatavanja protvini pravilima foruma, pa cu te postove prijavljivati odgovarajucim instancama. Naravno, ako su spremni diskutovati u skladu sa pravilima foruma, bujrum.
Poziv na raspravu bih najvise uputio trecoj grupi muslimana. To su oni koji ne mogu pojmiti da bi Muhamed, kao milost svjetovima i uzor covjecanstvu, mogao u stvarnosti pociniti gnjusobe kojim je opisan u sahih hadisima koji se smatraju nedovojivim dijelom islamske dogme. Takvi forumasi indirektno ili direktno osporavaju autenticnost tih sahih hadisa. Neki od njih to rade drugim (unutar islama manje vjerodostojim islamskim izvorima) te dovode do zacaranog kruga.
Naime, hadisi nesporno jesu rekla-kazala i njihova metodologija ne moze izdrzati nikakvu ozbiljnu naucnu analizu vjerodostojnosti. Sama cinjenica da su hadisi o tome da je Aiša imala 9 godina kad je imala seks sa Muhamedom sahih, navedeni na dvadesetak mjesta u svim najvjerodostojnijim islamskim zbirkama hadisa, govori da je unutar islama neupitna tvrdnja. Međutim, muslimanski anonimni internet apologete su prikupili 20-ak razlicitih islamskih izvora koji posredno, cesto izuzetno posredno, pokazuju da je Aisa imala 19,12,17, 28 itd. godina kad je imala seks sa Muhamedom. Navedena cinjenica, iako ne dolazi od bilo kakvog islamskog autoriteta, ako bismo joj dali znacaj, bi znacila da je svaki, bas svaki hadis moguce osporiti samim islamskim izvorima kad god nekom bude cejf to uraditi.
A ne zaboravimo, hadisi, a ne mushaf, daju opise nacina klanjanja i milion drugih praksi bez kojih islam kao religija tesko da bi postojao ikako ili barem u ovom poznatom obliku.
Dakle, zacarani krug islama je sljedeci: vecina necivizilizacijskih praksi kojih se vecina muslimana stidi su navedene u sahih hadisima. Ok, odbacimo hadise, jer nije moguce da je to milost svjetovima radio i bio takav. Ali, ako se odbaci makar jedan sahih hadis, a desetine i stotine tih "necivilizacijskih", pada citava "hadiska nauka" i sadrzaj islama kao religije, jer su prakticne stvari oblikovane primarno hadisom, a ne mushafom.
U kom bi pravcu mogla ici ocito nuzna reforma islama?
U pravcu filtriranja hadisa (sto je, koji paradoks, saudijski princ, a ne neko drugi, nedavno predlozio, nakon to sto je vidio da ISIL u praksi primjenjuje i "zloupotrebljava" ono sto pise u sahih hadisima) kako bi ostali samo oni uskladjeni sa civilizacijskim vrijednostima?
Ili mozda u smislu reinterpretacije hadisa, pa eventualno i mushafa, u smislu da se radi o alegorijskim, a ne opisima istorijskih dogadjaja?
Ili nesto trece?
Smatram da reforma mora doci iz unutrasnjih islamskih krugova, ali "hodze", iz mog iskustva, imaju boljku postavke "mi pravovjerni protiv njih", konfliktno su orijentisatni po difoltu, zatim fenomen hutbe pruza priliku jednosmjerne komunikacije, bez mogucnosti dijaloga, pa nisu ni navikli da kriticki promisljaju ili argumentovano odgovaraju, jer za one koji bi nesto pitali uvijek ima koji podoban hadis ili ajet o tome kako ce ih "Allah kazniti". Trenirani su vojnicki da budu kotacici, a ne samopromisljajuce osobe. A samo islamsko ucenje je pak da islam "pocinje i zavrsava sa pojedincima".
Da li je moguca i na koji nacin reforma islama, odnosno, iz moje perspektive gledano, sazrijavanje islama kao religije?
I da li je uopste potrebna?
Zamolio bih konstruktivnu raspravu, a u slucaju skretanja sa teme, moderaciju bih zamolio da, ne kao dosad, zatvori temu, nego izbrise intenzivni chat, offtopic i slicno, tj. da zastiti temu i razmjenju misljenja na njoj.
Ovo je deklarativno forum u sekularnoj drzavi, ne neki u nekom talibanskom ili dominionu i smatram da kriticka rasprava na ovu temu ne bi smjela biti bauk.
