Smrcak15 wrote:
evo ja kao vjernik kazem da ateista moze biti daleko bolji covjek nego mnogi kobajagi vjernici, cak znam na poslu ateista super dobra raja, za primjer mogu biti mnogima vjernicima. ali to sto su oni dobri ovako izmedju sebe i nas na poslu i vjerovatno u svom privatnom zivotu svaka cast za to...ali problem se javlja sa druge strane, nije to vise pitanje jeli ti mozes biti dobar covjek ili ne, jeste ti si super covjek jer mozda neces da lazes, kulturan si, repsektujes druge...to je nesto izmedju tebe i ljudi ali sta kad dodje do teme Ti i tvoj Kreator(Bog) sta onda, dali Bogu dajes njegovo pravo, recimo Bog te stvorio (mada vi nevjerujte u to, al ievo hipoteticki se zamislite da je stvarno Bog stvorio ali vi niti znate niti vjerujete u to ali na kraju se ispostavi da je Bog bas stvorio vas) pa stanes ispred Boga, pa te onda upita, zasto si mi bio nezahvalan na zemlji?
zabranio ti alkhol ti ga pio, zabranio ti ´bludnicenje ti ga radio, naredio ti da me obozoavas jer ces tako pokazati svoju zahvalnost za sve sto sa ti dao , meni netreba tvoje klanjanje meni ni obozavanje, to je vise trebalo tebi, jer ti sa obozavanjem mene pokazujes meni da si voljan da udjes u Raj i pokazivas da nisi ohol a ja nevolim ohole.
Ako ateista može biti dobar čovjek, dobar poslovni saradnik, dobar komšija, kulturan, prijatan, pošten, itd. sve ono osnovno što vjera traži od ljudi da budu - šta tebe (ili bilo kojeg drugog vjernika) zanima dalje od toga, pa kućeš više tražiti od bilo kojeg čovjeka? Pa TO i jeste nivo koji nas treba da interesuje
kao ljude - odnos drugih ljudi prema nama, kao ljudima (sa svim našim identitetima, pa time i onim vjerskim). Pa ima ateista koji će mi kazat:
De ti rahat obavi namaz i niko ne smije da ti išta kaže!, dok bi me neki "brat" musliman za glavu skratio, et cetera!
To što taj čovjek - koji je prema meni pošten, dobar, fin, kulturan, obazriv, pažljiv, itd. - ne vjeruje u Boga na način kako ja vjerujem ili ne vjeruje nikako, to veze nema sa mnom kao pojedincem ili sa mnom kao čovjekom, to je lični odnos tog pojedinca spram Boga
kao Boga. Ja se ne smijem umetati u taj odnos (između Boga i tog pojedinca) za kojeg ja vjerujem da postoji ali taj čovjek ne vjeruje da postoji, pa sada trebam da ga nešto uvjeravam...
Osim ako čovjek ima neki mesijanski kompleks pa sebe vidi kao nekoga ko donosi vjeru u srca ljudi, ko "pripomaže" Bogu te s toga mora da im neprestano propovijeda o Bogu, vjeri, potrebi izvršavanja propisa...
Ili neki obrnuti ili sličan kompleks kod nekog ateiste koji ima istu osobnu potrebu da otvara oči vjernicima kako su glupi, neinteligentni, zasljepljeni, mutavi, itd.
Ili pripadnika neke religije koji ima neki svoj cilj i misiju da neprestano negira drugu vjeru, "razotkrivajući" je kao "lažnu" jer samo na takav način može da održi vlastitu vjeru iznad vode, to mu daje smisao vjerovanju, i sl.
Dok god te neko ne dira i ne maltretira, odlično je!
A ovdje na forumu i neki vjernici i neki nevjernici, podjednako, znaju maltretirati one druge, sve zarad, tobože, nekog višeg dobra, cilja, interesa, i sličnih samoobmanica i opravdanja kojima ih filuje njihov ego...Odatle ustrajnost u tim budalešćinama - ego se ne predaje dokraja, do smrti...