Novokomponovani roditelji koji od djece prave debile...

[mO k3]

Jebo mater na ovom forumu sve iz krajnosti u krajnost.Kazem popio pivu, frajer me serbez proglasi alkoholicarem,vozim pjan,zenu bijem i marisem a kemi oko izvadim...Tako i ovde,kad covjek cita konta horde dvadestomjesecnih beba hodaju po gradu i maltretiraju sve oko sebe... A djeca ko djeca.

bas to kazem , ja sam ko dijete bio gori , zlocestiji ....
uf kada se sjetim sta sam radio ...

[Alfons Kauders]

Ovo za skype pa imao si neki dan uglednog profesora imao intervju live na TV udje mu 2 djece u kadar i bili su interenet senzacija, djecu su takva prirodna pogotovo ova malena raja bas njih briga jeli ti smetaju.

I sta je bilo s profesora? Jel ko kritikovao djecu? Nije, vec su ljudi rekli da su preslatki, kao sto i jesu. Mama? Klizeci kroz vrata, kraljica. Covjek i porodica jos postadose viralne zvijezde.

E, a znas ko ga je kritikovao? Moderne mame... Eto, sram ga bilo, on radi a mama cuva djecu. Mos mislit, covjek daje live intervju za BBC, i ostavio mami djecu na cuvanje u susjednoj sobi.

Los otac i muski sovinista, odlucio raditi od kuce da bude s djecom, i umjesto da se igra s njima, on daje intervju za BBC! Sram da ga bude.

[mO k3]

Ovo za skype pa imao si neki dan uglednog profesora imao intervju live na TV udje mu 2 djece u kadar i bili su interenet senzacija, djecu su takva prirodna pogotovo ova malena raja bas njih briga jeli ti smetaju.

I sta je bilo s profesora? Jel ko kritikovao djecu? Nije, vec su ljudi rekli da su preslatki, kao sto i jesu. Mama? Klizeci kroz vrata, kraljica. Covjek i porodica jos postadose viralne zvijezde.

E, a znas ko ga je kritikovao? Moderne mame... Eto, sram ga bilo, on radi a mama cuva djecu. Mos mislit, covjek daje live intervju za BBC, i ostavio mami djecu na cuvanje u susjednoj sobi.

Los otac i muski sovinista, odlucio raditi od kuce da bude s djecom, i umjesto da se igra s njima, on daje intervju za BBC! Sram da ga bude.

[realna do boli]

Danasnja djeca su divna..kakvi su im roditelji
Cast izuzetcima....

[Alfons Kauders]

Danasnja djeca su divna..kakvi su im roditelji
Cast izuzetcima....

[stakasa]

moja djeca, tinejdzeri, tokom zimskog raspusta nema sanse da nafataju drustvo za setnje, kolaca, kina cak.
to se sve pozabija u kuce, iza racunara ili PES-a i ne mrda...

Ima toga, ali nema ni djece bas ko nekad. Nije se puno radzalo i jos se raselilo. Kino skupo, ali opet i nije bas jer se na netu i filmovi placaju ko nece da se zaj_baje i trazi gdje ce da gleda sta. Jbg jeftinija i laksa zabava net, kompovi i slicno. Jos smo ekstremni u svemu skoro izgleda vecina nas postala sto se tice ovog od kompova pa nadalje. Jbg lud vakat, a i mi smo izgleda pukli isto tako.

Igrica je najjeftinija varijanta - na oku ti, ne mislis se hoce li mu se nesto desit, svakom fino. Racuni ce doci kasnije

[vrapcic]

.......
Ako ste pronasli nacin na koji mozete zaustaviti malo dijete da ne seta po prostoru koji ga okruzije i inistinktivno ne pokusava otkriti svijet oko sebe, podijelite to sa nama. Ako vam dijete smeta pored vaseg stola zamolite roditelja da skloni dijete i rijesen problem. Osim ako ne mislite da su djeca gubava bica koja treba drzati u strogo okruzenim i kontrolisanim uvjetima da slucajno ne bi zasmetala drugima.
lp

EEEETOOO..to je problem danasnjih roditelja...nije MOJE da vaspitavam VASE dijete..hvatam stolnjak, sklanjam soljice, case..tanjire..noz i viljusku i
odgovaram na pitanje..sta to jedes..pijes...da bi vase dijete upoznalo okruzenje.....i ne, ne mislim da je slatko i cakano u beneton haljinici ili hlacicama..mislim da je nevaspitano i da mu nije mjesto za MOJIM stolom..za vasim o.k...ako se ne dere i ne vristi i glasno gleda crtice na mobitelu....i da..ima roditelja koje ce nakon upozorenja da sklone dijete..opaliti tiradu ruznih komentara u stilu..pa to je samo dijete pobogu..svasta..ja vjestice.

Ja ni ne zelim da mi vi vaspitate dijete. Gdje ja spomenuh obaranje stolnjaka, diranje vasih solja, casa.. Stvarno ne razumijem. Ako vam to smeta kazete i mi se pokupimo bez ikakve tirade. Stvarno ne razumijem. I ne brinite se svakako ih ima sve manje i manje tako da cete uskoro biti ponovo rahat od tih monstruma.

[vrapcic]

EEEETOOO..to je problem danasnjih roditelja...nije MOJE da vaspitavam VASE dijete..hvatam stolnjak, sklanjam soljice, case..tanjire..noz i viljusku i
odgovaram na pitanje..sta to jedes..pijes...da bi vase dijete upoznalo okruzenje.....i ne, ne mislim da je slatko i cakano u beneton haljinici ili hlacicama..mislim da je nevaspitano i da mu nije mjesto za MOJIM stolom..za vasim o.k...ako se ne dere i ne vristi i glasno gleda crtice na mobitelu....i da..ima roditelja koje ce nakon upozorenja da sklone dijete..opaliti tiradu ruznih komentara u stilu..pa to je samo dijete pobogu..svasta..ja vjestice.[/quote]

Baš to, opet kažem vaše dijete jedino vama bitno i jedino je vama centar svijeta, nama ostalima nije. Zašto bih ja morao kad izađem na kafu sa prijateljima brinuo šta će vaše dijete uraditi, hoće li nešto oboriti, prosuti ili šta li već uradi. Niko od nas ne kaže da ne voli djecu, da su gubava ili slično, već da nisam (smo) izašli vani da bi nam vaše dijete pokvarilo izlazak. Nije kulturno da dijete hoda od stola do stola.[/quote]

Sto je tebi lako pokvariti izlazak ako ti smeta da dijete dođe do tvog stola. Niko ne govori da razbija, vuci i slično, ali da hoda i razgleda pa sta fali. Moj sin to stalno radi, ja hodam za njim i pazim da ništa ne dira, razbije i slično, ako previše priđe kažem nemoj smetati cikama /tetama i odnesem ga.

Ali da hoda - hoda. I neka hoda i neka gleda, ako ti to smeta jbg, zao mi je sto si namcor.[/quote]

Ovdje se djeca pretvorise u neka cudovsta koja obaraju i ruse stolove case flase, koje moraju cuvati nepoznati ljudi da ne padnu dok roditelji prave selfije ili sta god.. i pri tome urlicu da usni bubnjici pucaju. a roditelji u infantilne debile koji se samo glupavo smjeskaju u odobravanju takvog vida ponasanja.
Kad' postadostmo tako teski i otkud ovoliki nedostatak ljudskosti i razumijevanja u nama? I ja sam kao mala cesto isla zicarom na Trebevic pa setala po restoranu na Vidikovcu... i imam nekoliko slika gdje su se samnom slikali neki potpuno nepoznati ljudi koji su gore sjedili i kojima sam bila simpaticna i kojima cak nije bilo mrsko izraditi fotografije i poslati ih mojim starcima kao uspomenu.. Ali valjda su i moji starci bili infantilni debili pa me pustali da idem od stola do stola. I ne, ovdje ne govorim o raspustenoj djeci, navspitanoj djeci kojoj fali odgoj, ovdje pricamo o obicnoj normlanoj radoznaloj djeci. Jer znate vama smeta moje dijete, meni smeta to sto pusite mozda.. da li je rjesenje da niko vise ne ide nigdje ili da budemo tolerantni i da vi pusite a ja odem za sto do kojeg ne dopire miris vase cigarete a pri tome ne gundjam a vi istrpite 10ak sekundi mog djeteta koje ce vam prici, nasmijesiti se, reci rijec ili dvije i produziti dalje.

[red evil]

Ne govori se o djeci, nisu uopšte tema rasprave već roditelji te djece. Djeca ne znaju i ona se ne mogu kriviti. I nije problem tih 10 sekundi, može doći, proći, ali konstantno dolaženje, sjedanje za stol to je problem, ali ni u ovom slučaju nije krivo dijete već roditelj. Ima ovakve djece, gdje roditelj svakih 10 min kaže "Nemoj imeDjeteta", uopšte ne ustane ili se potrudi da dijete ode za njihov stol.

Roditelji su problem a ne djeca. Niko od nas ne mrzi djecu, svi mi možemo izdržati tih 10 sekundi ali treba se znati granica u svemu.

[Thorgerson]

Ma ja, nisu problem djeca, nego roditelj. Pa sta treba uraditi roditelj, ako dijete hoce da hoda okolo i da istrazuje. Sta? Da ga zaveze za sto? Ili da ne izlazi nigdje gdje izlazi svijet bez djece?

Izvodim dijete u kafic, i izvodit cu. I obicno su to kafici po shoping centrima, tipa Metropolis i sl, baste, naravno da gledam da nije zagusljivo, i zbog sebe.

I da moje dijete je takvo, voli da istrazuje i hoda okolo, ima 2 i po godine. I vjerovatno ce takvo biti i poslije kad navrsi 4-5. Sta sad ja trebam? Da ga tucem? Naravno da hodam za njim i pratim sta radi. Da, pridje nekome, pogleda ga, nasmije se...jbg, zanimljivo mu sve. Pokusavam da ne smetamo ljudima.

Da ostanem kuci po citav dan jel? Ili u igraoni mozda 24h da boravim? Da ne izlazim van parka? Pa jel to zivo bice jebote, nije zvijer neka da ga krijem po kuci i igraonama? I druga stvar, surpuga i ja zelimo isto tako normalan zivot da nastavimo. Dosadi bolan da visis i po parkovima i igraoni 24/7, kako ne kontate. Dosadi djetetu, a ne nama. Da ne govorim koliko su prve godine stresne, da covjek jednostavno pozeli da se ponasa kao i svi "normalni" ljudi. Ali jok, vi bi najradije ogradili zicom, ono da se vama ne smeta.

I znas koliko me zaboli briga hoce li moje dijete usred kafica zaplakat, hocu li ga ganjat okolo itd. Jebe mi se. Nikoga ne ometam u tolikoj mjeri da ne moze sjediti i pricati.

A jak komentar ovdje procitah, kaze sta ce djeca van kuce iza 19h...hahaha...pa jbt zivot znaci ja ne smijem s djetetom prosetati iza 19h, treba da bude u kuci... Majke mi, sta necu ovdje sve procitati. Dijete mi sto puta bolje zaspi nakon vecernje setnje. Da ne govorim koliko je zdravije da bude na zraku, nego u kuci.

I ne znam fkt evo kako se meni nikad nije desilo da me tako te "zvijeri" od 4-5 godina napadnu u kaficu. Mislim evo fkt se ne sjecam zadnji put kad sam sjedio da me neko dijete toliko ometalo, da sam ono reko, ma jbt odoh odavdje, ne mogu vise. Znaci ili vi bas imate tu srecu ili vam svaki djavo smeta.

Molim vas, eto molim vas, nemojte praviti djecu. Takvi, kakvi ste, ako vam dijete smeta 4-5 minuta u kaficu, vjerujte mi na rijec dijete nije za vas. Jer dijete ce vam kuci plakati ne 4-5 minuta, neko 40-50 minuta. Zato kazem, dobro razmislite. DEFINITIVNO. To je dobronamjeran savjet.

[red evil]

Ne govori se uopšte o tome, u prethodnom postu sam objasnio, sve što si rekao je tako ali to o ćemu ti govoriš nisam nigdje spomenuo.

[Thorgerson]

Ne govori se uopšte o tome, u prethodnom postu sam objasnio, sve što si rekao je tako ali to o ćemu ti govoriš nisam nigdje spomenuo.

Ovo napisano nije upuceno tebi. Nego onako procitah vise komentara, pa napisah.

[supercali]

Ne govori se uopšte o tome, u prethodnom postu sam objasnio, sve što si rekao je tako ali to o ćemu ti govoriš nisam nigdje spomenuo.

Ovo napisano nije upuceno tebi. Nego onako procitah vise komentara, pa napisah.

Pa kao sto vidis iz naslova nije upuceno ni za djecu koja secu okolo niti za roditelje koji idu za njima i opominju nego je tema o roditeljima koje zaboli neka stvar sta dijete radi samo da je tu u objektu
Bio vise puta prisutan kad konobar mora paziti sta dijete radi pa onda prenosi roditelju ili njima oboma sta gdje
A oni valjda kontaju da su neko i nesto kao zahvaljuju za brigu o djetetu i komentarisu kako je dobro ovdje osoblje pazi na dijete dok ti pijes kafu i odmaras

[red evil]

Ne govori se uopšte o tome, u prethodnom postu sam objasnio, sve što si rekao je tako ali to o ćemu ti govoriš nisam nigdje spomenuo.

Ovo napisano nije upuceno tebi. Nego onako procitah vise komentara, pa napisah.

Pa dobro, po prvom pasusu sam mislio da jest. Ali da ima roditelja koji "ne brinu" o djeci šta rade, puste im da rade šta hoće ima, naravno, niko ne očekuje da se dijete od 2 god. zaveže za stolicu ali može tek toliko pažnje da ne ometa ostale i da drugi ljudi moraju da paze hoće li dijete oboriti nešto. Nikome ne smetaju djeca već se kaže da ima dosta neodgojene djece.

[Toffee karamela]

Pa onda imamo sad novu pojavu – opterećivanje male djece ličnim ambicijama – pa dijete nema ni vremena da se igra jer jedan dan uči engleski, drugi dan ide na jahanje (čuj, jahanje, ali haj), treći dan trenira plivanje, četvrti dan folklor pa onda ukrug, ostatak vremena rokaj po PS4 i tabletima.

Primijetila sam posljednjih godina porast broja djece koja se druže sa konjAma tj. idu na jahanje...Što ove male što teensa, otkud sad to, ne znam ni gdje su te naše škole jahanja koje mogu podmiriti sve to (znam jednu u Faletićima)...I ne mogu se nikako osloboditi šuhve da je i to snobizam njihovih roditelja, da malo prekopiraju navade više srednje i bogate klase na zapadu jer tamo jašu bogme samo oni (ne računajući kauboje koji skupljaju krave ili po cirkusima).

[Tito_i_Partija]

I da moje dijete je takvo, voli da istrazuje i hoda okolo, ima 2 i po godine. I vjerovatno ce takvo biti i poslije kad navrsi 4-5. Sta sad ja trebam? Da ga tucem? Naravno da hodam za njim i pratim sta radi. Da, pridje nekome, pogleda ga, nasmije se...jbg, zanimljivo mu sve. Pokusavam da ne smetamo ljudima.

Po ko zna koji put: tema je o roditeljima koji ovo boldano ne rade.

[_BataZiv_0809]

Tema je sve samo ne za opravdanja onih koji su se nasli prozvanim...

[Hakiz]

.......
Ako ste pronasli nacin na koji mozete zaustaviti malo dijete da ne seta po prostoru koji ga okruzije i inistinktivno ne pokusava otkriti svijet oko sebe, podijelite to sa nama. Ako vam dijete smeta pored vaseg stola zamolite roditelja da skloni dijete i rijesen problem. Osim ako ne mislite da su djeca gubava bica koja treba drzati u strogo okruzenim i kontrolisanim uvjetima da slucajno ne bi zasmetala drugima.
lp

EEEETOOO..to je problem danasnjih roditelja...nije MOJE da vaspitavam VASE dijete..hvatam stolnjak, sklanjam soljice, case..tanjire..noz i viljusku i
odgovaram na pitanje..sta to jedes..pijes...da bi vase dijete upoznalo okruzenje.....i ne, ne mislim da je slatko i cakano u beneton haljinici ili hlacicama..mislim da je nevaspitano i da mu nije mjesto za MOJIM stolom..za vasim o.k...ako se ne dere i ne vristi i glasno gleda crtice na mobitelu....i da..ima roditelja koje ce nakon upozorenja da sklone dijete..opaliti tiradu ruznih komentara u stilu..pa to je samo dijete pobogu..svasta..ja vjestice.

Ja ni ne zelim da mi vi vaspitate dijete. Gdje ja spomenuh obaranje stolnjaka, diranje vasih solja, casa.. Stvarno ne razumijem. Ako vam to smeta kazete i mi se pokupimo bez ikakve tirade. Stvarno ne razumijem. I ne brinite se svakako ih ima sve manje i manje tako da cete uskoro biti ponovo rahat od tih monstruma.

Poenta je da sa djetetom koje ne zna da ne treba prilaziti drugom stolu ne treba otići u restoran. Dijete i ne mora znati da ne treba prilaziti drugim stolovima, ali roditelji trebaju znati da sa takvim djetetom ne ide u restoran. Kada ga nauče, onda sa njim idu po restoranima.

Sherbett, za papiriće i ostalo:

[Hakiz]

Ma ja, nisu problem djeca, nego roditelj. Pa sta treba uraditi roditelj, ako dijete hoce da hoda okolo i da istrazuje. Sta? Da ga zaveze za sto? Ili da ne izlazi nigdje gdje izlazi svijet bez djece?

Izvodim dijete u kafic, i izvodit cu. I obicno su to kafici po shoping centrima, tipa Metropolis i sl, baste, naravno da gledam da nije zagusljivo, i zbog sebe.

I da moje dijete je takvo, voli da istrazuje i hoda okolo, ima 2 i po godine. I vjerovatno ce takvo biti i poslije kad navrsi 4-5. Sta sad ja trebam? Da ga tucem? Naravno da hodam za njim i pratim sta radi. Da, pridje nekome, pogleda ga, nasmije se...jbg, zanimljivo mu sve. Pokusavam da ne smetamo ljudima.

Da ostanem kuci po citav dan jel? Ili u igraoni mozda 24h da boravim? Da ne izlazim van parka? Pa jel to zivo bice jebote, nije zvijer neka da ga krijem po kuci i igraonama? I druga stvar, surpuga i ja zelimo isto tako normalan zivot da nastavimo. Dosadi bolan da visis i po parkovima i igraoni 24/7, kako ne kontate. Dosadi djetetu, a ne nama. Da ne govorim koliko su prve godine stresne, da covjek jednostavno pozeli da se ponasa kao i svi "normalni" ljudi. Ali jok, vi bi najradije ogradili zicom, ono da se vama ne smeta.

I znas koliko me zaboli briga hoce li moje dijete usred kafica zaplakat, hocu li ga ganjat okolo itd. Jebe mi se. Nikoga ne ometam u tolikoj mjeri da ne moze sjediti i pricati.

A jak komentar ovdje procitah, kaze sta ce djeca van kuce iza 19h...hahaha...pa jbt zivot znaci ja ne smijem s djetetom prosetati iza 19h, treba da bude u kuci... Majke mi, sta necu ovdje sve procitati. Dijete mi sto puta bolje zaspi nakon vecernje setnje. Da ne govorim koliko je zdravije da bude na zraku, nego u kuci.

I ne znam fkt evo kako se meni nikad nije desilo da me tako te "zvijeri" od 4-5 godina napadnu u kaficu. Mislim evo fkt se ne sjecam zadnji put kad sam sjedio da me neko dijete toliko ometalo, da sam ono reko, ma jbt odoh odavdje, ne mogu vise. Znaci ili vi bas imate tu srecu ili vam svaki djavo smeta.

Molim vas, eto molim vas, nemojte praviti djecu. Takvi, kakvi ste, ako vam dijete smeta 4-5 minuta u kaficu, vjerujte mi na rijec dijete nije za vas. Jer dijete ce vam kuci plakati ne 4-5 minuta, neko 40-50 minuta. Zato kazem, dobro razmislite. DEFINITIVNO. To je dobronamjeran savjet.

Pretpostavljam da, ako bi tvoje dijete u tom istraživanju naišlo na nešto šta bi ga povrijedilo ili mu ugrozilo život (vrelo, oštro itd), da bi tada taj kafić ili restoran bili krivi.

[adda_sa]

https://novinar.me/2017/05/22/zasto-pra ... -od-djece/

[supercali]

Eto idealnog teksta koji opisuje temu i roditelje o kojima se raspravlja

[DrugaGimnazija]

Ova diskusija ne ide negdje jer su u naslovu prozvani sadasnji roditelji (tzv. "novokomponovani"), a ne uzima se u obzir da je ovih problema bilo i prije i da ni danas nije sve tako crno i da su ovakvi bezobrazni roditelji iznimke.

Evo jednog problema gdje su nasi ("starokomponovani") roditelji takodje kiksali:

Goran Milić: “Djeco, idite svojim putem”

Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide. Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Hrvatsku. Norvešku i Hrvatsku. Premda su navedene zemlje, mjereno BDP–om po stanovniku, otprilike četiri puta bogatije od nas, ne postoji nijedan pojedinačni ekonomski i socijalni parametar koji im daje tu četverostruku prednost.

Niti su im četiri puta veće bruto plaće. Niti im je zdravstvo četiri puta bolje. Nemaju ni četiri puta više fakultetski obrazovanih. Nemaju (to pogotovo!) ni četverostruko veće vlasništvo nekretnina. Nemaju četiri automobila na našeg jednoga. Ne znaju njihovi učenici i studenti četiri puta više od naših. Ne idu im djeca na četiri puta skuplja maturalna putovanja. Njihov jedan ne jede i ne pije koliko naših četvero, vjenčanja im nisu u prosjeku četiri puta skuplja, nemaju ni četiri mobitela na jedan naš.

I onda sam se pitao nije li ova klasična gospodarsko-socijalna statistika nešto propustila, postoji li makar jedan segment u kojemu bi spomenute zemlje bile 5, 10, ili čak 20 puta drukčije i uspješnije od Hrvatske? Ima jedan! U ekonomskoj znanosti nije istaknut kao relevantan, ali baš me briga, ja mislim da je važan, prevažan. To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlađih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri nego četrdeset puta više!

Uzalud će mi netko objašnjavati kako mlad čovjek „ondje, u bogatom svijetu“ može sebi unajmiti stan i plaćati „sve ostalo“ od svoje plaće. A kod nas je to, navodno, nemoguće. „Dijete“, po našemu, ne bi trebalo odlaziti iz kuće dok mu roditelji ne osiguraju vlasništvo stana ili bar veći dio. Naša se logika pita zašto bi „dijete“ (29-godišnji konj s fakultetskom diplomom) živjelo nižim standardom nego u roditeljskom domu? A u tome i jest glavni gvint! I mladim Dancima osjetno padne standard kada počnu plaćati podstanarstvo, kupovati namirnice i prati vlastito rublje. Ali, za nekoliko godina, oni dostignu a ubrzo i preteknu razinu blagostanja koju su imali kod mame i tate. U međuvremenu, pritisak borbe za napredak stvara im novi krug prijatelja u sličnoj situaciji, zajedno otkrivaju posve nepoznate mogućnosti, počinju realno cijeniti teško zarađeni novac, brzo postaju zreli i odgovorni članovi društva.

Znam da će reakcije mnogih na ovu kolumnu biti negativne u stilu – „kod nas to nije moguće“, „zato su njihova djeca narkomani“, „lako je Miliću govoriti“, itd. Nisam neosjetljiv na kritike, priznajem i da mi je stalo dopasti se ljudima, ali ovoga puta – baš me briga! Jer znam da sam u pravu. Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35-te godine.

[djevojka bez imena]

Danasnja djeca su divna..kakvi su im roditelji
Cast izuzetcima....

Naravno. Ko moze kriviti cetvorogodisnjaka koji u ljetnoj basti vuce podmetac ispod moje case jer je njegove najdraze boje, pa kad dobije sto je htio vuce spuzvu na kojoj sjedim itd uz opravdanje '"znate on je jedinac'. I ja sam, ali do sad nisam znala da je to posebna kategorija

[badalpur]

Kaže da tinejdžeri mahom postaju depresivni jer su kao djeca bili prezaštićeni. Kada pređu dvadesetu, čak obolijevaju od teške depresije jer nisu navikli da se udare, a kamoli da ih neko otrese i ostavi na ulici. I onda kad se to desi, paf!

Imam drugaricu, 32 godine, koja se već četvrtu godinu bori s anksioznim poremećajem i napadima panike, a dobila je to onog trenutka kada joj se počeo događati život. Roditelji su je previše štitili, sve za nju radili, kao cvijet je njegovali. Onog trenutka kada je zakoračila u svijet odraslih, počeli su problemi. Prošle godine se udala, ali je i dalje dijete u glavi, misli žena da svijet mora biti po njoj krojen i da svi moramo brinuti kako se ona osjeća. Što je najgore, teško da će je ikad išta promijeniti.

[badalpur]

Ova diskusija ne ide negdje jer su u naslovu prozvani sadasnji roditelji (tzv. "novokomponovani"), a ne uzima se u obzir da je ovih problema bilo i prije i da ni danas nije sve tako crno i da su ovakvi bezobrazni roditelji iznimke.

Evo jednog problema gdje su nasi ("starokomponovani") roditelji takodje kiksali:

Goran Milić: “Djeco, idite svojim putem”

Imao sam životnu sreću da mogu iz vlastitog iskustva uspoređivati gospodarski uspješne zemlje s onima kojima slabije ide. Recimo, Dansku i Hrvatsku. Švicarsku i Hrvatsku. Norvešku i Hrvatsku. Premda su navedene zemlje, mjereno BDP–om po stanovniku, otprilike četiri puta bogatije od nas, ne postoji nijedan pojedinačni ekonomski i socijalni parametar koji im daje tu četverostruku prednost.

Niti su im četiri puta veće bruto plaće. Niti im je zdravstvo četiri puta bolje. Nemaju ni četiri puta više fakultetski obrazovanih. Nemaju (to pogotovo!) ni četverostruko veće vlasništvo nekretnina. Nemaju četiri automobila na našeg jednoga. Ne znaju njihovi učenici i studenti četiri puta više od naših. Ne idu im djeca na četiri puta skuplja maturalna putovanja. Njihov jedan ne jede i ne pije koliko naših četvero, vjenčanja im nisu u prosjeku četiri puta skuplja, nemaju ni četiri mobitela na jedan naš.

I onda sam se pitao nije li ova klasična gospodarsko-socijalna statistika nešto propustila, postoji li makar jedan segment u kojemu bi spomenute zemlje bile 5, 10, ili čak 20 puta drukčije i uspješnije od Hrvatske? Ima jedan! U ekonomskoj znanosti nije istaknut kao relevantan, ali baš me briga, ja mislim da je važan, prevažan. To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlađih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri nego četrdeset puta više!

Uzalud će mi netko objašnjavati kako mlad čovjek „ondje, u bogatom svijetu“ može sebi unajmiti stan i plaćati „sve ostalo“ od svoje plaće. A kod nas je to, navodno, nemoguće. „Dijete“, po našemu, ne bi trebalo odlaziti iz kuće dok mu roditelji ne osiguraju vlasništvo stana ili bar veći dio. Naša se logika pita zašto bi „dijete“ (29-godišnji konj s fakultetskom diplomom) živjelo nižim standardom nego u roditeljskom domu? A u tome i jest glavni gvint! I mladim Dancima osjetno padne standard kada počnu plaćati podstanarstvo, kupovati namirnice i prati vlastito rublje. Ali, za nekoliko godina, oni dostignu a ubrzo i preteknu razinu blagostanja koju su imali kod mame i tate. U međuvremenu, pritisak borbe za napredak stvara im novi krug prijatelja u sličnoj situaciji, zajedno otkrivaju posve nepoznate mogućnosti, počinju realno cijeniti teško zarađeni novac, brzo postaju zreli i odgovorni članovi društva.

Znam da će reakcije mnogih na ovu kolumnu biti negativne u stilu – „kod nas to nije moguće“, „zato su njihova djeca narkomani“, „lako je Miliću govoriti“, itd. Nisam neosjetljiv na kritike, priznajem i da mi je stalo dopasti se ljudima, ali ovoga puta – baš me briga! Jer znam da sam u pravu. Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35-te godine.

Ovo je kod nas stvar mentaliteta. Dijete je dijete, i sa 4 i sa 40. Teško da će se takvo viđenje ikada promijeniti.